Peterlin prvotno napisa
stanamar, jesi li bila na informacijama kod profesora stranog jezika (to nije ista osoba kao učiteljica razredne nastave). Bitno je. Nije dovoljno da čuješ što kaže učiteljica, jer to je informacija iz druge ruke. Moraš ići baš na predmetne informacije.
Pitaj učiteljicu engleskog po kojoj knjizi su radili. Ako to nije ista knjiga koju je imao tvoj sin u drugoj školi, naravno da se može steći dojam da zaostaje, a lako moguće i da je to točno. Kako god bilo, nije to nikakva tragedija. Što se tiče materijala za rano učenje engleskog, mislim da nije baš produktivno ići "u širinu" s materijalom s neta, nego trebaš pitati TOČNO ŠTO NE ZNA, da se može fokusirati na nadoknađivanje točno određenog gradiva. Ne znam za engleski jer moji su sinovi učili njemački kao prvi jezik, ali u toj dobi očekuje se da zna boje, dijelove tijela, brojiti do deset, dane u tjednu i osnovnu komunikaciju tipa "Moje ime je Ivan". Ali pitaj učiteljicu jezika i zamoli je da ti napiše ukratko što su radili i što tvoje dijete ne zna.
Samo da kažem, moj mlađi (onaj s teškoćama čitanja) bio je među boljima iz engleskog i njemačkog kad je bila u pitanju konverzacija, ali pismene provjere - katastrofa. Trebalo je dooosta godina da mu to sjedne, a i danas se vide tragovi. Kod teškoća čitanja ima raznih kombinacija (ako je uopće to u pitanju) nije svejedno da li dijete ima problema sa slušnom percepcijom ili sa vizualnom. Kod mog sina je slušna percepcija savršena, pa i danas radije sluša filmove na engleskom i njemačkom nego što čita titlove.
Što se tiče instrukcija, nije loša ideja, ali ako dijete stvarno ima teškoće, to bi morao raditi netko tko je upoznat kako se poučava strani jezik u takvom slučaju. Jedna od forumašica bavila se time, ako uspijem naći stare teme, stavit ću link. Nick joj je Queen Bee.