Teškoće s engleskim jezikom u 2. razredu

[stanamar]

Kao što naslov kaže, imamo teškoće s učenjem engleskog jezika. Kako djetetu pomoći s učenjem engleskog jezika? Ne želi govoriti na engleskom, nisam sigurna koliko razumije od onoga što uče na satu. Kada ga ispitujem, uglavnom ne zna i ne pokazuje interes za strane jezike.
Učiteljica nam je dala do znanja da ima loše predznanje. Pisala sam ranije ranije o poteškoćama vezanim uz prilagodbu na novi razred, školu. Sada nas muči još i engleski. Ima li na netu materijala za vježbu? Ako imate linkove molim vas da podijelite. Ili neki savjet kako djetetu pomoći da se zainteresira za jezik?

[sirius]

Mislim po ovom i onom sto si ranije pisala na drugoj temi , da dijete ima neku vrstu poteskoce.
Govoriti o predznanju u drugom razredu osnovne je smijurija, jer u principu rade lagano gradivo.
Ali moje dijete sa poteskocama ima velikih problema u razumjevanju, citanju , pisanju engleskog jezika.

[Mima]

Pa može recimo gledati crtiće na engleskom, ima puno igrica za učenje - na kompjuteru, a i na mobitelu, npr. sa engleskim rječnikom i kojekakvim drugim zgodnim stvarima koje bi mu mogle biti zanimljive.

Ali ako on baš zaostaje s gradivom (u drugom osnovne - to je neka opaka škola), onda bi ti po mom mišljenju najbolje bilo uzeti mu instrukcije.

[tanja_b]

Je li to "loše predznanje" iz engleskog, ili je učiteljica mislila na predznanje čitanja i pisanja, pa da mu to smeta i u engleskom? Jer zvuči mi jako neobično govoriti o predznanju engleskog u 2. osnovne (osim ako je zaista - kako Mima kaže - neka opaka škola).

Što se manjka interesa tiče, postoje vježbenice za engleski od one naklade Cvrčak. Meni je sve od tog Cvrčka prilično išlo na živce (nije to baš nešto genijalno), ali tu vježbenicu za engleski sam svojedobno nabavila za jedno ljetno ponavljanje, da mu sve ne ishlapi, i nije bila loša.

[pulinka]

Kao što naslov kaže, imamo teškoće s učenjem engleskog jezika. Kako djetetu pomoći s učenjem engleskog jezika? Ne želi govoriti na engleskom, nisam sigurna koliko razumije od onoga što uče na satu. Kada ga ispitujem, uglavnom ne zna i ne pokazuje interes za strane jezike.
Učiteljica nam je dala do znanja da ima loše predznanje. Pisala sam ranije ranije o poteškoćama vezanim uz prilagodbu na novi razred, školu. Sada nas muči još i engleski. Ima li na netu materijala za vježbu? Ako imate linkove molim vas da podijelite. Ili neki savjet kako djetetu pomoći da se zainteresira za jezik?

Pretpostavljam da engleski ipak predaje profesorica engleskog, ne ista ta učiteljica?
Možeš li makar sa njom naći bolji zajednički jezik i raspitati se šta je detetu najveći problem?
Ako dete ne pokazuje velik interes za strane jezike, naravno da je prvi problem motivacija.
Šta je ono što dete voli, ima li neki hobi ili specijalni interes?
Moja deca su engleski pokupila sa kojekakvih edukativno- zabavnih klipova na youtube-u, stvarno je postojao neverovatan izbor kada su bili manji, od najrazličitijih pesmica do brojeva, boja, raznih pojmova, alfabeta, fraza itd., itd.
Sada gledaju crtaće na engleskom bez titlova i igraju igrice na engleskom, kada nešto ne razumeju pitaju za pomoć i stvarno su dosta pohvatali.
U školi zapravo nemam pojma šta rade sada u drugom razredu, imali su prof. na zameni i samo su ponavljali gradivo prvog, a to nije baš mnogo gradiva...
Ali kod nas još ništa ne pišu, tek od idućeg polugodišta počinju.
Postojao je na youtube-u jedan simpatičan edukativni crtać BBC produkcije, Alphablocks, jedino nisam sigurna da li bi odgovarao tvom detetu i gradivu, ali možda ga zainteresuje za jezik. Namenjen je upravo zabavnijem učenju pravila pisanja i čitanja.

[Peterlin]

stanamar, jesi li bila na informacijama kod profesora stranog jezika (to nije ista osoba kao učiteljica razredne nastave). Bitno je. Nije dovoljno da čuješ što kaže učiteljica, jer to je informacija iz druge ruke. Moraš ići baš na predmetne informacije.

Pitaj učiteljicu engleskog po kojoj knjizi su radili. Ako to nije ista knjiga koju je imao tvoj sin u drugoj školi, naravno da se može steći dojam da zaostaje, a lako moguće i da je to točno. Kako god bilo, nije to nikakva tragedija. Što se tiče materijala za rano učenje engleskog, mislim da nije baš produktivno ići "u širinu" s materijalom s neta, nego trebaš pitati TOČNO ŠTO NE ZNA, da se može fokusirati na nadoknađivanje točno određenog gradiva. Ne znam za engleski jer moji su sinovi učili njemački kao prvi jezik, ali u toj dobi očekuje se da zna boje, dijelove tijela, brojiti do deset, dane u tjednu i osnovnu komunikaciju tipa "Moje ime je Ivan". Ali pitaj učiteljicu jezika i zamoli je da ti napiše ukratko što su radili i što tvoje dijete ne zna.

Samo da kažem, moj mlađi (onaj s teškoćama čitanja) bio je među boljima iz engleskog i njemačkog kad je bila u pitanju konverzacija, ali pismene provjere - katastrofa. Trebalo je dooosta godina da mu to sjedne, a i danas se vide tragovi. Kod teškoća čitanja ima raznih kombinacija (ako je uopće to u pitanju) nije svejedno da li dijete ima problema sa slušnom percepcijom ili sa vizualnom. Kod mog sina je slušna percepcija savršena, pa i danas radije sluša filmove na engleskom i njemačkom nego što čita titlove.

Što se tiče instrukcija, nije loša ideja, ali ako dijete stvarno ima teškoće, to bi morao raditi netko tko je upoznat kako se poučava strani jezik u takvom slučaju. Jedna od forumašica bavila se time, ako uspijem naći stare teme, stavit ću link. Nick joj je Queen Bee.

[Peterlin]

Eh, još sam se sjetila čime smo mi zabavljali svoju djecu - ovaj interaktivni cd za učenje engleskog bio je super: http://katalog.kgz.hr/pagesResults/b...2C+Ivana&xm0=1

Nisam sigurna da ga se još može naći, ali ovo je link na Knjižnice grada Zagreba, pa se može posuditi. Ima unutra sve bitno - brojeve, boje, životinje, doba dana...a još je napravljen kao igrica, pa klinci uče kroz igru.

[casa]

Mislim da je dovoljno svakodnevno ponavljati ono sto uce. Za doruckom svaki dan pitati can you fly?, kako se kaze skolski pribor, brojati... Jedina kvaka je u svakodnevnom... Pa kad dijete postane sigurnije, prijeci na kako se pise... I naravno, treba strpljenja jer 8 vecina djece sto puta pise krivo dok ne usvoje. Mi smo s jednim sinom imali nadobudnu iz engleskog pa je sam radio plakat s rijecima odmah do kuhinjskog stola i tako bi to cituckao svako jutro...

[jelena.O]

Peterlin ima li slična igra i za njemački?

[zutaminuta]

Predznanje engleskog u drugom. Moj bože.

Mi smo počeli engleski u četvrtom oš. Tada nisam znala kako se piše "my". Pisala sam ga "may". Za čitanje mi je došla rođakinja i okvirno rekla da se neka slova čitaju drugačije, npr. "table" > "tejbl". To mi je pomoglo. Napravila je kratki "šalabahter". Riječi i značenja sam štrebala napamet. Čovjek najbolje uči jezik u komunikaciji s drugom osobom.

[no@]

Predznanje engleskog u drugom. Moj bože.

Mi smo počeli engleski u četvrtom oš. Tada nisam znala kako se piše "my". Pisala sam ga "may". Za čitanje mi je došla rođakinja i okvirno rekla da se neka slova čitaju drugačije, npr. "table" > "tejbl". To mi je pomoglo. Napravila je kratki "šalabahter". Riječi i značenja sam štrebala napamet. Čovjek najbolje uči jezik u komunikaciji s drugom osobom.

Ne treba se tome baš tako čuditi. Danas mnoga djeca počinju sustavnije učiti strani jezik još u vrtiću da ne kažem u jaslicama (Helen Doron), više su izložena engleskom jeziku i naravno da su u prednosti i drugačije napreduju.
Nije to usporedivo s vremenima kad smo mi počinjali sa str jezikom u 4. razredu.

Može biti problem ako dijete nije motivirano ili ima neku teškoću. Učenje stranih jezika često je problem djeci koja imaju poteškoća uvjetno rečeno logopedske etiologije. Možda ne bi bilo loše to provjeriti, no stanmar prvo odi na informacije kod učiteljice engleskog jezika.

[zutaminuta]

Znam, ali nema svatko uvjete da voda djecu na predškolske tečajeve niti bi to trebalo uzimat za standard po kojem se gleda znanje, a onda daju ocjene.

[tanja_b]

Ne treba se tome baš tako čuditi. Danas mnoga djeca počinju sustavnije učiti strani jezik još u vrtiću da ne kažem u jaslicama (Helen Doron), više su izložena engleskom jeziku i naravno da su u prednosti i drugačije napreduju.
Nije to usporedivo s vremenima kad smo mi počinjali sa str jezikom u 4. razredu.

Ovo je jasno, ali pitanje je - očekuje li se od djece u drugom osnovne da imaju predznanje engleskog? Mnoga djeca počinju učiti strani jezik u vrtiću, ali ipak ne idu sva djeca u vrtićkoj dobi na engleski.
Inače, što se tog predškolskog predznanja tiče, u razredu mog djeteta ima djece koja su išla na engleski program u vrtiću, ali nije baš da su neki rasturači engleskog u odnosu na ostale

[Konfuzija]

Sada nas muči još i engleski. Ima li na netu materijala za vježbu? Ako imate linkove molim vas da podijelite. Ili neki savjet kako djetetu pomoći da se zainteresira za jezik?

Učiteljica bi se trebala pozabaviti time kako da zainteresira dijete. Ali ako od njih u 2. r. traži predznanje, onda mi je jasno da je problem u njoj a ne djetetu. U svojih 20 godina predavanja engleskog, nikada nisam imala probleme s motivacijom tako malenih. Oni obožavaju engleski i stvarno ih nije problem pridobiti.

Moj savjet ti je da daš djetetu gledati crtiće na engleskom, onako usput, bez ikakvog forsiranja, i nabaviš koju slikovnicu na engleskom (ima posuditi po dječjim odjelima). Moja mala od 3 god. se tako navukla na engleski.
I nikako ne forsati pričanje. Zašto ga ispituješ? Sve što radiš, radi kroz igru i bez forsiranja.

[sirius]

Samo da dodam da moje dijete s poteskocama nikad ( pa niti danas) nije voljelo slusati engleski na tv-u.
Jednostavno nije u stanju poloviti fine nijanse jezika bez izvornig govornika. Cak i engleski na satu joj godinama izgleda kao neka amorfna masa iz koje ne moze izvuci smisao. Pjesmice i stvari s ritmom super memorira, ali u obicnom govoru , kod nekoga tko govori standardnom brzinom ( kao i onaj CD uz udzbenik ) ne razumije nista.
Sad je 3.razred i cini mi se da tek sad pomalo lovi jezik, ali joj moram govoriti i vjezbati s njim izraziti polako rijec po rijec.
To govorim o usmenom, pismeno je i dalje nemoguca misija .

[no@]

Inače, što se tog predškolskog predznanja tiče, u razredu mog djeteta ima djece koja su išla na engleski program u vrtiću, ali nije baš da su neki rasturači engleskog u odnosu na ostale

Treba gledati u odnosu na same sebe. Da nisu ranije išli na engleski tko zna kako bi šepavo išlo sa engleskim u školi. Nemaju svi "uho" za jezike. Globalno gledano mislim da djeca imaju koristi od predškolskog učenja/izloženosti stranog jezika (ne mora to biti formalno). Naravno da postoje individualne razlike.

[Anemona]

Dijete možda ima stvarno neki problemčić, ali uvijek postoji mogućnost da nema "uho" za jezike.
U razredu mojeg djeteta većini djece je engleski problem i to takav da uzimaju instrukcije od 1. razreda OŠ.
Moje dijete ima uho za jezike (ne znam na koga) i naučio je engleski sam prije prvog razreda usput, na razini da može pismeno i usmeno komunicirati na stranom jeziku. S njegovog aspekta taj engleski do sad (sad je 4. razred) je mačji kašalj, ali vidim da 60% djece u razredu ima stvarni problem.

[Cocolina]

moj je skoro cijeli drugi razred tupio da zašto oni pišu drugačije od nas. i da zašto drugačije izgovaraju riječi.
već sam odlepila od tog engleskog.
sada smo u trećem razredu.
oni su premali da shvate neke stvari, uče napamet neke stvari a da nisu prošli gramatiku. to je kao da gradimo kuću od krova a ne od temelja.
i, da , nisu sva djeca talentirana za jezike.
i, ne , ne žele svi učiti engleski u Hellen D. od treće godine života jer eto, imaju druge afinitete.

ja sam si prošle godine napravila sljedeći plan:
engleski je imao dva puta tjedno pa je kao nakon svakog engleskog nosio doma knjige da ponovimo to što su učili i da mu bude lakše kad piše test ali da smo baš bili redoviti i nismo. ali uspio je imati peticu. mada mi to nije bilo najbitnije.

e, da, jedan test je pisao, ja napravila slike, pored toga riječi, ponavljali, sve je znao, i dobi dva iz testa. jer eto fulao je neke riječi, i kaže on meni, pa kakva je to učiteljica, fulam jedno slovo i ona meni prekriži riječ.

nekako se malo smirio kad sam mu rekla da sam i ja tako napamet učila riječi jer ne možeš drugačije zapamtiti riječ kako se piše neko ponavljati ju bezbroj puta.

i, da , nismo mogli ići na engleski jer smo morali prvo kod logopeda riješiti neke stvari......a to smo rješavali skoro pa četiri godine.

[Peterlin]

Peterlin ima li slična igra i za njemački?

Nemam pojma.

Uz udžbenike iz njemačkog Hurra Deutsch (Školska knjiga) uvijek je bilo cd-ova sa gradivom za ponavljanje, pa nisam dalje ni tražila. Evo, ovdje se mogu skinuti (skrolaj skroz nisko za njemački): https://www.skolskiportal.hr/digital...ki-materijali/

[Mima]

Čude me ova iskustva sa teškim engleskim, ja imam osjećaj da je nivo jezika u OŠ prilično nizak i banalan. Moguće da ovisi o učiteljici, ali s druge strane, kod moje kćeri se uvijek pišu službeni testovi, znači ne sastavlja ih učiteljica.

[stanamar]

Ispričavam se tanja_b, možda nisam bila jasnija jer sam na brzinu pisala. Razrednica je rekla da se učiteljica iz engleskog požalila kako ima loše predznanje. Recimo na zadnjem satu nije znao pročitati niti jednu boju. Kada ga ispitujem, nešto zna, ali sve mi se čini da pogađa, ali kada treba čitati, dosta je nesiguran. Zbunjuje ga to što se riječi različito pišu i čitaju.

[Peterlin]

Peterlin ima li slična igra i za njemački?

jelena, mi smo imali Struwwelpetera, ali već se ne sjećam da li je to bilo u okviru redovitog udžbenika (moguće je) ili zaseban materijal. O ovome govorim: https://www.struwwelpeter.com/

Isto tako, Schnappi je bio zakon za učenje njemačkog, ona igrica s malim krokodilom koji lovi muhe. Da bi znao što treba napraviti, klinac mora slušati upute na njemačkom. Ovdje je spot: https://www.youtube.com/watch?v=Oe3FG4EOgyU

Pretražit ću ako još to negdje imam.

[stanamar]

Pretpostavljam da engleski ipak predaje profesorica engleskog, ne ista ta učiteljica?
Možeš li makar sa njom naći bolji zajednički jezik i raspitati se šta je detetu najveći problem?
Ako dete ne pokazuje velik interes za strane jezike, naravno da je prvi problem motivacija.
Šta je ono što dete voli, ima li neki hobi ili specijalni interes?
Moja deca su engleski pokupila sa kojekakvih edukativno- zabavnih klipova na youtube-u, stvarno je postojao neverovatan izbor kada su bili manji, od najrazličitijih pesmica do brojeva, boja, raznih pojmova, alfabeta, fraza itd., itd.
Sada gledaju crtaće na engleskom bez titlova i igraju igrice na engleskom, kada nešto ne razumeju pitaju za pomoć i stvarno su dosta pohvatali.
U školi zapravo nemam pojma šta rade sada u drugom razredu, imali su prof. na zameni i samo su ponavljali gradivo prvog, a to nije baš mnogo gradiva...
Ali kod nas još ništa ne pišu, tek od idućeg polugodišta počinju.
Postojao je na youtube-u jedan simpatičan edukativni crtać BBC produkcije, Alphablocks, jedino nisam sigurna da li bi odgovarao tvom detetu i gradivu, ali možda ga zainteresuje za jezik. Namenjen je upravo zabavnijem učenju pravila pisanja i čitanja.

Upravo to, mislim da njemu najviše manjka motivacije i to što je nesiguran u sebe. To nam je rekla i razrednica na informacijama. Promijenili smo razred, a u bivšoj školi je sve bilo drugačije - ležerniji pristup u svemu. U ovoj školi se čudom čude kako je dijete došlo s tako lošim predznanjem iz hrvatskog jezika i engleskog jezika.

[Peterlin]

Čude me ova iskustva sa teškim engleskim, ja imam osjećaj da je nivo jezika u OŠ prilično nizak i banalan. Moguće da ovisi o učiteljici, ali s druge strane, kod moje kćeri se uvijek pišu službeni testovi, znači ne sastavlja ih učiteljica.

stanamar je otvorila još jedan topic prije - nije problem samo engleski, radi se o tome da je dijete promijenilo školu i sad ima prilagodbu, drugačija očekivanja, a možda i neke specifične teškoće: http://forum.roda.hr/threads/91963-P...%C4%8Diteljicu

[čokolada]

Stanamar, prema svemu što si dosad pisala dijete očito ima neku poteškoću (pažnja, vizualna percepcija...) zbog koje malo zaostaje u čitanju i pisanju. Kad se na to nalijepi još i strani jezik, poteškoća nabuja do mjere da dijete zabije glavu u pijesak, izgubi svaku motivaciju JER MU JE TEŠKO i utvrdi da ne voli engleski. On vjerojatno ne može percipirati da se riječ ne piše onako kako se čita, a očito da i u hrvatskom čita malo sporije i s naporom pa onda možeš zamisliti kakav mu je napor razmišljati kad mora pročitati jedno, a izgovoriti drugo.
Moja je išla u predškolski engleski 2 godine na kojem nije popamtila doslovno NIŠTA. Oni koji imaju teškoće s koncentracijom, a nisu neki strašni "sluhisti", jednostavno ne pamte ono što se ne ponavlja doslovno svaki dan. Tako da kod njega neće biti koristi od engleskog crtića zato što se dok gleda koncentrira isključivo na radnju, a ne na slušanje jezika. Tako ti preostaje jedino dobri stari svakodnevni dril. Brat - brader - b.r.o.t.h.e.r. , dakle neka puno čita riječi kao parnjake: prvo naglas engleski, a onda odmah zatim "po Vuku" i to onda ponavlja ko pjesmicu.

[stanamar]

stanamar, jesi li bila na informacijama kod profesora stranog jezika (to nije ista osoba kao učiteljica razredne nastave). Bitno je. Nije dovoljno da čuješ što kaže učiteljica, jer to je informacija iz druge ruke. Moraš ići baš na predmetne informacije.

Pitaj učiteljicu engleskog po kojoj knjizi su radili. Ako to nije ista knjiga koju je imao tvoj sin u drugoj školi, naravno da se može steći dojam da zaostaje, a lako moguće i da je to točno. Kako god bilo, nije to nikakva tragedija. Što se tiče materijala za rano učenje engleskog, mislim da nije baš produktivno ići "u širinu" s materijalom s neta, nego trebaš pitati TOČNO ŠTO NE ZNA, da se može fokusirati na nadoknađivanje točno određenog gradiva. Ne znam za engleski jer moji su sinovi učili njemački kao prvi jezik, ali u toj dobi očekuje se da zna boje, dijelove tijela, brojiti do deset, dane u tjednu i osnovnu komunikaciju tipa "Moje ime je Ivan". Ali pitaj učiteljicu jezika i zamoli je da ti napiše ukratko što su radili i što tvoje dijete ne zna.

Samo da kažem, moj mlađi (onaj s teškoćama čitanja) bio je među boljima iz engleskog i njemačkog kad je bila u pitanju konverzacija, ali pismene provjere - katastrofa. Trebalo je dooosta godina da mu to sjedne, a i danas se vide tragovi. Kod teškoća čitanja ima raznih kombinacija (ako je uopće to u pitanju) nije svejedno da li dijete ima problema sa slušnom percepcijom ili sa vizualnom. Kod mog sina je slušna percepcija savršena, pa i danas radije sluša filmove na engleskom i njemačkom nego što čita titlove.

Što se tiče instrukcija, nije loša ideja, ali ako dijete stvarno ima teškoće, to bi morao raditi netko tko je upoznat kako se poučava strani jezik u takvom slučaju. Jedna od forumašica bavila se time, ako uspijem naći stare teme, stavit ću link. Nick joj je Queen Bee.

Hvala Peterlin svakako ću se najprije obratiti učiteljici iz engleskog. Primijetila sam i ja da ga EJ muči, to nekako "odradi", ali nije da se ne trudi nego mi više djeluje zbunjeno. Na prošloj temi sam pisala o njegovoj sporosti, problemima čitanja i pisanja. U međuvremenu, stvari su se popravile što se čitanja tiče, ali u pisanju još uvijek sporiji od ostatka razreda. Razrednica me uvjerava da nemoguće da ima disleksiju, jer bi nam u Klaićevoj to rekli odmah u 1. razredu (išli smo na dijagnostiku i tada su rekli da je s njim sve ok), nego je dijete jednostavno sporije. Trebat će mu vježbe, ali kaže da nekako sada "balansiraju" tako da ipak ne zaostaje za ostatkom razreda.

[sirius]

Ispričavam se tanja_b, možda nisam bila jasnija jer sam na brzinu pisala. Razrednica je rekla da se učiteljica iz engleskog požalila kako ima loše predznanje. Recimo na zadnjem satu nije znao pročitati niti jednu boju. Kada ga ispitujem, nešto zna, ali sve mi se čini da pogađa, ali kada treba čitati, dosta je nesiguran. Zbunjuje ga to što se riječi različito pišu i čitaju.

Moje dijete s poteskocama citanja nije bilo u stanju cijelu godinu niti na koji nacin zapamtiti sve boje na engleskom ( ne samo citati, nego i zapamtiti zvucno).
Meni nije uobicajeni da dijete bez poteskoca ne memorira nazive boja u godini dana.

[Mima]

stanamar je otvorila još jedan topic prije - nije problem samo engleski, radi se o tome da je dijete promijenilo školu i sad ima prilagodbu, drugačija očekivanja, a možda i neke specifične teškoće: http://forum.roda.hr/threads/91963-P...%C4%8Diteljicu

Da, znam. Ne čudi me što piše stanamar nego to što pišu drugi na ovom topicu.

[sirius]

Disleksiju, posebno njezinu tezinu vrlo je lako propustiti dijagnosticirati ( pogotovo rano , u 1.razredu).

[Mima]

Ja bih ti, stanamar, zaista preporučila da djetetu uzmeš instrukcije, tj. privatne satove engleskog. Generalno je teško biti djetetu učitelj, a kad je jezik u pitanju, onda je to još puno gore (oism ako si prof tog jezika).

[Peterlin]

Hvala Peterlin svakako ću se najprije obratiti učiteljici iz engleskog. Primijetila sam i ja da ga EJ muči, to nekako "odradi", ali nije da se ne trudi nego mi više djeluje zbunjeno. Na prošloj temi sam pisala o njegovoj sporosti, problemima čitanja i pisanja. U međuvremenu, stvari su se popravile što se čitanja tiče, ali u pisanju još uvijek sporiji od ostatka razreda. Razrednica me uvjerava da nemoguće da ima disleksiju, jer bi nam u Klaićevoj to rekli odmah u 1. razredu (išli smo na dijagnostiku i tada su rekli da je s njim sve ok), nego je dijete jednostavno sporije. Trebat će mu vježbe, ali kaže da nekako sada "balansiraju" tako da ipak ne zaostaje za ostatkom razreda.

Ne mora imati disleksiju, dovoljno je da ima polaganu lateralizaciju pa vještine pisanja usvaja kasnije od ostalih (to je često kod ljevaka). Nema veze... već smo to raspravili na onom drugom topicu.

Da se vratimo na engleski jezik: trik koji sam ja doma koristila bio je Bob graditelj - cd sa crtićima, koji se mogao prebaciti na engleski jezik. To su moji sinovi obožavali.

[stanamar]

Učiteljica bi se trebala pozabaviti time kako da zainteresira dijete. Ali ako od njih u 2. r. traži predznanje, onda mi je jasno da je problem u njoj a ne djetetu. U svojih 20 godina predavanja engleskog, nikada nisam imala probleme s motivacijom tako malenih. Oni obožavaju engleski i stvarno ih nije problem pridobiti.

Moj savjet ti je da daš djetetu gledati crtiće na engleskom, onako usput, bez ikakvog forsiranja, i nabaviš koju slikovnicu na engleskom (ima posuditi po dječjim odjelima). Moja mala od 3 god. se tako navukla na engleski.
I nikako ne forsati pričanje. Zašto ga ispituješ? Sve što radiš, radi kroz igru i bez forsiranja.

Konfuzija upravo to i radim, ništa ne forsiram. Ali vidim da ga muči to što on "ne zna", makar mislim da nije baš tako da sve ne zna. Konkretno, boje, igrali igru pogađanja i dosta se dobro snašao. Samo vidim da je nesiguran u to što zna i ne zna.

[Mima]

A inače ima stvarno hrpa igrica na mobitelu gdje dijete gleda sličice, vidi riječ i čuje kako se izgovara pa može ponavljati.

[mellisa]

Moji decki u toj dobi su bili zaludeni igrom i kartama Yu-Gi-Oh.Igrali su s prijateljima,isli na turnire. Nisam bila s time bas zadovoljna i ogranicavala im taj interes ,ali kada su dosli u 5 razred,profesorica engleskog je bila iznenadena njihovim bogatstvom vokabulara. Imali su bogat rjecnik zahvaljujuci tim kartama i naravno televiziji i youtubu. Jezik se najbolje uci tako da se njemu sto vise izlozi. Mozda i u vasem novom razredu medu deckima ima neka popularna igra-igrica takvog tipa u igranje koje moze se ukljuciti i tvoje dijete pa eto prilike i za zbljizavanje s novim kolektivom i za ucenje

[stanamar]

Stanamar, prema svemu što si dosad pisala dijete očito ima neku poteškoću (pažnja, vizualna percepcija...) zbog koje malo zaostaje u čitanju i pisanju. Kad se na to nalijepi još i strani jezik, poteškoća nabuja do mjere da dijete zabije glavu u pijesak, izgubi svaku motivaciju JER MU JE TEŠKO i utvrdi da ne voli engleski. On vjerojatno ne može percipirati da se riječ ne piše onako kako se čita, a očito da i u hrvatskom čita malo sporije i s naporom pa onda možeš zamisliti kakav mu je napor razmišljati kad mora pročitati jedno, a izgovoriti drugo.
Moja je išla u predškolski engleski 2 godine na kojem nije popamtila doslovno NIŠTA. Oni koji imaju teškoće s koncentracijom, a nisu neki strašni "sluhisti", jednostavno ne pamte ono što se ne ponavlja doslovno svaki dan. Tako da kod njega neće biti koristi od engleskog crtića zato što se dok gleda koncentrira isključivo na radnju, a ne na slušanje jezika. Tako ti preostaje jedino dobri stari svakodnevni dril. Brat - brader - b.r.o.t.h.e.r. , dakle neka puno čita riječi kao parnjake: prvo naglas engleski, a onda odmah zatim "po Vuku" i to onda ponavlja ko pjesmicu.

čokolada hvala ti na savjetima, izgleda da ćemo na tome i završiti.

[stanamar]

Moji decki u toj dobi su bili zaludeni igrom i kartama Yu-Gi-Oh.Igrali su s prijateljima,isli na turnire. Nisam bila s time bas zadovoljna i ogranicavala im taj interes ,ali kada su dosli u 5 razred,profesorica engleskog je bila iznenadena njihovim bogatstvom vokabulara. Imali su bogat rjecnik zahvaljujuci tim kartama i naravno televiziji i youtubu. Jezik se najbolje uci tako da se njemu sto vise izlozi. Mozda i u vasem novom razredu medu deckima ima neka popularna igra-igrica takvog tipa u igranje koje moze se ukljuciti i tvoje dijete pa eto prilike i za zbljizavanje s novim kolektivom i za ucenje

Ma i mi smo tako, gledali crtiće, na tabletu instalirali aplikacije za rano učenje engleskog, ali on kroz sve to prođe, ali kao da se ništa ne zalijepi za uho. Pa onda malo pogađa, malo zna, pa nekad ima motivacije, nekad ne. Zaključak je svakako da najprije trebam čuti od učiteljice EJ što ga to muči, pa ćemo vidjeti dalje. Jučer je rekao sam, da bi htio igrati neku igricu za učenje engleskog. Dakle, ima nade za nas

[čokolada]

I još nešto. Disleksija i sve ostale dis poteškoće imaju ogroman broj stupnjeva i varijacija i nikako se sa sigurnošću ne mogu otkriti već u 1.r. jer je početak školovanja tek prilagodba i početak baratanja vještinom čitanja i pisanja.
Mojoj je logopedica koncem drugog razreda u Klaićevoj rekla da postoji određeni stupanj disleksije kojeg ona sjajno kompenzira ( dijete je "treniralo" od 5,5. godine) i da je to prisutno vrlo često kod adhd-ovaca pa se ne može sa sigurnošću reći je li baš disleksija ili "samo" adhd sa svojim posljedicama po pisanje i čitanje.
Međutim ako dijete NEMA papirnati dokaz o nekom "standardnom" obliku disleksije, nastavnik smatra da mu nije ništa i da mulja, jer u suprotnom, božemoj, pisalo bi da ima disleksiju.
U našem školskom sustavu ili si normalan (radišan ili lijen) ili imaš dijagnozu. Djeca u sredini, ona s manjim poteškoćama najčešće upadnu u ovu prvu grupu, podgrupa "lijen".

[stanamar]

I još nešto. Disleksija i sve ostale dis poteškoće imaju ogroman broj stupnjeva i varijacija i nikako se sa sigurnošću ne mogu otkriti već u 1.r. jer je početak školovanja tek prilagodba i početak baratanja vještinom čitanja i pisanja.
Mojoj je logopedica koncem drugog razreda u Klaićevoj rekla da postoji određeni stupanj disleksije kojeg ona sjajno kompenzira ( dijete je "treniralo" od 5,5. godine) i da je to prisutno vrlo često kod adhd-ovaca pa se ne može sa sigurnošću reći je li baš disleksija ili "samo" adhd sa svojim posljedicama po pisanje i čitanje.
Međutim ako dijete NEMA papirnati dokaz o nekom "standardnom" obliku disleksije, nastavnik smatra da mu nije ništa i da mulja, jer u suprotnom, božemoj, pisalo bi da ima disleksiju.
U našem školskom sustavu ili si normalan (radišan ili lijen) ili imaš dijagnozu. Djeca u sredini, ona s manjim poteškoćama najčešće upadnu u ovu prvu grupu, podgrupa "lijen".

da, slažem se, nažalost često je tako. evo samo prenosim što je razrednica rekla: "Nema vam on disleksiju, jer bi vam to odmah rekli u Klaićevoj, a i ne piše kao disleksičar (jer je ljevak ali piše jako uredno i lijepo), a "db" vam sva djeca miješaju."

[čokolada]

Jako dobar štos za malo tiskano b i d:
Ako je ljevak neka pri pisanju ili čitanju stisne desnu šaku i ispruži palac prema gore. Tako će formirati malo tiskano "d" i uvijek znati da Desna izgleda kao malo "d".
Nažalost dijete će ti biti onoliko uspješno koliko si ti inovativna u pomaganju.

[Peterlin]

da, slažem se, nažalost često je tako. evo samo prenosim što je razrednica rekla: "Nema vam on disleksiju, jer bi vam to odmah rekli u Klaićevoj, a i ne piše kao disleksičar (jer je ljevak ali piše jako uredno i lijepo), a "db" vam sva djeca miješaju."

Razrednica ti nema pojma. Žalosno je da pedagoški radnici dijele etikete tek tako, šakom i kapom, ali prošli smo to. Bolje je imati papir koji djetetu s vremenom sve manje treba, nego etiketu lijenčine. To je naše iskustvo s oba sina. Papir služi da se ovakvima začepe usta. Kraj balade.

[čokolada]

Moja je dvije godine žitala s ispruženim palčevima i sebe upozoravala "beva (lijeva) b, desna d"

[sirius]

Moja je dvije godine žitala s ispruženim palčevima i sebe upozoravala "beva (lijeva) b, desna d"

Jedino je nezgodno ako uz b i d ne razlikuje lijevu i desnu. :D

[Peterlin]

Jedino je nezgodno ako uz b i d ne razlikuje lijevu i desnu. :D

Joooj, poznato... ali tu smo koristili trik "ruka s kojom jedeš" još od pete godine. U školi je dobio analogni sat i znalo se na kojoj je ruci. (To je imalo dvostruku svrhu - učiti na sat, jer to je isto bila muka, ali i razlikovati lijevu i desnu ruku).

[čokolada]

Tako je, u Stanamarinom slučaju slobodna ruka (kojom ne piše) je DESNA, slovo d.

[pulinka]

Jako dobar štos za malo tiskano b i d:
Ako je ljevak neka pri pisanju ili čitanju stisne desnu šaku i ispruži palac prema gore. Tako će formirati malo tiskano "d" i uvijek znati da Desna izgleda kao malo "d".
Nažalost dijete će ti biti onoliko uspješno koliko si ti inovativna u pomaganju.

LOL za mene nema nade, čitam uputstvo, stisnem šaku u pesnicu dlanom nadole, ispružim palac: i dobijem malo b!
i posle dobrih 5 minuta shvatim da gledam svoju šaku sa pogrešne strane...


Sad razmišljam, mog sina zapravo uopšte ne zanima preterano engleski. Naučio ga je samo onoliko koliko mu treba da razume uputstva i poentu igrica na engleskom- koje ga zanimaju. Pa zato zna da se nov piše new, a brzina speed. Zato pretpostavljam da bi se engleski najbrže učio kroz ono što dete inače zanima, kao neki sporedan alat u detetovim interesima.
Opet, jako mi je zanimljivo sve ovo o disleksiji, imam utisak da se o tome kod nas ništa ne zna. U predmetnu nastavu dolaze deca koja su posle 4 godine kod učiteljice funkcionalno nepismena, i niko ne reaguje.

[Peterlin]

Tako je, u Stanamarinom slučaju slobodna ruka (kojom ne piše) je DESNA, slovo d.

Da.

I još si pogleda ruku, kako je zakrivljena - to je veliko tiskano D.

Imali smo i mi muka dok je naš E. to savladavao. Da ga nismo mi doma drilali, mislim da bi ostao nepismen. Škola - nula bodova.

[Peterlin]

LOL za mene nema nade, čitam uputstvo, stisnem šaku u pesnicu dlanom nadole, ispružim palac: i dobijem malo b!
i posle dobrih 5 minuta shvatim da gledam svoju šaku sa pogrešne strane...


Sad razmišljam, mog sina zapravo uopšte ne zanima preterano engleski. Naučio ga je samo onoliko koliko mu treba da razume uputstva i poentu igrica na engleskom- koje ga zanimaju. Pa zato zna da se nov piše new, a brzina speed. Zato pretpostavljam da bi se engleski najbrže učio kroz ono što dete inače zanima, kao neki sporedan alat u detetovim interesima.
Opet, jako mi je zanimljivo sve ovo o disleksiji, imam utisak da se o tome kod nas ništa ne zna. U predmetnu nastavu dolaze deca koja su posle 4 godine kod učiteljice funkcionalno nepismena, i niko ne reaguje.

Što se tiče motivacije za učenje jezika u pravu si - interes čini čuda - pa napisao je netko gore - Yu-gi-oh karte... To su i moji imali.

Što se disleksije tiče, kod vas je dodatna teškoća što djeca odmah uče dva pisma, latinicu i ćirilicu. Tko bi svemu tome došao na kraj...

Prema mom iskustvu - disleksija ili ne, treba PUUUUNO raditi na razvoju ravnoteže korištenja moždanih polovica, pa je to sve lakše. Knjiga Barbare Meister Vitale JEDNOROZI SU STVARNI daje gomilu korisnih informacija. Isto tako, ima još literature: Brain Gym, Pametni pokreti, Ples pisanja.... sve te metode potiču učenje CIJELIM TIJELOM, a naš (i vaš) školski sustav inzistira na mirnom sjedenju, što je za takvu djecu (i ljude) katastrofa.

[pulinka]

Što se disleksije tiče, kod vas je dodatna teškoća što djeca odmah uče dva pisma, latinicu i ćirilicu. Tko bi svemu tome došao na kraj...

Razdvojeni su donekle vremenski po razredima, ćirilica kreće kao prvo pismo, latinica tek u drugom polugodištu drugog razreda, zato naši recimo još ne pišu na engleskom ništa do proleća.
Međutim, sad kad čitam o disleksiji, vidim da za njih to verovatno nije dovoljno razdvojeno, ni blizu.
Tim pre što se oba pisma sreću u nazivima ulica, prodavnica, u štampi, na ekranima.
Nikad nisam dva pisma percipirala kao dodatnu prepreku, ali sad se mislim kako sam imala puno sreće pa su mi deca lako naučila oba pisma u igri sa mnom, moglo je i da ne bude tako, jer vidim na primeru jednog njima bliskog rođaka tinejdžera kako bistro dete sa slabom pažnjom i nekakvim (nepriznatim) teškoćama jako loše prođe kroz sistem. Čitajući o disleksiji, sve više prepoznajem teškoće koje je on imao (i još ima), a sistem ih je samo pogoršao.
MM kao nastavnik ove godine ima čak šestoro (!) dece u 5. razredu koji ne pišu i slabo čitaju.
Škola ne radi ništa osim što traži od njega da im "izađe u susret". Trenutno je u zategnutim odnosima sa stručnom službom jer niko ne daje precizne pismene preporuke za rad sa njima, niti psihološki profil dece.

[čokolada]

Škola teško može istrenirati takvu djecu, ali je dužna upozoriti roditelje ODMAH u 1.r. da obrate pažnju i doma pomalo i stalno s njima rade. Ja bih uvijek radije puhala i na hladno nego kasnije čupala kosu. Istine radi treba reći i da se nastavnici ponekad susretnu s odbijanjem roditelja koji radije čekaju da dijete "preraste" teškoću. Neki će stvarno prerasti, ali neki nažalost neće.

[pulinka]

Tako je, obično u razgovoru vidim da roditelji nisu baš presrećni kada im se skrene pažnja na to da dete ima teškoće.
Mislim da je većina roditelja zapravo zbunjena, i da kod nas nema dovoljno informacija za roditelje o raznim dis- teškoćama.
Opšti je stav da je rešavanje tih teškoća posao stručnjaka, mnogo manje roditelja, tek na ovom forumu vidim da je zapravo obrnuto, da je stvar kontinuiranog rada roditelja.
Roditeljima se doduše naglašava da treba vežbati kod kuće, ali onako uopšteno, bez naročitih smernica.
Recimo, ovu tehniku pamćenja razlikovanja b i d prvi put vidim ovde, a trebalo bi da je opštepoznata.