Ja se trudim naci stvarima drugu namjenu. Za ponesto se emocionalno vezem, ali za dobar dio se vezem samo zato sto imam prostora -- velika nam je kuca pa se izgubi, ovako ili onako 'pospremljeno', a onda svako toliko dobijem slom zivaca jer se podsjetim da se trebam rijesiti zaostataka.
Zao mi je bacati, to stvarno ne podnosim. Roba nam je uglavnom od ekoloskih materijala koji se daju reciklirati pa ono sto je neiskoristivo nosim u kontejnere za reciklazu. Nedavno sam set rucnika koji se bas vidno ofucao odnijela na posao, gdje ce ih iskoristiti do kraja za ciscenje, a onda ce i to na reciklazu. Robu koja je jos nosiva, a bas je nikako vise ne zelim (uglavnom kupujem kvalitetno i prilicno neunistivo) doniram u thrift shop, a najveci problem mi je djecja roba. Dio podijelim, dio bih ostavila, a dio nikako da dam ili prodam jer obicno ispadne da nemam vremena. Imam opet i visak igracaka, a stizu praznici i oba rodjendana tako da pod hitno moram vidjeti sto je za donaciju u vrtic, sto za thrift store, a sto se eventualno polomilo pa treba u smece. I djecje opreme se moram rijesiti, s obzirom da je taj ducan valjda zatvoren.
Jedan dio sam rijesila ovo ljeto dok su moji bili u posjeti pa je bilo vise vremena za kucne poslove, ali ima toga jos. Zivot bez viska je puno laksi u malom prostoru, barem meni.
Za ambalazu i slicno, tu je stvarno ima dosta, ali moraju zapakirati ono sto mi stize postom... kako da mi posalju?! Na srecu, vecina je ili za reciklazu ili kompost, barem iz izvora koje ja koristim.
Danas sam bila kod mame i tate i shvatila da u jednoj komodi stoje samo moje skripte s faksa. (Žive u stanu od 50 kvadrata). Kopirani članci i slično. Nekih 15 godina. Puno knjiga s faksa sam bila poklonila, na ovo sam skroz zaboravila. Kažem mami, daj da to bacimo. Ona će, nemoj, možda će trebati tvom sinu. (Koji je sad upisao prvi osnovne . I sigurno će studirati isto sto i ja ). Odvojila sam dio za reciklažu (obostrano printano) i dio za vrtić (jednostrano printano, za crtanje). Imam sad nalet i želim se riješiti još mnogo toga. Npr. preostalih stručnih knjiga s faksa koje su isto kod mame i tate. Ja ih neću više čitat, a za x godina uopće neće biti aktualne. Ako ih uskoro ne proslijedim, to će postati samo stari papir. Već sam kontaktirala par ljudi za uvalit ih i baš se osjećam poletno oko toga.
Moje bilježnice iz srednje škole i s faksa još uvijek su u stanu mojih roditelja (nakon 25 godina)
Žao mi ih je baciti, kad se sjetim koliko je to bila dragocjena roba, svi su posuđivali te moje bilješke, prepisivali, fotokopirali, a ja da sad to hladnokrvno bacim... nema šanse
A neke bilježnice su i nestale, nedavno sam baš tražila predavanja iz virologije da pokažem nešto djetetu, i nisam ih mogla naći, netko je to popalio i nije mi vratio
He he he... Takva sam i ja nekad bila, sad me baš lupilo suprotno...
Osim sto imamo manjak prostora pa stalno ne znam kud cu sa stvarima, i sto planiramo seludbu... Mozda je na to utjecalo i što od pocetka godine obilazimo nekretine koje se prodaju. U masu njih imaš dojam da nitko ništa nije bacio zadnjih 30 ili 40 godina. I ti prostori baš djeluju tužno, opterećeno nekako, kao da te ljude pritišću sve te stvari (barem sam ja tako doživjela)... Ne mislim da svi trebaju imati minimalizam, al kad sam vidjela toliko zatrpanih tudjih stvari, baš sam si reflektitala i na sebe i svoj prostor.
Joj, i moje su bilježnice bile tražene.
Ono, uspjela bih "uhvatiti" sve živo, i još k tome srediti naslove, podnaslove, različitim bojama, a tek crteži...
Ja sam svoje (s faksa) donijela na posao, tako da ih uvijek imam "na oku" .
Premda mi matematičke jedan kolega nikad, na žalost, nije vratio.
Kao ni Kurepu, ni Demidoviča .
Eh, mm i ja smo imali duplu hrpu (isti fakultet) stručnih knjiga, pa smo udomili duplikate koleginom sinu kad je upisao isti taj faks. Ostatak je još doma i polako sinovi posežu u taj ormar.
Bilježnice - sve si mislim da bi se moje srednjoškolske još mogle naći kod mame i tate u rodnom gradu, ali ovo sa studija nisam sačuvala jer sam godinama bila podstanar i bilo mi je teško šlepati gomilu knjiga i bilježnica...
Isto, puno toga mi ljudi nisu vratili, ali kad bolje razmislim, sva sreća da nisu jer bih inače trebala još jednu sobu u stanu samo za knjige koje sam putem posijala na ovaj ili onaj način....
Posljednje uređivanje od Peterlin : 31.10.2017. at 08:52
Meni povremeno izroni neka skripta s faksa. Ono, povratak sina bića iz Crne lagune. Neki dan sam izvukla Signale i sustave, koje garantirano nikad nisam otvorila. I to sam ih naša u gepeku od auta u nekoj hrpi drnde. Kako su tamo došli, nemam pojma, totalna misterija.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 31.10.2017. at 09:15
Kratki Ted Talk crtić o tome zašto smo hrčci
Tzv. Endowment effect
https://www.youtube.com/watch?v=H2_by0rp5q0