Pokazuje rezultate 1 do 12 od 12

Tema: Moj splitski horor

  1. #1

    Datum pristupanja
    Nov 2017
    Postovi
    3

    Početno Moj splitski horor

    Pišem ovaj post 15 mjeseci nakon rođenja svoje kćeri čiji je život ..kao i moj...zamalo prekinut zahvaljujući nemaru splitskog rodilišta. Na početku želim odmah naglasiti kako cilj ove moje priče nije nikakva pakost, zloba ili osveta jer sam prije svega vjernik i ne želim se nikome svetiti...ali već 15 mjeseci nosim u sebi ogromnu tugu,bol,nemoć,gorčinu i ptsp zbog svega što mi se dogodilo.... Pa eto ..da krenem... Bila sam vesela,mlada trudnica puna elana i kao svaka buduća majka gorila sam od želje kada će doći dan kad ću ugledat svoju bebu. Sastavljala sam krevetić,lijepila tapetice po ormarićima i zajedno sa svojim mužem nisam mogla dočekati dan kad ćemo vidjeti to malo biće...a muž je pristao sa mnom ići na porod jer mi kao svakoj rodilji nije baš bilo svejedno..a i željela sam da i on prisustvuje tom velikom činu.Tog dana nešto prije ponoć, puknuo mi je vodenjak i znali smo da nemamo što čekati..uzeli smo torbu za rodilište,paket za pohranu krvi iz pupkovine,prekrižili se i krenuli u bolnicu. Do otprilike 1 ujutro su mi obradili papire a kako sam imala trudove svake 4 minute i tako bez prestanka 2 sata a i bila sam malčice otvorena, rečeno mi je da ide sve svojom tokom. Naravno da sam bila u adrenalinu ali mi je bilo drago čuti tu informaciju...muž je sjeo do mene u boks u kojem sam ja ležala...a to moje velebno ležanje se nastavilo narednih 14 sati. Noćna smjena koja nas je zatekla je bila normalna i ljubazna ali kako su odmicali sati a i bila je ujutro izmjena smjena,a uz sve to se moja sitiacija počela komplicirati to je i osoblje prema nama bilo indiferentno. Nakon 4 sata u boksu rekli smo osoblju da gotovo da nemam trudove i pitala sam ih da li smijem šetati...što se njima nije svidjelo ali su mi dali da napravavim svečani krug od 10 minuta nakon čega sam vraćena u krevet. Osoblje me pitalo da se izjasnim da li želim epiduralu i drip..na što sam ima ja rekla da ja nisam doktor,ali ako me već pitaju, da ne bi ni jedno ni drugo jer mogu dosta trpiti bol a drip kao drip nije mi bilo jasno šta mi ga odmah uvaljuju ali sam im isto tako rekla...procjenite sami vi ste doktori..oko 4 ujutro su me stavili na drip i naravno da su se trudovi intenzivirali. U tih 14 sati..pregledala me mala vojska babica,doktora ..bila sam ko glavni kolodvor...tko kod je ušao u moj boks prošao je kroz mene... nakon 7,8 sati suprug je vidio da me nitko ne obadava i pitao ih je da li sam ja možda trebam na carski na sto oni nisi pristajali...sati su samo išli a mene nije probijala bol nego strah i neizvjesnost jer mi nitko ništa ne govori..a imala sam bar toliko znanja sa sam znala da s puknutim vodenjakom porod ne može trajati vječno jer se beba može ugušiti..kada je osoblje vidilo da se situacija komplicira odnosno da trebaju vidjeti što će uraditi sa mnom pokazivali su bezdušnost a takvu hladnoću nisam vidjela u svom životu.Bilo je tu svakakvih dobacivanja i rečenica, a ponašali su se kao da ne želim rodit svoje dijete.Suprug je bio staložen svih 12 sati a kada me pitao kako si ja sam mu samo rekla...gasim se,odlazim,više me ne boli.... pao mu je mrak na oči..počeo je vrištat na sve oko sebe neka mi pomognu. U sobu je ušlo 15 osoba sa vakuum ekstraktorom a on je morao van jer se to smatra operacijom pa nije smio bit prisutan. Dr. Marko Vulić je tad 1. put ušao u boks i rekao mi rodit ćete u 3 truda jel mi vjerujete.. ulio mi je neko povjerenje a i sama sam znala da je biti ili ne biti. Dr. Cindrić mi je gnječio stomak dok je Vulić malu vadio na vakuum uz prethodno učinjenu epiziotomiju sa preko 30 šavova. U jednom trenutku sam im rekla nek me više prikolju jer je bol tokom vakuuma bila strašna, muž je urlao od plača pred boksom. Kćer je izčupana iz mene..izletila je ko katapult...kad sam čula taj plač....iskreno ...poželjela sam umrijet.... mislila sam si..mala spasio te dobri bog..nek mene uzme sad..a tata nek se što prije oženi... muz i ja smo gledali to malo vakuumsko čudo i mislili smo...ok...gotovo je..... a u biti ....tek je počelo........kad me veliki stručnjak dr.Cindrić išao ušiti samo sam plakala i tresla se od šoka na što je jedna doktorica dobacila..dajte prekinite cendrat i mirujte da vas ušijemo... bili su ljuti ko risevi...naravno da mi je dobacio zadnji sav vam je za supruga...a kad me ušio, njegove 2 kolegice su došle vidjet sta je napravio ...nešto su prišapnule jedna drugoj,a ja sam mužu rekla..vidit ćeš...nešto nije ok... nakon 2 sata u boksu rekli su mi da me žele presvuć iz krvave spavaćice..ja sam im samo ponavljala past ću u nesvjest nije mi dobro...ma samo se vi dignite kažu one meni...naravno...završila sam na leđima..a gospoda mi se nije udostojila niti dati transfuziju. Veliki strucnjaci iz rađaone su htjeli da me sestra na odjel vozi u kolicima...preko 30 savova..alo??? Jedina svjetla točka moje muke su bile sestre sa odjela koje su bile predivne. Sestra s odjela je rekla ma kakva kolica žena je za umrijet..treba mi krevet... ukrcala me nekako na kreveti samo se sjećam scene kao iz filma....ona me vozi u tom krevetu a meni se okreće strop iznad glave... dovezla me na odjel. Nikad neću zaboravit reakciju druge sestre na odjelu kad ne vidila i izustila..majke ti mile sta je ovo ova je za umrijet šta su napravili jadnoj zeni. Kad mi je suprug došao u bolnicu učinio mu se da sam vruća a navečer sam dobila fibru 40 ... toliko me dole bolilo da sam htjela da me bog uzme... još mi je jedan mladi doktor napravio vaginalni i rektalni pregled da vidi da li je upala otišla preduboko..nitko mi ništa u ta 3 dana nije htio reći osim da moram popit antibiotsku profilaksu i da su se šavovi "malo zakomplicirali"... nikad neću zaboravit kad sam pomaknula nožni prst a mislila sam da mi je iscurio mozak...znala sam da je to nešto nenormalno... bebi je glavica bila kao balon otečena i krvava a ja sam svo to vrijeme u isusovim mukama dojila.... Kad je došlo vrijeme vizite dr. Vulić je uletio u sobu pogledao mene i malu okom i rekao hladan ko špricer...idete sutra kući.... uz svu onu muku nije pokazao miligram interesa za mene i malu unatoč tome što je vidio što je bilo..to mi je bila prava šamarčina..samnom u sobu je bila jedna mlada žena koja je imala carski...a kad sam se pitala kako je do njega došlo ona mi je ko iz topa ispalila..a bogati kako ..pa platila sam..ja sam samo onako umorna i napola živa gledala u nju i mislim si....ok...kad su me s malom otpuštali iz bolnice govorila sam sestri ..ne mogu ići sama s malom past ću u nesvjest moram cekat muza..a ona me samo gurala van i govorila...ajmo majko ima tu još rodilja....naravno da sam poslije pala u nesvjest...sva 3 dana u rodilištu nisam migla dići slusalicu a muž nije proslavio rođenje naše kćeri jer je skoro skrenio na psihu... kući smo.... kreće naša agonija... ležim u krevetu kao 100% invalid..muž me "tapka" na wc-u ..prolazim strašne..prestrašne bolove i traume od poroda i samo molim Boga da me uzme..razmišljam u sebi... kako bi preskočila onu ogradu od balkona...samo da me nema...pogledam prema krevetiću bebicu..pa počnem plakat...stužim se..pomislim...pa kako tebi...pa ti si horoskoski lav ..lav ne odustaje...on se uvijek borio...raširi grivu,pokaži zube ,naoštri kandže,,bori se,ne odustaj...u svoj toj noćnoj mori bebica traži svoje...ja je dojim..ona papi ko luda.. ja sam sretna radi nje ali isisana u potpunosti...izdajam se na wc-u ... bol je strašna...dolazi patronažna sestra i govori mi ....odmah u bolnicu vi ste potpuno rašiveni...poslali su me kući rašivene epiziotomije s bebom koja je imala intrakranijalno krvarenje u glavici koju nije dizala,izvijala se i imala skupljene sake ...to smo sve sami otkrili bez da nam je itko išta rekao!! Svaki dan sam odlazila u bolnicu na ispiranje i tako mjesec dana a uz sve to podizala djete kojeg nisam smjela podić..prvi put sam je digla kad je imala 2 mjeseca. Da ne pričam da su mi oni u bolnici govorili samo se vi javite svom ginekologu...na što sam im ja rekla nek oni sebi odrezu jedan testis pa nek tako odgajaju svoje dijete..uz svu kalvariju nitko u bolnici se nije mogao načuditi mom osmjehu koji je bio samo kamufalaža moje pasije..znala sam da se moram borit za to malo stvorenje i sebe stavit na noge jer mi nitko iz kbc neće doći kući podizat malu.. pomagala mi je svekrva s mužem kolko god je mogla od posla a majka mi živi u zg pa nije mogla stalno biti tu zbog ceka je bila pretužna...nakon mjesec dana našli smo vezu i jedan doktor mi je napravio rekonstrulciju šavova , zdjelicnih kostiju i onda sam opet ležala da mi se i to ne bi rašilo....dobila sam alopeciju kao posljedicu..primala injekcije u glavu..imunološki sam uništena, blaga inktontinencija,probavni problemi,sideropenija,cekam gastroskopiju o psihu .... o tom neću ni govorit...... popila sam rijeku ljekova što za bolove,što za ....ma sta ja znam više za šta.. primila injekcija...uz sve to sam s bebom godinu dana po vjezbama i doktorima... izdajalicu od 500 kn sam bacila jer se usmrdila od mog mlika koje je bilo puno lijekova.....sve smo morali uzet i svoje ruke ..nitko nista ne govori... mi sami istražujemo ...zovemo..pitamo...od gubitka krvi ne sjećam se 8 mjeseci njezinog života..ne znam ispunit radosnicu.. ne znam kad mi se nasmijala... u ničem nisam mogla uzivat...kao neovisna zena koja je dosas sve sama stekla postala sam ovisna o svima i to mi je bilo najgore.. stalno sam smrdila..preznojavala se..nisam se od poroda i te operacije 3 mjeseca oprala nkrmalno.. . kupao me muz i brisao na wc-u..noćne more..plakanja .... htjela sam samo doći tamo...porodit se ..otic kući i setat kolica kao svaka majka....nisam htjela ni da mi titraju ni da me miluju ni da ne maze...bila sam kulturna i dobro odgojena i eto....fino sam prošla..... i.... tko će meni vratit njezinu godinu dana života.. oni mozda?? Svi su me u mojoj blizoj okolini razumijeli...ali vrlo dobro znam da su me i osuđivali... nisam nikad bila naivac... ali to me nije tangiralo jer sam imala i jos uvijek imam muža koji je duša od covjeka.....da mi nije njega i male... ne znam šta bi... bebica sad ima 15 mjeseci..prava je curica ..prohodala je i još uvijek vjezbamo punom parom.... ovo sto sam prosla ne zelim neprijatelju a ako je netko u tom rodilistu imao srece..iskreno mi je drago...ja znam da se tamo ne vracam nikada... napisala sam ovo baš iz srca iako bi se dalo još što šta napisat...........nismo tuzili kbc jer od toga nema nista...znamo svi di zivimo....a uostalom mene osveta neće nahranit.....bolnica los angeles....osoblje rađaone u mom slucaju čista 0..... moze ih biti sram..... i.. ne...nismo trazili vezi za porod baš zato jer znam dosta zena koje su pozalile dan i datum kad su je uzele.... i istina je to....sve je u božjim rukama i svak nosi svoj križ...moj je bio solidan.....ne pozeli nikom.

  2. #2
    Osoblje foruma Danci_Krmed avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2006
    Lokacija
    T-dot
    Postovi
    2,291

    Početno

    Minnie, žao mi je što ti se ovako nešto grozno desilo. Hvala što si podjelila sa nama. Molim te, kad stigneš, možeš priču poslati kao prijavu na stranicama rodilista.roda.hr? Da ne tražiš, obrazac se nalazi na ovom linku:

    http://rodilista.roda.hr/rodilista/p...dilistima.html

    Bilo bi super ako možeš u prijavi kopirat ovu priču kakva je, ali uz koji razmak između pasosa jer je ovako jako teško čitati. Hvala <3

  3. #3
    zutaminuta avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2014
    Postovi
    5,643

    Početno

    Nisam znala da se igdje više rade skakanja na trbuh.
    Tužba nije osveta već pravda i način da se spriječi zlostavljanje ubuduće. Nema smisla prihvatiti ulogu žrtve i s time se pomiriti.
    Ako imate načina i novca, tužite ih i oderite ih.

  4. #4
    Sybila avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2012
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    1,022

    Početno

    Minnie, strasno sto ti se dogodilo, ne mogu to ni zamisliti! Kako je žuta rekla, ako ikako mozete - tuzite gamad.
    Cestitam na djevojcici, imat cete puuno lijepih uspomena dalje zajedno.
    Posljednje uređivanje od Sybila : 03.11.2017. at 12:57

  5. #5
    Osoblje foruma Danci_Krmed avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2006
    Lokacija
    T-dot
    Postovi
    2,291

    Početno

    Citiraj zutaminuta prvotno napisa Vidi poruku
    Nisam znala da se igdje više rade skakanja na trbuh.
    Pa to rade u svakom rodilištu, ovisi doduše od zdr djelatnika do zdr djelatnika, ali rade. Redovito, nažalost. U Rodinoj zadnjoj anketi 54% žene su rekle da su dobile neku inačicu tog hvata.

  6. #6
    željkica avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2012
    Postovi
    3,444

    Početno

    Citam i ne vjerujem, užas!

  7. #7

    Datum pristupanja
    Jan 2015
    Lokacija
    bjelovar
    Postovi
    562

    Početno

    Draga zao mi je sta și prosla suze mi idu. Bas danas sam imala vizitu od babice trudna sam 18tj.i to nakon 13god pokusavanja.

    Poslano sa mog F3311 koristeći Tapatalk

  8. #8
    nanimira avatar
    Datum pristupanja
    May 2013
    Postovi
    1,441

    Početno

    Minnie, moj je porod bio jako jako težak ali ne kao tvoj, postporođajni oporavak također ekstremno težak... 4 mjeseca nakon sam dobila parezu facijalisa i ostala paraliziranog lica s trajnim oštećenjem facijalisa ( paralize nema al bolivi su još uvijek prisutni)...prošla sam sodomu i gomoru a sad sam u fazi tireotoksikoze uzropkovane hashimotovim tireoiditisom i moram na operaciju..

    Malena mi sad navršava 4 godine..u te 4 godine ne sjećam se da sam bila zdrava, možda čak ni sretna. Tolika bol i tuga je u meni da kroz sve ove godine prolazim s lažnim osmjehom na licu prema drugima. Osim prema njoj...ona je svjetlo na kraju mog preteškog i prebolnog dana.

    Nalazim snagu u sebi zbog nje...a onda i zbog sebe..i idemo dalje...

  9. #9

    Datum pristupanja
    Mar 2014
    Postovi
    124

    Početno

    Draga, draga Minnie, draga Nanimira, držite se drage žene. Išla mi je hladnoća po križima čitajući OVO!!!
    Jako mi je žao što si sve to morala proživjeti i želim ti puno sreće i snage, TEBI , tvom suprugu i malenoj.
    Nemam više riječi i knedla mi je u grlu.

  10. #10

    Datum pristupanja
    Nov 2017
    Postovi
    3

    Početno

    Drage moje ženice..hvala na toplim rijecima podrške..znala sam da ću to dobit ovdje...malo kasnim sa odgovorom jer sam 100 % u bebi Nedaj boze nikom sta se meni desilo..a vama i vašim bebanama zelim od srca sce najlipse...hvala na linku....

  11. #11

    Datum pristupanja
    Nov 2017
    Postovi
    3

    Početno

    Sve znam...evo mene...samo od jednog doktora do drugog...lazni osmjeh mi je ko dobar dan...saljem vam molitve i poljupce...

  12. #12
    Inesz avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2011
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    4,505

    Početno

    Minnie,

    boli dok čitam ovo tvoje svjedočanstvo. Jako mi je žao da si ti, tvoj suprug, kćer i cijela obitelj prošli kroz takav pakao. Držite se, idite naprijed u sretnu budućnost.

    Nitko ne može izbrisati ovo tvoje bolno i teško iskustvo. Veliku si stvar već napravila pisanjem ovdje na roditeljskom forumu. Bravo!

    Osoblje rodilišta koje je tako postupalo ima svoju višestruku odgovornost prema tebi i tvom djetetu, ali i prema svim ženama koje sada rađaju i koje će rađati u splitskom i svim drugim rodilištima.
    Nemoj se osjećati krivom i misliti da se osvećuješ pisanjem ovdje. Kad budeš stigla, podijeli svoju priču i na linku koji ti je Danci dala.

    Šaljem ti veliki zagrljaj.

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •