Bok cure, da se samo kratko javim
Kod mene završila M, vratila se na posao nakon godišnjeg, i sve je po starom - ili možda ne. Polako mi se bliže plodni dani (valjda), ali iskreno me briga. Počela sam se prijavljivati na nove poslove, odradila prvi intervju i totalno sam se zaokupila svime time, nekako me to "vratilo u život", našla se na cugama s nekim dobrim prijateljima s kojima mogu pričati o svemu i napokon "otvorila dušu"..
Sve u svemu mislim da smo MM i ja na pragu odluke da "dalje ne idemo", ako me kužite. Jednostavno cijelo ovo vrijeme osjećam da moja želja za bebačem nije dovoljno velika da bih išla dalje, na pretrage, moguće postupke i sl. MM se slaže sa mnom i baš smo si nekako sretni i zadovoljni u ovoj situaciji u kojoj jesmo, samo nas dvoje, čak nas i uzbuđuje ova pomisao da ne znamo što nas čeka (da, da, smiješno možda, s 30 godina ovako razmišljamo, ali dosad smo oboje bili štreberi koji su sve u životu postigli pomnim planiranjem, pozavršavali fakultete, doktorate, sve u svemu, nekako nam je sve išlo...dosad).
To ne znači da ćemo se štititi, ako nešto bude-bude, ali čisto sumnjam.
U svemu ovome ipak sam zadovoljna - ako ništa drugo u zadnjih skoro dvije godine počela sam zdravije živjeti, promijenila prehranu, počela redovito vježbati - ako ništa drugo, izgledam super u badiću
Još sam ovaj mjesec na listi, a onda ću razmisliti, javit ću se svakako i navratiti još koji put.