vrijeme za otpis

[mamitzi]

filozofsko pitanje, kako znate da je vrijeme za otpis za materijalne stvari: od malih kao što su ručnici do velikih kao što je auto?
racionalno odlučite, proučite ponudu i potražnju u trgovinama ili jednostavno hitite u smeće?
(čitala sam moju staru temu o hrčkarenju i vidjela kako jelena (oprosti ako sam pomješala) kaže da bi trebala većinu svoje garderobe zamjeniti novom. ja sam iz iste priče, ali nije dovoljno šuplje da bi ja bacila.
kao ni ručnici za mog psa -rupe nisu dovoljno velike.
teoretski, postupam ekološki ali stvarno, mislim da sam totalno drugačija od drugih.
i jao, moj muž želi novo suđe, a tanjuri samo malo otkrhnuti

[zutaminuta]

Moraš napraviti emocionalnu distancu od stvari i u glavi izracionalizirati "to je samo predmet, ništa više". I onda mantraj dok ne usvojiš. Ja nikad neću shvatit ljude koji se ne mogu odlijepiti od materijalnog. Koji stvore emocionalnu vezu sa ... plastičnim posudama od sladoleda. Vrećicama i škarniclima u ladici.
Sačuvaj bože to skloniti!

[aleksandra70vanja]

ja se vežem za stvari
jako
recimo pogotovo za igračke, plišance
kako ću baciti plišanca
kako ga mogu baciti u smeće, da mu bude hladno, mračno, vlažno, da ga spale

[mamitzi]

zaboravila sam napisati kako mi sigurno nije pomoglo što sam , vezano uz posao obišla mnoga smetlišta u hrvatskoj.
sva ta zelena brdašca u kojima je otpad bacaju me u duboko promišljanje što e biti s našim planetom

[ina33]

ili jednostavno hitite u smeće?

Ovo. Ali nisam ja super racionalna i više sam hrčak, nego feng shui. Ali, kad je dosta, obično znam da je dosta - ta stvar me počne nervirat i "gleda me okom", a ja joj kažem "A, neš' više, sad ću i tebe premještat vamo-tamo, i bunkerirat, ma da ne bi - adio!". Ne znam jel pomaže ko savjet .

[ina33]

Meni definitivno ne bi pomoglo (za bacanje stvari i brzo rješavanje) duboko promišljanje što će bit s planetom Zemljom... ne pomaže niti kupovanju novoga, to nije protočno i brzo, a "brzo protočan" stav nije pak ekološki. U tom slučaju savjet nemam - moj stav je linija manjeg otpora/glavu u pijesak, 'ajmo reći. Jer, kako sam ja sklona ekstremima, ja bih bila u potpunosti paralizirana i zapravo onda ništa ne bih mogla baciti i ništa novo kupiti jer bi vagala treba li mi nešto novo zapravo zaista (vjerojatno 90% stvari zapravo ne, prošlo bi i s tim malim rupama itd.) i zar mi to zaista nešto staro više ne treba (većina ipak nisu dronjci i mogla bi bit iskorištena), bila bih potpuno blokirana. A znam da nemam vremena ekološki zbrinjavat svoje stvari u smislu ulaganja truda u pronalaženje ljudi koji će to uzeti - osim što robu proslijedim, papir bacim u papir itd. Ili se ekološki brinuti o pokvarenim stvarima - nositi xy puta majstorima itd. Silom prilika sam jednom (iz lijenosti pak jer mi se nije dalo birati novo) x puta popravljala vešmašinu - to je pak troškovno neučinkovito jer mislim da smo došli na vrijednost nove mašine s tim popravcima. Ali, to naše ponašanje (nekupovanje novoga) je možda ubilo neko radno mjesto nekoga u Kini, dok je čuvalo r. mjesto nekog tu servisera... Ja se zablokiram kad idem na "efekt lepeta krila" i razmatram posljedicu neke svoje aktivnosti po svijet, a onda me pak ta blokiranost iznervira i onda dođem do toga "ma, dosta razmatranja" pa to emitiram dalje iz mog okruženja (neku stvar mislim).

[Bubilo Bubich]

Alex , ja isto.
91. sam imala 13 godina i u sklonište smo uvijek vukli dvije torbe. Jednu s konzervama, drugu s mojim plišancima .

Uvijek hrčak. Kad sam krenula u srednju trebala sam napraviti mjesta za knjige i tad sam bacila bilježnice i knjige od 1. do 8. razreda. Da smo živjeli u kući s garažom, podrumom ili tavanom sigurno bi to i danas imala. Otkad živim u još manjem stanu, a sad nas je 5, sve lakše bacam. Samo hitim (recikliram, dam nekome, ili samo bacim u kontejner). Za dva dana zaboravim. Isto jako rijetko kupujem, koristim dokle god je funkcionalno bez obzira na estetiku... al stvari je svejedno tona.

Moja prijateljica ima filozofiju "ako nisam koristila nijednom u godinu dana, ide van". I sve po tom principu baca, dijeli... nekim stvarima da šansu još godinu, ako ih ni tad ne upotrijebi, obuče... van.

[kli_kli]

Ja nisam nikakav hrcak niti se emocionalno vezujem, ali tesko mi je kao i ini baciti i zameniti novim jer me zaista brine kolicina djubreta koju ljudi proizvode. Skoro svakodnevno si pokusavam nesto novo kupiti, a onda opet obucem staro i kazem - ma ok je. Moj neki kompromis je da kupim kvalitetno i od ekoloskih materijala, pa kad bacam barem znam da ce se ili raspasti ili reciklirati.

[sillyme]

...
Moja prijateljica ima filozofiju "ako nisam koristila nijednom u godinu dana, ide van". I sve po tom principu baca, dijeli... nekim stvarima da šansu još godinu, ako ih ni tad ne upotrijebi, obuče... van.

E ovo sam ja procitala i pocela primjenjivati. Na zalost tesko je primijeniti na stvari koje ne nosis ili koristis za kuhanje ali uspijevam i to ali s malo vecim odmakom. Najgore su mi one stvari tipa " a mozda ce se klincima svidjeti kad odrastu" ali nekako i to prevladavam nakon par promisljanja.

Ja se protiv velike kolicine odjece i stvari borim tako da kupim minimalne kolicine (ionako mrzim shopping). Ako devet mjeseci perem susim i nosim istih troje-cetvero hlaca zauzimaju malo mjesta, i taman kad se zasitim tog looka su za reciklazu (jer kupujem jeftinu robu). Opterecuje me "kupi kvalitetno i nosi 30 godina" ne mogu zamisliti da istu stvar zelim nositi 20 godina, to su stvarno iznimke (evo bacila nedavno jedan sos iz srednje taj je jedini prezivio jer je bio ok za nositi i na posao).

Mislim da je najteze napraviti inicijalnu cistku, i nakon toga ne kupovati vece kolicine stvari. Ako imas set od 6 tanjura i tri su okrhnuta bacis ih relativno lako, ako ih je 18 onda su vec problemi...

[Jelena]

Da, ja trebam novu garderobu. Nema rupe, ali je iznoseno. Jedna malo ekstremna kolegica mi je jednom rekla da moja odjeca ne odgovara mom statusu. Tad mi je bilo smijesno. Sad je situacija stvarno takva i to mi je ozbiljan motiv da zamijenim.

Za rucnike imam odredjeni prostor. Ako kupim neki novi jer mi se svidio, a bio povoljan, nesto mora van. Za odjecu imam jedan dvokrilni ormar i isto mi sve osim 2 kaputa i carapa, kapa i rukavica stane unutra.

Dobila sam neke skupe kozne torbe i cuvala sam ih nesto za posebne prilike i koza je super, al ima neke gumene trakice koje su se raspale i torbe nisu vise za posebne prilike. Jedva da su za svakodnevicu.

Ja sam jako svjesna okolisa. Iako mislim da moj ucinak u usporedbi s masovnim kineskim ili americkim stvarno nema veze.

Ne znam ti pomoci jer meni nije nikakav problem baciti. Meni je problem kupiti. Premala sam, predebela, prenešto za brzu kupovinu.

[marta]

zaboravila sam napisati kako mi sigurno nije pomoglo što sam , vezano uz posao obišla mnoga smetlišta u hrvatskoj.
sva ta zelena brdašca u kojima je otpad bacaju me u duboko promišljanje što e biti s našim planetom

O kako te kužim. Meni je muka svaki put kad nešto moram baciti. Ne zato što se vežem za te stvari, iskreno, zabole me dupe za njih. Nego smeće.

[NanoiBeba]

I mene brine smeće.

[spajalica]

kuzim da vam je problem nesto baciti radi kolicine smeca. kad sam bila u americi zgrozila sam se kolicinom ambalaze koji oni imaju. ali i mi se priblizavamo tom trendu.
zapravo htjedoh pitati koja je razlika da li to smece stoji kod vas doma ili na smetlistu? jer ako tanjure koristite onda nisu za baciti. ja kupujem tanjure koje mozes nadomjestiti. pa nemam set od 10 razlicitih. robu imam na minimumu. i nosim dok ne iznosim (majice dvije tri sezone), za razliku od MM koji se dovede u situaciju o kojoj pise jelena. ima hrpetine robe a dogodi se da za neku prigodu trcimo u ducan i kupujemo bez kriterija cijene i smisla.
ne znam. tamo na onoj drugoj temi sam pisala kako me MMovo hrckarenje prosli vikend rasplakalo. meni je to strasno.
smece koje smo imali u garazi nije doprinjelo dobrobiti planeti zemlji. smece je jos uvijek tu i nece nestati.

[Trina]

Ja obožavam bacati. Totalno se iznutra oslobađam dok bacam stvari. Ne vežem se za ništa, što se mene tiče ja bi ovaj tren pobacala najmanje 50 % stvari iz kuće. Nikad nisam razumjela sakupljače stvari.

[emily]

bacam u smece ako je potrgano, i ne moze se vise koristiti
odjecu koja je nenosiva (rupe, poderano isl) odnesem u h&m za reciklazu, ili u kontejner za tekstil
ili doma recikliram u krpe za pod npr.
sudje bacim u smece ako je razbijeno, okrhnnuto da se ne moze vise koristiti isl.

sto je jos iskoristivo doniram


plus moramo reciklirati, jer imamo takav sistem u gradu
i tek s tim odvajanjem sam postala svjesna koliko ambalaze i svega nepotrebnog se koristi
kad napunim ogromnu vrecu za plastiku od 120L
pa vidis da bi to sve zavrsilo na otpadu



odjecu dajem dalje ako nisam nosila 2 godine (cca) ili mi je postalo premalo, ili mi se vise ne svidja

mrzim imati ormar prepun stvari koje se ne nose
jednom godisnje radim ormarsku inventuru

[NanoiBeba]

Ja imam odjeću jpš iz OŠ - a mnogi tu znaju da i nisam u cvijetu mladosti.

I nosim sve što nije potrgano. A ono što je potrgano znam i zakrpati pa nosim opet. Baš ak je nenosivo, nosim u HM. Djećje stvari proslijedim.

Razbijeno suđe bacim - razbijeno suđe me u smeću ne smeta - iapk je to nekaj prirodno.

Meni je muka od plastike - ono vrećice, pa silna ambalaža npr ak kupiš meso u dućanu (zato nastojim ići u mesnicu),. Plasitične kutije od npr sladoleda koristim za nekaj drugo.

Ovo kaj spajka kaže s Amerikom je istina - i ja pamtim koliko se tamo brzo napuni kanta za smeće, a polako vidim da je tak i kod nas doma.

E da, po doma sam u starim majicama i trenirkama. Baš sad imam jednu punu rupa i nikako ju bacit. nadmašila sam samu sebe u poderotinama

[Trina]

Ja sam cijepljena od tih osjećaja prema smeću, ubijte me ali zaboli me za te stvari. Dok bacam hrpe stvari iz svoje kuće, zadnja stvar o kojoj ću razmišljati je kako sam sad unesrećila majku Zemlju. Moje tri kese smeća ne znače ništa prema pravim zagađivačima.

[Peterlin]

filozofsko pitanje, kako znate da je vrijeme za otpis za materijalne stvari: od malih kao što su ručnici do velikih kao što je auto?
racionalno odlučite, proučite ponudu i potražnju u trgovinama ili jednostavno hitite u smeće?
(čitala sam moju staru temu o hrčkarenju i vidjela kako jelena (oprosti ako sam pomješala) kaže da bi trebala većinu svoje garderobe zamjeniti novom. ja sam iz iste priče, ali nije dovoljno šuplje da bi ja bacila.
kao ni ručnici za mog psa -rupe nisu dovoljno velike.
teoretski, postupam ekološki ali stvarno, mislim da sam totalno drugačija od drugih.
i jao, moj muž želi novo suđe, a tanjuri samo malo otkrhnuti

Imamo manjak prostora pa smo prisiljeni redovno odbacivati pohabane stvari.

Idemo redom od većih stvari prema manjim: prvi auto sam vozila do punoljetnosti, drugi sam prodala kad smo dobili drugo dijete jer nam je bio premali (prodali mm i ja svaki svoj mali i kupili novi veći, eno ga - služi i danas i djeca će učiti na njemu voziti. Sad ima 16 godina i u odličnom je stanju. Kupili smo i novi ovog ljeta, jer nam trebaju dva auta (uskoro će biti tri vozača u kući, a mm i ja imamo roditelje koji ne žive s nama, moji nisu ni u istom gradu, a treba ih često obilaziti). Trenutno je upotrebna vrijednost starog auta višestruko veća od cifre koju bi dobili da ga prodajemo. Popravili smo limariju lani, napravili generalku koja je dooosta koštala, ali smatrali smo da je djeci za učenje vožnje bolji stari razvoženi auto koji je od prvog dana kod nas i kojem znamo svaku caku...a i dobar je još. Prošli tjedan sam s njim napravila 1000 km dok mi je mama bila u bolnici.

Ostalo - stari prekrasan namještaj (art deco) koji smo naslijedili morali smo prodati jer nam je zauzimao previše prostora i bio nefunkcionalan. Prodali smo ga Muzeju za umjetnost i obrt. Fotografirali smo to prije, da imamo uspomenu, pregrizli, ožalili i prodali. Ostavili smo samo luster i jedan šemizet koji se uklapao u novu koncepciju stana.

Ručni radovi - s tim imam problem jer toga je gooomila, od više generacija, pa je brdo toga završilo kod nas u vikendici, ali nije izloženo nego pohranjeno. Nije čak ni nešto lijepo složeno, ali je na suhom i s vrećicom lavande.

Stara posteljina - nisam baš sentimentalna, ali ne bacam svaku krpu, jer danas je teško naći kvalitetan lan kakav se nekada proizvodio. To isto još čuvam, nešto u vikendici, nešto doma, iako uglavnom koristimo krep peri-deri. Bacila sam sve što je bilo poderano i istanjeno. Zapravo, nisam baš bacila, imam vreću u garaži isto za slučaj potrebe - čišćenje auta i brisanje nogu.

Ručnike po istom principu odnesem u vikendicu gdje stari ručnici i majice uvijek trebaju za brisanje blatnih nogu, čišćenje kosilice i slično...a onda se tam hiti u smeće kad se iskoristi do kraja. Moja kolegica ima pesonju, pa dosta tih krpa udomim k njoj za brisanje capa... Recimo, ne volim da su mi kuhinjske krpe jako flekave, pa to rješavam bez nekog sentimenta ako se ne da oprati.

Stare gaće i slično redovno koristim za pranje prozora, zapravo ne stakla (za to je čarobna krpa) nego pvc stolarije izvana, a nakon toga u smeće.

Dječju odjeću šaljem dalje. Baš si mislim da bih trebala nešto od toga oglasiti ovdje, jer je moj mlađi naaaglo izrastao, pa su ostale neke stvari kao nove. Ako ih ne budu uzele kolegica i susjeda, može biti da će osvanuti ovdje.

Svoje stvari isto redovito pročišćavam, ali toga nema tak puno, jer i mm i ja relativno dugo možemo nositi hlače i cipele (dulje nego djeca). Dječje cipele, koje su sad već u rangu broja za odrasle, ostavim na kontejneru izvana i brzo ih pokupi ekipa koja gleda da li nešto visi...

Suđe i slično - nemam ništa ekskluzivno, suđe je primjereno perilici (arc-opal bez uzorka), pribor za jelo mi je rasparen iako sam još za vjenčanje dobila kompletan set i NIKAD ga nisam otvorila... sve čekamo neku posebnu priliku, ali nikome nije baš bitno. Kuham na plin pa tave i rajngle ne traju dugo ili budu u ne baš reprezentativnom stanju. Tave mijenjam češće, a ekspres lonce po potrebi. U svojoj kuharskoj karijeri doderala sam jedan aluminijski Unis-pretis (dala dalje), dobila od svekrve second hand Lagostinu (na njoj je krepal tlačni poklopac), jedan Peterhof i još dva Inox-riv talijanska jeftina klona Lagostine. Nisam spremna za to dati baš puno para, pa mi je lako riješiti se kad lonac dođe kraju. Jednostavno kupim novi.

Plišane igračke - imamo još jednu vreću liblinga, ostale smo davno dali u vrtić. Ovi koje čuvamo imaju unutra lavandu i silicagel, da ne navuku vlagu.

[tangerina]

pa nije stvar toga da smo unesrećili neku apstraktnu majku zemlju, nego su ti deponiji smeća tu u našoj okolini i ponekad nam se pojave u životu
naš se sve češće "čuje" u gradu, a ljetos nam se skoro zapalio što bi pak bila jedna zanimljiva avantura. U istom tom požaru vatrogasci su upozorili na to da bacanje guma i ostalog smeća u prirodu isto ma svoje posljedice u situaciji požara.
mnoga mjesta godinama muku muče di će sa svojim smećem, to su velike svađe između gradova tipa "nećeš u moje dvorište"

A Jakuševac, Karepovac i ostale nisu napunili ni Kinezi ni Amerikanci (osim posredno u smislu da su proizveli većinu sadržaja)

Spajka ovo što kažeš koja je razlika da stoji u mojoj garaži ili na smeću, kužim te, problem je jedino ako isprazniš garažu i onda to shvatiš kao zeleno svjetlo za kupovanje opet hrpe stvari koja ti ne treba. Meni ta moda decluttera i minimalizma itd baš izgleda više ko neki konzumeristički spin, riješi se svega što nisi koristila godinu dana. Godinu dana nisi pekla waffle, riješi se pekača za waffle jer samo zauzima mjesto. Nakon tri godine u Lidlu vidiš pekač "o kako divno, nisam sto godina waffle jela, kupujem!"

[Peterlin]

zaboravila sam napisati kako mi sigurno nije pomoglo što sam , vezano uz posao obišla mnoga smetlišta u hrvatskoj.
sva ta zelena brdašca u kojima je otpad bacaju me u duboko promišljanje što e biti s našim planetom

Za tebe je knjiga Jamesa Kunstlera TRAJNA UZBUNA, ovo: http://najboljeknjige.com/content/kn...px?BookID=1232

JEst da se u ovoj knjizi govori pretežno o nafti i njenom neodgovornom korištenju, ali preklapa se lijepo sa ovim što govoriš o smeću... Ima čovjek i svoj blog, ali da ne širim priču, evo osnovnih podataka o njemu: https://en.wikipedia.org/wiki/James_Howard_Kunstler

Jest da je on Amerikanac, ali je veliki kritičar te kulture koja ništa ne bi popravljala nego sve bacila u smeće. Meni se sviđa. Na hrvatski mu je prevedena samo Trajna uzbuna, ali nije ju lako naći. Kad sam ju lani htjela kupiti za kolegu, poderala sam cipele dok sam je našla, ali vjerojatno ima toga i po knjižnicama.

[tangerina]

Iako se slažem sa Inom da je razmišljanje o utjecaju na planetu frustrirajuće jer se izvrte beskrajni scenariji
ali opet ne mislim da je rješenje ne razmišljati

za mene je to slično kao priča o zdravoj hrani, ako kreneš dovoljno analizirat, sve ispada nezdravo
ali to ne znači da to treba proglasiti potpuno nebitnim
nego izabereš neke principe za svaki dan, neke događaje koji su iznimka.. neki nivo angažmana koji ti odgovara

kao ovo kupovanje mesa u mesnici, ili sir možeš uzet onaj zapakiran u plastiku ili friško narezan umotan u papir - isti sir, jest da nekad moraš čekat u redu za rezanje par minuta

[spajalica]

Spajka ovo što kažeš koja je razlika da stoji u mojoj garaži ili na smeću, kužim te, problem je jedino ako isprazniš garažu i onda to shvatiš kao zeleno svjetlo za kupovanje opet hrpe stvari koja ti ne treba. Meni ta moda decluttera i minimalizma itd baš izgleda više ko neki konzumeristički spin, riješi se svega što nisi koristila godinu dana. Godinu dana nisi pekla waffle, riješi se pekača za waffle jer samo zauzima mjesto. Nakon tri godine u Lidlu vidiš pekač "o kako divno, nisam sto godina waffle jela, kupujem!"

Ja nemam potrebu zakrciti prostor stvarima. svi koji me znaju ili su bili kod mene mogu potvrditi da prostori pod "mojom" nadleznosti su prazni. doslovno. jer meni se trenutno ne kupuje komoda u koju ne znam sto bih stavila, jer vec vidim da cu na nju staviti neki potpuri ili nesto slicno. i onda se zamislism joj pa moram i prasinu s toga brisati. tako da zivimo u relativnom praznom prostoru. zidovi, fotelja, kutna. TV na zidu. ni slike nisam jos stavila na zid (uselili 2010).
ali za razliku od mene MM je hrcak i kupuje. porostori pod "njegovom" nadleznosti su puni, krcati. mrzim brisati prasinu u radnoj sobi, njegov nocni ormaric. uzas.

na kraju na ovim topicima ispadne da samo njurgam na MM. a on je stvarno divan, osim sto je hrcak.

[Zuska]

Ja se ne vežem za stvari, ali u smeće bacam samo najnužnije. Otpad dijelim i bacam ciljano (lijekove nosim u apoteku, baterije u lidl, odjeću kojoj nema spasa u kontejner za materijal itd.). Igračke koje su mi klinci prerasli koje su u ok stanju poklanjam, kao i odjeću i obuću. Staklenke poklanjam ženi koja radi zimnicu. Suđe bacam kad se razbije, otkrhnuti tanjur nije razlog da ga se baci
Male rupice šivam ili nosim ženi koja stavi zakrpe. Tako sam nedavno spasila hrpu tajica, klinka ih sad obožava nositi jer imaju fora zakrpe. Iako bi me jeftinije došlo da sam kupila nove, pokušavam doprinijeti manjoj količini smeća na planeti

[Optimist]

Ja ne zelim da se to smece gomila u mojoj kuci.
Reciklirat cu ga, ali necu prezati od bacanja.
Estetika mi je jako bitna.
Volim da je oko mene lijepo i uredno, ugodnije mi je tako.
Nisam minimalist, imam jako puno ukrasa po stanu pa bi mi dodatni nepotrebni uporabni predmeti unijeli kaos.
Prije sam bila emotivno vezana za puno stvari, ali sam to dobrim dijelom rijesila kad smo se selili u novi stan, pobacala sam dnevnike, vecinu pisama, raznih papira...
I sto vise unosim reda u ladice i ormare, to je osjecaj bolji, pobjedjujem onog hrckica u sebi.

[Bubilo Bubich]

Meni ta moda decluttera i minimalizma itd baš izgleda više ko neki konzumeristički spin, riješi se svega što nisi koristila godinu dana. Godinu dana nisi pekla waffle, riješi se pekača za waffle jer samo zauzima mjesto. Nakon tri godine u Lidlu vidiš pekač "o kako divno, nisam sto godina waffle jela, kupujem!"

Meni bas obrnuto. Ako sam bacila/proslijedila pekač za vafle, to znaci da ga više nikad u životu neću kupiti. Sto više bacam, manje kupujem. Npr. riješim se tri košulje koje su stvarno već za otpis, odem i kupim samo jednu novu. Dovoljno mi je. Što će mi i slično. Ja se zbilja ne mogu sjetiti kad sam zadnji put kupila nešto sto nije hrana i hig.potrepstine (ne računajući djecu i stvari za njih). Trebao bi mi koji noviji lonac, i tanjuri... al dokle god je sve funkcionalno ne kupujem. Toliko sam koma da je brat nedavno došao kod mene i izivcirao se sto imam 7 rasparenih čaša ispranih od perilice... zašto ne kupiš nove čaše? Ma budem, još su dobre... otišao i za pol sata mi donio nove čaše .

[zutaminuta]

Kako čaše mogu biti rasparane?

[tangerina]

rasparene, iz različitih setova

[Anemona]

Kako čaše mogu biti rasparane?

Nisu rasparane, nego rasparEne - pretpostavljam 5 čaša različitog izgleda.

[Bubilo Bubich]

Da, to.
I sad su dakle za otpis jer imam nove lijepe i nitko nije taknuo nijednu od njih otkad imamo nove. To je taj trenutak za otpis .

[zutaminuta]

Hahah,

[NanoiBeba]

meni su bolje rasparene čaše - tak da uzmeš jednu ujutro i koristiš ju cijeli dan i tek onda staviš u suđericu, jer znaš koja je tvoja. Onak ak su sve iste, ide na pranje nakon jednog korištenja

[tanja_b]

Da nije ove teme, nikad mi ne bi palo na pamet da je posuđe za otpis jer je raspareno

[Mima]

Baš, i kako da ja sam sparim nescafe šalice, ili recimo one koje se dobiju uz keiser melange. Pa ne idem tako često u Austriju!

[Zuska]

rasparene, iz različitih setova

hahaha, samo takve i imam. i tanjure

[Bubilo Bubich]

Ma nije jer je raspareno, nego je ružne isprane "boje". Od perilice. Ljudima nije "apetitlih" piti iz njih. Ružne su. Stare.

[emily]

Ma nije jer je raspareno, nego je ružne isprane "boje". Od perilice. Ljudima nije "apetitlih" piti iz njih. Ružne su.

meni sudjerica "unisti" staklene case, na nacin da su zamagljene, ili imaju sitne crtice po sebi (to cesto vidim u kaficima na casama za vodu)
ali to se dogodi nakon par godina pranja
i onda ih bacim u staklo

[Mima]

Pa čuj, s druge strane je to dobra taktika. Tako je meni šogorica kupila neke super čaše za vino jer joj se nije sviđalo piti iz mojih.

[Bubilo Bubich]

I gle... prije sat vremena sam ih samouvjereno stavila u vreću sa staklom za kontejner. Sad ću se još predomisliti .

[Bubilo Bubich]

O tome i pričam. Godinama. 5 - 6 godina su stare.

[Jelena]

He he, svi imamo druge kriterije sto je za baciti. Ja imam tanjurice za kolace koji su otkrhnuti i ne sjetim se dok ne dodje netko strani na kolace pa mi bude malo neugodno.

[Bubilo Bubich]

Ma ne, ne bi ni meni bile za otpis. Ne bi ja nove čaše vjerojatno kupila još 2 godine .
Imam i ja otkrhnutih tanjura i isprane plastike i starih lonaca, bez velike potrebe da to zamijenim novim. Nego od kad su u kuću došle nove čaše te stare nitko ne koristi, zato ih proglašavam otpisanima. Al još nisu u kontejneru .

[Riječanka]

prije par dana sam o ovoj temi vodila raspravu sama sa sobom, dok sam stavljala robu sušiti i pitala se kad ću se pozdraviti s ovim ručnicima koje mi je već pomalo neugodno staviti sušiti na balkon. ni ne znam koliko godina je većina stara, ali znam da sam ih kupila prije nego smo doselili u ovaj stan, a tu sam 11 godina...i niz drugi stvari je iz starog stana...ali, dok god je funkcijalno meni se stvarno ne baca

[sillyme]

Nemam starih lonaca i rajngli jer kad sam presla na indukciju smo svo posudje morali novo kupiti. Dupla korist

Meni je glavni nacin kako se borim protiv viskova da ne kupujem previse stvari. Imam npr dva seta (8 ukupno - 2x4 boje) rucnika kojima se brisemo stari su sest godina i nisam nakon toga pogledala niti jedan drugi da kupim zbog "lijepi" i sl - jer su ovi OK. Naravno stare sam odmah dala dalje (trenutno su u viksi). Nemam apsolutno nista naslijedjenog od sudja, posteljine i sl - sve smo kupili sami i kad zakljucimo da je vrijeme za zamjenu nemam sentimenta. Krpe sam kupila set novih a stare gace i sl ide direkt u reciklazu. Odjeca je isto ili pristojna i za po vani ili je za reciklazu - nemamo "kucne" odjece. Ako je nesto jos uvijek ok a ne nosi mi se vise - poklanjam.

Sto je najgore nedavno smo selili iz malog stana u kucu i jednostavno sam se zgrozila koliko toga jos uvijek imamo. Uzas. Iz dana u dan nakon posla cekala me u predvorju hrpa stvari koju negdje treba premiti a ne koristimo ih. Potrpali smo sve u ormare na tavanu i ove zime sam si obecala 1x mjesecno otici na tavan i bar 3 sata kopati po stvarima i rjesavati se viskova...

[Bubilo Bubich]

Ja imam plan pobacati takve stvari prije selidbe . Živi bili pa vidjeli .

Sudje mi je staro jer je to zapravo sudje od mame koja je svega imala tonu, pa i za 7 domacinstava... Bilo je "za početak ću to, pa kasnije novo", a onda mi je to "novo sudje" postalo nebitno...
Ali isto to radim, tj. ne radim, da kupujem viškove. Imam npr. 2 plahte za bracni krevet, i dokle god je jedna u pranju, a druga cista, ja ne kupujem treću . Mama mi spominje plahte na akciji, ja vičem "što će mi, imam dvije". Zapravo u obiteljskom životu i nisam toliko nagomilala (ne računam igračke), nego prije, knjige, torbe... Ni ne znam sto je u tim svim kutijama... Koje cu pobacati kad budemo selili .

A odgovor na pitanje iz uvodnog posta... Stvar je za otpis kad si sretniji jer si ju bacio, nego jer ju čuvaš.

[newmom]

U zadnje vrijeme mi bas sve materijalno ide na zivce. Nista ne zelim da kupim novo jer kazem sebi "imam,sta ce mi, mogu zivjeti i bez toga".

Evo naprimjer..kod mene je najveci problem garderoba. Inace sam uvijek isla u shopping i obozavala sam to. Nekada, kad mi je se neka majca svidjela,znala sam je kupiti u dvije boje. Ormar mi je pucao.

Onda situacija sljedeca...imam neke stvari sto mi nisu vise mogle ali nisam ih bacila jer "ako smrsam opet do te kilaze
moci ce mi" pa ne bacim.

Prevelike stvari ne bacim jer "ako se udebljam opet, moc ce mi".

Pa majice koje mi nisu vise nesto ili sto se ne nosi vise ili imaju neku rupicu..to mi je kao za "oko kuce" ili kao "za spavanje" "za trening"..ma uvijek nesto nadjem.

Prosli mjesec sam doslovno poludila od sebe same i odlicila "dosta vise!!!".

Izbacila sam sve sta mi ne moze i sta ima rupice i sta mi se ne svidja.

5!! velike crne vrece su se sakupile koje sam donirala!
Sramota..mogla sam novac bacit i kroz prozor.

Mjesec dana nisam isla u shopping (sta je puno za mene). Nosim sta imam i ako hocu nesto kupiti onda ako mi se bas svidja..i sto cu sto posto nositi a ne "nac ce se prilika".

Inace sam samo bila hrcak za svoju garderobu.

Tanjure ne bacam ako je malo na strani okrnjeno ili ako je jedini takav kakav je i nemam drugog takvog..uvijek se treba za kuhanje..a i kakve veze ima ako muz i ja jedemo iz razlicitog tanjura. Inace imam jedan lijepi set koji koristim kad dodju gosti.

Rucnike ne bacam ako nemaju rupe. Sta ima veze ako se nadje koji, koji je star vec nekoliko godina-vazno je da su cisti.

Sta ima veze ako mi posteljina ima rupicu dvije,vazni da su cisti.

Imam sigurno rucnika dva koji imaju sto godina i nisu vise lijepi i jednu posteljinu sa rupicom. Imam i lijepe u kojima ja spavam ili eto kad dodju gosti da njima dam tu.

Lonce i tave bacim ako vise ne valjaju.
Casa ako se ne razbije ne bacim.Ako vidim da nemam 6 iste case vise-kupim. Ali dosad mi se to nikad nije desilo.

[zutaminuta]

Tko ne zna kud s odjećom, slj subote opet primaju:
https://m.facebook.com/story.php?sto...2662&__tn__=-R

[jelena.O]

Kaj se tiče Stakla moji su ovo ljeto tolko tog porazbijali da sam morala kupiti tri nova seta čaša

[jelena.O]

Usput podrapalo se i posteljine

[sillyme]

... Zapravo u obiteljskom životu i nisam toliko nagomilala (ne računam igračke), nego prije, knjige, torbe... Ni ne znam sto je u tim svim kutijama... Koje cu pobacati kad budemo selili .

A odgovor na pitanje iz uvodnog posta... Stvar je za otpis kad si sretniji jer si ju bacio, nego jer ju čuvaš.

Ja mislim da oni koji postavljaju pitanje nikad nisu sretni kad nesto bace/poklone. Nisam ni ja. Aki sam sretna kad vidim prazninu i uredno poslozene stvari, sretna sam kad mogu uzeti bez razmisljanja prvu stvar s police za obuci jer znam da je svaka ok itd.

Igracke su i meni boljka, izdvojili smo tri kutije igracki za pokloniti dalje ali problem je da ih je ostalo jos valjda za dvadeset kutija Sto je najgore ja sam sentimentalno vezana za neke, imaju npr onu preslatku kuhinju iz Ikee koju su prije obozavali no sad se tako rijetko s tim igraju ... a opet ponekad im netko dodje u goste ili glume da su tete u vrticu pa se igraju i ne mogu je nikako proslijediti... i tako ima toga dosta, igracki. Budem vec jednom, nadam se prije nego krenu na faks

[sillyme]

Jos nesto - puno se pise o posudju. Ja stvarno ne znam kad sam imala zadnje okrhnuti tanjur. Ili padne pa se razbije u 100 komada ili je ok. Jedna od rijetkih stvari koje smo imali naslijedjene je bio set tanjura koje sam dobila na poklon od moje mame, stari 10 godina ali kao novi (cisto bijeli s tankim zlatnim rubom). E nakon 10+ godina koristenja u kojima se mislim niri jedan nije razbio setali smo jedan dan Ikeom i vidjeli krasan set crnog posudja. I kupili. Ove stare sam jednoatavno makla iz stana (iako ne i bacila jer ih imam gdje iskoristiti) jer ne zelim imati dva seta tanjura. Dovoljan mi je jedan. Da nemam viksu poklonila bi ih.

A case - sjecam se kad smo kupili set od 6 casa. Onda malo po malo razbijale su se pa smo spali na 4. Pa na 3. Pa smo 5 godina povremeno isli u Metro u nadi da ce se pojaviti te iste da imamo set i do tad zivjeli s 2 case Na kraju smo odustali kupili novi set a ove smo poklonili jer me mrzi imati raspareni set. Ali preporodila sam se otkad imam dupli set ikea plasticnih casa za djecu, nema brige i uvijek ih je dovoljno... a i nece se razbiti. Mozda je to rjesenje, plasticno posudje, imamo za kamp neki set tanjura plasticnih pise made in yugoslavia i sasvim su ok Ili ono novo melaminsko...