Ne mogu ni zamisliti da sutimo duze od sat-dva pred spavanje, pa eventualno do sutra popodne kad dodjemo s posla. Onda se odmjeravamo, ili ja pitam "Os jest?" ili on "Hoces da donesem kiselog kupusa za salatu?" i odmah progovorimo. Kako rijeci teku, raspravimo sta smo imali i mirna Bosna. To "Os jest?" je nas nacin da iskazemo jedno drugoma da ipak brinemo jedno o drugome i da su nam jos uvijek vazne potrebe onog drugog.

Kod tih visesedmicnih, da ne kazem visemjesecnih cutologa nije mi jasno kako se ponasaju u toj svojoj kuci. Dodje, presvuce se, sjedne da jede - za postavljen sto? Sam se posluzi? Kuva sebi? Donese kupus samo u kolicini za njega? Ne donosi ga nikako ako ga ona vec nije donijela iz podruma? Sta oblaci? Ono sto je ona oprala i ispeglala i slozila u ormar? Ili ono sto mu je pripremila na vjesalici okacenoj na kvaku? Sam pere i pegla? Evo mi nije jasno majke mi.