Pozdrav svima!!

Unaprijed isprike ako napisem roman ali jedino tako vam mogu docarati situaciju.
Kako sam naslov kaze "Tretman sutnjom" je nesto sto svako toliko vremena dobijem
od svog supruga i moze trajati danima. Situacija bude takva da primjerice na vecer odemo na
spavanje,sve je normalno i sve u redu da bi sutra u jutro krenulo sa "ima slike nema tona".
Kad ja pokusam normalno komunicirati i doznati u cemu je problem
on me otresito sasijece i kaze stvari tipa: nemam ja sa tobom o cemu razgovarati,
znas ti dobro sta je problem ili saspe hrpu kritika na mene.
Ta njegova sutnja zna potrajati i po 10 dana,ako mi nesto mora reci to procijedi
kroz zube,izbjegava kontakt ocima,konstantno se duri,neke sitnice koje inace
radi namjerno ne napravi kako bi me dodatno "kaznio",dijete pita stvari koje koje inace
mene pita...mogla bi tako do sutra nabrajati.
Takvo ponasanje prema meni mi je cisto emocionalno maltretiranje koje je toliko iscrpljujuce.
Nakon toliko dana sutnje valjda i on sam sebi dosadi pa popusti
ali vise na moju inicijativu stvari se vrate u "normalu" koja za mene nije normala jer
sam ja toliko izludena tim njegovim ponasanje da sam u meduvremenu konstantno
u ocekivanju sljedece epizode sutnje.
Mi nismo od jucer dugo smo vec u braku,imamo dijete,volim ga i znam da on voli mene
ali takve situacije me dovode do ludila,uzasno iscrpljuju,emotivac sam veliki i jako dugo
vremena mi nakon toga treba da se vratim u normalu pa mi se uglavnom cini da hodam po jajima
i osijecam se kao da je kompromis prisutan samo sa moje strane.
Svi mi imamo svojih mana, ja ih prva imam ali ne mislim da je normalno
ako ti nesto smeta da stvari treba rjesavati tako da 10 dana sutis kako
bi "kaznio" onog drugog.On tome nije sklon od jucer,tezak je karakterno i to bi se ponekad
znalo desavati ali mi se cini sto ide stariji da sve cesce to radi.
S druge strane ja sam osoba koja je maksimalno posvecena nama kao obitelji,djetetu,kuci i
svemu onome sto zivot opcenito nosi.
Ja trenutno ne radim i njegov stav je da on ne treba radit nista osim ici na posao tako
da je apsolutno sav teret svih obaveza iskljucivo na meni a jednako bi bilo i da radim,od kuhanja,pranja, peglanja,
ciscenja,brige o djetetu,ucenja sa djetetom,vjezbanja sa djetetom...
Toliko budem umorna,isfrustriran i nervozna zbog svega jer sam sve svalila na sebe da mi taman u periodima "treba"
takav tretman od njega!
I da kad ga "ludilo" prode masu puta sam mi kaze kako zna da je ponekad nemoguc!!
Bas sam roman napisala.
Evo cisto me zanima vase objektivno misljenje!