Ne mogu si pomoći, ali ide mi na živce prijateljica mog djeteta

[Mojca]

Mina, o kojoj netrpeljivosti ili antipatiji pričaš?
Samo me nešto u njoj živcira i to je sve. Netrpeljivost je nešto skroz drugo.

Živcira me i kolegica s kojom radim, pa radim s njom već godinama. I ponekad se nasmijem nekoj njenoj fori i sl...
Živcira e (ne samo mene) i kolega koji svako malo ima neke glupe fore, svejedno surađujemo i to kvalitetno.
I ja sigurno nekog živciram... nismo svi za sve.


Pokrenula sam ovaj topic jer mi je zanimljivo da mi ovaj osjećaj izaziva samo to jedno dijete od svih njenih prijatelja... i to ne zbog nekog postupka ili ponašanja... a kako ne želim utjecati na njene odnose (sve dok nema ponašanja kakve Jelena spominje), puštam da se druži s kim god želi, sama stvara odnose i uči iz njih. Što ona ima za naučiti iz tog ili bilo kojeg drugog odnosa, to ćemo tek vidjeti. Jer kao mama prihvaćam svoje dijete i njene izbore.

[Mima]

Pa o toj netrepljivosti i antipatiji o kojoj pišeš na temi. Fakat mi ide na živce, trpim, brr , digla mi je živce - što ja znam, meni to zvuči kao netrpeljivost.

[Mojca]

Meni je netrpeljivost kad ne mogu pored nekog biti niti trenutka...
Antipatija kad nekog ne mogu ni pogledati...

A živciranje kad mi izaziva osjećaj neugode zbog nečega... a ovaj put ne znam zbog čega...
Živcira me ponekad i MD, i moja mama, i moje prijateljice, i moj brat... i hrpa toga, pa opet klapamo nekako u tim trenucima. Živciraš me sad i ti jer me ne shvaćaš Ali to nije ni netrpeljivost, ni antipatija.

Antipatičan mi je Mislav Bago, a osjećaj netrpeljivosti mi izaziva Željka Markić.
Jasnije?

[Mima]

Nekako mi se čini da je bolje da ne odgovorim na ovo. Ali ipak razmisli, da pročitaš da tvoja kći nekoj mami ovako malo diže živce, bi li ju slala na igranje u tu kuću, to je sve.

[Mojca]

Pa bi... i meni moja kći ponekad diže živce, samo znam zašto.
Tebi tvoja ne?

[Mima]

Znači, jako voliš prijateljicu svoje kćeri, samo ti ponekad digne živce? Onda je OK . Ali ne zvuči ti tema tako.

[Mojca]

Ne. Ne volim ju nešto posebno.
Ni više ni manje od bilo kojeg djeteta iz njene grupe.

[Trina]

Imala sam istu situaciju ali sam točno znala zašto mi to dijete ide na živce. I mužu je isto išao na živce jako jako. Nismo napravili baš ništa nego smo sve to zadržali za sebe a prema djetetu se ponašali kao prema svakom drugom jer je to prijatelj našeg djeteta kojem on odgovara.

[Mojca]

Pa to i ja napravih... osim što sam tu podijelila s vama.

[pulinka]

Pokrenula sam ovaj topic jer mi je zanimljivo da mi ovaj osjećaj izaziva samo to jedno dijete od svih njenih prijatelja... i to ne zbog nekog postupka ili ponašanja...

Nekako ne verujem u "živciranje" bez ikakvog uzroka, samo nije uvek lako objasniti ga.
S obzirom da je reč o tuđem detetu, nije u redu dalje analizirati javno, ali, da mene neko dete neobjašnjivo uznemirava toliko da otvorim temu na forumu, ja bih privatno i u sebi ipak potražila uzrok, zbog svih - i sebe, i svog deteta, i njene drugarice . Jer je nekako lakše tako, kada znaš na čemu si. Možda je nešto banalno i popravljivo.

[Mojca]

Pulinka, jedino pitanje koje sam postavila u uvodnom postu je da li je i ovo dio roditeljstva.
Jer... Iako sam mama već 6 godina, još uvijek ima novina.
Više kao ups, nisam ovo ocekivala... a onda je krenulo seciranje...

[pulinka]

Ja sam tako i shvatila tvoj uvodni post . I u tom tonu sam i odgovorila: meni je to sa godinama postao normalan deo roditeljstva, a još se sećam kada sam i ja razmišljala slično kao i ti- jao, to dete mi se ne sviđa, jesam li ja grozna osoba, pa to je malo dete...
Sad više ne razmišljam na taj način, ali i dalje volim da sam načisto ZAŠTO me tačno neko dete živcira.
Kada je moja starija imala 6 godina, užasno me je živcirala njena slatka, tiha, mirna, pristojna i vaspitana naj drugarica. Savršeno dete. Pa sam shvatila da je ta devojčica zapravo strašno dominantna. Pa sam shvatila da me ne živcira uopšte ta dominantna drugarica, nego moje sopstveno dete koje ne zna da kaže "ne" toj drugarici -iako meni kaže "ne"bar 100 puta dnevno...Pa mi se tek tu negde ukazalo šta treba da radim...

[čokolada]

Meni je jedna vrtićka prija moje male (predškolci su bilii) POVREMENO izazivala grč u želucu. Draga, vedra, brbljava, ali nekad bi me ulovila baš neobjašnjiva slabost. Jedan mi je dan sinulo - bila je ista kao moja velika kad je bila njenih godina - hiperaktivnost na n-tu. Četvorim očima sam pazila da se ne ozlijedi ili iskoči kroz prozor i balkon.
Kad sam osvijestila uzrok, sve je bilo puno lakše .

[ina33]

Zaključno - Mojca, it's OK da te nervira neko dijete - većina nas "been there, done that" (grleći smajlić). Možda ti pomogne, kao i čoksi, osvijestiti razlog. Možda ga nećeš moći sada isčeprkati, nego ćeš imati aha moment godinama kasnije. Sve je OK. Na tvom mjestu se ne bih možda toliko angažiravala oko aktivnosti, nego ih pusti, ako su baš super super super, neka se same zbavaljaju (zaboravila sam koja je ono dob djeteta), a ti se pobrini o jelu - pilu. Pa si makar tako olakšaj. Event (ovisno o veličini stana), možeš im reći da se ne igraju u prostoriji u kojoj si ti. Se bu to prošlo.

[Peterlin]

Ja mislim da uopće nije u redu da se mi ko roditelji petljamo u prijateljstva naše djece, analiziramo njihove male prijatelje i sl., to su njihovi prijatelji, ne naši.

Eh, draga... nisam sigurna. Jedan prijatelj mog starijeg sina je u ovoj dobi (zapravo, prvi ili drugi razred OŠ) kod mene doma uzeo iz ladice veliki nož i vitlao njime... Dobio je moj sin zabranu druženja na mjesec dana. Ni dan danas mi nije oprošteno, ali briga me. Što je previše - previše je. Inače, mama ovog djeteta mi je bila sasvim ok i jako draga, ali i njoj je u ranim godinama bilo teško. Tako da - sve je u redu, ali ako Mojca ima feeling da to baš i nije to, nikad ne znaš kako se stvari mogu raspetljati...

[Mima]

Misliš, dobio je zabranu pozivanja tog djeteta k vama doma?

Mislim da je sasvim normalno i očekivano reagirati ako se dijete koje se dođe k vama družiti loše ponaša, pa i poslati ga kući ili zabraniti dolaske ako je to ponašanje baš takvo da se ne možeš s tim nositi.
(to je sasvim druga situacija od ove koja se opisuje na temi).

Moja kći ima prijateljicu kojoj sam ja na početku druženja znala postavljati pravila tj. izrecitirala bih joj gomilu stvari koje su zabranjene. I konstantno sam ih morala nadgledati jer se to dijete ponaša blago rečeno grozno.

[Peterlin]

Btw. dečko se brzo sredio i nije kasnije imao takvih ispada.

Ont. da ne ispadne da samo kritiziram tuđu djecu...imala sam u ovoj dobi primjedbe i na vlastitu: Moj tariji je na ovom primjeru naučio, a mlađi je pustio u kuću jarane koji su nas pokrali. A nije ih uvijek ni puštao - jednom su mu za vrijeme tjelesnog iz garderobe ukrali ključ, ušli u stan (ja sam pukim slučajem došla doma pod pauzom jer sam očekivala svoje roditelje koji su taj dan bili u Zagrebu) i ja sam ih ulovila na izlazu. Ukrali su mom sinu kasicu prasicu, koja se poslije našla bačena ispod balkona. Zvali smo i policiju i štošta, alarmirali školu (jer radilo se o njihovim učenicima) ali šipak - ništa se nije promijenilo.

Tako da - ja bih isto poslušala svoje instinkte i ponudila djeci druženje negdje izvan vlastitog doma. Klinci ove dobi su skloni tome da svaki prostor u koji dođu smatraju svojim domom. I ja sam svoje morala uštopati nakon par iskustava dolaska u tuđi dom koja nisu bila ovak drastična, ali mi se kao ni Mojci nije svidjelo. Pa je ispalo tako da sam svoju i ponekad tuđu djecu vodila četvrtkom u knjižnicu na kazališne predstave, u muzeje i slično. Kod nas doma - paaa, nekad se nije moglo izbjeći (recimo u OŠ grupni rad crtanja plakata - tad je isto jedan biserko našao šibice i morala sam dooobro paziti što rade, nije bilo okretanja leđa).

Mojca - probaj klinkama naći nešto zanimljivo izvan svog doma, nešto gdje se mora šutjeti (koncert i slično) pa će ti drugi roditelji manje ići na živce.

[Peterlin]

Misliš, dobio je zabranu pozivanja tog djeteta k vama doma?

Mislim da je sasvim normalno i očekivano reagirati ako se dijete koje se dođe k vama družiti loše ponaša, pa i poslati ga kući ili zabraniti dolaske ako je to ponašanje baš takvo da se ne možeš s tim nositi.
(to je sasvim druga situacija od ove koja se opisuje na temi).

Moja kći ima prijateljicu kojoj sam ja na početku druženja znala postavljati pravila tj. izrecitirala bih joj gomilu stvari koje su zabranjene. I konstantno sam ih morala nadgledati jer se to dijete ponaša blago rečeno grozno.

Moj sin je dobio zabranu pozivanja bilo koga doma na mjesec dana, a ovaj događaj sam komentirala s majkom dotičnog djeteta i brzo smo našle zajednički jezik, nisam imala primjedbi na njenu reakciju. Uostalom, to je moglo biti i obrnuto - moglo je moje dijete kod nekoga napraviti takvu stvar. Imaju potrebu "junačiti se" i u nepoznatoj sredini raditi stvari koje su doma zabranjene. Djeca su, nisu odrasli.

Bila sam svjesna da je moj sin ovdje ispušio, ali štaš - i on je vidio da igranje doma ima i lošu stranu. I ja sam tada bila doma i ni sama ne znam što sam radila - nisam taj čas bila u kuhinji kad je izronio nož... Ni u peti mi nije bilo da se tako nešto može dogoditi, kod inače pristojnog djeteta koje nije ni prije (ni kasnije) pokazivalo znakove riskantnog ponašanja. Djeca te dobi trebaju nadzor ili ih mičeš od situacija koje ne možeš nadzirati.

[Barbi]

Možda nije sasvim u sklopu teme, ali naravno da moramo biti uključeni do neke mjere u društvene odnose naše djece.
I naravno da nas puno češće smetaju i nerviraju ponašanja, a ne osoba.

Ja imam pravilo da u našoj kući i našem autu vrijede naša pravila i tu je pozvan onaj koji će ta pravila poštovati. Više puta sam dobila komentar od djeteta da se "on ne veže u autu" pa mu je objašnjeno da se u našem autu veže i da me apsolutno ne zanima dal se veže ili ne u drugim autima, iako mu savjetujem da se veže jer time čuva svoj život. Točno vidiš da te djeca sasvim drugačije pogledaju, kao da su nešto prvi put čuli sad. A možda i jesu.
Ako se dijete oglušuje o naša kućna pravila drugi put neće biti dobrodošlo i moja djeca to vrlo dobro znaju. Što poručujem svom djetetu ako gostu dozvolim stvari koje njima doma nisu dozvoljene?
I normalno mi je upozoriti drugo dijete na neprihvatljivo ponašanje, čak i kad se ono ne tiče mene i mog djeteta. Npr. desetogodišnjak udari svoju mamu koja je došla po njega kod mene i kaže joj "ti si glupa". Ja jednostavno nisam mogla prešutjeti, rekla sam mu da se ne smije tako ponašati prema svojoj mami, iako je mama šutjela. Ali moje dijete je to gledalo i slušalo, nisam mogla ne reagirati.
Tako da.... tko želi dolaziti kod nas dobrodošao je, ali pravila su tu.

[ina33]

Možda nije sasvim u sklopu teme, ali naravno da moramo biti uključeni do neke mjere u društvene odnose naše djece.
I naravno da nas puno češće smetaju i nerviraju ponašanja, a ne osoba.

Ja imam pravilo da u našoj kući i našem autu vrijede naša pravila i tu je pozvan onaj koji će ta pravila poštovati. Više puta sam dobila komentar od djeteta da se "on ne veže u autu" pa mu je objašnjeno da se u našem autu veže i da me apsolutno ne zanima dal se veže ili ne u drugim autima, iako mu savjetujem da se veže jer time čuva svoj život. Točno vidiš da te djeca sasvim drugačije pogledaju, kao da su nešto prvi put čuli sad. A možda i jesu.
Ako se dijete oglušuje o naša kućna pravila drugi put neće biti dobrodošlo i moja djeca to vrlo dobro znaju. Što poručujem svom djetetu ako gostu dozvolim stvari koje njima doma nisu dozvoljene?
I normalno mi je upozoriti drugo dijete na neprihvatljivo ponašanje, čak i kad se ono ne tiče mene i mog djeteta. Npr. desetogodišnjak udari svoju mamu koja je došla po njega kod mene i kaže joj "ti si glupa". Ja jednostavno nisam mogla prešutjeti, rekla sam mu da se ne smije tako ponašati prema svojoj mami, iako je mama šutjela. Ali moje dijete je to gledalo i slušalo, nisam mogla ne reagirati.
Tako da.... tko želi dolaziti kod nas dobrodošao je, ali pravila su tu.

Slažem se, neka razumna mjera mora postojati.

[Mojca]

Mjera je: ono što vrijedi za moje dijete, vrijedi i za goste.

[jelena.O]

super zakon

[Lili75]

Eh, draga... nisam sigurna. Jedan prijatelj mog starijeg sina je u ovoj dobi (zapravo, prvi ili drugi razred OŠ) kod mene doma uzeo iz ladice veliki nož i vitlao njime... Dobio je moj sin zabranu druženja na mjesec dana. Ni dan danas mi nije oprošteno, ali briga me. Što je previše - previše je. Inače, mama ovog djeteta mi je bila sasvim ok i jako draga, ali i njoj je u ranim godinama bilo teško. Tako da - sve je u redu, ali ako Mojca ima feeling da to baš i nije to, nikad ne znaš kako se stvari mogu raspetljati...

nisam Peterlin govorila o takvim situacijama.

Ja sam i danas neizmjerno zahvalna svojoj mami što mi nije branila druženje s "najgorom" učenicom u razredu koja je pala razred, stalno išla na popravne ispite (iz obitelji "zanimljivog" backgrounda), crne (pokvarene) zube, a ja fina cura, odlikašica 5.0, iz "ugledne" obitelji. Ovako pišem da dočaram dojam i uzmite u obzir da sam živjela u maloj sredini gdje se sve gledalo i pričalo tko se s kim druži, tko je čiji. Tipično za manje gradove.

Meni je A. bila jako zanimljiva osoba, voljela sam razgovarati s njom o svačemu, izrazito inteligentna i pronicljiva, al škola nije bila njen fah. Imali smo mi šire društvo (nas 7-8 dečkih i cura), al ona i ja smo bile naj, naj prijateljstvo s njom me jako obogatilo. Divno životno iskustvo. Baš sam se razveselila kad smo se nedavno fejsom povezale (živimo u 2 različite države).

Mojca, mislim da su Mima i pulinka postavila 2 dobra pitanja za zapitati se i odgovoriti samoj sebi.

[Barbi]

Meni ne da nisu branili nego ih nije pretjerano ni zanimalo s kim se družim. Ja sam odrasla u malom gradu gdje se svi više manje znaju, odnosno zna se tko je čiji
Ali, u vrijeme mog djetinjstva puno je manje bilo tih kućnih druženja, a kamoli da bi se nečiji roditelji s nama igrali i zabavljali nas toga nije bilo uopće.
Družili smo se u školi i poslije škole, igrali vani i to je bilo to. Doma si nekome išao kad je slavio rođendan i ako ste trebali nešto zajedno raditi za školu.

Danas se po meni čak i previše potencira to kućno druženje, prespavljivanje, infiltriranje dječjih prijatelja u život obitelji i moram priznati da je meni osobno često too much, bez obzira događa li se druženje kod nas ili nekog drugog doma.

[Lili75]

Barbi tako je nekako i kod nas bilo u djetinjstvu.

Što se tiče sleepovera, meni to dobro dođe sad kad su djeca malo veća (6 i 8 god), pa se changeamo s obiteljskim prijateljima (ide oboje djece of course). MM i ja ostanemo solo bez djece, onda odmah u planove kino, maženje, ovo-ono to mi je dobra strana. al naša djeca idu i k nama dolaze na spavanje samo djeca iz obitelji s kojima smo stvarno bliski i družimo se i mi roditelji, to su nam zapravo prijatelji.

[Barbi]

Ma to je nešto skroz drugo, to mi nije u ovoj kategoriji.
Moja kćer je do sad, a nema još ni 12 godina bila na više sleepovera kod više različitih ljudi nego što sam ja u svom životu uključivo sve svoje dečke i cimerice.

[Lili75]

to je ta nova generacija

[cvijeta73]

mojca, u stvari, želi pričati o sebi, a ne o maloj. psihoanaliza zašto njoj ide na živce dijete :D

daaaaakle...tebe to dijete nervira zato što si u njoj prepoznala neke svoje osobine koje te nerviraju kod sebe same. i podsvjesno se bojiš da ne prijeđu, te iste osobine, na smjehuljicu, a poradi intenzivnog druženja.



šalim se, naravno, da me ne bi ozbiljno shvatila. :D

[filip]

Mjera je: ono što vrijedi za moje dijete, vrijedi i za goste.

Kcer od sogorice stalno za mene i muza govori kak smo zlocesti.Ja si nemrem pomoc,ali ona kad dodje meni kosa raste..Ona ne uvazava nasa pravila kad je kod nas i zato sam posjete svela na minimum.

[dolega]

ja ne kužim zašto bi mojca sama sebi trebala odgovoriti na pitanje zašto je to dijete živcira

moja djeca su već velika i svašta smo prošli, ali im nikad nisam branila druženje s bilo kim.
al bi da sam skužila da to dijete dobro ne utječe na moje.

a ovo pak nema apsolutno nikakve veze s tim. djevojčice se dobro slažu, mojca podržava druženje i sve pet.

ja sam ovo shvatila samo kao iznošenje nekog svog osjećaja s pitanjem da li se to događa i drugima.

događa se!
i dio je roditeljstva!
masa ljudi mi nije simpatična jer mi se naprosto ne sviđa kak pričaju, kak afektiraju ili kak se krevelje. to nisu nečije loše osobine, ali meni ne sjedaju. bez obzira što mi ti ljudi nisu ništa nažao učinili.
i ne kužim zašto onda i djeca ne mogu biti nesimpatična ?!

isto tako mi nisu simpatični svi MMovi frendovi, kao ni njemu sve moje frendice.
ali to ne znači da će on ili ja prekinuti to prijateljstvo ili smanjiti svoje kulturno ponašanje prema tim osobama

[Peterlin]

Kcer od sogorice stalno za mene i muza govori kak smo zlocesti.Ja si nemrem pomoc,ali ona kad dodje meni kosa raste..Ona ne uvazava nasa pravila kad je kod nas i zato sam posjete svela na minimum.

Dobro si napravila. Zašto bi TI imala problem s njom? Nek ona misli kaj god hoće. Bome, ja bih isto tako.

[n.grace]

ne znam, meni osobno odrasla osoba koja afektira i krevelji se i šestogodišnjak koji afektira i krevelji se nisu isto, ni za usporedbu, jednostavno zato što nisu.

a pogotovo takvo dijete proglasiti antipatičnim ili iritantnim a da ništa loše nije napravilo, to mi je zapravo tužno, kao sto je sasa navela svoj primjer

[pulinka]

ne znam, meni osobno odrasla osoba koja afektira i krevelji se i šestogodišnjak koji afektira i krevelji se nisu isto, ni za usporedbu, jednostavno zato što nisu.

a pogotovo takvo dijete proglasiti antipatičnim ili iritantnim a da ništa loše nije napravilo, to mi je zapravo tužno, kao sto je sasa navela svoj primjer

Ali jako je teško promeniti svoje OSEĆAJE prema nekome, makar to bilo i dete. Ako ti dete izaziva osećaj nelagode, onda taj osećaj postoji priznala ti to na glas ili ne. Kako ćeš sebi narediti šta da osećaš?

Ono što imaš pod svojom kontrolom su svoje sopstvene reakcije. Bilo bi nedopustivo ponašati se prema detetu na bilo koji način ružno samo zato što kod tebe pobuđuje nelagodu. Ali ne vidim ništa ružno u tome da se prizna da taj osećaj postoji, niti treba nabacivati sebi i drugima krivicu za ono što osećaju.

[n.grace]

pa nitko ni ne predlaže da promijeni osjećaje prema djetetu, samo ne razumijem kako nekoga može iritirati smijeh ili pogled djeteta, pogotovo zato što se, koliko znamo, ponaša pristojno i lijepo se igra s prijateljicom

to nikako ne mogu razumjeti, kakve god usporedbe se provlačile kroz raspravu, jer, ponavljam, nije riječ o odrasloj osobi, već o djetetu u dobi od pet ili šest godina
ako je vama to isto, u redu, prihvaćam, meni nije.

[Tashunica]

masa ljudi mi nije simpatična jer mi se naprosto ne sviđa kak pričaju, kak afektiraju ili kak se krevelje. to nisu nečije loše osobine, ali meni ne sjedaju. bez

dolega je napisala masa ljudi, a ne djece.

[n.grace]

dolega je onda nastavila da i djeca mogu biti nesimpatična
mogu, zbog ponašanja, ne zbog načina na koji se smiju ili gledaju. mislim da je jasno što želim reći.

[pulinka]

dolega je onda nastavila da i djeca mogu biti nesimpatična
mogu, zbog ponašanja, ne zbog načina na koji se smiju ili gledaju. mislim da je jasno što želim reći.

Ne znam, meni nisu sva pristojna i dobra deca podjednako simpatična, jednostavno nisu.
Možda mi ne izazivaju nelagodu, ali neka od njih me ostavljaju nekako - ravnodušnijom? Imam manje pozitivnu emotivnu reakciju? Kako bi se to uopšte nazvalo? Zar je uopšte moguće da baš prema svoj deci osećaš iste emocije istim intenzitetom?

[Tashunica]

Zar je uopšte moguće da baš prema svoj deci osećaš iste emocije istim intenzitetom?

apsolutno ne.

[n.grace]

ne, ali nisam doživjela da me dijete živcira bez konkretnog razloga. pogotovo dijete vrtićke dobi

[dolega]

Pa ocito smo svi razliciti.

Ja po prirodi nisam neka srdacna i topla osoba i necu se rastopiti kad necije dijete napravi nesto slatko. Tu privilegiju imaju samo djeca koju volim.
Pa si valjda dajem i za pravo da mi je netko simpatican, a netko ne. I ne pece me savjest.
A s druge strane - mozda se to dogadja i drugima, ali potiskuju taj osjecaj jer kao nije normalno da ti neko dijete bude nesimpaticno :D

[vertex]

Pa da, svi smo različiti, i sigurno nismo svi jednako simpatični

[casa]

Meni je neobicno da te neko pristojno dijete, drago tvom djetetu, moze zivcirati toliko da o tome otvaras temu. I ja bih definitivno trazila uzrok u sebi.
Ili samo moji decki biraju prijatelje koji su mi simpaticni ...

[Lili75]

ne znam, meni osobno odrasla osoba koja afektira i krevelji se i šestogodišnjak koji afektira i krevelji se nisu isto, ni za usporedbu, jednostavno zato što nisu.

a pogotovo takvo dijete proglasiti antipatičnim ili iritantnim a da ništa loše nije napravilo, to mi je zapravo tužno, kao sto je sasa navela svoj primjer

pa nitko ni ne predlaže da promijeni osjećaje prema djetetu, samo ne razumijem kako nekoga može iritirati smijeh ili pogled djeteta, pogotovo zato što se, koliko znamo, ponaša pristojno i lijepo se igra s prijateljicom

to nikako ne mogu razumjeti, kakve god usporedbe se provlačile kroz raspravu, jer, ponavljam, nije riječ o odrasloj osobi, već o djetetu u dobi od pet ili šest godina
ako je vama to isto, u redu, prihvaćam, meni nije.

ne, ali nisam doživjela da me dijete živcira bez konkretnog razloga. pogotovo dijete vrtićke dobi

Meni je neobicno da te neko pristojno dijete, drago tvom djetetu, moze zivcirati toliko da o tome otvaras temu. I ja bih definitivno trazila uzrok u sebi.
Ili samo moji decki biraju prijatelje koji su mi simpaticni ...

Kad malo bolje razmislim, moram staviti potpis na n.grace i casu.

U životu me nije valjda nitko, ni odrasli, ni dijete živciralo ili bilo nesimpatično zbog pogleda ili osmijeha meni tu fakat nešto ne štima.

[aleksandra70vanja]

nije ti javni forum za takve teme
uvijek postoji mogućnost da će te netko prepoznati

[no@]

nije ti javni forum za takve teme
uvijek postoji mogućnost da će te netko prepoznati

Ja sam baš pomislila kako je Mojca otvorila odličnu temu Mislim da pojava nije tako iznimna samo je pitanje možemo li ju osvijestiti i jesmo li spremni razgovarati o njoj........ bez potajnog moraliziranja.

[marta]

Slazem se noa, nije to tako rijetka stvar i kad razmislis, zapravo je normalna. Meni se hrpa nekih uspustnih ljudi ne svidja po nekim vrlo povrsnim da ne kazem Seinfeld kriterijima. A ni djeca nisu iskljucena iz toga. Ponekad otkrijem naknadno sto mi je smetalo, ponekad ne, al ne razbijam glavu tim.

[Trina]

Sad je Mojca ispala čudna i bezvezna zato što ne voli malu. Meni ste čudnije vi koje kenjate da je to čudno. Mojca, svi to prođemo. One koje se čude tome, vjerojatno u kuću prime jedno do dvoje djece po djetetu u 15 godina. Ja koja imam četvero djece i svako to dijete dovuče svojih 10 prijatelja, ne volim sve. Neki su mi super a neki su mi bezvezni, bez razloga i s razlogom. Ne zamaraj se.

[Tashunica]

Ja sam baš pomislila kako je Mojca otvorila odličnu temu Mislim da pojava nije tako iznimna samo je pitanje možemo li ju osvijestiti i jesmo li spremni razgovarati o njoj........ bez potajnog moraliziranja.

bravo noa!

[magriz]

Sad je Mojca ispala čudna i bezvezna zato što ne voli malu. Meni ste čudnije vi koje kenjate da je to čudno. Mojca, svi to prođemo. One koje se čude tome, vjerojatno u kuću prime jedno do dvoje djece po djetetu u 15 godina. Ja koja imam četvero djece i svako to dijete dovuče svojih 10 prijatelja, ne volim sve. Neki su mi super a neki su mi bezvezni, bez razloga i s razlogom. Ne zamaraj se.

potpis

[rosa]

nije ti javni forum za takve teme
uvijek postoji mogućnost da će te netko prepoznati

Ma da? Zašto ne bi bio za ovakve teme?

Koji je krimen? Ne voli malu. Big deal.

Nije da je napisala da se prema njoj ponaša neprikladno,jednostavno joj ide na živce.

Meni je to posve normalno,čak i to da ne zna objasniti zašto ju mala živcira (iako bi se ja tu pozabavila tom mišlju i kopala rudnik u sebi dok ne
iskopam razlog, zbog SEBE, ne zbog te male.)

Evo,i ja ću se outati: meni svi vrtićarci idu na živce , jednostavno ne volim te malce, naporni su mi i dosadni, nisu mi fore te igre na podu, ni trčanja i glumljenja, a jer ja sebi idem na živce zbog manjka energije i puno prečesto volim imat svoj mir.

Kad su mi dolazili u stan u zimskom razdoblju pa prevrnu pola dnevnog... pa ti poslije čisti i spremaj, koma. Zato sam to jednom presjekla i druženje je bilo uvijek vani-pola dana su skupa u vrtiću i još par sati parkića (osim kad je baš kiša)- mislim da je sasvim fina socijalizacija i zabava.

Drugo je kad meni dođe ćef pa pokupim njih par i odvrdem i kino, na predstavu i poslije na sladoš. Al kad meni paše i ne u mom stanu.

Još nešto: moram priznati, ti bivši vrtićarci sad imaju 12 godina i većinom su mali bistrići i baš mi je gušt slušat njihove fore i napadaje cerekanja kad se grupno zatvore u sobu na druženje.