U dvadesetogodišnjem radnom stažu naučila sam da najviše kolegijalnost spominju oni koji ju sami ne pružaju i to kad im nagaziš na žulj, odnosno kad se smatraju oštećenima na bilo koji način.
To što je i kako dovelo do oštećenja i kakvo je njihovo ponašanje i radna etika, to se ne spominje i to nikad nije upitno.
Ali kad netko dođe do svoje granice pa reagira, aaaaa, e pa gdje ti je kolegijalnost?

Ja sam u istoj firmi svih tih 20 godina, dočekala sam i otpratila dalje ogroman broj ljudi. Firma je (bila) izuzetno kompetitivna, atmosfera otrovna, podmukla, agresivna. To se podsticalo od glavnih, to je modus na kojem sam se formirala kao poslovna osoba. I naučila sam da nikad, nikad ne tražim da me itko pokriva u propustu ili greškama - a bilo ih je više nego što sam htjela, ali kad kreneš kao mlad curetak u poslovne vode, a pojma o životu nemaš, naravno da griješiš.
No, naše tadašnje gazde ipak nisu jednodimenzionalne ličnosti, pa su tako bili najslabiji kad si nastupio pošteno.
Sjećam se jednom, dano mi je nešto da ishodim neke poticaje, ispunim dokumentaciju i predam u ministarstvo, ali me nitko nije upozorio na rok. Da, ja sam bila prezelena da razmišljam o tome, a i dano mi je nešto što nikad radila nisam. Kad sam skužila da sam propustom koštala svog šefa prilično velike pare, prvo sam se smrzla. Onda sam se jako preznojila i došla u, majke mi, predinfarktno stanje. Nakon toga sam se digla, otišla u njegovu sobu, sjela pred njega i rekla: došla sam da mi skinete glavu, sjebala sam nešto gadno. On me saslušao, odmahnuo rukom, rekao mi da bježim jer ima punu glavu i da ga ne tlačim s glupostima.
Dakle, to je čovjek koji je otpuštao ljude jer mu se nije svidjela vrsta soka koja se nabavila taj dan za ured.
Istovremeno osoba koja je gledala s veseljem kako se ljudi glođu međusobno i čekala koja će puknut i kako pa da mu još on zapapri.
Nikad mi riječ nije rekao radi toga.
Kompleksne situacije.
Ali glavu bi mi skinuo da sam ikad, ikad lagala.
Jednom sam probala nešto benigno slagati tipa da sam budna već satima (subota, zvao me u 11) pa je pitao "jel me lažeš", ja sam rekla "da", on je rekao "nemoj, ne treba ti to, čuje ti se".

Nikad nisam tražila da me se pokriva ni od koga, jer je okolina bila takva da će te to koštaaat puuuno više nego ikakva greška.
Nikad se nisam pozvala na kolegijalnost, ali sam se nagledala onih koji jesu.
Pozivaju se samo oni koji ju ne pružaju, ali ju očekuju.
S tim da se traži samo jedna vrsta kolegijalnosti, ona koja im treba u tom trenutku i na određen način. Ako si ju pružao dugo, a samo jednom definicija nije bila ona koja je bila potrebna, e, ko da si državni neprijatelj postao.