 |
|||
Susjeda prijeti socijalnom službom
Žene, molim vas za savjet. Imam dijete koje često plače i grinta...uglavnom, mislim da to nije ništa gore od ostale djece. Susjeda mi došla na vrata da šta mi radimo tom djetetu i da ce zvati socijalnu službu. Počela i susjede huškat. Inače smo je dobili u mpo postupku i pazimo je i mazimo. Ja sam se strašno uznemirila i živim u strahu svaki put kad zaplače. Što da radim???!!?
Koliko ti dijete ima godina?
Možeš li razgovarati smireno sa susjedom? Pokazat joj ili objasniti zašto plače.
A zašto dijete često plače? Možeš li to nekako prevenirati ubuduće. Ako otkriješ uzrok, možda ćeš spriječiti posljedicu. Pri tome više gledaj svoje postupke, nego djetetove, ti si odrasla, dijete nije.
Možda da razgovaraš i sa djetetovim pedijatrom.
Ima 3g. Ma nije toliko to ni često koliko kad je, onda je žestoko. Sve mora biti po njenom, klasični tantrumi u tim godinama. Stvarno mislim da nije zabrinjavajuce niti za razgovor s pedijatrom. Ostali susjedi su srecom u redu i rekli su da nije normalna. Svejedno u meni je takav neki strah kojeg se ne mogu otarasit.
minna, zadnje što ti treba kad je dijete u tantrumu je da se brineš zbog susjede
ko da je to tebi ugodno!
mnogi od nas smo imali takve situacije, kada djeca vrište ko da ih krvnički zlostavljaš, a ustvari se događa nešto potpuno banalno.
Nisu ni ovi iz socijalne službe s Marsa pali, računaj da te i prijavi (što ne vjerujem, vjerojatno je tip koji se voli prijetit institucijama), da i izađu na teren, reći ćeš im sve tako kako je, pa nije to uopće tako rijetko ni neobično.
Sve si dobro rekla Tangerina, dovoljno je meni teško u takvim situacijama i sad još mi je ovo falilo. Hvala na podršci!
Moja je jedna u tim godinama tako vrištala za pranje kose.
Mislili bi ljudi da joj ne znam kaj radimo.
Ne, ne, nisam mislila da je djetetovo ponašanje za pedijatra, nego da pedijatru kažeš što ti se susjeda prijeti, možda ona zna kako bi trebalo takvim susjedama objasniti da djeca plaču, sva, i to često.
O da, i pranje kose je posebna priča, kao klanje, narucila sam onu kapicu da kosa ne ide u oči i jedva čekam da mi dođe.
Mi smo s najstarijim pranje kose zvali 'klanje bebe' (da, grozno zvuci, ali to ti je humor :D) jer je zaista zvucalo kao da ga koljemo i isto smo se (ipak kroz smeh i zezanciju) pitali hoce li neko od komsija pokucati i zapretiti socijalnom sluzbom.
Reci joj da ćeš ju prijaviti policiji radi prijetnji i zastrašivanja.
To bi bilo najpametnije ako se tako nastavi. Mogu li to ovako na osnovi rekla kazala? Mada imam susjede kojima puni glavu, vjerojatno bi mi pomogli.
Sve je to divno i krasno, dobila si dosta savjeta kako izaći na kraj sa susjedima, ali ja ti toplo preporučujem da razmisliš da li je paženje i maženje BEZ JASNIH GRANICA NEPRIHVATLJIVOG PONAŠANJA najbolje što možeš napraviti za svoje dijete??? Pa ja baš ne bih bila presretna da mi pleše flamenco na glavi... Imam jednu takvu iznad nas, štajaznam, ne sviđa mi se kad joj mama kaže "ljubavi nemoj" umjesto da joj mirno i čvrsto kaže "Prestani odmah, sad."Minna7 prvotno napisa
Ako tvoje dijete zna da si ti u strahu svaki put kad zaplače, mota te oko malog prsta. Na stranu susjeda, ali to dijete će imati veeeelikih problema kad otkrije da se svijet ne vrti oko njezinog veličanstva. Razmisli o tome...
Btw. imala sam i ja jednog napornog, ali iizašli smo s njim na kraj. Trajalo je, ali samo je čvrsto postavljanje granica pomagalo. I da - metabolizam šećera i liječenje alergija. Tako daaa ako se tvoje dijete dere, a sigurna si da nije bolesna, to nije ok. Upozorava te da nešto nije u redu.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 20.02.2018. at 22:00
Da ne ostane na praznim riječima, ovo je samo jedna od brojnih knjiga o odgoju, koje mogu pomoći pri postavljanju granica: http://www.mvinfo.hr/knjiga/5980/dis...-desete-godine
Ali provjerite da to dijete ipak nema nekakvu astmu (kao moj mlađi sin) ili neki stvarni problem. Ako nema, onda ipak nešto u odnosu dijete-roditelji nije kako treba. Svako dijete povremeno plače, ali ako češće plače nego što je veselo i zadovoljno, nešto svakako treba mijenjati.
Ja sam isto imala vrištače iz klaonice/kupaonice, a ne mislim da smo inače imali neki problem s granicama, imali smo problem s time što su se panično bojali vode i nije pomagala nijedna metoda. Pa ih na kraju moraš okupat dok vrište.
Prestani odmah sad očito nisam izgovorila nikad kako treba, jer mi to nikad nije upalilo u takvim situacijama.
U svakom slučaju mislim da je dijete bolje ignorirat dok vrišti nego mu ispunit želju samo da prestane da susjeda ne bi zvala socijalnu.
Ma nije ljudi, ja sam malo mozda pretjerala u prvom postu. Ona je jako veselo i nasmijano dijete . Nekad danima nema plača ni vike, ali desi se da ima dreku jer joj je valjda takav dan. Stvarno joj ne popuštam na sve i ne dozvoljavamo da lupa i skače susjedima po glavi. I sluša nas. Ali ima svoje trenutke povremeno koji su glasni i koje ne mogu uvijek kontrolirati...ima dana kad jednostavno ne dopirem do nje. Ljudi zaista, ona nije nemoguce dijete koje izluđuje susjede. Meni je zaista ttebao vaš savjet da me utješite što da radim sa ženom koja nas želi upropastiti iz njenih nekih razloga
Ma naravno, ne brini, ne vjerujem da je itko pomislio da je drugačije nego da je dijete veselo i nasmijano većinu vremena. Kao prvo, prestani se uzrujavati oko toga, susjeda samo prijeti, to su prazne prijetnje, zato ti i kažem da ti njoj priprijetiš policijom, kad već ona prijeti socijalnom. Njena prijava socijalnoj bi imala otprilike efekt kao tvoja prijava policiji. Svakako, ne daj se zastrašivati i ne daj da ti prijeti - reci joj da ti nema pravo prijetiti i zastrašivati te, odlučno joj odgovori.
Nema ništa neobično u tome da mala djeca ponekad plaču i da su glasna, i da se to i čuje.
Možda tu nađeš koju ideju kako riješiti susjedu: http://www.forum.hr/showthread.php?t=162266&page=401
Ili pokušaj to sagledati s odmakom, bez ideje da su njene prijetnje osobne. Susjeda ima ili nema djece? Možda ne želi biti netko tko nije reagirao na vrijeme, a plač djeteta je uznemirava i osjeća iskrenu brigu za dijete.
Prije godinu dana sam znala u kasno popodne slušati grozan iznemogao plač, sličio je lavežu, odnekud u ulici. Mislila sam si trebam li nešto poduzeti oko toga ili ne, ali nisam. To me još kopka. Postoje 98% šanse da je sve u redu, a onda opet, tko zna.
ništa se ne brini niti se ne opterecuj..
kao što ti je tangerina napisala i da te prijavi centru za socijalnu skrb pozvat ce te, mirno ceš dati svoju izjavu i sve ok.. ne bi bila ni prva ni zadnja sa osjetljivom susjedom..
meni se nastup susjede ne sviđa, pa da te i prijavi smatram da bi prijava susjede govorila dosta i o njoj..
A kaj bi rekle da nije 98posto vremena dobro i nasmijano?
Moj je znao plakati urlati derati se satima, i kak duže vrijeme kad smo riješili jednu boljku koja ga je mučila to se smanjilo i polako izćežavalo. I sad ponekad zna dreknuti
Posljednje uređivanje od jelena.O : 21.02.2018. at 06:42
Hvala na linku...
Gđa je u penziji i zivi sama,a djeca su odrasla. Ona je nedavno imala neki okrsaj s mojim muzem oko radova na zgradi na fasadi. Ne mogu ni zamislit da zbog toga zeli nauditi djetetu takvom prijetnjom. Ma ja sam svjesna da nam ne moze nista jer stvarno nismo problematična obitelj. Ali nemir koji je unijela u mene je grozan.
to sam odmah zbog nastupa susjede i pomislila da nju muci nešto drugo a ne zabrinutost za dijete.. no sve da vas i prijavi, što mislim da nece ali opet moguce je, i socijalni radnici ce to vjerojatno odmah primijetiti, no svakako im trebate i sami spomenuti sukob oko fasade...
nedaj se, probaj ju ignorirati...
tantrumi ce proci, a tko nije imao dijete s tantrumima nikad nece razumjeti roditelja djeteta koje ima tantrume, tako da se nemoj ni opravdavati...
Ja se mogu staviti u poziciju i susjede i tebe. Imam četvero djece i uvijek je netko vrištao i izvodio cirkus. Posebno dijete br 2 koje je vrištalo prvih desetak godina svog života Peterlin, šećer je bio u redu, nije bilo alergija ni dijagnoza, samo žestoko, tvrdoglavo i glasno dijete. Mogao je i meni netko socijalnu službu zvati. A opet, da iznad ili ispod mene neko dijete stalno vrišti, poludila bi
Moja je mala s 2 g. i 2 mj. od siječnja do svibnja plakala SVAKI dan po povratku iz vrtića, otprilike od 16 do 19h, našla bi neki okidač. Istovremeno se druga veselo penjala po stolovima, štokovima i ormarima s glasnim doskocima na pod. Mislim, ne možeš usred zime van po mraku...užas jedan. Susjedi jesu par puta zvonili i molili za tišinu (razumijem ih, tad još nisu imali djecu - sad mi slušamo vriskove njihovog jata...to je tako). Ali da mi netko prijeti da će me zbog djece prijaviti Centru, postupila bih vrlo ozbiljno i prijeteće kao što je Mima predložila.
Na studiju mi je neka gospođa prijetila puškom iz 2. svj. rata (partizanka), zvonila, lupala, nazivala po sto puta na telefon zbog vježbanja instrumenta pa sam otišla u najbližu policijsku stanicu i raspitala se o svojim pravima i striktno poštivala kućni red. Došla je još sljedeći put i nikad više jer sam joj izrecitirala moguće posljedice njenog ponašanja. Ljudi te maltretiraju dok ne pokažeš zube.
Ja ne poznam susjedu ispod nas. Stara žena, cca 90 g. Kad smo uselili, srela sam ju i pitala je jesmo li preglasni. Prije nas je bila velika obitelj u stanu. Žena je rekla da nas uopće ne čuje, da joj je kao u grobu. Sad kad mali harači po stanu (2,5 god), baš mi je neugodno. I dolazila sam joj na vrata nekoliko puta da ju pitam kako to izgleda kod nje, otkad smo se mi proširili, ali mi nije nikad otvorila vrata. Ni ne znam je li u stanu, možda je kod djece ili u domu. Opustim se neko vrijeme i onda me opet ulovi grižnja savjesti.
A dijete je favorit u susjedstvu, stvarno ga vole ljudi, ali sad kad je bio bolestan pa smo mu nos ispirali s fiziološkom, ili nedajbože s usisivačem šmrklje usisavali ujutro i pred spavanje, oko 19 h, kad su svi doma, isto sam samo čekala socijalnu službu na vrata. Susjedima prekoputa se isto ispričavam stalno, al što ću, moram mu nakapati nos, moram oprati kosu (isto nekad drami), neke ispade rješavam zagrljajem, neke ignoriram, na neke dreknem, pokušavam procijeniti. Znam da nije obožavatelj jaslica i da mu se nekad zbilja skupi duševne boli od jaslica pa je "nemoguć", i to uvijek dobro ide sa zagrljajem i nošenjem, iako još malo pa će mu se noge po podu vući dok ga nosim
Ja isto mislim da bi trebala popričati sa pedijatrom, jer mislim da i soc služba traži od pedijatara informaciju u takvim situacijama, pa kad bi se i dogodilo, pedijatrica bi već imala neku informaciju od tebe. Ja mislim da ne bih imala živaca, al ako možeš, možda bi bilo dobro pozvat ju k sebi da se upozna s djetetom bolje i s vašim odnosom.
Možda je i tvoja patila zbog vrtića. Tako i naš na nešto bez veze pošizi, a znam da je zbog vrtića. Ja sam po sebi naučila da u takvim situacijama bolje djeluje zagrljaj, nego "postavljanje granica". I to dok sam bila na hormonalnim terapijama (IVF) pa mi se znao skratiti fitilj i burnije bih reagirala na neke iritantne stvari kod muža, na koje bih u "normalnom stanju" možda samo "u sebi" okrenula očima. I ako uzvrati paljbu, dodje do drame. Onda sam njega molila da kad vidi da ja šizim na njega, nek me zagrli i to je bilo baš važno i zapravo lijepo. U smislu - razumijem te (iako mislim da nije mogao razumjeti, al nema veze, trudio se).
Posljednje uređivanje od Jelena : 22.02.2018. at 11:27
Ovako se meni susjedi ispričavaju što mala plače, pa sad kad je porasla malo što je glasna; uvijek ih gledam u čudu jer ju uopće ne čujem i ne registriram - kad čovjek živi u zgradi normalno je da se čuju djeca, psi, svađe, veš mašine, i sve dok to ne prelazi granice normalnog (a kad pređe to se jako dobro zna) - ne registriram, navikla sam, cijeli život živim u bučnim zgradama.
Naravno da je to bio bijes zbog vrtića, nikad joj tamo nije bilo lijepo, samo sto ga je kasnije prihvatila kao nuzno zlo. Šizila je ona i zbog toga sto joj je glava bila naprednija od fizickih mogucnosti, a popodne se doma htjela baviti kreativnim poslom koje joj u vrticu (još) nisu bili dozvoljavi jer su kakti opasne (škare, olovke...), zamislila bi stvoriti nešto što još nije mogla pa bi onda ludovala sve u 16.
Posljednje uređivanje od čokolada : 22.02.2018. at 12:09
Sad je to skroz OT, al moj već radi sa škarama i ljepilom u vrtiću, doma baš i ne (ne da mi se čistiti). A crtanje, pisanje, slikanje, plastelin to radi i doma i u vrtiću. Jako su različite te državne institucije... Prvi rad sa glinom i zrnjem mu je izložen s točno dvije godine u predvorju vrtića.
Evo da vam javim novosti. Razgovarala sam sa susjedom smireno. Uglavnom, žena mi se ispričala da je preburno reagirala i da ne misli da maltretiramo dijete, nego eto, došlo joj u trenutku. Nemate pojma koliko mi je lakše. Mada ce proći vremena dok me prođe skroz taj osjećaj.
Bravo!
A za osjećaj - vježbaj. Ja sam prihvatila mušku taktiku. Poslije utakmice, gdje se potučemo, odemo na pivo.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom