Pokazuje rezultate 1 do 20 od 20

Tema: “Uzivati u svojoj djeci”- otkad?

  1. #1

    Datum pristupanja
    Jan 2012
    Lokacija
    Zagreb, Maksimir
    Postovi
    10,989

    Početno “Uzivati u svojoj djeci”- otkad?

    U zadnje vrijeme cesto cujem frazu “konacno smo poceli uzivati u svoj djetetu/djeci”. Osobno smatram da svaki period odrastanja nosi svoje lijepe i ruzne strane, ali zanima me kako dise forumska populacija. Jeste li u nekoj dobi djeteta osjetili olaksanje, poceli vise uzivati? Ako da, u kojoj?

  2. #2
    Bubilo Bubich avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2011
    Postovi
    4,427

    Početno

    Da, kad sam shvatila da nikad ništa “neće prestati i proći”, da jednu “fazu” zamjenjuje druga “faza”, da nikad neće početi spavati i jesti, a kad počnu, prestat će raditi nešto drugo, da borba i natezanje oko svega neće nikad prestat... kad sam skužila da je to - to. To oko čega se stalno patiš, brineš, natežeš s njima... da bi rasli, da bi bili zdravi, siti, čisti, pametni, odgojeni, da je to - to. Da nekad ide lako, a nekad bi prije lokomotivu rukama gurala, i kad sam se pomirila da je to tako.

    Kod mene nije imalo veze s njima i njihovom dobi, nego sa mnom i mojim doživljavanjem djece. Kad sam se pomirila da se neće promijeniti sve ono što me živcira, što mi je teško, što me brine i muči, i da sam počela uživati... u svemu lijepome i dobrome i pametnome što naprave. Ko iz FB citata, počela sam uživati u svim onim trenucima koji su lijepi, i u tim trenucima nisam puštala onu ljutnju i sukob od prije 5 minuta, niti sam puštala misli o tome da će za 5 minuta opet biti kaos.

    Onda kad sam u potpunosti prihvatila da su oni druge osobe, kao u ovom citatu s jedne druge teme.
    Citiraj sirius prvotno napisa Vidi poruku
    Problem sa djecom je taj da ne mozes imati kontrolu nad njima.
    Oni su ipak zasebna bica , sa svojim zeljama i karakterom, pa kod djece stvari nisu 1+1=2
    Za nekog tko ima problem sa prepustanjem stvari izvan kontrole imati dijete je vrlo zahtjevan sport.
    Što ga nadrobi... heštegšimlešahešteganabučevićheštegsamopozi tivno

  3. #3
    zutaminuta avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2014
    Postovi
    10,178

    Početno

    Kada nauče na tutu.
    Za nekog tko ima problem sa prepustanjem stvari izvan kontrole
    imati dijete je vrlo zahtjevan sport.
    Već vidim da ću imati živčane slomove kad budu tinejdžeri.

  4. #4
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    23,470

    Početno

    To ovisi o karakteru djece i roditelja, netko prije netko kasnije. Netko zna uzivat u sadasnjem trenutku, netko stalno ceka buducnost.

    Meni osobno je bitno da se mogu naspavat jer kad ne spavam, poluluda sam.

    Iako ja nisam neko mjerilo za djecu jer moji su fakat ok djecica, nije tu bilo nekih vecih natezanja i navlacenja. To je zato sto su karakterno "moji" , a mozda i taj dio promatram svojim pinky pogledom

    Najteze mi je bilo kad su bili mali a a mala razlika, poslije sve lakse kako rastu (meni).
    Posljednje uređivanje od Lili75 : 10.03.2018. at 06:19

  5. #5

    Datum pristupanja
    Mar 2010
    Postovi
    3,004

    Početno

    Kad roditelj sazori u glavi pa shvati da su ta njegova realna djeca njegova. Meni se osobno dogodilo kad sam ostala trudna s drugim. A ovo kad je lakše, meni je fizički najlakse od 7-10 godine... Samo nisam uspjela rodit četvero u 3 godine pa je nemoguće na taj način reći da je lakše jer nisu sva djeca u toj dobi.

  6. #6
    Mia_Lena avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2016
    Postovi
    125

    Početno

    Citiraj casa prvotno napisa Vidi poruku
    Kad roditelj sazori u glavi pa shvati da su ta njegova realna djeca njegova. Meni se osobno dogodilo kad sam ostala trudna s drugim.
    Slazem se potpuno.
    Samo se meni dogodilo kad sam ostala trudna treci put.

  7. #7
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    21,367

    Početno

    Mene je zapravo pocelo muciti pitanje -dokad. :pubertetlijetkoihnebivolio:
    Posljednje uređivanje od sirius : 10.03.2018. at 10:49

  8. #8

    Datum pristupanja
    Mar 2010
    Postovi
    3,004

    Početno

    Pa eto ja sam djelom odgajala brata i mogu reći da je pubertet ilitiga kaos postao podnošljiv kad je napunio 19. Danas ima 25 i skroz je drag momak. Sin mi ima 16 pa kao očekujem poboljšanje za tri godine. I onda to isto ponovit još tri puta...

  9. #9
    cvijeta73 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2007
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    11,735

    Početno

    Samo da znate jer od tog puberteta stalno neki bauk, evo i jedne koja voli pubertet u principu, sad kad gledam unazad, najteze mi je razdoblje kad su bebe, nit znas sta bi, zasto place, sta hoce, sta im smeta, zasto ne spavaju ko sav posten svijet, pa stalno ta cica..srecom, slatkoca i to razdoblje nekako izvuce

  10. #10

    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    Postovi
    6,841

    Početno

    Citiraj bubekica prvotno napisa Vidi poruku
    U zadnje vrijeme cesto cujem frazu “konacno smo poceli uzivati u svoj djetetu/djeci”. Osobno smatram da svaki period odrastanja nosi svoje lijepe i ruzne strane, ali zanima me kako dise forumska populacija. Jeste li u nekoj dobi djeteta osjetili olaksanje, poceli vise uzivati? Ako da, u kojoj?
    Da. Kad su prestali cicati, poceli spavati (ovo dvoje se,kod mojih nije nazalost pokazalo povezano) i poceli jasno komunicirati. Meni ovaj "bebeci" period nije neka uzivancija.

  11. #11
    Osoblje foruma krumpiric avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2005
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    6,835

    Početno

    Najteže mi je bilo kad su okolnosti bile teške, zdravstvene, financijske, obiteljske...kad mi fokus nije mogao biti ni na primijećivanju njihovih potreba, niti na razumijevanju svega i svačega što se očekuje da u datom trenu razumiješ.
    Pubertet (barem ovaj rani) donosi živčane dane , ali donosi i divne mogućnosti zajedničkih događaja i razgovora, koji su svakako zanimljiviji od dječjih priča i predstava :D

  12. #12
    Barbi avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    2,597

    Početno

    Sad cete misliti da izmisljam i pretjerujem, ali ja zaista uzivam u svojoj djeci od prvog dana, jos otkad su u trbuhu bili. Zapravo s nostalgijom uzidisem na sjecanja kad su bili mali, prebrzo mi je proslo vrijeme kad su mirisali na bebe, kad smo slagali kockice na podu, kad smo citali price u krevetu prije spavanja....
    Doduse, sirius ima point s pitanjem dokad ali kad se ne poklopi moj pms s pubertetskim hormonima zapravo se super slazemo.

  13. #13
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    21,367

    Početno

    I mi se super slazemo sa svojom djecom.
    Sve do trenutka kad nesto ima veze sa skolom.
    To je agonija kojoj se jos ne nazire kraj.
    Ali to je izgleda do karaktera, nema veze s dobi. Sa nadom gledam na dane kada djeca vise nece ici u skolu, a mozda ce imati kakve zanimljive poslove koji ce ih veseliti ( po mogucnosti legalne , drustveno korisne i bez veze s kriminalom ) .

  14. #14

    Datum pristupanja
    Jul 2007
    Lokacija
    Zgb
    Postovi
    1,448

    Početno

    Citiraj sirius prvotno napisa Vidi poruku
    Mene je zapravo pocelo muciti pitanje -dokad. :pubertetlijetkoihnebivolio:

    A tek 2 x Pubertetlije + pms

  15. #15

    Datum pristupanja
    Mar 2010
    Postovi
    3,004

    Početno

    Ma i meni je pubertet super jer vidiš kompletnu osobnost. Isto mi je tako i naporno gledati kako griješe... A ne ljubim ni ona sumljicenja silna sto mi se javljaju u kasne sate kad nije još došao kući. U svoju obranu mogu reći da mi s bratom bilo baš teško, ja mlada i nevjesta odgoju, on u chegevara fazi pada razred... Pa valjda imam ptsp koji se javlja sad s mojim najstarijim.

  16. #16
    V&NMama avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Lokacija
    Varaždin
    Postovi
    479

    Početno

    Sa starijim sam uživala sve do polaska u školu. Sad se pokušavam nositi s njegovim oduševljenjem za nogomet tj. nogometašima o kojima nemam baš dobro mišljenje. A puna mi ih je kuća, iz svakog me kuta presreće Ronaldo
    ! Neki dan je donio kući knjigu o Ronaldu
    ! A od lektire bježi ko vrag od tamjana.
    S mlađim još uvijek uživam.
    Posljednje uređivanje od spajalica : 14.03.2018. at 11:58 Razlog: spajalica uredila na zahtjev autorice

  17. #17
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,256

    Početno

    Dok su bili mali, bilo je naporno (dvoje djece u dvije godine) ali smo se snašli...

    (Napomena-imali smo hodočašće oko doktora i logopeda zbog ranih smetnji, pa je to dodatno otežavalo situaciju, jer je trebalo vježbati s njima, voditi ih kojekuda itd, ali smo nekako sve to odradili kroz igru...) Prvo stvarno olakšanje stiglo je kad je mlađi napunio 3 godine i kad su se počeli zajedno igrati.

    Dalje, krenuli u vrtić - bilo je naporno dok su znali biti bolesni... Olakšanje je krenulo kad su stekli imunitet.

    Još dalje - krenuli u školu - mlađi je imao smetnje čitanja, pa jopet sve jovo nanovo (logoped, psiholog, uffff) ali sredilo se do viših razreda.

    Kako su stjecali koju vještinu, tako je nama bilo lakše... Mislim, kad nauči sam jesti - sjajno, pa onda čekaš da se nauči oblačiti, brisat guzu, vezat cipele...

    Pravo fizičko olakšanje uslijedilo je negdje u njihovim pubertetskim godinama, kad su preuzeli usisavanje, spremanje svoje sobe, pranje prozora... Istina, mi smo ih uključivali od malena, ne zato što smo mislili da tako treba, nego više zato jer nismo imali izbora - ja perem, a oni su sa mnom pa peru i oni... A kad sam prije par godina zaglavila u bolnici na dulje vrijeme, SAV uloženi trud se isplatio. Oni sve znaju sami, a često to i naprave bez podsjećanja. Istina, u srednjoj školi imaju dosta obveza pa dijelimo posao kako u određenom trenutku stignemo i kako nam paše, ali ide...

  18. #18
    Ripcord avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2010
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    1,160

    Početno

    Uživam oduvijek u obojici, pogotovo jer su obojica bili dobri spavači... ali ja i tako ne spavam, pa i da nisu ne bi mi to bio problem

    U pubertetskoj neshvaćenosti starijeg ne uživam, ali je razumijem, no zato su u toj dobi drugi guštevi došli na red; premda, taman kada starijeg puste, ulovit će manjeg, pa se psihički pripremam već sad na novu krug

    I, da, iako ovo nema veze s uživanjem u njima, bio mi je gušt kada su se dovoljno osamostalili da ne moram jurcati za njima po parkiću, a još više kad sam mogla i izaći normalno navečer van curama ili s mm

  19. #19

    Datum pristupanja
    Mar 2010
    Postovi
    3,004

    Početno

    Ja bih zapravo vještinu čitanja izdvojila jer tad su me prestali smarati neprestanim govorom. Iako sve se to vrati, pa sad kad mi najmlađi govori jako slabo, sve bih dala za taj osjećaj neprestanog govora i ispitivanja...

  20. #20
    Beti3 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2010
    Lokacija
    Kvarner
    Postovi
    12,206

    Početno

    Odkad? Od kad sam pocinjala sumnjati na trudnoće. Najljepse mi je dok su maleni. Prve sam godine najvise uzivala u djeci. Taj napredak od bespomocnog novorođenceta do djeteta koje hoda i sporazumijeva se, je meni toliko cudo, da mi nikada ne bi dosadilo.
    Tako su kratko bebe.
    Ovo nakon 10,11 godina je već malo manji uzitak , ali može se naci dovoljno trenutaka za cistu srecu

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •