 |
|||
Krvarenje u mozak kod poroda i pubertet
Zanimaju me iskustva roditelja cija djeca su imala krvarenje pri porodu 2.stupanj/ dystoni/ iritabilni sindrom. Kako je bilo/je u pubertetu? Da li ste primjetili da su klinci duze "nezreli", imaju smanjenu samokontrolu itd... Znaci bilo koje poteskoce koje su van klasicnog "uzasa" zvanog pubertet
Mislim da ti je to vrlo individualno.
Ovisno koji dio mozga je zahvacen, plus karakter , plus druge poteskoce koje mogu utjecati na samopouzdanje.
Moja je mlađa imala krvarenja 2. i 3.st. i nejasne prognoze s 4 mj. koje su otprilike glasile: bit će super ako prohoda i ne bude većih oštećenja mozga, a to što će imati adhd ili disleksiju, to je najmanji problem. Kako se ništa od toga nije dogodilo (vježbala je 2 godine), osim što je tvrdoglava k'o mazga, rekla bih da je sve individualno i da su karakteristike puberteta ovisne o mnogim drugim faktorima.
Kad si zadnji put kontrolirala uzv mozga?
Moj veliki je isto imao krvarenja,za koja nisam znala dok se nije po difoltu počeo kontrolirati na golaku u sklopu srčane mane koja je isto slučajno otkrivanja s 3.5 tjedna.
Kolko vidim on sad nema problema .
Zato me i zanima. Ne mogu nigdje naci nikakvu povezanost s onime sto sam danas cula od psihijatrice koja je strucnjak za adolescente i probleme u ponasanju. Ona tvrdi da je sinova impluzivnost, infantilnost, nedostatak samokontrole i nekriticki stav prema psihoaktivnim supstancama posljedica tog krvarenja. Mnogi su mu pokusali zaljepiti dg. ADHD ali nisu uspjeli. Uglavnom na izmaku sam sa zivcima i njegovim ispadima. Unatoc edukaciji, primjeru i silnom trudu ne postizemo za sada neke rezultate. Sto ne znaci da ih nece biti samo sam umorna od njegovih pi*darija. On je divno dijete ali postupci su mu manje divni.
Ma... On ima 17godjelena.O prvotno napisa
zadnja kontrola je bila sa nekoliko mjeseci ili kada se vec fontanele zatvaraju.. Kao da se sjecam...
Problemi koji započnu u pubertetu bi se teško mogli povezati s krvarenjem u mozak na porodu, ali stalno prisutni ADHD koji se u pubertetu dodatno rasplamsa u svakom slučaju da.
Imam ADHD-ica kojem nikad nije raden uzv mozga i koji je motoricki bio supernapredan, ali impulsivan i supersenzibilan od prvog dana . I imam E. koja je imala obostrano krvarenje ( uz svasta ostalo) , te disleksiju, disgrafiju i diskalkuliju, ali nikakve impulsivnosti i kratkog fitilja.
tako da moze , ali i ne mora biti povezano. Ali to zapravo nije niti vazno, jer se treba znati kako nositi sa time bez obzira na ( moguci) uzrok.
To su ti neke nove teorije. Cula sam ih nedavno kod jedne neurologice. Nesto je za M. spominjala da to nije ADHD nego nekakva zivcana osjetljivost , sto vec. Ali u svakodnevnom zivotu totalno nebitno, i tako nema " terapije" za to.
Moja je imala distoni i krvarenje neko blaže - tipa to drugog stupnja, ako se dobro sjećam. Nije imala dijagnozu "iritabilni sindrom". Vježbali smo. Nije još u pubertetu, ali ne mogu ništa više povezati s tom dg. distonog sindroma, spretna je i koordinirana, u školi je OK - tj. ne mogu ništa povezati s distonim, event. s njenim karakterom. Uglavnom su komentari da je prilično zrela za dob. Bile su i neke rasprave da je distoni sindrom... a nešto što npr. u SAD nije dijagnoza i ne tretira se, nego spada u normalne varijance.
Posljednje uređivanje od ina33 : 14.03.2018. at 19:28
Meni je nonsense da sada radimo na icemu osim na njegovom osnazivanju. Kao sto oduvijek jesmo ali bez njegove suradnje. Sada je voda dosla do grla. Ne vjerujem da je adhd. Skolsko gradivo u osnovnoj je savladavao kao odlican bez da je malim prstom pomaknuo. Ambicije osim prema glupostima nikada nije pretjerano pokazivao..ono kao sve ce samo doci. Ne bih rekla niti da je izasao iz ego faze jer ce sve napraviti da si ugodi bez obzira na posljedice. Nakon godina analiziranja sebe i odgoja u globalu bih rekla da je problem u njegovom prihvacanju naseg odgoja. Nema odgode zadovoljstva. Sve mora biti obilno. Jede za dvoje. Nish se ne prima. Sve mora biti odmah i ako nije, osvetit ce se on na neki nacin. Koristi se manipulacijama , lazima itd. Bez obzira sto smo mu jasno ukazali da ako pokaze odgovornost u ponasanju nema potrebe za muljarenjem. Ali ne...on po svome. Sposoban je prilagoditi se i u skoli niti traga tome(osim nepostivanja profesora,spavanja na satu itd...) oni ne vide da je to neki problem jer vecina ih je takvih. Motoricki spretan od malena..Problemi sa samokontrolom i problematicni ispadi prisutni oduvijek..samo me nitko nije shvacao bas ozbiljno. A opet u globalu, toplo, zabavno sarmantno dijete.
Jesi li shvatila zašto je bitno da se njegovo ponašanje sad svede na krvarenja u mozgu u bebljoj fazi? Taj dio ne razumijem.
Ako je to bitno, u fazi bijesnipubertetlijaeksoerimentura s drogama, ja bih razmislila je li to pravi lijecnik. Sama kuci imam 16 godisnjaka i da krene u bijesne ispade po doma, sigurno ga ne bih osnazivala vec vrlo jasno postavila granice. Iako mozda samo tesko shvacam situaciju ovako forumski.
Ti Kris ko da opisuješ moju malu,uvijek naprednija od klinaca svoje dobi.
Ali vratimo se na velikog i on jede i ništ mu se ne prima,po karakteru puno bolji od klinke,ali opet sve mora biti tad kad si zamislio,kopija ćaće
Ne radi se o bjesnim ispadima. Ne divlja po kuci i nije agresivan prema nama. Solidno komuniciramo.Radi se o nemogucnosti opiranja i ne zeljenju da se odupre iskusenju. Opija se zestoko. Bez obzira na granice. Kada uhvati priliku kao da je pusten s lanca.
Nisam shvatila zasto se to povezuje i zasto bi to bilo bitno.Osim sto ispada da odjednom imam klinca sa posebnim potrebama. Jap. Tako je rekla. Da on teze uci kontrolirati impulse. A kada to radi djeluje kao da ga nista ne zanima, niti naruseno povjerenje, niti nasi zivci, niti sto je los uzor sestrama...bude mu zao kasnije naravno.
Kris, kakvi su problemi postojali prije tog pubertetskog ludila?
Kako stoji s koncentracijom?
Ali što je liječnica točno predložila kao terapiju/pomoć?
Da li krvarenje ima veze s ponašanjem, se meni čini prilično nebitno.
Koncentracija je dobra kada ga nesto zanima. Igrice itd...
Od prijasnjih "problema" piromanija u ranijoj dobi.Unistavanje, krade, pusenje, laganje itd...od toga se nastavilo krada i laganje a doslo je i opijanje i pusenje trave (2x) Ono u ranijoj dobi ne uzimam u obzir jer je tu bilo svega od razvoda do ucenja nas samih kako da se nosimo sa time i puno promjena. Moj fokus je na sada i ovdje koji traje unatrag dvije god gdje on uporno po svome unatoc nasoj otvorenosti. Trebao bi biti zreliji i odgovorniji a on jos na razini kada je imao 10 god.
Jedina pozitiva jeat sto je poceo vjezbati pa smo ga pocastili upisom u gym. Tamo poznajem ljude koji mogu paziti na njega i ohrabriti ga da radi vise na sebi. Kao terapiju su tjedni sastanci i mjesecna obiteljska. Uz tjedna testiranja.
Cuj, meni to zvuci kao ADHD.
Ovo sa igricama ( i vecinom ostalog) je hiperfokus. Prilicno tipicna stvar za poremecaj paznje.
Ne znam sto bih ti rekla , nije to vise niti toliko bitno. Ali ta potreba za uzbudenjem i adrenalinom , stimulacijom...i to je tipicno za ADHD. Ok, malac je ti malo ekstrem, ali prilicno tipican ekstrem.
I da, prilicno je tipicno da ADHD-ici ne uce na vlastitim greskama.
Kris, rekla bih laički i iz iskustva mnogih drugih da je to neprepoznati ADHD koji se nije na vrijeme prepoznao i tretirao (ne tabletama, nego aktivnim i stručnim moderiranjem ponašanja). Kad kažem na vrijeme, mislim na dob od najkasnije 7-8 g.
I nisam shvatila tko mu je pokusao prilijepiti dijagnozu ADHD-a?
Onda je to veliki propust ako on u konacnici ima adhd. Kao sto sam rekla, pokusali su mu pripisati ali nisu uspijeli. Iskakao bi u vise stvari. Ja nisam zeljela etiketirati pa nije niti znao do nedavno za svoje stanje pri porodu. Sve ostalo je odradivao kako spada tj. Tako mu se poklapalo. Puno je tu faktora. Namucila sam se s njime i prije ali nisam uzela za zlo. Uvijek bi krenuli iz pocetka. A sto se tice ucenja iz vlastitih pogresaka, prosle godine je zavrsio na produznoj iz ciste lijenosti i veli da si to nece dopustiti vise. To mu je bio prvi put da je dobio natrag onoliko koliko je ulozio. U skoli i doma nebo i zemlja. Razrednica je bila osupnuta kolicinom gluposti koje je izveo. Rekla je da je njezin da bi doma bio zakljucan. Znaci da je sposoban kontrolirati svoje impulse?
Od surfanja preko dark neta, otkrivanja nase adrese odraslom iz druge zemlje , manipuliranja sve do konacnog zadovoljenja svojih potreba. A o svemu zna sve, razgovaramo o svemu. A on opet po svome bez obzira na posljedice. Uskoro je punoljetan, onda ce tek biti problem. Kako ga sacuvati?
Uciteljica iz osnovne, pedijatrica. Nakon 4.razreda nikakvih znakova nije pokazivao u skoli da bi itko isao dalje kopati.
Istekao mi edit: ta uciteljica je po mom sjecanju njemu bila jako naporna. Jednom prilikom je mene panicno pozvala i napala me da sto radim s njime, kada sam ju pitala cemu to objasnila mi je da se prepala jer je on u pauzama sjedio na tepihu i njihao se. Taj vikend smo gledali dokumetarac o autizmu. Bilo mi je veselo. I hrpa takvih situacija. Pozli mu od cigareta a on veli da nije doma dobio jesti...
Pedijatrica je odustala nakon razgovora s njime nakon sto sam dosla radi agresije prema sestri. Piknuo ju je vise puta nasiljenom olovkom po ruci. Pripisala je to ljubomori.
Ona sama ima sina sa adhd. I ne nalazim poveznice sa svojim. I sama mi je rekla da je mislila da je to ali da nije. Valjda bi ona prepoznala, nemam pojma.
Pa mislim da je nebitno kako se to zove i što je uzrok, djetetu očito treba pomoć, terapija.
Pa je ne bitno je. Osim sto nije. Razlika je da li on meni doista cupa zivce jer to zeli, ono iz inata, sto mi je strasno za pomisliti ili je doista nesposoban zbog nekog razloga shvatiti granice, uzrok i posljedice. Ili su svi moji pokusaji uzaludni. Nije prvi put da sam ga odvela. Prosla psihologica mu je bila super dok ga nije prokuzila. Onda kada mu je prepustila da termini budu njegova odgovornost e tu je zastekao. Onda smo probali kod skolske uz otvoren razgovor sa raskom. Tamo je predstavio da ja pretjerujem i spomenuo jedno pijanstvo pa sam ja ispala luda. Sve dok nisam dosla na razgovor pa je zena malo ostala iznenadena
Ja bih po svemu napisanom rekla da je nesposoban shvatiti postupke zbog odredenih ogranicenja.
Ali je u konacnici to nebitno jer treba pomoc.
Da, razumijem da je na nekoj razini važno je li srž uzroka organska ili nije, ali za njega to nije posebno važno, za njega je važno da ide na terapiju.
Znaci on zna da je to lose. Inace ne bi lagao i umanjivao. Ali ga u konacnici i nije nesto pretjerano briga... Potpisala bih sutra da cu sve zaboraviti ako ovaj put upali i uspijem nesto napraviti od njega. Onaj osjecaj kada se trudis, dajes sve i ne dobivas nista za uzvrat. Jer ovo nije dobro. Ispastaju svi. A bez tih s*anja milo dijete kakvo bi samo mogla pozeljeti.
Moja je 3 g.pohađala grupne terapije (radionice), od predškolske dobi. Na mjesečnim sastancima roditelja upoznala sam ponašanja njihove djece vrlo različite dobi, cijelog spektra adhd-a, i njihove probleme.
Jako je važno rano djelovanje, prepoznavanje, imenovanje problema bez srama i straha od etiketiranja (nema besmislenijeg argumenta jer ih već njihovo vlastito ponašanje etiketira). Oni kao mali moraju znati da nisu krivi za to, nego da imaju teškoću koja ga uzrokuje.
Tvoj te sin ne mrzi i ne radi da ti napakosti, nego nije uvježbao i usvojio mehanizme ponašanja koji su nužni u svakodnevnici.
Uspoređivanje adhdovaca je vrlo nezahvalno. Nema tu onog - susjedov mali ima adhd, a moj mu baš ne sliči.
Postoje zajedničke točke, a osnovna je loša koncentracija. Fokusiraju se samo na ono što im je turbozanimljivo (npr.neka slob.aktivnost i specifični interes) ili ono što ih loži (igrice). Obično su iznadprosječno inteligentni, pa se problemi mogu zamaskirati u školi.
Druge dodirne točke su im nemogućnost samokontrole, sve sad i odmah, impulzivnost, neučenje iz posljedica, ponašanje karakteristično za djecu nekoliko godina mlađu, motorički nemir, akcija, žudnja za adrenalinom, za isprobavanjem novog i nepoznatog itd.
Posve je nebitno hoće li se problem zvati adhd ili neki drugi poremećaj ponašanja, ali trebalo je ustanoviti da postoji.
Takva djeca trebaju veliku kućnu stabilnost, svako ljuljanje (spomenula si razvod) i stres potiču nove gluposti.
Želim vam da prebrodite još par godina uz odgovarajuću terapiju i dočekate sazrijevanje. Kažu iskusne mame da dođu u dvadesetim velike pozitivne promjene, ali treba izdržati bez teških i po život opasnih incidenata.
Razgovarajte i o mogućnosti terapije lijekovima, ako bi to pomoglo.
Ne znam što bi ti to trebala zaboraviti. To je dijete kojem treba pomoći tako da prihvati pomoć. Iz mog iskustva s bratom, koji je slično bio sklon opijanju, pao razred, pomaže kontrola na početku uz prihvaćanje situacije i djeteta. Lako napisati, a tako teško provesti.
I ne zaboraviti da dijete ne može biti odgovorno za svoje osjećaje ni potrebe, ali da nije potrebno zadovoljiti sve potrebe, one koje su na štetu okolini, da bi dijete bilo zadovoljno. Ja sam valjda imala sreću pa naišla na dobru školsku psihologinju koja nam puno pomogla.
Ja ne znam gdje sam ja napisala da ne prihvacam pomoc ali dobro. I nije da ju nisam trazila. I da...imala bih kaj zaboravljati jer on donese odluku kako on nama kaze da kada njegova ekipa pije da ce i on jer mu je dosadno medu njima a da ne pije. On zna da je krasti lose i umjesto da trazi nesto ekstra kada potrosi svoj dzeparac da napravi po kuci on bira lezanje i kradu. Nece ukrasti u skoli vec meni. Zna da bi snosio opake posljedice. Da razvod je bio. Njegov bioloski otac je imao/ima problema sa alkoholom i njemu sam bila vreca za udaranje.(doc je spomenula da upravo odnos sa njegovim ocem moze biti uzrok..ali dok ovaj hladi ja*a mi ispastamo) I on to zna. 2 tjedna mi je fizicki bilo zlo nakon njegovog pijanstva gdje je jedva ostao ziv. Ne mislim trpiti to opet. Trudim se i dajem sve koliko mogu.
To su sad informacije koje osvjetljavaju situaciju iz novog ugla. I nebitno je je li prvo bilo moždano krvarenje, adhd ili trauma s ocem, alkoholom, nasiljem i razvodom. Sve je pomalo - trauma se nakalemila na njegovu osobnost koja je plodno tlo za sve što se kasnije dogodilo.
Posljednje uređivanje od čokolada : 14.03.2018. at 23:57
Pomoći treba djetetu i za njega sam rekla da treba prihvatiti pomoć. Kako bi dijete prihvatilo pomoć odrasla osobo mora preuzeti svoju odgovo
Odgovornost za okolnosti u kojima je dijete odrastalo koji nisu bili adekvatni. Moj brat je odrastao u obitelji s psihickim bolesnikom, pa u mojoj prvoj u kojoj su odnosi mene i mm bivšeg tesko opterecivali njega i sina mi. Oni te okolnosti upijaju i one se vracaju u pubertetu. Sasvim je očekivano da dijete koje je svašta prošlo u djetinjstvu ima više problema od vršnjaka u pubertetu. Ono nema ono osnovno povjerenje u roditelja... Ne skodi da si roditelj oprosti što je dijete odgajao u takvim uvjetima, da djetetu da do znanja da je to bilo pogrešno ali da je isto oprostio sam sebi te da je to prošlost. Ovo sve nacelno i duboko, a sad praktican dio. Objasniti da ga voliš više od sebe, da ne možeš dopustiti da pije tako da ga ispumpavaju i svaki slobodan trenutak provodit s njim. Ja sam s bratom dva mjeseca išla svugdje, id ginekologa do ducana. U tom vremenu smo razgovarali o svemu, ponavljali za školu, durili se, ono svega je bilo, ali nije bio sam. Nakon dva mjeseca izasao je prvi put navečer van s ekipom i dosao kuci u dogovoreno vrijeme pripit. I tako mic po mic... I ništa mu ja nisam zaboravila, oprostila svašta sebi prvenstvo, pa onda i njemu, al o svakom događaju danas normalno razgovaramo.
I super je pronaći neki njegov interes koji bi mu mogao omoguciti novu ekipu ili bar alternativnu ekipu. Ne mora to biti neki fini interes kao klavir ili povijesna grupa, moj se kao pravi revoluvionar povezao s savezom anarhista... Gdje je bio debelo najmlađi i najgorljiviji pa su ga oni nekako instiktivno pazili. I to je bila neka nova ekipa koja mu je pokazala da je moguće popiti dvije a ne dvanaest piva i super se provest.
X
ne pomaže ni to što ima ekipu s kojom je uhodano da se uvijek pije
mislim da ti je upis u teretanu dobra ideja, ako ga možeš suptilno pogurati što više u tom smjeru brije na fizičke aktivnosti, da tu zadovolji i potrebu za adrenalinom i nađe novu ekipu koja će brijat više na whey i smoothie od kelja
Drž se Kris, trudite se koliko možete, usmjeri ga na gym ili terapiju, kad bi našao neku normalnu curu možda bi mu i ona odvukla pažnju, pa bi kvalitetnije provodio vrijeme
X
Samo kratak osvrt na "opasnosti" teretane: kod osoba koje se lako daju nagovoriti, uvek biraju prečice i lako skliznu u zavisnosti, postoji opasnost da u teretani naleti na ekipu obožavatelja hemije i steroida, pa na to treba obratiti pažnju.
Na temu: moja starija je imala blago asimetričnu građu mozga na UZ u 8. mesecu trudnoće, blagi distoni u prvim mesecima života, i sada sa skoro 9 godina ima praktično sve pomenute osobine ADHD-a: nema odlaganja zadovoljstva, nema naročitog učenja na greškama, ni predviđanja posledica, slaba joj je kontrola impulsa, ima hiper- koncentraciju na ono što je zanima, inače joj svaka glupost remeti pažnju- i da, kad ne kida živce svima, onda je beskrajno milo, toplo i šarmantno dete.
Naravno, ne ume da kaže NE društvu, lako se nagovori na bilo kakvu glupost i naivna je beskrajno, da ne kažem socijalno nezrela. U školi i muzičkoj školi svi se čude neodoljivoj kombinaciji inteligencije, savršene memorije, odličnih ocena i dugog jezika i "nepristojnosti".
Iskreno, totalno mi je nebitno da li su asimetrije na mozgu i distoni uzrok ičega ili nisu. Kad pogledam nju, vidim nekadašnju sebe. Kad pogledam svoju i porodicu MM-a, alkoholičara je u izobilju, a i ostalih koji imaju problema sa kontrolom impulsa i prihvatljivim ponašanjem. Iako smo prilično stabilna porodica, teško da dete može može biti puno drugačije od nasleđa, možemo samo probati da mi njoj pristupamo na neki drugi način.
Casa sve kaj ti pises stoji. Ono nacelno i duboko je odradeno. Znaci nije ovo iz vedra neba. Negdje sam vec pisala o svojim terapijama. Upoznata sam za procesom. Jer sam potrazila pomoc vec prije, ponajprije radi sebe a onda kako bih mogla biti dobar roditelj. Moj sin ne misli da ga ja volim on to zna. Jer ja to otvoreno i cesto govorim. Razlog zasto ne bismo da pije zna jos prije nego je poceo piti. Znaci ne pricamo o obitelji koja je zatvorena, mi pricamo o svemu i nista nije tabu ali eto niti to nije dovoljno. Psihijatrica je krenula u tom smjeru (jer me prvi put vidjela) pa kada sam joj predstavila sve promjene, stavove i nacine koje provodimo, brzo je promjenila metodu. Ne mogu vise svaljivati sve na sebe, predugo sam se grizla radi svega. On nije moje jedino dijete a tako se ponasa, sva energija ide na njega. Srednja koja je na pragu puberteta i koja divno reagira na nas odgoj je u klincu. Ona ga uopce ne kuzi. Mlada koja ima 3 godine jucer kada ju je sestra pitala kada se vidimo odgovara kada braco bude opet pio. Provodim vrijeme sa svakim od njih kako stignem, tome sam se posvetila.
Pomaci se vide, da li je to zbog toga jer smo cvrsto drzali svoje stavove i napravili kaj smo rekli da cemo napraviti nemam pojma. Ovo sa povezanoscu mi je doslo kao novost ali tek nam je prvi termin.
Magriz, da
Heh.. Cure.. Od ove dvije koje je imao ne znas koja je bolja.. Jedna je skoro ostala trudna bez sexa a druga ga je uvela u svijet serafljenja zarulja. Trazi se jos
On ima dobar primjer kuci. Tata mu trenira nekoliko godina, sada je s njim u diru wheya a ja sa prekidima. Oboje ne pijemo i ne konzumiramo droge. Mi jesmo frikovi koje se uzbuduju oko wheya i smootija od kelja xD ali ce defitivno pomoci da uvidi da nismo jedini.
Upravo zato je u gymu gdje poznajem ekipu. Ne bih se usudila u nepoznato jer bi mi strah bio isti. Eto dobro da sam se ja prije pokrenula pa ih sve upoznala. U istu sam ja hodocastila. Znam, vec su mi rekli nije od Boga vec od roda. Skroz te razumijem. On ima samo sa njegove strane i to samo njega. U toj familiji jedino on ne zna stati.
I da.. Da se referiram na ono da on ne moze. To nije istina. Moze. Dosao je iz tvornice da nije popio kap. Dosao iz grada, popio bezalkoholnu na nas savjet. Dosao cak jednom sa nocnog druzenja da je popio 2 pica. A dosao je i kuci u 9 ujutro a da je u 6 popio litru vina :bljak: ti trijezni dolasci su u manjini. Njima je alkohol dostupan. Piju njegovi od prvog srednje i to u kaficu nedaleko od skole. I to usred bijelog dana.
Nisam skužila zašto jede Whey, po meni to nije za klince nije ni za odrasle
Jede to i moj ponekad. Ja cesce od njega. Nije to nista posebno.
Da, Jelena. Whey je najveci problem ovdje. Popije jedan shake nakon treninga. Uz alkohol i drogu zabranit cu whey
Mozda i je. Ovisno koji okus. Cula sam da je jagoda posebno opasna.Da, Jelena. Whey je najveci problem ovdje. Popije jedan shake nakon treninga. Uz alkohol i drogu zabranit cu whey
nije posebno, neg kemija nad kemijom
ajme jelena, pa nisu to steroidi nego mliječna sirutka.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom