Pa ako poznajes Muslimane, sto da ne? Nisam nikad imala prilike sudjelovati ni u cemu prije Amerike, ali sad sam vec nekoliko puta bila na proslavi Eida i bas mi je to super. Ne slavimo doma sami, jer ne znamo, ali kad nam se poklope zvijezde, slavimo s Muslimanima koje znamo. Odlicna hrana, odlicno druzenje, a i naucili smo svastanesto i djeca i ja. Meni stvarno taj blagdan nista ne znaci s religijske strane, ali volim provoditi vrijeme s prijateljima i biti dio njihovog slavlja, pogotovo kad me zovu (odnosno kad znam da im je stalo da dodjemo).
Mi slavimo kao ina i sasa, okitimo sve pocetkom prosinca i ostavljamo tako dugo, dugo... jer zivimo u tundri gdje je dovijeka hladno pa da barem nesto lijepo izgleda. Ponekad skinem bor za Uskrs (koji slavimo francuskom, jajima i sunkom, njam, a i darovima za djecu i to u americkoj tradiciji, s obzirom da smo tu gdje jesmo). Ponekad cak i cizme stavljamo u prozor 6.12., a bez da sam uopce objasnila djeci zbog cega. Zgodno je; sto da ne.
Ali ja sam licemjerni hedonist pa radim sto mi pase. Recimo vjencali smo se u crkvi, a niti jedno od nas ne vjeruje u boga. Tako je nekako ispalo, kad smo planirali proslavu vjencanja s obitelji i prijateljima u HR. Nismo se mogli zeniti kod maticara jer smo to bili obavili u SAD-u, a onda smo nekako zavrsili u crkvi. Bilo je super; cak je i svecenik nekako pustio boga na miru u vrijeme ceremonije.