Vezano uz Dane kruha, u našoj školi je to riješeno na način da je prvi dio proslave, onaj u školi, bio (barem koliko znam) bez vjerskih konotacija; djeca su pjevala, recitirala i sl. i u tome su sudjelovali svi, a na blagoslov u crkvu su išla oni koji pohađaju vjeronauk. Iako me i dalje malo smeta (uz križ koji visi u blagavaonici) što se taj dan slavi s toliko "pompe" (postoje valjda i važnije stvari koje bi se trebale obilježavati), drago mi je da je uprava barem pokušala napraviti kompromis i zadovoljiti sve strane.