objasni joj da ne smije uzimati hranu od drugih ljudi.
 |
|||
|
|
|||
objasni joj da ne smije uzimati hranu od drugih ljudi.
Nisam ja htjela reći da je bit tolerancije dati djetetu cipsa do mile volje. Ono što je meni problematično je taj manjak tolerancije spram cips jedaca koji mora da su se zabunili... To mi je svisoka, patronozirajuce i potpuno neprimjereno.sasa prvotno napisa
Meni je ova tema puno pomogla prije svega da izadjem iz svoje emocijama obojene pozicije i sagledam situaciju objektivnije. I da, Mima je u pravu. Cinjenica je da postoje kulture u kojima ljudi nose mrkvicu u parkic i cinjenica je da nasa nije takva. Mene je smelo to sto sam mjereci svijet svojim metrom bila uvjerena da postoji konsenzus oko toga da je fakat bezveze svaki dan jesti cips i smoki. I da samo trebam tim ljudima reci da su se zabunili.
No to nije tako i to sto se meni isto ne svidja ne mijenja situaciju. Za sada kombiniram ovdje predlozene tehnike i mirnija sam. Htijela bih se osvrnuti na Casin post u kojem je spomenula da smo kao tolerantni a ljude dijelimo na cips jedace i nejedace. Dakle sustina tolerancije je u prihvacanju razlicitosti- ne trebam ja poceti jesti cips da bih dokazala da sam tolerantna. Takodjer ja doista ne mislim da su ljudi koji jedu cips losi ljudi tj da ih jedenje cipsa obiljezava, ali cinjenica je da imamo razlicit stav o vaznosti prehrambenih navika i to je ok. I jos nesto- kolicine slatkisa su takve kakve sam navela, nemam nikakvu potrebu pretjerivati da bih svoj problem ucinila vidljivijim.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Da sve te djevojčice jedan dan u parku osvanu obojanih kosa ili probusenih pupaka ili s ispunjenim pisankama, i da tvoje dijete poželi isto, bi li tim roditeljima slala poruke? Ako je zdrava prehrana vrijednost sine qua non vaše obitelji, a onda se samo može zabraniti vlastitom djetetu. Svaki poziv na suradnju ostalih roditelja u osnovi znači da i oni moraju prihvatiti tu vrijednost. Ili pitat Tko ce koji sladoled osim Ane kojoj mama ne da? Meni bi za svega par stvari bilo ok tako izložiti dijete... I tolerancija prema drugima nije samo u stavu Neka jedu junk ako žele...
Pa sad, ja sam se slozila sa time da nemam utjecaja na druge i da je taj put bio uzaludan. I od prvog posta iznosim da mi je jasno da nemam pravo drugima zavirivati u prehrambene navike.
No isto ne mijenja cinjenicu- ne moje misljenje niti stav- nego cinjenicu da svakodnevno unosenje namirnica poput cipsa, smokica, cokolade i sladoleda nije zdravo. Dakle, ne mislim utjecati vise na druge roditelje, ne mislim niti svom djetetu dati da jede cips svaki dan i stvarno ne znam u kojem smjeru bih trebala razvijati toleranciju, na sto tocno mislis svojom zadnjom recenicom?
Sent from my iPhone using Tapatalk
Pa, samo da, iako poznavajući te forumski vjerujem da tako činiš, vlastito dijete nije potrebno uvjeravato da je naš pristup prehrani najbolji i najzdraviji. Jer si time roditelji njenih prijateljica ili manje brižni ili manje zainteresirani. A tu na temi je bilo postova u kojima se takvo nešto insinuiralo.
E to je ona THE fraza danasnjeg vremena, svatko ima pravo na svoje misljenje, i svako je misljenje jednako vrijedno
Pa ne bi trebalo djetetu reci da je jedenje junk fooda svaki dan nezdravo, da ne bismo povrijedili one koji to rade? Mozda da im ne kazemo ni da je pusenje nezdravo, jer onda oni koji puse ispadaju glupi ili autodestruktivni?
Mozemo mi racionalizirati koliko hocemo, ja prva to radim jer volim slatkise, a i prilicno sam popustljiv roditelj ustvari pa cesto zazmirim, ali i dalje je cinjenica da je svakodnevno konzumiranje junka nezdravo iz vise razloga, uvrijedila se ja na nju ili ne
pa nikada ne govorim da je naš pristup najbolji i najzdraviji jer to ni ne mislim, ali kad me pita zašto ona ne smije smokiće kažem da ne smije jer to nije zdravo jesti svaki dan. ako netko dodje do konkluzije da je manje brižan ili manje zainteresiran šta bih ja sad s tim trebala?
Casa, sta znaci "s ispunjenim pisankama", mislim na pisanke c jedino, pa mi nije jasno
Malo ko padobranac da uletim na ovu temu!!!
Curka mi ima 6 godina i ima neke svoje specifične filmove koji vrlo moguće svima idu na živce.
Pustili smo ju da jede što hoće i koliko hoće i lagano s vremenom dobili da jako rijetko i količinski jede malo slatkoga , možda mrvicu više slanih grickalica..
Curka ima pravilo da neće nikada uzeti u parkiću ono što inače ne jede ( a jede rijetke stvari) . Znači nema lizalica, žvakaći guma, raznoraznih bombona i čokolada.
Samo birane stvari: Kiki, Pez, Haribo(samo mali medeki), Životinjsko carstvo - ak ponuđeni slatkiš nije to ljepo kaže hvala i produži. Imamo i kraći popis slanih gricki .
Uvjek može jabuka, jagode, ponekad mandarine i trešnje..
Uglavnom dobijem komentare da je do beskraja razmažena..
a meni baš dobro dođe jer se ne natrpava glupostima i nemam obavezu vlačiti sa sobom grickalice i hranit djecu po parkiću..
Godinama sam to trpila , jer istina je da roditelji često hrane djecu sa svim i svačim , al se i očekuje ak si dio društva da i ti dovučeš po dvije tri vrećice nečega svakih par dana da se djeca najedu poslije vrtića, jer eto tvoj je red.
Jednostavno sam zabrijala svoj film i često nosim u parkić samo vodu!!
Gricke se jedu doma !!
Iščitala sam svih pet stranica jer mi je zanimljivo zbog dječje prehrane i dodataka u prehrani. Zanimljivo mi je kako većina roditelja koji svakodnevno trpaju u djecu junk food u isto vrijeme multivitaminske preparate smatraju "sintetikom" i zaziru od toga da im ih djeca uzimaju, ali junk valjda smatraju nutritivno vrijednim namirnicama. Dovoljno je pročitati njihov sastav da se shvati da je riječ samo i isključivo o "praznim" kalorijama, a činjenica je da su im djeca često nutritivno pothranjena. Kalorijski zadovoljena, ali nutritivno u deficitu osnovnih vitamina i minerala.Dakle imam problem. Moja djevojčica od 5 i pol godina svakodnevno visi u lokalnom parkiću, općenito je jako društvena i fiksirana na svoje prijateljice iz vrtića, parkić joj je super važan i poprilično neizbježan. Eh sad, u parkiću se skuplja to njeno društvance i roditelji ostale djece svakodnevno donose slatkiše i grickalice u park. Govorim o smokićima, čipsevima, keksima i sladoledima. Nama je totalno neprihvatljivo da mala to jede na svakodnevnoj bazi, pri čemu je ona poprilični izjelica i nema osobitu kontrolu kad joj je nešto fino.
Prošlo ljeto i jesen pokušali smo drugim rofiteljima, suptilnim i manje suptilnim metodama, nekako dati do znanja da nam se to ne sviđa. Razgovarali smo s njom, rekli joj da mi mislimo da je jako nezdravo to jesti svaki dan. Ona onda ne bi tražila u parkiću ili bi odbila ponuđeno, ali stvarno teškom mukom. Ja sam kroz razgovor s roditeljima komentirala da onda ne jede večeru dobro..nosila sam bademe, mrkve, jabuke... no sve to dzaba. Jučer je bila u parkiću s MM, počela je sezona. Jedan je tata svima kupio sladoled, onda je druga mama donijela čokoladu, možete zamisliti kako to ide... Mi smo poslije poslali poruku većini tih roditelja i zamolili ih za suradnju. Nitko nam nije odgovorio.
Mislim osjećam se baš idiotski. Fakat mi je bezveze što na neki način ulazim tim ljudima u njihov prostor jer tko sam ja da određujem kako će ljudi hraniti svoju djecu. S druge strane na ovaj način imam osjećaj da sam u bezizlaznoj situaciji gdje ili mogu popustiti i dati da mala svaki dan trpa junk u sebe ili mogu nju staviti u užasnu poziciju u kojoj se kompletno izdvaja od ostalih. Pri čemu mi onda ionako bude prevelik naglasak na hrani- što mi je isto bezveze.
Doma je situacija s klopom skroz ok. Ne jede se slatko kroz tjedan nego vikendom. Djeca su to odavno prihvatila. Ne vjerujem da ovu temu otvaram nakon 11 godina roditeljstva. Ali stvarno trebam savjet, kako bi vi?
I nije problem jednom-dva puta u tjednu pojesti neku junk sitnicu. Problem su prehrambene navike te djece jer će im u životu postati potpuno normalno na dnevnoj bazi unositi isto. Onda se to spoji s određenim dijagnozama, genetskim predispozicijama i ostalim pa imamo pretile ljude koji su na nekoliko vrsta lijekova i ni jedan zdravstveni radnik ovog svijeta ne može ih uvjeriti da griješe u prehrani jer je to njima NORMALNA prehrana, ne loša. A loša je dozlaboga!! Izgovori kako djeca doma jedu zdravo, a, eto, samo u parkiću jedu "smeće" ne drži vodu. Dijete koje navikne na pojačivače okusa apsolutno kasnije ne prihvaća lešo povrće jer mu nepce navikne na kemiju. Stalni unos slatkog "umori" gušteraču pa se onda već pedijatri bore s pretilošću, inzulinskom rezistencijom i povišenim kolesterolom. Često i s osteopenijom kod djece zbog npr.unosa Cole. Na ovu temu mogla bih napisati traktate jer već dugi niz godina kao jedna od onih u bijeloj kuti pokušavam mijenjati prehrambene navike ljudi, ali to je gore od Sizifovog posla jer ono što se hrvatskom pacijentu ne dira je tanjur i kretanje. Začeci toga su u dječojoj dobi i dok ih ne pogodi opaka dijagnoza nitko ne misli da griješi. Neki čak ni tada. Postoji krasan topic "Kako se riješiti ovisnosti o slatkom" na forumu. Eto, upravo tako: ne dati djetetu da jede smeće od hrane da jednog dana ne piše na toj temi.
Sasa, u pravu si kad djetetu ne daš da u toj dobi jede smeće na dnevnoj bazi. Ustraj na tome na bilo koji način. Kasnije će si kupovati sama jer će to svi raditi, ali prehrambene navike će joj ostati one usađene u obitelji. Kao majka odrasle kćeri to odgovorno tvrdim.
Evala ti, tangerina
danas su informacije lako dostupne i ne vjerujem da itko na ovoj temi misli da je svakodnevno konzumiranje junka dobro
ali mislim da je nemoguće utjecati na neosviještene ljude
svaki pušač koji kupi kutiju cigareta vidi što piše na toj kutiji, usprkos tome puši i dalje, a meni ne pada na pamet pušaču govoriti koliko je to loše za njega jer ću mu samo biti naporna i iritantna (s pravom)
a tako je i s junkom, treba djelovati na svoje, ne na tuđu djecu
Ma ovaj je forum stvarno gluhi telefon. Ja sam mislila na osjećaje vlastitog djeteta. Ostale roditelje očito baš briga sto neka mama i tata iz parka misle o njihovoj prehrani. Petogodisnjakinja kojoj mama i tata objašnjavaju kako se njene prijateljice ne hrane zdravo vrlo lako to može shvatiti osobno. Govorim o toleranciji prema njenom odabiru ekipice, o prihvaćanju njenih izbora... Tolerancija na razini Nek jedu junk ako zele meni salje krivu poruku njoj a ne nikakvim tudim roditeljima.
Potpisujem casa. Upravo tako i ja razmišljam o ovoj temi. I n. grace isto x.
Kad je moj mali bio u toj fazi, zabranila sam smoki, čips i sve što mi se nije učinilo ok, tada je bio i na alergološkom testiranju pa sam to iskoristila da još ne znamo što mu smeta i da ne smije uzimati takvu hranu.
Ja sam sebi odredila što će i kako će on jesti , a pretile sam se djece u zadnjih 20 tak godina nagledala i previše da bih bila tolerantna prema ikome tko se natrpava čipsom i smokijem.
Tek sada on kuži što sam ja htjela i zašto sam bila stroga i zahvalan mi je .
I osim prehrambenih vrijednosti, vi ovdje ne vidite onaj psihološki dio? Ili vidite i procjenjujete da dijete od pet godina može hendlati cinjenicu da mama koja jako drzi do hrane kao sasa sa svojim menuima za kojima teku sline ne odobrava prehranu odabrane ekipe? Ono prehrambeno valjda nitko ne dovodi u pitanje, već ovaj drugi dio...
I kad se kaže ja zabranila i danas ne jede i zahvalan mi je, nema govora o ovom drugom, jedinom spornom dijelu. Ili ja previše promišljam?
Sasa je strukom koliko mislim vezana za ovo. Nekako nisu li upravo ovakve situacije u kojima se dijete izborima odvaja od roditelja ono gdje se gradi odnos? Meni nije sve u kalorijama i nutritivnoj vrijednosti.
ma meni se ne da promišljati, eto.
i ne mislim da će dijete imat traume jer ne visi u parkiću sa ekipom iz vrtića i jede čips.
I to je super, samo sasa je otvorila temu jer ju muči zabranit, jer promislja... Voljela bih ja ponekad da mogu pritisnuti off, al ne ide...
Ja sam prestara da bih se više zamarala promišljanjem. Odrežem i to je to . Sasa ne želi da joj dijete jede čips u parkiću, i onda nek maloj veli da to ne jede, nek joj kupi čips od jabuke ili ga sama napravi ili prorijedi susrete u parkiću.
Moj sin cesto poteze to kako neki njegov prijatelj nesto moze, a on ne (recimo kako to da Duje moze igrat se na kompu cijeli bogovetni dan, i kako to da Ana smije ic spavat u dva unutro), al ja mu isto bez beda kazem da to nije dobro za djecu, sta cu mu ja ako on iz toga zakljuci ovo ili ono o njihovim roditeljima. Znam reci "oni rade kako su oni procijenili, valjda imaju svoje razloge", mislim iskreno uglavnom kazem "boli me briga sta oni rade". Jos iskrenije, ne kazem nego vicem
Tako da ne bih ja prezala od toga da djetetu kazemo vrlo jasno da je neka struka pokazala da je ponasanje a zdravije od ponasanja b. Tolerantni dio bi bio ukazivanje na to da svi radimo neke stvari iako znamo da su nezdrave ili lose za nas (netko vise netko manje doduse)
ali casa ja vise ne razumijem sto ti govoris.
junk hrana svaki dan je nezdrava, a meni osobno i neprihvatljiva u prehrani moje djece.
ako dijete vodim u parkić koji jako voli svaki dan je izložena takvoj hrani.
obzirom da ne mogu utjecati na druge roditelje odlučila sam manje ići u parkić, a kad idemo uvijek iznova objašnjavati svojem djetetu da ne želim da jede slatkiše i grickalice jer nisu zdravi.
duševnu bol pokušati ću joj umanjiti nošenjem meni prihvatljivih grickalica- poput voća, povrća i orašida.
ja razumijem da ti smatraš da bi se trebalo pomiriti s određenom količinom junka i također da ti smatraš da će to ostaviti najmanje posljedica po zdravlje djeteta, ja osobno procjenjujem da je ovaj plan koji trenutno provodim najadekvatnijiza konkretno moje dijete.
i i dalje ne razumijem, ali baš nimalo, što mi poručuješ sa temom tolerancije i što po tebi radim krivo. moje dijete naprosto mora živjeti s činjenicom da njeni prijatelji upražnjavaju neka ponašanja koja ja ne odobravam, u ovom konkretnom slučaju jer su ta ponašanja nezdrava. eto.
i još nešto, pa ni meni nije sve u kcal i nutriritvnim fakotorima, dapače.
dio mi je i u tome da nauči da ne moramo raditi nešto samo zato što to svi rade. naprimjer.
Posljednje uređivanje od sasa : 01.05.2018. at 14:39
LOL pa ne definiše valjda tu decu to što jedu junk u parku zajedno? I ne bira valjda dete ekipu po tome šta jedu?
Ja isto mislim da treba pokazati detetu da se ne mora biti isti kao svi da bi bio prihvaćen u grupi.
Govoriš naravno o pismenim ljudima koji razumiju posljedice onog što rade. Ne o petogodišnjacima koji još ne znaju čitati, zar ne? Kad bi na vrećici čipsa ili na čokoladi stajale slike gangrenozne noge dijabetičara ili presjek začepljene arterije u krupnom planu umjesto veselih sličica bi li te to odvratilo od davanja djetetu te vrste "hrane" ? Bi li dijete s guštom jelo ono na čemu su tako grozne fotografije?
džizs, mim
govorim o tome da ne solim pamet odrasloj osobi, a ta osoba može biti i roditelj
Pulinka eto slažemo se. Tu djecu ne definira što jedu u parku sve dok to roditelji ne stave u centar pažnje. Sasa, mislim da je pogrešno objašnjavati djetetu zdravstvene posljedice junka u parku, jer djevojčica od pet godina to jede kao dio druženja a ne zdravlja. Jednostavno meni je to kao da govoris drugim jezikom i dijete uvlacis u svoj jezik. Time po meni implicitno podanistavas njegov jezik, odnosno njezino razumijevanje prijateljstva. Ako ti je neprihvatljivo da jede junk, kući kažeš ne smiješ jesti junk jer ja ne želim da se tako hranimo. I to je to. Ne izdvajas pojedine situacije niti svaki posjet parku objasnjavas kako i zašto je nezdravo. Sve ovo je moje mišljenje. Moji tako ne piju sok, ni u parku, ni na plaži, ni kod kuće, ni na gostovanju kod prijatelja. Naše je obiteljsko pravilo da soka ima na rođendanima i blagdanima kao što je naše obiteljsko pravilo da se presvlacimo cim uđemo u kuću bez objašnjavana higijeske ispravnosti odjeće. To im je nekad ispricano usput...
Ko da ista ta stvar na cigaretama pomaže da ljudi ne puše.
Moš misliti.
OK, izgubila sam se u tvom objašnjenju. Tvoji ne piju sok kod prijatelja jer ti misliš da je nezdravo, i ne dotiče te što će se tako izdvajati od prijatelja.
Ali smatraš da mi ostali grešimo kada isto to primenimo na junk hranu?
Koju nijansu razlike propuštam?
Kako ste uspjele ovo razviti u pet stranica.
Sasa, nema šanse da tvoji završe s lošim prehrambenim navikama.
Hajde da budem konkretnija... Bi li TI dala djetetu čips/čokoladu/što god da je na tome preko cijelog omota fotografija gangrenozne noge dijabetičara u raspadanju? Bi li time ponudila djetetove prijatelje?Ko da ista ta stvar na cigaretama pomaže da ljudi ne puše.
Moš misliti.
Pitanje vrijedi za sve one koji smatraju da se na dnevnoj bazi jede junk i da u tome nema ništa loše (nisam zapamtila imena onih koji zagovaraju junk kao dio normalne prehrane). Fakat me zanima. Ok, sastav piše sitnim slovima pa se čovjek može izgovoriti na veličinu deklaracije. Mala djeca ne znaju čitati, a ne znaju ni kakvo je zlo u tim omotima. Odrasli znaju, ali se prave da ne znaju. Slika bi pomogla?
To je svakako super primjer
Poradi ti malko na curkinom pouzdanju,ali svakako malo više reci mužu,jer kolko sam ja skužila to se više dešava kad je on s njom
Prvenstvena funkcija parka je igra i druženje
Ja tako i tako dajem junk samo na rođendanima, a u parkić nosim vodu i kekse od rižinih što već. Znači blaži oblik junk fooda.
Do sada mi niko nije žicao to rižino tako da ne znam. A ja ne nudim jer još nemamo kompiće u parkićima.
Šalu na stranu, vjerojatno ne bi, ali onda to vjerojatno ne bi niti prodavali jer im nitko ne bi kupovao.
E sada da se dotaknem ovoga, kako bilo što naučiti djecu o zdravoj prehrani kada je još uvijek kod nas u bolnici dijeta za dijabetičare bazirana na ugljikohidratima?
Kada sam bila trudna zadnji put, iz predostrožnosti sam bila stavljena na istu, i jako sam se morala svađati da bi mi doktorica možda dopustila da se hranim po LCHF-u.
Bilo je, malte ne, vi ugrožavate vaše dijete ako se ne hranite prema našim smjernicama, ali kako hoćete.
Ja toliko UH ne jedem kad nisam trudna, a kalmoli u trudnoći. A da sam tako jela sada bi vjerojatno imala 50 a ne 5 kila viška.
Cathy, kako oni pravdaju taj režim prehrane?
Tako, da su to smjernice za dijabetičku prehranu i basta.
Evo: http://dijabetes.tv/dijabeticka-piramida-prehrane/
Možda se varam, ali mislim da je do glikemijskog indeksa. UH duže drže sitost i ne rade nagle skokove sa razinom šećera u krvi, jer ih organizam prvo mora metaboličkim procesima razbiti na jednostavnije šećere.Tako, da su to smjernice za dijabetičku prehranu i basta.
Evo: http://dijabetes.tv/dijabeticka-piramida-prehrane/
Tako su i mene kada sam odbila nastaviti piti gluchopage stavili na prehranu sa vise masnoce, proteina i manje uh. Jedini problem jest kaj je 193 g uh daleko previse za mene koja najbolje funkcioniram na ispod 50 a cak i do 20g. Takoder mi rekli da su keto, lchf "opasne" prehrane.E sada da se dotaknem ovoga, kako bilo što naučiti djecu o zdravoj prehrani kada je još uvijek kod nas u bolnici dijeta za dijabetičare bazirana na ugljikohidratima?
Kada sam bila trudna zadnji put, iz predostrožnosti sam bila stavljena na istu, i jako sam se morala svađati da bi mi doktorica možda dopustila da se hranim po LCHF-u.
Bilo je, malte ne, vi ugrožavate vaše dijete ako se ne hranite prema našim smjernicama, ali kako hoćete.
Ja toliko UH ne jedem kad nisam trudna, a kalmoli u trudnoći. A da sam tako jela sada bi vjerojatno imala 50 a ne 5 kila viška.
Sad kad malo bolje gledam piramidu, ona je ofrlje složena. Npr. u ovom tekstu fino objašnjavaju logiku hrane s niskim i visokim GI.Tako, da su to smjernice za dijabetičku prehranu i basta.
Evo: http://dijabetes.tv/dijabeticka-piramida-prehrane/
Ono što kod ove piramide ne valja je to što su jednostavno zbubali masnoće gore, pa ispadne da masni (nesoljeni) orašasti plodovi nisu dobri, ali npr. tjestenine (obične od bijelog brašna) i pahuljice (rafinirane, slađene) jesu. Primjeri su im onako, ...Ne mogu zamisliti kako bi krafne i mafini bili zdraviji od ribe, grahorica ili povrća.
Posljednje uređivanje od zutaminuta : 02.05.2018. at 10:51
Piramida je ona ista klasična koju smo učili u školi,istu i sad klinci uče
Pa dobro, ali kakvi su to primjeri?
da, piramida se takva i dalje uci u prvim razredima
pa sam ja svojim curama (prije dvije godine i sad nedavno) objasnjavala da riba i maslinovo ulje nisu nezdravi, vec naprotiv
pa me Dvojkica pilila oko svake namirnice i onda sam joj na kraju rekla: slusaj, ako te uciteljica pita, reci da se mi hranimo zdravo, ali malo drugacije od te piramide, jer je ona malo zastarjela
ali, u ispitu moras pisati kako ti pise u knjizi, inace ce ti biti krivi odgovor
bila je malo zbunjena, al kaj sad
s tim da mi jedemo uh, al piramida ju je stvarno zbunila
Smanjiti posjete parku i bez beda reci ne na ponudeno, a djetetu ponijeti svoje ako bas mora nesto jesti
Ja rijetko idem u park, hvala nebesima na dvoristu- iako imam napade od susjeda s monticima i keksima i kikijima i isto posizim, ono, dijete 4 godina ima preko 20 kila ali oni bez beda sopaju i svoje i moje
Onda odsjecem da ne moze i bok.
Ja ne bi smanjila izlaske nek podučila dete
I eto rješenja za junk prejedanje po parkićima. To treba tretirati kao cigarete, polijepiti odvratne fotke po slatkišima, grickalicama i gaziranim i inim pićima. Ne vrijedi sitnim slovima pisati sastav jer ga roditelji ne čitaju. Djeca pogotovo. Dok se to ne dogodi isplati se pričati djetetu pa makar ulazili u konflikt s bakama, djedovima, tetkama i prijama iz parkića. Jer dužni smo brinuti o svom djetetu-ne o možebitnoj povrijeđenosti nabrojenih.Ja tako i tako dajem junk samo na rođendanima, a u parkić nosim vodu i kekse od rižinih što već. Znači blaži oblik junk fooda.
Do sada mi niko nije žicao to rižino tako da ne znam. A ja ne nudim jer još nemamo kompiće u parkićima.
Šalu na stranu, vjerojatno ne bi, ali onda to vjerojatno ne bi niti prodavali jer im nitko ne bi kupovao.
Kaj se UH i dijabetesa tiče-imaš pravo: smjernice su zastarjele, treba ih mijenjati, a zašto se to ne događa-ne znam. Kad radim s dijabetičarima onda kažem: tjestenina, krumpir, riža i slatko van iz prehrane, pojačati dobre masnoće i jesti gomilu zelenjave. Rijetki poslušaju. Izgovor je: "Ja ne mogu bez toga.". Mo'š mislit'! Umire se bez bijele riže i to u mukama!
moram priznati da ni ja ne razumijem ovaj post
pogotovo ovaj dio s obajšnjavanjem, odnosno nedostatkom istog
ne znam za vas, ali ja sam odrasla u okruženju/vremenu kada bih kjao dogvor na pitanje "a zašto" dobila "zato što ja tako kažem" i mrzila sam takve dogovore i dan danas ih mrzim
mislim da su ponižavajući za dijete jer implicitno poručuju da djeca nisu sposobna shvatiti zašto smo donijeli neku odluku, kao i da se nameće neki fejk roditeljski autoritet, odnosno autoritet bez pokrića
iz mog iskustva, čini mi se da djeca više surađuju ako im objasnim zašto im nešto zabranjujem ili zašto nešto tražim od njih da naprave
ako im objasnim zašto mi je to važno
ne vidim smisla u izdavanju naredbi djetetu koje uopće ne razumije razloge
to možda funkcionira kada su jako mali, iako mislim da se i tada djeci može objasniti da je vatra npr pec pec i da zato ne ne želimo da stavlja ruku u vatru
ne vidim nikakav problem da se djetetu kaže da je junk nezdrav, i sama to konstantno radim, volila bih jedino da imam više ustrajnosti u tim zabranama, ali s druge strane neću svoj nedostatak ustrajnosti opravdavati time kako zapravo ne bih trebala dijete izdvajati od drugih ili da pretjerujem kada kažem da je junk nezdrav - to je naprosto činjenica.
svoj nedostatak ustrajnosti mogu eventualno opravdati spoznajom da na taj način djeca uče da smo svi ljudi koji ponekad griješe
ja bih na ulazu u parkove stavila znak zabrane unošenja hrane i bog te veseli, nek jede tko što hoće. u svoja 4 zida!
sveukupni ugljikohidrati? kaj u tolko može stati, daj primjer
jel bi to stavila i na plaže?ja bih na ulazu u parkove stavila znak zabrane unošenja hrane i bog te veseli, nek jede tko što hoće. u svoja 4 zida!
bili prek vikenda na moru i na jednom otoku, ponjeli smo ručak koji je nama klasičan za izlete, mahunarke s rižom i još neki proteini, bili tamo skoro cijeli dan
došo jedan mali koji je s nama bio na brodu i komentira kak moj jede rižu, to mu je bilo skroz čudno
što ti misliš, bih li ja to stavila na plaže?
ajde, možda bih stavila natpis "ako te pojede morski pas što jedeš na plaži, sam si si kriv!"
LOL, zašto morski pas, valjda "ako vas ugrize osa"
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom