meni je svejedno što se jede na plaži. dok tirolska, pomadore i ogrisci breskve ne plutaju u i oko mora.
 |
|||
|
|
|||
meni je svejedno što se jede na plaži. dok tirolska, pomadore i ogrisci breskve ne plutaju u i oko mora.
Na post od betty blue
Ja mislim da nas je dosta nedosljednih iz raznoraznih razloga. Ja nekad udjem svjesno u problem jer mi je to u tom trenutku lakse (meni se cini jedino moguce u tim okolnostima). Al sam tada svjesna da cu to morati ispravljati. Treba kontinuirano velika energija da odrzavas dosljednost, a taj kontinuitet je nemoguc za vecinu nas smrtnika. Ja sam svjesna da samo mogu odrzavati smjernice.
Meni se cak prigovara da sve previse objasnjavam, a meni su losa objasnjenja ista kao da ih nema, bez obzira sto neka djeca budu OK s tim. Ali opet mi se dogodi "cause I say so!" pa poslije objasnjavam sto je bilo. To je dovelo i do toga da svaki crtic kojeg pogledamo moramo jos jednom objasniti sto je bilo. Ozbiljniji problem je bio nastao kad je krenuo s govorom pa mu prema dijagnozi logopeda govorni aparat nije bio dovoljno razvijen za ono sto je on sve znao objasniti i reci i poceo je zamuckivati. Dobila sam i uputu da i nije dobro da toliko zna jer ne valja jako odskakati od druge djece. S druge strane, teta u vrticu ga procjenjuje kao nadareno dijete i zapravo je zaista drugaciji od vrsnjaka. To je drugi ekstrem objasnjavanja, ali meni je to jako tesko hendlat jer imam osjecaj da lazem ako iskrivljavam nesto zato da djetetu bude lakse. I tako - treba naci mjeru, kaze teorija. Al svi smo mi malo smrdani sto zbog genetike, sto zbog odgoja u najboljoj namjeri
A i to s prehranom vise ili manje ugljikohidrata i sl. mislim da smo mi zreliji prosli puno izmjena main stream smjernica u zivotu. I onda svatko prema "svom common sensu" i mogucnostima jede. I svi se sebi cinimo umjerenima, nikako ekstremnima. Ja se iscudjavam sto bake misle da ogranicavam dijete u jelu jer mu ne otvorim 100g cokolade svaki put kad dobije (tj. nikad nisam), one misle da ce mi dijete imati traumu zbog toga.
Ja se samo jako trudim izbjegavati junk i aditive u drugoj hrani. I davati vrlo raznoliko da se nauci na razlicite okuse. Tako da mi jedemo ugljikohidrate, ali vecinom pecem kruh i kolace. Tjesteninu ne radim sama, mlijeko vecinom veroniku ili biomarka iz spara itd. I eto netko je negdje napisao da malo djece zna da mali sve to voce, povrce, ribu, meso... hoce jesti. To mi je bilo vazno.
A kad mi netko u tjednu pokvari taj zajednicki obrok, onda mi to naravno smeta.
Premda, sad vec danima nemamo nikakvih problema s tim. Ili ekipa cita rodu ili je mali manje senzoriran da vidi kad netko drugi nesto jede pa bi i on bas to. Cak prolazi pored frizidera sa sladoledom bez komentara, s cim sam imala problem.
Posljednje uređivanje od Jelena : 03.05.2018. at 11:47
Čija je to uputa?Jelena prvotno napisa
LOL ovo sam sve mogla doslovno i ja napisati za svog sina, samo je on tada bio malo stariji, nepunih 6 godina, tj. taman je ispravio izgovor svih glasova kad je počeo da zamuckuje.Meni se cak prigovara da sve previse objasnjavam, a meni su losa objasnjenja ista kao da ih nema, bez obzira sto neka djeca budu OK s tim. Ali opet mi se dogodi "cause I say so!" pa poslije objasnjavam sto je bilo. To je dovelo i do toga da svaki crtic kojeg pogledamo moramo jos jednom objasniti sto je bilo. Ozbiljniji problem je bio nastao kad je krenuo s govorom pa mu prema dijagnozi logopeda govorni aparat nije bio dovoljno razvijen za ono sto je on sve znao objasniti i reci i poceo je zamuckivati. Dobila sam i uputu da i nije dobro da toliko zna jer ne valja jako odskakati od druge djece. S druge strane, teta u vrticu ga procjenjuje kao nadareno dijete i zapravo je zaista drugaciji od vrsnjaka. To je drugi ekstrem objasnjavanja, ali meni je to jako tesko hendlat jer imam osjecaj da lazem ako iskrivljavam nesto zato da djetetu bude lakse. I tako - treba naci mjeru, kaze teorija. Al svi smo mi malo smrdani sto zbog genetike, sto zbog odgoja u najboljoj namjeri
Naravno, logopedica je prebacila loptu na moje "forsiranje deteta" a ne na njeno konstantno ispravljanje deteta pri izgovoru. Mislim, žena je stvarno kvalitetno uradila tehnički deo posla, ali mislim da raznorazni stručnjaci koji dolaze u dodir sa decom daju sebi malo previše za pravo.
Takvi komentari su mi isto u rangu bezobraznog kao i komentari o (ne)davanju slatkog. Ako stručnjak smatra da roditelj na bilo način opterećuje dete i šteti mu, onda je dužan da sa roditeljem ozbiljno porazgovara, da se uveri da nije pogrešio u proceni, i da roditelju jako dobro argumentuje svoje mišljenje.
U suprotnom izjava "ne treba dete toliko da zna" meni ne znači ništa konstruktivno.
Ja sa detetom razgovaram o nečemu do momenta kad kažem "to ne znam" ili vidim da ga ta tema više ne zanima. Ako će dete tako saznati više od vršnjaka pa se razlikovati - I can live with that.
Logopeda. Ali nisam ja to zlonamjerno doživjela, žena je bila jako uredu. Pokušala mi je na nekim primjerima pomoći jednostavnije nešto objasniti. Nije niti u krivu skroz. Moj osobni problem je što kad me pita što je nešto, ja ne mogu odgovoriti da je to "ZA nešto", nego je to "NEŠTO za nešto". A kad kreneš s nekim imenicama, onda to bude komplicirano. Npr. - što je čaša? ne mogu odgovoriti da se iz tog pije, nego ću reći da je to staklena posuda iz koje se pije. Ili kad me pita kako nešto radi, ja pokušam objasniti, tako da on koristi izraze tipa elektromotor, ispušni plinovi, vodena para, polako shvaća geografske pojmove, odnosno ne znam koliko shvaća, ali puno pita - kako se zove ovo mjesto, a kako se sve ovo okolo zove - npr. ovo je Zabok, a svo okolo je Zagorje. Al ode tema ukrivo... U svakom slučaju jučer me ispitivao što su vitamini i čemu služe. Nemojte me pitati kako sam to objašnjavala, jer ću opet ja postati tema
Meni je to super. Tako i sama pokušavam, kada mogu.
Posljednje uređivanje od zutaminuta : 03.05.2018. at 12:46
Ma u redu je to sve, objašnjavati sažeto, sa što manje reči, da dete ne izgubi pažnju, to su dobri saveti i ne mislim ni ja da su zlonamerni, ali, ne može se sva komunikacija ni svesti na to uputstvo.Logopeda. Ali nisam ja to zlonamjerno doživjela, žena je bila jako uredu. Pokušala mi je na nekim primjerima pomoći jednostavnije nešto objasniti. Nije niti u krivu skroz. Moj osobni problem je što kad me pita što je nešto, ja ne mogu odgovoriti da je to "ZA nešto", nego je to "NEŠTO za nešto". A kad kreneš s nekim imenicama, onda to bude komplicirano. Npr. - što je čaša? ne mogu odgovoriti da se iz tog pije, nego ću reći da je to staklena posuda iz koje se pije. Ili kad me pita kako nešto radi, ja pokušam objasniti, tako da on koristi izraze tipa elektromotor, ispušni plinovi, vodena para, polako shvaća geografske pojmove, odnosno ne znam koliko shvaća, ali puno pita - kako se zove ovo mjesto, a kako se sve ovo okolo zove - npr. ovo je Zabok, a svo okolo je Zagorje. Al ode tema ukrivo... U svakom slučaju jučer me ispitivao što su vitamini i čemu služe. Nemojte me pitati kako sam to objašnjavala, jer ću opet ja postati tema
Tj. ako roditelji međusobno pričaju određenim rečnikom i na određeni način, dete će pre ili kasnije poželeti da ih razume i uključi se sa njima što ravnopravnije.
I eto, vitamini, da se vratim na temu, a zašto ne bi dete čulo da je neka hrana super za nas jer u njoj ima nečeg što nam pomaže da ostanemo zdravi, a neka druga hrana toga korisnog nimalo nema?
Deca puno toga pitaju, i puno toga možda ne razumeju ili pogrešno protumače, ali ja isto mislim da je bolje da pitaju, i deset puta ako ih zanima, nego da prestanu da pitaju jer nikad ne dobiju odgovor.
pulinka, tako i ja mislim. I znam da se stvari iz ranog djetinjstva jako dobro sjećam i sada, a što sam kasnije nešto naučila sve sam brže zaboravljala. Ali, ja moram sebe kontrolirati. Jer ja ne stanem prirodno kod toga da su vitamini korisni da naraste veliki i da bude zdrav, što mislim da je prilagođeno njegovom uzrastu, nego mu i nabrojim vitamine, pa počnem objašnjavati u kojoj hrani ima kojeg i onda zapnem kod vitamina D i tek tu se sjetim da sam ga pretjerala kad zaustim da mu objasnim da to i nije pravi vitamin jer ga naše tijelo može samo proizvesti ako je dovoljno izloženo sunčevom svjetlu, a ostale moraš kroz hranu uzimati. Eto to zbilja nije njemu prilagođeno. A još je to i tema koja nije iz moje struke ili hobija. Kad mi uleti u neka područja, stvarno pretjeram. Meni treba energija da promislim kako da mu spustim na prilagođenu razinu i ako sam umorna, automatski odgovaram na postavljeno pitanje najbolje što znam. MM me samo pogleda, teta u vrtiću kaže - i dobro i tu sad stanite. Kad sam OK, onda svjesno treniram, ali kad nisam, onda se zapetljam.
Posljednje uređivanje od Jelena : 03.05.2018. at 14:48
Hahah, srećom meni je starija od rođenja totalno kratke pažnje i neće nikog slušati ni sekund duže nego što joj je zanimljivo, tako da sam vrlo brzo uvežbala jezgrovito objašnjavanje, inače je meni prirodno da sve raspredam nadugačko, a MM je još gori.
I opet dobijem "da znaju više nego što im treba". A jbg.
Jelena,
Malac ti je super a super mi je i da ti imaš toliko volje i energije sve tako potanko objašnjavat.
Mislim ja sam svoje s tri, četiri počela i naučila čitati i pisati, znaju grčku mitologiju bolje od gimnazijalaca, ili pak kako izračunati koliko pločica ti treba za sobu. Jednako tako sam teškom mukom naučila kad je znanstvena istina nebitna. O tome sam govorila. Ne piju sok ne jer je to nezdravo jer eto iako je nezdravo piti toliko mlijeka, piju ga. Sok ne piju jer iako mogu racionalizirati meni jednostavno smeta. Njima je lakše prihvatiti da mami smeta nego razumjeti zašto. A i ta pitanja kad vide da prijatelji jedu, nisu ona gdje ih zanima nutritivna vrijednost već kako biti dio ekipe. Bar tako moji pristupaju. Pa je onda i odgovor takav.
Meni je logoped daavno objasnio da je razgovor s vlastitim djetetom uvijek prvenstveno emocionalna potreba, a ne intelektualna. Oni koji su učitelji imaju tu tendenciju biti to i djeci si. I tu se pokušavam zaustaviti. Nakon godina prakse eto došla sam do tog da neke stvari branim jer branim.
a casa i ti si mi legenda.
Taj stav 'branim jer branim' je meni isto odlican za toleranciju. Ako pokusavam racionalizovati i logicki sve objasniti, onda dolazi i do toga da drugi roditelji nekad nisu 'u pravu', a to je meni licno nesto cemu ne zelim (sama si branim jer branim) da izlazem svoju decu.
Glasam da svuda zabranimo hranu, osim po kucama :Dja bih na ulazu u parkove stavila znak zabrane unošenja hrane i bog te veseli, nek jede tko što hoće. u svoja 4 zida!
I na kaj bi se to svelo? Nitko ne bi išo izvan kuće više od 2-4 sata, glupost.
Po tome bi i cicanje trebalo uraditi u četiri zida,?
Posljednje uređivanje od jelena.O : 04.05.2018. at 06:31
Razumem ja i tebe i casu, ali ne znam da li zaista uspevate da prenesete tu ideju "da su svi roditelji u pravu" na decu na taj način? Evo na junk hrani:
Ako mama zabranjuje junk jer je tako najbolje za njenu decu, a druga mama ne brani junk, verovatno i ona misli da je tako najbolje za njenu decu, zar ne?
U dečjim glavama sigurno jedna od te dve mame greši, zar ne?
Posebna priča je to što je meni to pogrešan vid tolerancije. Pa objektivno, postoje roditelji koji u nekim momentima, situacijama i odlukama "nisu u pravu" i nemam ništa protiv da to moje dete i zaključi. Jer ne želim da dete odraste sa logikom da je dovoljno promeniti svoj život iz porodice A u porodicu B pa da junk odjednom postane zdrava hrana, pojasevi u autu nepotrebni a dim cigarete npr. bezazlen, a sve u cilju tolerancije tuđih izbora.
a šta ti, jele, fakat nemoš, a da ne jedeš po javnim mjestima? ne mislim na sladoled koji pojedeš dok šetaš jarunom, recimo.
da ti budem iskrena, sudim po sebi, da, mi najčešće jedemo kod sebe doma, kod nekog doma, u školi, u vrtiću, u studentskoj menzi, u kantini na poslu, u autu ako zagusti... nekako baš da se mora jesti obrok u parku i na ulici (ili na klupi u arena centru :D) mi je stvarno krajnja nužda, ono, čovjek pobjegao iz gladi, dočepao se hrane i ako je tako, to opraštam!
bebama je, jasno, dozvoljeno sisati bilo kad i bilo gdje. otkud ti, jele, sebe da staviš u tu kategoriju bebe, šta ti je, šta si tako ćudljiva i nepredvidiva? ono, malo ti padne šećer, a ti u plač pa te muž nuna i hrani dok ne prestaneš plakati?
nitko ne bi išao van više od 2-4 sata?! meni je više problem kad me negdje u gradu potjera pišati, da izvineš. pa opet, odem u wc, ne pišam na parkiralištu niti u parku, zar ne? ili?
ovo o objašnjavanju izbora. ako mama od prijateljice voli cajke, a mi samo operu, ja neću djetetu reći da majka od prijateljice sluša trash muziku nego ću reći da svatko bira muziku prema svojim željama i da se meni sviđa opera, a njoj cajke.
no smokići nisu u toj kategoriji jer za razliku od cajki štete zdravlju. pa nemam nikakvih problema da kažem da mi smokiće ne jedmo jer sunezdravi. ako me pita izrijekom da li to znači da mama od prijateljice svaki dan daje nezdravu hranu prijateljici reći ću također da. i onda naravno dodati obješnjenje da svi ljudi ponekad rade i nezdrave stvari iz raznoraznih motivacija...
AM
Potpis. Što bi Maria rekla-prestara sam da klimam glavom na sve izrečeno i učinjeno da bih se uklopila ili (sačuvajbože!!) nekom rekla da nije u pravu. Ako to nije. Roditelj koji daje junk jednostavno nije u pravu, ne čini dobro, a na nama kao roditeljima je da to VLASTITOM djetetu ukažemo i tražimo da se poštuju pravila koja smo odredili. Hoće li tu biti više objašnjavanja ili manje-nije toliko važno.
A ovo o čemu Jelena priča.....ne vidim da se netko bunio kako se po parkićima nude cice drugoj djeci osim vlastitom. I nije istina da se ne može biti izvan kuće bez hrane. Može. Na vlastitom pikniku, izletu, veselici...ne u parkiću. Uzmimo samo za primjer alergičare. Mora li zaista dijete alergično na kikiriki doći u dodir sa spravom koju je diralo drugo dijete koje je netom prije jelo Smoki? Moraju li ti roditelji izbjegavati parkove samo zato jer drugi roditelji hrane djecu smećem? Što da je Kaae u parkiću sa svojom djecom? Ako joj dijete dobije anafilaksu-tko je kriv? Ona koja nije pazila? Naravno da ne! A nisam vidjela da roditelji brišu ruke djeci NAKON što konzumiraju alergenu hranu.
ja im velim da svatko bira muziku po svom ukusu, a da je nešto od toga trash
drugoj mami prehrana vjerojatno nije važna pa zato ne brani junk
ovoj prvoj mami prehrana jeste važna i zato brani
mislim, analogno se može primjeniti na svaki životni aspekt i svako ograničenje koje postavljamo djeci - iz nekog razloga su nam važna i zato ih postavljamo
e sad, treba li ulaziti u razloge ili ne, ja sam više struja da djeca zaslužuju objašnjenje, i vjerojatno je to obojano mojim vlastitim iskustvom u djetinstvu gdje nisam dobivala nikakva objašnjenja nego isključivo roditeljski autoritet
uostalom, osobno ne mislim da je roditeljski autoritet neka nedodirljiva dogma, mislim da roditelji mogu priznati djeci da u nekim stvarima griješe
primjerice, pušenje se ne može objasniti djeci ni na koji drugi način osim - ja smijem a ti ne smiješ jer je za tebe loše
mislim da nijedan roditelj ovdje, bio pušač ili ne, ne bi želio da njegovo dijete odraste u pušača
po meni, roditeljski autoritet roditelja pušača koji djetetu govori da se pušiti ne smije uopće nema pokrića
pri tome mi nije namjera osuđivati pušače nego jednostavno pokazati kako autoritet može biti nepostojan
Pa to je jasno meni odrasloj, ali dete opet dođe do istog pitanja: koja mama greši, ona kojoj je je prehrana važna ili ona kojoj nije?
Sigurno da dete neće zaključiti da je super što je njegovoj mami bitna prehrana, nego da je super biti član porodice koja žvaće smokiće svaki dan.
Čemu praviti od sebe babarogu, samo zato da bi tuđe roditeljske odluke izgledale neutralno?
Čekaj, vi stvarno u ime tolerancije imate problem djetetu reći da postoje roditelji koji ne rade za dobrobit djeteta? Pa meni je to jedno od glavnih odgojnih pomagala! Neću mikad ni pomisliti, a kamoli reći da zbog mekih postupaka određeni roditelj ne voli svoje dijete, ali da mu šteti fizički ili emocionalno, to stvarno nemam problema izraziti.
Posljednje uređivanje od čokolada : 04.05.2018. at 09:47
m=n
Jel sam to ja jele?a šta ti, jele, fakat nemoš, a da ne jedeš po javnim mjestima? ne mislim na sladoled koji pojedeš dok šetaš jarunom, recimo.
da ti budem iskrena, sudim po sebi, da, mi najčešće jedemo kod sebe doma, kod nekog doma, u školi, u vrtiću, u studentskoj menzi, u kantini na poslu, u autu ako zagusti... nekako baš da se mora jesti obrok u parku i na ulici (ili na klupi u arena centru :D) mi je stvarno krajnja nužda, ono, čovjek pobjegao iz gladi, dočepao se hrane i ako je tako, to opraštam!
bebama je, jasno, dozvoljeno sisati bilo kad i bilo gdje. otkud ti, jele, sebe da staviš u tu kategoriju bebe, šta ti je, šta si tako ćudljiva i nepredvidiva? ono, malo ti padne šećer, a ti u plač pa te muž nuna i hrani dok ne prestaneš plakati?
nitko ne bi išao van više od 2-4 sata?! meni je više problem kad me negdje u gradu potjera pišati, da izvineš. pa opet, odem u wc, ne pišam na parkiralištu niti u parku, zar ne? ili?
Moji jedu sladoled ili doma,rijetko u šetnji
Pričam priču ako si duže negdje,recimo mi sad preko vikenda smo bili svugdje i svugdje smo nosili hranu jer smo cijeli dan bili vani,kaj bi ja u tom slučaju trebala raditi?
Jedan dan se muž sjetio hajmo na picu,velim neidemo nemam ništa konkretno sa sobom za malog,ne bi on tebe gledala dok razvlsčiš po njoj,i išli smo drugi dan,jer sam spsnirsla i uzela dodatnu klipu za njega
U autu u većini slučajeva ne dam da jedu,jer moji su pravi pajceki.
I da vidim da se referiraš na mene kao velike osobe,meni u danu treba samo određena količina vode,ali pričam priču o djeci i alergičsrima
I ja sam puno put tu navela da me strah penjačica koje su premazane smokijem,pa i sladoledom,kao i razdraganih maženja s djecom koji isto konzumiraju,ali sva sreća da moji nisu maze bar po ovom drugom pitanju.
Kod mene je alergen i tebi bezazleni krumpir ili kruh .....
Posljednje uređivanje od jelena.O : 04.05.2018. at 09:59
dođoh ovo napisati pa ću te samo iksati
da, na tebe sam mislila. i mislim da pričaš o stvarima koje su ili rijetke ili nisu svakodnevne. niti si svaki dan u tjednu cijeli dan vani (nisi, jer kad bi bila na poslu, u autu, u vrtiću, u školi) niti su sva djeca tako ekstremno alergična na hranu poput tvoje djece. ali to nije ni važno, jesi li alergičan malo i rijetko ili puno i često, kada pričamo o iznimnim stvarima valjda je to jasno. i da, rijetko koje dijete će te cukati za rukav da mu odvadiš malo riže u šaku, ali sa ovim ostalim stvarima koje se navode jest problem, realan i konkretan.
evo to ti je odgovor na ovo što sam uspjela razumjeti ili naslutiti da pišeš. neke stvari se jednostavno ne daju razumjeti i nečitke su i nerazumljive do bola.
Tu se prepoznajem u svojoj (ne)ispravnosti. Mi inzistiramo na kacigi na biciklu. Na mali nije letargični vozač, nego traži izazove dok juri (npr. diže noge na stražnju osovinu dok se spušta nizbrdo), i kaciga je već višekratno napravila svoje. I kad se vozi u sjedalici, isto obavezno ide kaciga. Ali MI ne nosimo kacige na biciklima. Znam da bismo trebali.
Pa eto nisam stalno vani ali sad sam kontinuirano pet dana bila van nekog prostora od osam ujutro do devet pol desetljeća navečer,nije li to dovoljno?
Faze utješi imenjskinjo i mi inzistiramo na kacigama i moji uvijek pitaju zakaj drugi nemaju.ujefmo kad se moji veći znaju voziti s nećacima uvijek im uvalimo kacige
Posljednje uređivanje od jelena.O : 04.05.2018. at 10:20
ne znam, jelena.
moraš mi sve detaljno reći gdje ste bili, zašto ste cijeli dan bili vani, ako si bila od v do v vani kada si stigla skuhati neku zdravu hranu za ponijeti i to još za sva 3 obroka? je li ti ta hrana uopće nakon tako dugo stajanja nutritivno vrijedna, koliko je to zdravo više djeci dati jesti nešto što ti stoji u zdjelici u svakakvim uvjetima i temperaturama, možda bi i o tome trebalo porazmisliti kada imaš malu djecu alergičare i crve u gujici, šta ja znam?
nekako se ipak prikloniš djetetovoj dobrobiti, a šta je to kod vas, ja ti ne znam. i može li se tvoje kućno pravilo primjenjivati na javni prostor ili se na javnim površinama treba prikladno ponašati, to je isto pitanje. u koje ja neću ulaziti. kažem, glad je glad, a ja nisam svetica.
A majko mila, jelena, jel to autocorrect kod tebe ili šta, zvučiš kao Google translate
da ne bi mislila ozbiljno da mi se moraš ispovijedati, šalila sam se. sjetim se uvijek kako ti voliš ispitivati ljude na temama iz čiste znatiželje, a s temom nema veze.
A majko mila, jelena, jel to autocorrect kod tebe ili šta, zvučiš kao Google translate
nema tu pomoći, pulinka
Ne pokleknem ja u ime tolerancije ni sa cim, a deci objasnjavam sve kako JA mislim da je realno, racionalno, logicno. Koristila sam hiperbole da bih istakla da je vecina tih stavova zaista uverenje i da je bitno da shvate da moje uverenje (koliko god cinjenica ja poznavala) nije bolje od tvog uverenja, jer iz toga onda proizilazi mnogosto drugih kategorizacija. Mislim da cak nikad detetu nisam rekla bukvalno 'branim jer branim' ali sigurno jesam rekla da ne zelim da ulazim u evaluaciju necijih roditeljskih uverenja. Inace sam dosledna sto se mojih uverenja tice.
Sto se tice losih stvari koje roditelji mogu da urade deci ili prema deci, deca to i sama vide odrastanjem, nema potrebe da ih ja tome 'ucim'.
A sto se hrane u parkicu tice, nisam konkretno o tome jer s cetvoro dece i sva kontinenta stvarno se previse toga desavalo da bih mogla sumirati. Ali recimo dok je Luna bila neverbalna, cesto bi trazila keks i nesebicno ga u socijalne svrhe razdelila po igralistu. Isto tako je nosila i 'magic wands' i delila ih. To je za nju znacilo 'tu sam, s vama, hajde da se igramo'. Isto potpuno i s keksom i s magicnim stapicima. Naravno da sam je pustala.
Jelena ima free style na forumu.
I u životu
Mare a kaj bi ja trebala napraviti ak otiđem na otok na kom nema dućana a i da ima jedino kaj mu mogu kupiti je banana.
Ujedno prvo je pojeo kuhane stvari za ručak koje su skuhane to jutro,a kasnije je jeo voće,suho voće i slične stvari koje su jestive u svako doba dana,i ne treba ih posebno čuvati.
Joj, Jelena, malo sam se zezala, da budem iskrena.
Naravno da ne ocekujem da netko zabrani jelo u parkovima, a ni ne ocekujem da se selo brine za moju djecu; brinem ja, koliko god mogu, a uz to ih od najranijih dana ucim da jedu ono sto im dam ja (i osobe X i Y, Z...) i da je to tako jer tako mora biti, zbog alergije. Oduvijek i slusaju da od pogresne hrane eventualno mogu i umrijeti.
Ali bilo bi mi sasvim zgodno kad bi ljudi u parkovima jeli na nekim mjestima za jelo. Tu kod nas uvijek postoje neke piknik klupe i vecina stvarno sjedne pa jede tamo. Neki operu ruke, neki obrisu, neki ne... ali ok, tako nam je i u ducanima, kod doktora, gdje god. Ne znam tko je gdje sto jeo i sto nije pocistio za sobom. Ako vidim da netko trci po parku s peanut butter sendvicem ili jede nesto drugo sto odmah prepoznajem kao nas alergen, odem. Hebi ga, nema druge.
Možda ne govorimo o istoj stvari, ali ja i dalje mislim da je ovakva relativizacija opasna. Neka uverenja jesu "bolja" od drugih, prosto u smislu da su tačnija i objektivnija ako su bazirana na činjenicama, a u krajnjoj liniji i bolja su ako čine bolje detetu, ili mu bar ne štete.
U hiperboli (ne tako nemogućoj): ako se dvogodišnjaku da da pojede u cugu 300g Milka čokolade, kakva god da su meni ili tebi uverenja, detetu će vrlo ubrzo nenormalno skočiti šećer u krvi i promeniće ponašanje - to je objektivna činjenica, koju moje ili tvoje uverenje neće promeniti.
A ako je dvogodišnjaku svakodnevno dozvoljeno i omogućeno da smaže tih 300g u cugu, svakodnevni nenormalni skok šećera u krvi će se pre ili kasnije negativno ispoljiti na ćelije pankreasa, bez obzira kakva o tome bila uverenja njegovih roditelja.
Samo što je većina roditelja uverenja da dvogodišnjak ne treba da smaže 300g Milke svakodnevno.
Ali deo roditelja će odmahnuti rukom jer ne veruju da se detetu nešto loše dešava, i njihov dvogodišnjak će svakodnevno da tamani po 300g u cugu.
Kako ja mogu reći da su njihova uverenja jednako dobra kao i ostala, kad nemaju blage veze sa realnošću?
Kaj može tak malo dete smatrati tak veliku milku
Pitam jer takve nebuloze mi nisu pale na pamet
Veliki je u toj dobi jeo čokoladu ali štedljivo ,Max 100 gr mjesečno,klinci nisu ni okusili čokoladu do šest,a najmanji neće do osam
apsolutno se slažem s pulinkom
samo što je to jasno kad se radi o 300grama čokolade, ali ako se radi o dva prutića kinder čokolade svaki dan, onda već dođemo do osobne procjene, nekima to nije big deal ako se dijete inače ok hrani, a nekima je to već daleko previše i nezdravo,stvaranje loše navike itd
Jelena, napisala sam odmah da je hiperbola, preterivanje (mada kad pogledam one rijalitije o ljudima od 300kg, mislim da i nije preterivanje...).
Tangerina, slažem se, većinom su to nijanse koje su manje više ok, ali postoje i ekstremi na obe strane, i mislim da detetu treba da bude jasno da su ekstremi ekstremi, a ne da je baš svako uverenje jednako validno.
isto što i onaj tko u dućanu može kupiti bilo što i dijete mu smije sve jesti.
drugim riječima: ako nema keksa i smokija u parku i po ulici, što bi bilo riže?! samo zato što ti dijete ne jede potencijalne alergene može jesti na klupi u parku, a ostali ne bi trebali jer jedu junk? pa ne bih baš rekla.
zato je najbolje da jedemo svak u svoja 4 zida ili negdje poskrivečki, da nitko ne vidi, i neka si misle šta smo upravo pojeli!
ja bih samo još dodala na temu da su slatkiši i limunići stvarno crni đavo i da sad krećem ispočetka nikad ih ne bih dala djeci ni da probaju, ni tuđoj, ni svojoj. sad, kad neke stvari vidim i znam, imam nešto utakmica u nogama i osobno iskustvo. meni, što kaže tang da svatko ima svoju granicu, su sokovi najgore zlo. domaći kolač i sladoled mi spada u najmanje zlo ako nisu česti, a kad negdje pita čašu soka, vrag me odnese.
tu, naravno, ne mislim na malu djecu nego veliku. mala djeca ništa od toga ne bi nikada ni probala.
Ja sam rekla da moji ne jedu u parku,osim ako nismo tamo cijeli dan,ko i na plaži,ja sam od onih koji su po cijele dane na plaži ali u hladu,kaj i tad ne bi smjela ništ zet,dok će tvoje dete brujiti po pecivima,kroasanima i dl
Velim mene nije briga kaj drugi jedu ako ne ugrožavaju moje,čak i moji stariji smiju jest sve osim kikirikija ali da ne ugrožavaju klince to vrijedi i za muža
A gle, ja bih radije da pojedu vrećicu cipsa nego da budu cijeli dan na plaži. I to su uvjerenja. I naravno da nisu sva jednako kvalitetna za dječju dobrobit, ali ipak je puuuno u oku promatrača.
pa ja to i kažem, ne možemo parkove i plaže prilagođavati sebi i svojim navikama, valjda se mi moramo prilagoditi, na javnom smo mjestu.
po meni se na plažama niti u parkovima ne jede, a ako se jede, onda se povučeš negdje gdje nikome ne smetaš i pojedeš diskretno. nadam se da me sad nećeš pitati je li to vrijedi i za kukuricu i bih li ja zabranila krafnu.
i ne, ne mislim da se mora jesti stalno nešto, da se par sati ne može bez hrane. naravno, ne bih dijete odvela u park ako nije ručalo ili pojelo nešto prije toga. pobrinem se da nije gladno, pa onda idemo van.
a ovo kad iz vrtića ide ravno u park i rasprostire po stolu svoje čokoladno-keksi-delicije ili kruh i paštetu jer mu se ne da ići doma ili misli da je i to hrana koju jedu djeca, a što reći.
ja bih stavila znak zabrane za to na ulasku u park. nema i bog, kad misliš da možeš tu kao da si doma. a doma, naravno, možemo što god želimo.
Ajoj
Ali, adiomare, na javnim mjestima vrijede pravila koja su većini prihvatljiva. A većina je prihvatljivo da se na njima može jesti. Nije da većina park roditelja ne donosi hranu pa da ta neka manjina smara ostale. Eto meni bi bilo potpuno prihvatljivo da na plaže djeca ispod tri godine ne smiju između 11 i 4 jer im to objektivno šteti. Svejedno razumijem da je plaža javni prostor. Možemo kažnjavati one koji bacaju otpatke i u parku i na plaži, ali zabraniti roditeljima da hrane vlastitu djecu mene zastrašuje.
Ma ne boj se, bar se mene ne moraš bojati. Sad malo idemo u neke bezvezne krajnosti. Činjenica je da postoje mjesta gdje se ti ne možeš ponašati kao doma, a ne gdje bi ti netko nešto branio. Ipak, prije svega, moraš imati obzira i prema drugima koji koriste iste javne površine a koje su, recimo, primarne namjene za odmor, igru i šetnju.
Naravno da se tamo može još svašta raditi.
Ali kad nastane problem kao iz prvog posta onda se možemo pretjerivati do besvjesti.
Najlakše je reći reci djetetu neka kaže ne, hvala. Ma daj, djetetu? Pa meni je teško odoljeti stvarima za koje znam da mi štete, pa ću nekome tko ima problem kao iz prvog posta reći pa nauči svoje dijete reći ne, hvala. Pa daj ti jedi tamo iza ograde, šta stavljaš pred nos kutiju napolitanki slatkoranom djetetu koje to ne bi pojelo da toga nema. Jer naprosto toga tamo ne treba biti, u parku su djeca prvenstveno da se druže i igraju.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
