Koliko sam shvatila Bobica je žena u tridesetim godinama života, a nema sređenu ni poslovnu ni bračnu ni stambenu situaciju. Teško je to .
 |
|||
|
|
|||
Koliko sam shvatila Bobica je žena u tridesetim godinama života, a nema sređenu ni poslovnu ni bračnu ni stambenu situaciju. Teško je to .
Ona meni ne djeluje kao osoba nad kojom je moguće vršiti nasilje ikakvo, zato mi ništa nije jasno. Malo su mi zbunjujući njeni postovi.maria71 prvotno napisa
Maria,
Pa šta nije žena napisala da je stan njen.
pa piše da joj se roditelji miješaju i u odluke o preuređenju stana, pa sam pomislila da je to njihov stan koji ona koristi
Ima svoj stan i svoj posao. I bebu od 3 meseca. I oca bebe koji je razbio već dva stana, roditeljski i njen.
Ili nema svoj posao? Hm, zbunila sam samu sebe...
Ima uskoro 40g. i svoj stan kojeg je muž već dvaput razbio.
Ima posao, pisala je da dobiva naknadu cijelu trudnoću.
Ajd, bar sam nešto pročitala kako treba...Napisala je da su roditelji sredili prethodno razbijeni stan, pa sam pogrešno zapamtila da je njihov.
Zapravo su roditelji sredili njen razbijeni stan. I sređuju ga ponovo, ili to bušenje zida nije vezano za popravke?
Prema onome što čitam, vaš (tvoj i djeteta) najvažniji problem jest nasilje i to treba ODMAH početi rješavati. Nazovi neku od onih udruga da te upute na neku sigurnu kuću, ne radi smještaja (mada, imaj u vidu da i to može biti opcija u nekom trenutku), već radi pravnih savjeta i vođenja kroz proces. Bilo bi dobro da odeš i u Centar za socijalnu skrb. Nasilnika treba udaljiti od vas. Ali najprije sama sa sobom moraš raščistiti da ga više ne želiš u vašem životu, inače nema smisla ako ćeš ga u trenucima slabosti ponovo zvati. On je opasan za vas i bilo kakvi tračci ljubavi koje misliš da vidiš ili stvarno vidiš nisu ljubav jer ljubav se ne iskazuje nasiljem. Nasilje je rezultat nasilnog odgoja ili odgoja u kojem nisu postavljane granice, nezrelosti osobe i njenog ega, nedostatka ili nemogućnosti upravljanja emocijama, nedostatka empatije, način iskazivanja moći itd itd, dakle, ničeg dobrog. Ništa dobro iz toga neće izaći. Ni sad, ni za 10 godina.
Maknite se i osigurajte si da vam nasilnik više ne prilazi.
Druga stvar na kojoj trebaš paralelno raditi jest osnaživanje sebe i to kroz redovitu psihološku pomoć. Ti moraš najprije naučiti voljeti samu sebe i svoje potvrde i snagu izvlačiti najprije i sebe, a ne iz okoline, odnosa s drugim ljudima i njihovom percepcijom sebe. Ti nisi ono što drugi vide u tebi, već ono što sama vidiš u sebi. I na tome trebaš raditi, na vlastitoj slici o sebi, o svojim postupcima, o tome kakva osoba želiš biti. Onog trenutka kad sama sebi budeš dovoljna i kad sama sebi budeš najbolje društvo, kad prestaneš očajnički tražiti druge i od drugih, tada će ti ljudi doći. Ljudi u principu bježe od osoba koje se nameću, traže sebe u drugima i drugima nameću osjećaj odgovornosti za svoju sudbinu i dobrobit. U odnose s takvim osobama u principu ulaze one osobe koje također imaju velikih problema, samo s druge strane. I to vodi do ovoga u čemu si ti.
U komunikaciji s institucijama (Centrom, sudom itd.) pokušaj se zadržavati na faktima - ono što se dogodilo, pokušavaj savladavati emocije, (samo)optuživanja i sl. Ti kao žrtva nasilja imaš pravo na zaštitu i micanje nasilnika od sebe, odnosno vas.Točka. Ali reci da si svjesna i vlastitih problema i da si potražila pomoć kako bi se osnažila kao osoba jer želiš biti najbolja majka i uzor svome djetetu. To je odraz zrelosti, imam problem i rješavam ga. Ne optužujem druge (koliko god to i bilo istinito), već znam što želim - bolji i kvalitetniji život bez nasilja kojim ja upravljam najbolje što mogu.
Ti i tvoje dijete možete same. Svi to mogu. Život nije i neće biti možda onakav kakvim si ga zamišljala, ali igraš s kartama koje trenutno imaš i pokušavaš izvući najbolje iz toga - u ovom trenutku to je sigurna okolina. Uskoro, ukoliko iskreno i predano kreneš rješavati svoje probleme, te karte će se polako mijenjati. Bit će boljih karata. I lošijih. Kao i svima nama.
Roditelji - to je također tema koju rješavaš s psihologom. Postavljanje granica, komunikacija, razumijevanje prošlosti itd. Ne znam jesu li tvoji roditelji znali ili mogli bolje, ali uskoro ćeš 40. Vrijeme je da preuzmeš konce u svoje ruke, život je samo jedan i nitko ti ga neće olakšati ako sama u to ne kreneš.
Imaš kakav takav sustav u zemlji kojim možeš rješavati svoju situaciju (razvod, zabrana pristupa, psihološka pomoć itd.), imaš forum, imaš parkove u kojima možeš čavrljati (što manje nametljivo) i kreni. Polako. Ali kreni.
Potpisujem cure - najvažnije se maknuti od nasilja i završiti taj odnos.
Ali ti meni zvučiš kao moja kći u najgorim fazama puberteta....mene nitko ne voli, nitko me ne doživljava i sl.
Prvo moraš krenuti od sebe i toga kako se ti odnosiš prema drugim ljudima, a iz ovog što pišeš ne čini mi se baš najbolje. Vikati i psovati na roditelje? Pa gdje je tu ikakvo poštovanje? I tata ti je dobro rekao, osramotila si ga pred majstorom i to bez razloga.
Budi si dobra s roditeljima i ostavljaj im dijete na čuvanje, a ti samo ajde psihologu
Ja se ne bih usudila donositi ikakve zaključke o roditeljima, odnosi su očito jako opterećeni, teško je nama ovdje zaključivati kako je do toga došlo.
Ali svakako mislim da ne treba odustajati od terapije. Ako roditelji i inače ipak čuvaju bebu, nema razloga da je ne pričuvaju i u to vrijeme. Ako je zaista više ne želiš dati njima na čuvanje, onda se treba snalaziti drugačije. Nije realno stalno ići s bebom na terapiju jer beba nije stvar, ali iznimno možda sljedeći put, da se ne radi prekid?
Napisala sam kilometarski post i onda mi se glupi Chrome zatvorio i sve izbrisao.. Ugl Zuska, super post stvarno. Išla sam psihologu i pričam dosta s tatom u zadnje vrijeme. Pokušavam dokučiti razloge radi čega sam uzdržavala godinama nasilnika i dokonog tipa koji konstantno radi neke scene. A nema trun odgovornosti za bebu, koja će uskoro četri mjeseca,a s njim je provela od toga svega jedan mjesec, a on živi dvadeset kilometara od nas. Nevjerojatno mi je koliko je tip nezainteresiran za svoje dijete. Ok, svađamo se mi i bolje da mi nije blizu jer je totalno neuračunjiv i tko zna što može izvesti da se nađemo skupa. Mogao bi poluditi, pa namjerno iz inata mi na silu uzeti bebu i otići... Ne želim riskirati sa tako neuračunjivom osobom. Ja sam mu rekla sto puta da ode psihologu kao i ja i da se ide liječiti, ali on ne želi. Moj najveći problem je krajnji nedostatak stava i samopouzdanja kad sam u blizini muškog spola. Zato sam ga se vjerojatno i držala. S muškarcima mi nikad nije išlo. IMala sam neki sram ili strah u njihovoj blizini. a nakon hrpe loših iskustava je to postajalo sve gore. taj sram i strah.
tatu možda i jesam onaj dan osramotila pred majstorima, ali nakon što su me ladno izignorirali i prevarili su jednostavno počele sve te mržnje i bijesovi izbijati iz mene. taj dan.. mislim da nikako nisam zaslužila situaciju u kojoj sam se našla. Ne samo ja, nijedna žena to ne zaslužuje. ne bi to poželila smrtnom neprijatelju. mislim da ja ovakva nisam ni najmanje za nekog tipa. pogotovo ne nekog osjetljivijeg. eventualno nekog, koji je isto prošao sito i rešeto i snažna je osoba. na žalost,takvi su jako rijetki i ako išta valjaju imaju već nekog. tak da, osim ako odem u neku stranu zemlju gdje ima višak muškaraca, vjerojatno ću ovdje provesti život sama. Ja i dijete. tu čovjek ne može ni nove poznanike lako naći, a kamoli partnera u nekim godinama.. Bilo bi super kad bi to prihvatila i počela se više oslanjati na samu sebe,a ne non stop razmišljati o tome da sam jadnica jer sam sama i neću nikoga naći.. te idiotske misli me i vraćaju bivšem. kadbi to riješila sasobom i kad bi se prestala osjećati jadnom, jer nisam ugrabila nekog mužjaka, mislim da bi tek onda normalno živjela
i mislim da ovi naši muškarci padaju na snažne, manipulativne žene koje super glume. tako mi se čine. ja sam apsolutno obrnuto od toga. slaba sam, naivna i sve govorim drito u facu svima. teško se kontroliram u glumi. ovo društvo je za mene hiperlicemjerno i lažno i volim biti autentična. na žalost, to ne prolazi, da.. da glumatam neku finu, savršenu ženskicu koja nema nikakvih problema vrlo vjerojatno bi našla nekog, ali kako da to radim kad to nije istina. a na žalost, filozofski tip muškarca s kojim bi iz dubokih prijateljskih rasprava ušla u neopterećenu vezu kod nas nema. Nismo mi neko društvo intelektualaca s Manhattana, oslikano u filmovima Woodya Allena, gdje lagano upoznaš nove ljude i sveučilišnog profesora ( Hannah i njezine sestre), te se iz neopterećenih i lakih odnosa razvije nešto. Iz nekih dubokoumnih razgovora. Ovdje se osjećam, kao da smo na placu pa svatko gleda kako da se što jeftinije domogne one sjajne, crvene jabuke ( špricane koječim). Nitko ne želi onu osušenu, napuknute kore eko jabučicu koja je usto i skupa. Haha. Eto, sad sam malo slikovitije objasnila svoju situaciju, a to je da mi se sviđaju neki dubokoumni i pametni tipovi s kojima bi mogla voditi zanimljive razgovore koje bi se pretočile u nešto. A tu sve neki cajka tipovi, kao onaj Orky iz Big Brothera. Tipovi toliko prosti i tupi kao plitak potok, a zamišljaju sebi nerealne stvari da su najveće face na svijetu.
Na žalost, pa je vjerojatnost da ću upoznati nekog iz prethodnog opisa i to u Hrvatskoj mizerna. Nikome se od preostalih slobodnjaka ne da zaj... s nekim kompliciranim poput mene. takve razgovore mogu voditi jedino s frendicom, tatom ili psihologicom. tako da mi se život čini da će mi proći bez da ikad ikoga novog i zanimljivog upoznam ovdje. samo i isključivo razočaranja i ništa drugo. nismo mi Amerika da je tamo normalno otići na kavu s profesorom i razmijenjivati misli. I tu je kraj svemu. Kod nas su "staleži" predobro posloženi i ne miksaju se. granice su postavljene i ako nemaš super radno mjesto, ne možeš ti do nekoga koji radi dobar i pametan posao. Eventualno si opet mogu naći nekog skladištara, zaštitara ili konobara, kako sam do sad uvijek nalazila mada imam dva fakulteta završena, a jedan je jako težak. Na žalost, i ja radim slabo plaćena SSS zanimanja, pa mi nisu dostupni neki pametniji tipovi. Tak sam našla i ovu budalu, a do tad sam bila s zidarima, konobarima, nezaposlenima i sl.. Nikad s nekim pametnijim...
Posljednje uređivanje od bobicablue : 10.05.2018. at 04:20
A koji su ti pametni?
Usput ja da imam tak sitno dete ne bi razmišljala o muškima ,posvetila bi se detetu
a zašto sad toliko spominjanje poslova i ispada kao da degradiram neka zanimanja. nije da ih degradiram, već samo navodim da među zidarima, zaštitarima, konobarima i nezaposlenim tipovima s kojima sam bila je rijetko koji bio imalo pametan i rijetko koji je htio voditi zanimljive debate o raznim stvarima ili ići o svojem trošku na neka kulturna mjesta. moj muž je htio, ali da ja platim a nakon toga bi radio i scene. tako da hoću reći, da nije da tražim nekog prekrasnog, bogatog i dobrog, pa ga ne mogu naći. Tražila sam nekog malo pametnijeg, da možemo voditi dublju komunikaciju, a bez da odmah čovjek pomisli da hoću s njim u krevet. A to da samog sebe uzdržava bi se trebalo podrazumijevati. Umjesto toga sam našla tipa s kojim se ne može pričati o ničemu bez svađe i kojeg ja hranim.
Znači gore sam opisala svoj tip muškarca, koji bi mi se jako svidio i da sam dobila obrnuto od toga. Da svi tipovi koje sam upoznala su tupi kao plitak potok, pa kad vidiš da su svi isti onda ti je više i svejedno s kojim si. misliš si, bolje išta nego ništa.
Sad će se vjerojatno naći neki negativci koji će me izvrijeđati da sam snob glede obrazovanja i pameti, a da sam i ja glupa jer sam bila s ovim i da sigurno nisam nešto pametna. Ne bih rekla da sam glupa, već sam bila zavedena time što je društvo takvo kakvo jest i pošto ga ne mogu mijenjati sam se samo prilagodila društvu trenutno kakvo jest. Ne možeš ti željeti fakultetskog profesora, ako ti se nude samo zidari.. ak imaš samo špricane jabuke, ne možeš željeti eko jabuku..
Ugl. jako rado bi htjela nekog sličnog meni, da ima jedan ili dva fakulteta, da radi ono što može dobiti posao, da je vrijedan, odgovoran i zreo. da mu je stalo. ALI NEMA TOG, NITI ĆE BITI. tu mogu dobiti nekog ružnog starkelju, od šezdeset godina kojemu su proste fore vrhunac humora, a kome je Lisinski i HNK nešto što je vidio samo izvana. a da slučajno i nađem nekoga tko voli operu, taj bu ispao impotentan itd, itd... Lista paradoksa je podugačka i besmisleno je tražiti muškarca, mada 90posto u našoj zemlji živi u lijepim, katoličkim, sretnim obiteljima s dva partnera...i ja bi to užasno rado, ali ne mogu.
ona dosta hvala Bogu spava i nije hard maintenance, pa moja luda glava ima previše vremena za razmišljanje koji je problem sa mnom. pogotovo otkad idem psihologu.
Da, zasta je vazno da muskarac ima jedan do dva fakulteta.
kao sto je vazno da ih ima i zena .
To bi trebalo govoriti o necijim kvalitetama ( bilo kojem smjeru)?!
Daj malo propitaj svoje prioritete i sklonost stereotipima opcenito.
Posljednje uređivanje od sirius : 10.05.2018. at 07:08
I misliim da bi se prvo trebala okrenuti sebi i rjedavanju svojih problema. A onda tek o novom muskarcu.
S ovim se nisi razvela, a vec planiras gdje naci novog i kakav mora biti
Posljednje uređivanje od Vrci : 10.05.2018. at 07:05
Bome, stvarno i trebaš razmišljati o sebi, da u nastavku života ne upadneš u ista sranja ili možda još i gora.
Prvo, trebaš se fokusirati na sadašnji trenutak - imaš dijete koje je BROJ JEDAN u cijeloj priči. Njoj se okreni, a ostalo za sad zanemari. Kao što vidiš, sva tvoja stručnost nije ti pomogla riješiti zdravoseljačke prizemne stvari kao što je odabir normalnog partnera. Sorry na iskrenosti.
X
Posljednje uređivanje od Dijana : 10.05.2018. at 08:23
Mislim, ženo božja, mogla bi stavit prst u uho i pjevat.. u odnosu na mnoge druge žene.
Imaš stan, pomoć roditelja, posao, ne moraš se boriti s bivšim za skrbništvo..a ti nasilnika sama zoveš nazad u svoj i djetetov život?? Nogom ti je udario u kinderbet? Je li beba bila u kinderbetu?
Pa daj se zbroji fakat.
X
Osim djetetu prvo se posveti sebi, kad ti budeš sretna, zadovoljna sama sa sobom bit ćeš i bolja mama. Nije nam potreban muškarac da bi sve bilo na mjestu.
Cijeli život gledam moje dvije najdraže koje imaju potrebu biti s muškarcem, bilo kakvim. Jedna se 30 godina nije mrdnula iz lošeg braka jer sve su ionako budale pa neka su joj kćeri s ocem budalom, bolje nego s nekom drugom budalom. Druga je svako malo s nekom drugom budalom jer treba biti s nekim, sama ta nesigurnost valjda privlači ljude koji imaju određene lošije obrasce ponašanja.
Polako, kad se ti zbrojiš doći će stvari na svoje mjesto.
Možemo joj mi vikati da se zbroji, ali psihički nestabilna (bolesna) osoba ne može se zbrojiti bez dobre psihoterapije u koju će biti uključena i obitelj bar utoliko što će razumjeti da im dijete ima problem i da joj moraju biti podrška pa taman to dijete imalo 40.
U kakvu postporođajnu depresiju inače psihički labilne žene mogu upasti, to valjda ne treba naglašavati. Imala sam u široj obitelji takav slučaj i - nije dobro završilo.
Njen tata je liječnik, sama je napisala i vjerojatno će i s profesionalne strane pomoći, unatoč odbijanju.
A ova maštanja o idealnom muškarcu, neka njih, ali su trenutno baš neprimjerene. Treba prvo riješiti situaciju sa sadašnjim mužem.
Velik dio tvojih postova se odnosi na teške roditelje i probleme s njima, nerazumijevanje itd. I onda napišeš da o nekim stvarima možeš pričati samo s tatom i frendicom?!
Ovo što se tiče muškaraca...ti ga baš silno jako želiš, a?
Malo zvučiš razmaženo ustvari.
Ne znam gdje si ti shvatila da 90% živi u lijepim sretnim katoličkim obiteljima s dva partnera... to ni statistički nije točno, a ne znam ni otkud ti takav dojam.
Ok, u velikoj većini brakova i obitelji koje znam nema ovakvog nasilja, razbijanja i sl. Ali daleko od toga da je to idila koju ti zamišljaš. Brak je težak posao. Jako težak posao. Uz svjetle, vesele i sretne trenutke... ali i ima i natezanja, kompromisa, popuštanja... ima lakih dogovora, ima teških... ima posla za raditi svaki dan na njemu... od toga tko će prati suđe do toga kako ćeš preporoditi teške bolesti u obitelji, nenadane financijske situacije... brak je posao koji zahtjeva trud s obje strane. Nije brak prekrasna divlja ruža koja raste sama od sebe u polju.
Našalit ću se na kraju... tebi možda treba Bruno Šimleša. On kaže da ne možeš tražiti princa na bijelom konju ako ti sama nisi princeza
Radi na sebi. Kad sebe središ shvatiš ćeš da ti ni ne treba princ na bijelom konju, niti da oni postoje.
Vjerojatno postoji netko uz koga bi se mogla dobro osjećati. Ali prvo trebaš naći sebe, onda možeš tražiti njega. Onda će ti i sam doći.
Ako se "doktor" odnosi na doktor medicine, onda im je nesuočavanje sa realnošću porodična tradicija i stil života.
Jer nema drugog objašnjenja zašto dete jednog dr-a ima takve stavove i odabire u životu sa 40 godina, a tek sada dete traži adekvatnu stručnu podršku.
Mada, najteže je biti objektivan kod svojih najbližih, i to je istina...
Posljednje uređivanje od pulinka : 10.05.2018. at 10:00
Istina. Jer ovakva kakva sad jesi, privući ćeš opet, u najmanju ruku manipulante i jebivjetre, a u najgoru nasilnike, i opet se neminovno razočarati, jer takve ne želiš (ne želi ih nitkoRadi na sebi. Kad sebe središ shvatiš ćeš da ti ni ne treba princ na bijelom konju, niti da oni postoje.
Vjerojatno postoji netko uz koga bi se mogla dobro osjećati. Ali prvo trebaš naći sebe, onda možeš tražiti njega. Onda će ti i sam doći.).
A to da je neko manipulant ili jebivjetar ili nasilnik ne mora uopće imati veze s obrazovanjem.
Samo što sad nisi više sama u toj priči i više ne smiješ gledati samo na sebe, već i na to koga dovodiš djetetu u život. Nemoj tražiti frajere dok se psihički ne središ, stvoriš samopouzdanje, i budeš znala odabrati.
Nije život s muškarcem cilj u životu kojem bi trebalo stremiti, cilj je biti ispunjena osoba, a ne tražiti nekog da tebe kompletira. Ne treba ti to, već jesi kompletna.
A to malo biće upravo tebe treba najviše na svijetu i imaš ogromnu odgovornost prema njemu.
Posljednje uređivanje od Dijana : 10.05.2018. at 10:15
Slažem se s čokoladom, svim srcem.
Sve ovo što joj pišete: zbroji se, imaš dijete, šta sad misliš o novim muškarcima...ona je već sama sebi napisala u ovim postovim, puno puta. Samo, jedno je ono što kaže racio, a drugo je postupiti po tome, kad si loše.
Ne znam zašto vas tako čudi što o istim ljudima piše i loše i dobro. Ljudi si mogu pružati i loše i dobro istovremeno, pa to je vječna priča.
Zato što loš odnos s ocem definitivno ne podrazumijeva takav odnos u kojem jedino u njega ima povjerenja, ne ide to tako. I zato što sa 40 godina ili prihvaćaš roditelje takve kakve jesu i u dobrim si odnosima s njima (u toj dobri otprilike se javljaju i one prve brige za roditelje jer ulaze u starije godine, dolazi penzija, bolesti isl) ili do tih godina nisi stvorio nikakav odnos s njima i to uopće ne funkcionira. Tako moji teenageri razmišljaju, pola dana sam im ja super cool i genijalna, drugu polovicu dana me mrze i stara sam babetina koja nema pojma o čemu oni pričaju.
Evo ja bih napisala što meni najviše upada u oči. Njene rečenice-"Ja sam labilna i nestabilna.". Nisi ni labilna ni nestabilna nego to želiš biti i to je najbolji izgovor za njegovane krivih stilova života i krivih veza. Samo ti upravljaš sobom, nitko drugi. Tu rečenicu sam ja na svojoj koži osjetila bezbroj puta i s takvim ljudima je odvratno teško jer oni kao da stave natpis na sebe-LABILAN/NA i onda rade ono što im odgovara sakrivajući se iza natpisa.
Došlo je jako puno odgovora od jutra na moju temu. Moram odgovoriti na obijede, jer mislim da sam dobila puno kritika koje baš inisam zaslužila. Ispada kao da imam neke perverzne želje, što imam želju za partnerom i što sam cijeli život mislila da ću imati nekoga i da sam dovoljnno kvalitetna osoba da nekoga i imam. Nisam nikad mislila da ću imati ovakvih ogromnih poteškoća naći nekoga.
A ne znam radi čega je toliko čudno žuditi za nekim normalnim odnosom, koji nikad nisam imala?
Znači, ja se brinem za bebu 24 sata dnevno, hvala Bogu i sretna sam ali kad beba zaspi mi znaju dolaziti te neke misli, radi kojih su me ljudi tu napali. Ok, jasno mi je da smo po statistikama problematična zemlja glede broja muškaraca i da ih nema dovoljno. Tj. kvalitetnih. Ali to mene ne priječi da imam sasvim legitimne želje i odraz nečeg normalnog, a to je da imam partnera u životu.
Kad se ima ovako mini dijete,nije lako sve obavljati SAM i ovisiti o vlastitim starim roditeljima.
Nikad nisam rekla da su oni loši ljudi ili da mijenjam non stop mišljenje o njima, već sam rekla da su nekad jako naporni, dosadni i znaju puno napadati. Tako da ne postoji crno ili bijelo mišljenje o njima. Idealni nisu zasigurno, ali imaju veliku ljubav prema unučici. Puno veću od njezinog vlastitog oca.
Normalno da mi u mojoj situaciji nije lako i imam feeling da sam dobila premalo empatije od jutra, a previše napada. Jedino ovaj zadnji odgovor bi bio konstruktivan.
A i zašto imam uopće poriv za muškarcem? Zato što sam odgojena kao jako SUBMISIVNA osoba na način da su muškarci jači i sposobniji. Možda zato se nikad nisam osjećala dovoljno jakom i sposobnom naspram njih i izrazito sam ih idealizirala prije. A unatoč svom mom trudu i velikom pružanju emocija, opet sam ostala sama. I ne samo sada, već sam sama cijeli život. Nikad nisam imala dobru vezu, radi koje bi trebala žaliti što sam ju ostavila i našla ovoga. Pa se pitam naravno, gdje sam toliko pogriješila i što radim krivo da su me normalni muškarci zaobilazili u širokom luku!
Submisivna sam damn at i zato na žalost imam česte depresije kod buđenja ili kad idem spavati i kad pomislim da sam sama i da će tako biti do tko zna kad. Da se nikad neću moći osloniti na nikoga osim moje roditelje. Ok, već sam se to trebala do svojih 39 godina naučiti, ali mi sečini da neke stvari izuzetno teško prihvaćam. jednostavno se moja submisivnost i podilaženje muškarcima kosi s time da me nitko nije htio i ne shvaćam to.
Prvo shvati da možeš živjeti lijepo i ispunjeno i sama. Osobito kad imaš dijete. Ako sama ne možeš dobro živjeti, nećeš moći ni u paru.
Kad središ sebe i prestaneš trčati za hlačama, doći će i netko pažnje vrijedan.
Ok,znam da me i to moje iščuđavanje cijelokupnoj situaciji neće nikamo dovesti već ću se samo nervirati i upadati u depresiju što ne postoji svemirska pravda u životu. Ili Božja. I da žene koje su odgajane na način idealizacije muškaraca, ne mora biti da će imati uopće partnera u životu, a kamoli dobrog!
Sve ja to logički kužim, ali kad mi padne energija i uhvati me neka depra, onda velim kako se osjećam. A do sad sam ok funkcionirala mada sam već dugo sama i roditelji samo šetaju dijete, nije da se brinu satima za nju sami. Tako da mi se čini da mi je sad malo pala energija i love me opet te glupe misli o tome radi čega baš ja od svih nemam nikog normalnog.
Sama si dam puno odgovora u svojim napisima, ali i dalje tapkam na istom mjestu. Možda je čak i ključ ta moja submisivnost i što ja nisam prilazila drugima, ali kad sam i to probala nije išlo. Tako da mi valjda nije suđeno jednostavno. Očito nisam karakter koji privlači muške osobe i to je to..
Sad kad sam si ovo rekla, mi je bolje jer sam opet stala tratiti energiju pogrešno i vrtiti se ukrug. S 17 su me muškarci obožavali, ali to ništa ne znači jer sam u to vrijeme bila u toj nekoj čudnoj fazi, vrlo lošoj i bila sam jako mlada i bilo je 99 posto solo muškaraca koji su bili presretni da dođu i do prve faze s nekom curom ( fali smajlić), pa je bilo lako svidjeti se drugima. U mojim godinama moraš biti izrazito proaktivna osoba ( što ja nisam već obrnuto), da se svidiš eventualno nekom pasivcu kojeg još neka nije ugrabila i koji se isto negdje skrio.
A dovoljno govori da u mojih 17 godina otkad "tražim" muškarce, apsolutno nijedan nije bio preko neke poznate osobe ili frendice, što dovoljno govori o ponudi. Da čim neki nešto valja taj ode, a ne da će mi netko negdje namještati nekog koji nešto valja. A to se često dešava u inozemstvu, jer nije toliko malo muškaraca, da ti netko namjesti nekog itd.. Kod nas ima užasno malo muškaraca i moje samopouzdanje je bilo u pm, pa ništa od svega.
Ali, nastojim sad to opet maknuti iz glave jer se samo vrtim ukrug da..
Da, vani teče med i mlijeko.
Daj, molim te, shvati da je to nerealna činjenica. I pokušaj živjeti u stvarnom svijetu. Ako si to sposobna.
Kakav med i mlijeko? velim samo da se u nekim drugim zemljama lakše nađe muškarac preko neke "preporuke" ili poznanstva. jedino to. A postoje zemlje gdje je i višak muškaraca pa nije neki problem naći ga.Kao kod nas. Tu kojeg god muškarca pogledam, ne može se držati prepotentnije. Nisam već sto godina upoznala nikog skromnog i simpatičnog. to je nepoznanica. većina ih je oženjena, hoda s djecom okolo i takvi me normalno nimalo ne zanimaju, ali kad takvog samo u prolazu pogledam jer ne vidim s kilometra da je oženjen odmah se stanu držati na način tako prepotentan ili ignorantski da je to užas. uopće nema normalnih ljudi da se u prolazu pogledamo, bili mi zauzeti ili ne i svatko svojim putem, a ako nismo zauzeti da dođe do nekog upoznavanja. to ne postoji unašoj zemlji.
Živjela sam u stranoj zemlji,pa znam šta pričam. Tamo muškarci prilaze na cesti,jednoj zapadnoj zemlji.. ovdje mi je zadnji put prišao jedan sveučilišni profesor na cesti, kad sam imala 20 godina. tad nisam bila spremna za ništa, a bio je i jako čudan. mračnjak teški. u našoj zemlji baš moraš biti majka nekom liku, da bi imala vezu. rijetke suveze gdje su oboje ravnopravni partneri. uvijek neki feler. uglavnom, nije isključeno da odem iz Hrvatske kad beba poodraste. Nemam ni posao, ni partnera, koji me k... ovdje drži uopće? kad beba krene u vrtić, onda ću otići unekudrugu zemlju i bok. bolje to, nego ovdje cijeli život nesretna i pitati se da šta je ovo da se tu osjećam kao da me netko stavio u mikrovalnu i pojačava vatru, dok ne eksplodiram.
Rekla bih da upadaš u zatvoreni krug samosažaljevanja, a i pasivne agresije...prilično toksičan način razmišljanja, a nimalo konstruktivan i perspektivan..sve su ti cure super napisale, ali meni se čini da ti zapravo ne želiš promjenu, jer bi je trebala napraviti ti, a lakše je čekati da se dogodi neko "čudo" ... možda je to malo lijeno i inertno.
Kako god bilo, samo nemoj zvati bivšeg muža. Step by step.
kad sam imala 20 sjećam se da su za mnom zviždali radnici na građevini, a sad me nitko živ ni ne pogleda. A većinom mi nepoznati ljudi daju 27,28 godina jer nemam bore i nisam se puno promijenila od mladosti. Dok sam bila u inozemstvu sam upoznala dva mladića koji nisu vjerovali da sam udana, jer su mislili da sam premlada!!!! hehehe!!!!!! da imam 22 godine. To je bilo prije par godina. Znači, s izgledom mi ništa ne fali osim što sam se jako udebljala u trudnoći i dobila 13 kila viška i imam velik trbuh. a ništa ne odlazi. nisam neka ljepotica, ali izgledam čisto ok. A nisam ni glupa, niti sam loša osoba tako da mi je nevjerojatno koliko me muškarci u lijepoj našoj NE VOLE. znam da bi mi bilo bolje ne misliti o tome i jednostavno to na ignor, ali su te misli možebitno opsesivne i trebam to riješavati kod psihologa.
Nisam ja bolesna kako su neki ovdje naveli, ali imam OPSESIVNE misli
Dobar post u svakom slučaju!Ne znam gdje si ti shvatila da 90% živi u lijepim sretnim katoličkim obiteljima s dva partnera... to ni statistički nije točno, a ne znam ni otkud ti takav dojam.
Ok, u velikoj većini brakova i obitelji koje znam nema ovakvog nasilja, razbijanja i sl. Ali daleko od toga da je to idila koju ti zamišljaš. Brak je težak posao. Jako težak posao. Uz svjetle, vesele i sretne trenutke... ali i ima i natezanja, kompromisa, popuštanja... ima lakih dogovora, ima teških... ima posla za raditi svaki dan na njemu... od toga tko će prati suđe do toga kako ćeš preporoditi teške bolesti u obitelji, nenadane financijske situacije... brak je posao koji zahtjeva trud s obje strane. Nije brak prekrasna divlja ruža koja raste sama od sebe u polju.
Našalit ću se na kraju... tebi možda treba Bruno Šimleša
Radi na sebi. Kad sebe središ shvatiš ćeš da ti ni ne treba princ na bijelom konju, niti da oni postoje.
Vjerojatno postoji netko uz koga bi se mogla dobro osjećati. Ali prvo trebaš naći sebe, onda možeš tražiti njega. Onda će ti i sam doći.
valjda sam opsjednuta, mi se čini. to me uništava. počnem tako o nečemu i ne mogu prestati s tim. ta opsesivnost mi je najveći problem. mogu meni svi ovdje napisat ovo i ono, ali što da ja tu radim kad sam opsesivna.Rekla bih da upadaš u zatvoreni krug samosažaljevanja, a i pasivne agresije...prilično toksičan način razmišljanja, a nimalo konstruktivan i perspektivan..sve su ti cure super napisale, ali meni se čini da ti zapravo ne želiš promjenu, jer bi je trebala napraviti ti, a lakše je čekati da se dogodi neko "čudo" ... možda je to malo lijeno i inertno.
Kako god bilo, samo nemoj zvati bivšeg muža. Step by step.
Ja čak ni nisam psihički labilna osoba, nego sam vrlo čvrsta. Labilni ljudi non stop mijenjaju osjećaje prema nekome, a moji su izuzetno čvrsti i jaki. Čak i prejaki i postanem opsesivna. To je moj problem. Bilo bi super da sam psihički labilna! onda ne bi toliko idealizirala druge i imala toliko snažne emocije naspram drugih. labilni su oni koji zeznu dogovor, koji zeznu odnos itd, a ja sam izrazito postojana i držim se i dogovora i veza i odnosa i svega užasno jako. Tako i ovog zlostavljača. Maknula sam se od njega samo zbog bebe.
ja u životu nisam nijedno prijateljstvo prekinula, a i u svakoj vezi sam bila puno duže nego bi itko bio. tako da imam te neopisivo snažne emocije naspram drugih ljudi što mislim da nisu odraz psihičke nestabilnosti i bolesti, što je čokolada navela.
Nestabilan znači da si promjenjiv, a ja kad mi je stalo do nekoga bi dala i ruku i nogu za tu osobu. Znači moj problem nije nestabilnost ine treba raditi na tome, već da postanem malo više nestabilna i nepouzdana bi mi bilo bolje, pa ljudi ne bi radili kretena iz mene jer znaju da mogu i da ću oprostiti i da ću opet dati sve za njih.
Posljednje uređivanje od bobicablue : 10.05.2018. at 13:14
A gle, kad dođeš u te neke godine sigurno je puno teže naći potencijalnog momka. Znam jer imam nekoliko slobodnih prijatelja (a da te povežem?
Isto tako oni ne znaju na kojem i kakvom mjestu bi mogli doći do starijih osoba jer kad izađu, oni su među srednjoškolkama ili studenticama, a to je onda skoro 20 godina razlika među njima i ne ide to nikako. Tako da te razumijem. Izgled je poželjan ali nije presudan.
Inače, dobro ti žene govore-brak je sranje i milijardu kompromisa. Moj glavni kriterij je da se možemo smijati i da moj crni humor odgovara mom mužu, a meni njegov. Dok se smijemo, sve je lakše. Ali nema idile. Nema, ne postoji, nema je. Svaka od nas tu bi ti bila u stanju napisati po dvadeset stranica sranja, sranja i sranja kroz koje su prošle. U pravu si što ne želiš tolerirati nasilje, to nijedna osoba ne bi smjela tolerirati. Nisi u pravu kad ga zoveš. Nemoj ga zvati nikad.
Još nešto. Znamo mi kako je s malom bebom, znamo da je to stresno. Ja imam četvero djece, od kojih se jedno liječi od maligne bolesti. Ja jako dobro znam što je stres, bijes, strah, razočaranje, očaj, suze itd.. Prema tome, imati jednu bebu od 4 mj iz moje perspektive je antistres terapija, welness. Mijenjaj pesrpektivu. Roditelji su dosadni. Neka su, to i trebaju biti. Postavi granicu, nedaj da te se vrijeđa. ali onda ne možeš ni ti vrijeđati njih. Dogovori se sama sa sobom, napiši na papi što i koliko toleriraš u kojem odnosu. Pa kreni dalje. Ne traži muža. Doći će to spontano, ako se ne zatvoriš u četiri zida ili počneš gristi ljude kad izađeš.
I sto bi ti zapravo dobila sa tim da za tobom dobacuju radnici na gradevini?!
Ili to sto ti netko daje 28 godina , a imas 38?!
Meni svaki dan ljudi sa kojima se susrecem daju barem 10 godina manje i kaj da radim sa tom informacijom?!
Na koji nacin to utjece na moj zivot ili zivote moje djece , osim sto povremeno napisem koji zabavni post na tu temu na FB?!
I zaista ne razumijem zasto je bitino da te muskarci u lijepoj nasoj ili u Svemiru vole?!
u zivotu je najvaznije da volis samu sebe. Da cijenis samu sebe. Da poznajes samu sebe.
Da imas mir u(nutar) sebe. Sve ostalo onda dolazi samo ili uz manji napor. Ovako kao hrcak se vrtis u onom kolu u kavezu u kojem se nikud ne stize. Prestani traziti sebe u drugim ljudima.
A zapravo si svaku vezu koja nije valjala, trebala prekinuti čim si to shvatila. Pa čak i prijateljstvo ako je bilo više iskorištavanje nego prijateljstvo. To je odraz stabilnosti. Ostajanje u nezdravoj vezi nije znak stabilnosti već labilnosti.
I to kako si radila nije nikakva vrlina, već ovisnost o drugima; nije ni stabilnost, već manjak samopouzdanja..
A sve to možeš promijeniti, nije to u kamen uklesano. Analiziraj svoje ponašanje i pronađi obrasce koji nisu dobri za tebe.
Eh, ali to traži truda i rada na sebi..
Posljednje uređivanje od Dijana : 10.05.2018. at 13:24
Građevinski radnici ti nisu baš neki kriterij. Možda si malo nesigurna zbog izgleda u ovoj fazi, tek je 4 mj prošlo otkad si rodila, doći će to sve na svoje. Eto jedne ideje. Vježbaj. Ako nemaš vremena ići u neki centar, teretanu ili nešto takvo, ili ne voliš to, imaš na you tubeu tih takvih filmića i vježbi. Svaku večer kad ti mala zaspe vježbaj do iznemoglosti. To ti je dobro za više stvati-dovest ćeš liniju u red, izbacit ćeš ljutnju i bijes i izmorit ćeš se i dobro spavati.
Bobica, ti znaš da ne možeš odvesti dijete izvan zemlje bez dozvole drugog roditelja?
Ne možeš bebi napraviti ni osobnu ni putovnicu, ako niste oba prisutni.
Bračni partner ne može podnijeti tužbu za razvod braka dok dijete ne navrši godinu dana. Ne znam da li može sporazumni ili se umiješa czss.
Posljednje uređivanje od Beti3 : 10.05.2018. at 13:54
gradjevinski radnici i zvizdanje... odmah se sjetim mirande
kao i svi mislim da imas sve. krov nad glavom, financijsku sigurnost, obrazovanje koji ti daje bar malo vise opcija. imas sigurnost u roditeljima, koje ti je tu. koje kad izgubis shvatis da koliko znaci.
sredi se. decka/muza/partnera ces naci. sad imas druge prioritete.
Bračni partner ne može podnijeti tužbu za razvod braka dok dijete ne navrši godinu dana. Ne znam da li može sporazumni ili se umiješa czss.
Beti, to ne može muž, ali žena može?
Piše da muž nema pravo na tužbu za razvod braka za vrijeme ženine trudnoće ili do 1.godine života djeteta.
Pa zar nije bolje biti sama nego u lošem društvu?
Pravila pisanja postova
