Pokazuje rezultate 1 do 46 od 46

Tema: Kad bliska osoba treba psihološku pomoć i rad na sebi

  1. #1
    Bubilo Bubich avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2011
    Postovi
    1,926

    Početno Kad bliska osoba treba psihološku pomoć i rad na sebi

    Svašta bi ja nešto ugurala pod ovaj naslov, a probat ću biti koncizna i sažeta. Koliko ja to mogu .

    Trenutno, neko vrijeme... nam se u bliskom krugu obitelji događaju neke malo teže stvari, s dugotrajnom i teškom bolesti djeteta, i istovremeno s bolesti dvije stare i bliske osobe. Malo je reći da smo u najužem krugu obitelji mjesecima pod priličnim stresom i rastrgani između bolnica za sve troje i organizacije čuvanje i brige o petoro male djece u uskom obiteljskom krugu.

    E sad... jedno od nas to psihički ne može više hendlati. Ne ja, nego netko drugi tko mi je jako blizak i kojeg jako volim, i kome želim pomoći jer ne mogu to gledati. Nisam stručnjak koji bi prepoznao je li to neki manično-depresivan stadij... ali definitvno ima svega. Jake ljutnje, bijesa, svađanja s medicinskim osobljem i vikanja na isto, ne podnošenje svakodnevnog stresa u trgovini ili na parkiralištu... i bijesno istresanje na slučajne prolaznike ili nekog tko ti se taj tren nekom glupošću zamjerio koju ne možeš podnijeti. Ono, svaki i mali stres i nepredviđena situacija (a u ovome svemu ih ima tona) rezultira ili bijesom ili totalnom rezignacijom... ono, ode spavati i ne možemo računati na tu osobu to popodne. A bas trebamo jer nas je ionako premalo da shendlamo sve male i trenutno bolesne ljude u obitelji.

    Dakle, s jedne strane... želim pomoći toj osobi da nađe neku snagu i mir da se nosi s tim. I najradije bi ju upisala na sate psihoterapije i tjerala da ide.
    S druge strane... želim to iz sebičnih razloga. To mi je blizak član obitelji s kojim sam (pogotovo sada) svakodnevno u interakciji i jednostavno ne mogu računati na tu osobu kako će u kojem trenutku reagirati i sto joj možemo povjeriti da shendla, da ne upadne u provalu ljutnje ili rezignaciju. Znam da ovo sve zvuci užasno sebično, ali ne znam kako ćemo uopće funkcionirati ako se još i ta osoba raspadne.

    Pa u svemu tome razmišljam i o sebi i kako ja sama sebi pomažem da se ne raspadnem u nekim situacijama. I kako zapravo kad je neko sr.nje ja prvo “umrem”, ali već u sljedećem trenu krenem “ok, ajmo sad vidjeti što ćemo sad”. Mislim, nije to uvijek bilo tako, imala sam i ja kriza iz kojih se nisam znala izvući... i ne kažem da se to meni sutra ne može dogoditi.

    Ali ono sto želim reci je da o svemu razmišljam... ok, ta osoba ima problem i to treba riješiti!

    A onda si opet mislim je l ja brijem, nije svatko za ta “psiho-rad na sebi-pomozi si”, literaturu, ljude i seminare... i ako hoće biti bijesan i vikati na doktore tko sam ja da “liječim tu osobu od toga”? Ako hoće vikati na druge, neka viče... ako će ići obaviti nešto u cijeloj ovoj gungluli i pri tome pola dana vikati ili drugu polovicu dana zalupiti vrata, otići i ne javljati se nikome na mobitel... sto da ja radim u vezi toga?
    (Ok, nije baš ono da je osoba opasna za okolinu ili da joj ne možeš ostaviti djecu, s djecom je super, s vanjskim svijetom ima problema)

    Ja sam sva neka “leptirići i cvijeće, nemojmo imati tenzije, ajmo svi biti smireni i svjesni sebe i ajmo vidjeti sto možemo naučiti iz ove situacije, ajmo nećemo biti negativni” . Ali je l to jedini način? Ako se netko “ne želi smiriti i raditi na sebi”.

    Mislim... kad hodam po cesti mislim si da je to češće ponašanje nego ovo drugo, koliko ljudi je danas jednostavno ljuto cijelo vrijeme. Ali nisam htjela staviti naglasak na stanje u naciji. Nego baš na nas osobno i nama najbliže ljude.

    “Radite li vi na sebi”? Želite li da vaši bližnji “rade na sebi”? Jeste nekad uspjeli nekog nagovoriti na to?
    Mislim, nije da i mi u obitelji ne razgovaramo gotovo svakodnevno o svemu sto svatko od nas prolazi dok prolazi kroz ovo, ali nekako ti razgovori baš i ne urode plodom za ono što se desi sutra.

    Hvala!

  2. #2
    Bubilo Bubich avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2011
    Postovi
    1,926

    Početno

    Koncizno, nema šta .

  3. #3
    zutaminuta avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2014
    Postovi
    6,578

    Početno

    Čini se da je čovjek proživio tzv. burn-out. Mislim da u takvom stanju ne može raditi na sebi već samo na eliminaciji izvora stresa, ono tipa unajmite treću osobu da pomogne kod bolesnih članova, i tome sl. Svatko ima svoj limit, netko veći netko manji.

  4. #4
    tangerina avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2009
    Lokacija
    Split
    Postovi
    6,030

    Početno

    Draga bubilo, ne stignem sad puno, javim ti se kasnije na pp
    po ovome što pišeš, mislim da toj osobi bi stvarno dobro došla psih pomoć, nema nikakve veze što ti imaš tu i kako kažeš sebičan motiv, to ne mijenja činjenicu da osobi pomoć treba
    usprkos popularnom mišljenju da ljutnju treba izraziti, svakodnevno izražavanje velike ljutnje i bijesa nije nimalo dobro za organizam, i jako je važno da osoba to ishendla na dobar način (dakle ne ni potiskivanjem, gutanjem)
    ali jako je važno kako ćeš tu ideju psihoterapije predstaviti, da ne bude shvaćeno kao "dušo šaljem te na popravak", a postoji velika sklonost da to ljudi tako protumače
    nego zaista kao iskren izraz zabrinutosti "patiš se, teško ti je, mislim da ti treba pomoć da ti bude lakše"
    i onda kad taj vez izvezeš je važno kod koga će završiti, da zaista dobije adekvatnu pomoć

  5. #5
    tangerina avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2009
    Lokacija
    Split
    Postovi
    6,030

    Početno

    i veliki zagrljaj za tebe u ovoj teškoj situaciji, drži se draga

  6. #6
    Barbi avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    1,919

    Početno

    Ono što možeš je pomoći toj osobi da shvati da joj je pomoć potrebna i da je prihvati. Mislim da je to čak i najteži dio.
    Sretno. :hug

  7. #7
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    23,325

    Početno

    Ajmo malo samo logistički i down-to-earth. Koliko ta osoba ima vremenskih ili novčanih resursa za rad na sebi? Rad na sebi znači 1x tjedno 45 min ako dobro shvaćam. Znači - odlazak negdje za rad na sebi. Privatno je to parsto kn po dolasku. Kako je na uputnice - beats me.

    Evo, čisto da malo vidiš isplati ti li se uopće ulagat snage da nekog toga nagovoriš da malo radi na sebi. A i to je uglavnom bezuspješno, ako osoba sama ne skuži da bi trebala radit na sebi.

    Iz mojih cipela - ne miješaj se i računaj da ne možeš računat na tu osobu. To će ti... energetski, bojim se, ispast najjeftinije za tebe (živce i novce i vrijeme).

    Naravno, sve ovo govorim uz uvjet da je to tvrdokorni odbijač tih "novotarija" i da osoba nije u nekoj teškoj psihozi - što mi po ovome tvome opisu ne odgvara tako nečem.

    Sretno i zagrljaj veliki!!!

  8. #8
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    16,344

    Početno

    U normalnim organiziranim sustavima kad imas bolesni dijete, sa puno hospitalizacija psiholoska pomoc se pruza odmah , stalno i na licu mjesta.
    Imati bolesno dijete, posebno u losoj fazi nije situacija za nikakve psihoanalize nego samo za bezgranicnu potporu od strane ekipe koja znakako to ciniti ( postoji grana psihologije koja se bavi samo takvim situacijama).
    u nasem sustavu takoder postoji tako nesto samo je tesko doci do toga i imati tako nesto u mjeri koja je potrebna.

  9. #9
    Osoblje foruma čokolada avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    9,619

    Početno

    Ah, Ina nije mogla točnije. Privatna tjedna psihoterapija je očajno skupa min. 300kn, ona na uputnicu je obično prerijetka i zato neučinkovita, a obje mogu trajati i godinu (godinama) da vidiš rezultat. Još ako je pacijent muškog roda...teško će ga i privesti psihiću. Mislim da je ovdje otklanjanje osobe od izvora stresa jedino učinkovito. Pritom nužno stradaju oni koji podnesu dupli teret.

  10. #10
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    16,344

    Početno

    Samo da ukratko kazem osvrt.
    Osoba kojoj treba pomoc potpuno je normala i zdrava. Situacija u kojoj se nalazi je bolesna.
    Psihoanalize i slicno su potpuno pogresan smjer koji njoj trenutno treba.
    isprobano i potvrdeno od vise nego nekoliko psihologa koji su mi prizali podrsku u tim vremenima.
    kratki fitilj, napadi bjesa, depresija zbog koje se ne moze ustati iz kreveta- normalno je i ocekivano ponasanje u toj situaciji.

  11. #11
    Bubilo Bubich avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2011
    Postovi
    1,926

    Početno

    Slažem se da je sama psihoterapija kod privatnika skupa i zahtjeva vrijeme.
    Ali ima i neke “brzopotezne psihološke pomoći” za koju sam pomisila da može pomoći... npr. neki nude besplatnu telefonsku ili online pomoć. Nije nešto na duge staze, ali možda moze pomaknuti osobu s mjesta barem taj jedan razgovor. Ili dopisivanje. Ima članaka na internetu... samo kad bi čovjek sam sebi rekao, idem nešto pročitati od ovoga.

    Teško se maknuti od izvora stresa kad su ti tri jako bliska člana obitelji jako bolesna. Čak i kad svi drugi hodaju po ordinacijama, spomenuta osoba se ždere dok čeka da ostali dođu kući s nalazima. Ne vidim baš način kako se maknuti iz te situacije, to jednostavno nije moguće. Jedino od čemu sam počela razmišljati je kad se organiziramo da tu osobu ne zapadne dio gdje ide u gužvu, među puno ljudi, u prometne gužve i slično. Ali, to mi je isto ono, hodanje po jajima. Ali ako je to ono sto treba, hodat ćemo i po jajima.

    Hvala svima!
    Sve mi puno pomaze. “Burn out” mi je bas zazvonio u uhu. Tko ne bi izgorio?

    Slažem se sirius s ovim sto zadnje pišeš. Ali ako nije dostupna psihološka pomoć kakvu bi mogao dobiti roditelj za bolesno dijete, gdje drugdje potražiti podršku zbog bolesti u obitelji? Osim kod privatnog psihologa? Ako ideš na uputnicu psihologu, gdje ideš, treba se naručivati... znam gdje odvesti dijete psihologu, ali ne znam gdje preko uputnice ide odrasla osoba.

  12. #12
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    16,344

    Početno

    Postoje psiholozi u svakoj bolnici. Mozda da pocnes od tamo.

  13. #13
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    16,344

    Početno

    Od bolnica u kojima se osobe u vasoj obitelji lijece.

  14. #14
    Bubilo Bubich avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2011
    Postovi
    1,926

    Početno

    Hvala! Raspitat ću se o tome.

  15. #15
    Trina avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Postovi
    6,728

    Početno

    Pronalazim sebe u ovome što si napisala. I osoba koje me voli je isto predložila nekakvu terapiju. Htjela sam joj glavu odgristi.

  16. #16
    Trina avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Postovi
    6,728

    Početno

    Citiraj sirius prvotno napisa Vidi poruku
    Postoje psiholozi u svakoj bolnici. Mozda da pocnes od tamo.
    e da. Psiholog koji se nalazi na dječjem odjelu nije samo za dijete nego i za članove obitelji. Kako je moja situacija potresla svih nas i svakome se odražavalo na određeni način, psihologinja je predložila da dolaze svi jedan po jedan kod nje. Ja sam bila redovna. Na kraju su relativno brzo svi došli k sebi pa nije bilo potrebe.

    Ja sam i dalje neuračunjiva. ali znaš što se desi? Netko je miran i staložen, karakter mu ne dozvoljava nikakve ispade i onda teške situacije probavlja tiho, u sebi, boli ga jako ali pati tiho. Ja sam sama po sebi eksplozivna i nisam tip za zadržavanje u sebi. Pa mi se dogodilo da sam prestala tolerirati ono što sam ranije jedva tolerirala. Sad uzimam sebi za pravo i nije me briga.

  17. #17
    Bubilo Bubich avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2011
    Postovi
    1,926

    Početno

    Hvala Trina. Sve razumijem .

  18. #18
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    16,344

    Početno

    Trina

  19. #19

    Datum pristupanja
    Jan 2007
    Lokacija
    zgb
    Postovi
    2,317

    Početno

    Citiraj sirius prvotno napisa Vidi poruku
    Samo da ukratko kazem osvrt.
    Osoba kojoj treba pomoc potpuno je normala i zdrava. Situacija u kojoj se nalazi je bolesna.
    Psihoanalize i slicno su potpuno pogresan smjer koji njoj trenutno treba.
    isprobano i potvrdeno od vise nego nekoliko psihologa koji su mi prizali podrsku u tim vremenima.
    kratki fitilj, napadi bjesa, depresija zbog koje se ne moze ustati iz kreveta- normalno je i ocekivano ponasanje u toj situaciji.
    X potpisujem.

  20. #20
    Trina avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Postovi
    6,728

    Početno

    I ja se slažem sa Sirius. Kako da psiholog pomogne u takvoj situaciji, pa to nisu nerealni strahovi nego objektivna stvar, strah je najnormalnija stvar i onda svatko u takvoj situaciji ispoljava svoj bijes i nemoć na način koji mu je urođen. Jedino da ga psiholog uči kako suzbiti bijes.
    Ali opet što da se radi, da se zbomba tabletama? Nemoć i strah su ja mislim najodvratnije emocije koje onda proizvedu još tisuću drugih .
    Osim bijesa često je i optuživanje. Nije ni to baš superiška ali kad je bolest u pitabju neizbježno je. Moraš nekoga okriviti, što ne? Od cjepiva, pesticida, uroka do susjeda koji ti ide na živce.
    Raspisala se ja. Ali to je samo zato što točno znam kako se tvoja osoba osjeća, sav taj bijes koji osjeća treba ispucati negdje

  21. #21
    Tanči avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2007
    Postovi
    4,979

    Početno

    To nije ništa drugo nego depresija.
    Prošla sam to s kćeri, prošla s mužem i na kraju sam ja izgorila.
    Pshioterapija na uputnicu, nula bodova.
    Doktorica je samo ponavljala; trebate bolovanje? Ne, ne trebam. Ok, evo Vam bolovanje...
    I napiše mi bolovanje.
    Više nisam išla k njoj.
    Za privatnike nemam novca.
    Krenula sam se boriti sama. Ispočetka uz pomoć lijekova. Sve zajedno sam popila desetak tableta kad mi je baš bilo najgore.
    I sad sam ok.
    Ali stalno radim na sebi.
    Trčim, vježbam, odem na koncert,, jako puno čitam...
    Sve mi to pomaže da odmorim mozak od surove svakodnevice.

  22. #22
    Kaae avatar
    Datum pristupanja
    May 2008
    Lokacija
    badgerella.com
    Postovi
    7,800

    Početno

    Ne bih to zvala niti depresijom, niti bijesom izazvanom problemima koji traze psihoterapiju, vec je rijec o situaciji induciranom izuzetnim stresom koju bi trebalo rijesavati eliminacijom stresa, kako je god to moguce.

    Nazalost nemam pojma koliko je bilo sto ostvarivo u hrvatskim okvirima, od bolnice nadalje, ali vidim da drugi imaju ideja. Tu kod mene bi ih sistem vec rasteretio u velikoj mjeri, odnosno ponudio im raznorazne opcije i smjernice kako olaksati svakodnevicu (od fizicke do psiholoske potpore, ili obratno).

  23. #23
    Trina avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Postovi
    6,728

    Početno

    Citiraj Tanči prvotno napisa Vidi poruku
    To nije ništa drugo nego depresija.
    Prošla sam to s kćeri, prošla s mužem i na kraju sam ja izgorila.
    Pshioterapija na uputnicu, nula bodova.
    Doktorica je samo ponavljala; trebate bolovanje? Ne, ne trebam. Ok, evo Vam bolovanje...
    I napiše mi bolovanje.
    Više nisam išla k njoj.
    Za privatnike nemam novca.
    Krenula sam se boriti sama. Ispočetka uz pomoć lijekova. Sve zajedno sam popila desetak tableta kad mi je baš bilo najgore.
    I sad sam ok.
    Ali stalno radim na sebi.
    Trčim, vježbam, odem na koncert,, jako puno čitam...
    Sve mi to pomaže da odmorim mozak od surove svakodnevice.
    Što se depresija ne manifestira na drugačiji način?

  24. #24

    Datum pristupanja
    Mar 2008
    Postovi
    1,233

    Početno

    U situaciji kada nam netko blizak oboli, ne znam da li je itko prošao free, da ga nije barem dotaklo. Mnoge je srušilo. Nije to ništa neobično. Rekla bih, to je ljudski. Svi se sa stresom nosimo na svoj način. Mene su, kada sam bila u situaciji, učili da je svaki način ispravan. Jedino što se od nas tražilo, je to da jedni druge uvažavamo. Osuda i nerazumijevanje dodatno pogoršava situaciju koja je ionako teška.
    U selskoj bolnici su nama konkretno, svojim ponašanjem još dolijevali ulje na vatru. Čim smo se dokopali Zagreba, stvari su krenule na bolje. Sa osobljem bolnice imali smo odličnu komunikaciju, a to u teškim trenucima puno znači. Bili smo svjesni da pomoći nema, ali kada te čovjek razumije i ne gleda kao broj, ipak bude lakše.
    Predlažem da psihološku pomoć potražite u udrugama. Pitajte u bolnici u kojoj se pacijenti liječe koje udruge su vam dostupne. Oni imaju svoje volontere koji su prošli isto ili slično, pa za hiću, dok ne nađete baš stručnu pomoć, mogu uskočiti.
    Znam da Klaićeva ima tim psihologa. Kada je moj bratić izgubio dijete, svi su im bili na usluzi. Npr. udruga Krijesnica.
    Na Jordanovcu je udruga Jedra.
    Kažem, ovisi o bolesti.

    Želim puno strpljenja, međusobnog razumijevanja i hrabrosti.

  25. #25
    Bubilo Bubich avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2011
    Postovi
    1,926

    Početno

    Još jednom hvala svima na komentarima.
    Trina samo se raspiši ako ti se da.
    Sad razumijem. Da ja nemam razumijevanja. Da očekujem da svi reagiraju kao ja. A sad se pitam što je meni, jesam ja normalna kad ne reagiram tako . Mislim, nije da mi nije teško, ali ja se “samo” rasplacem sama sa sobom tu i tamo, ostalo vrijeme sam “vrhunski organizator” i samo radim planove “ti ovo, ti ono, sad vamo, sad tamo”... jednostavno sam stavila emocije negdje sa strane, jer ne znam kako bismo to sve izveli uz bebu koja doji, uz pretrage za koje često ne znaš kad će biti jer ovise o nalazima, pa si stalno on hold od danas do sutra kad ćeš gdje ići, uz to papirologija i administracija, nošenje papira od pedijatra do bolnice, do opće prakse, doznake na posao... uputnice vamo tamo... djetetov pedijatar u ovoj smjeni, bakin dr u onoj, muževa opća praksa za bolovanje u onoj... naravno često imaš krvi papir ili krivu uputnicu... ne znam. Vjerojatno zvučim čudno i grubo, i hladno, ali kako to sve izvesti ako ne ostaneš smiren. Pa ja stalno buljim u svoje popise i rasporede kad i što treba, i čudim se kako i drugi oko mene to ne mogu, nego “histeriziraju”. Ali razumijem sad da je to sve normalna reakcija. Moja možda nije . Ja sve skupljam pa ću kad prođe ja na psihoterapiju .

  26. #26
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    24,097

    Početno

    Citiraj Bubilo Bubich prvotno napisa Vidi poruku
    Slažem se da je sama psihoterapija kod privatnika skupa i zahtjeva vrijeme.
    Ali ima i neke “brzopotezne psihološke pomoći” za koju sam pomisila da može pomoći... npr. neki nude besplatnu telefonsku ili online pomoć. Nije nešto na duge staze, ali možda moze pomaknuti osobu s mjesta barem taj jedan razgovor. Ili dopisivanje. Ima članaka na internetu... samo kad bi čovjek sam sebi rekao, idem nešto pročitati od ovoga.

    Teško se maknuti od izvora stresa kad su ti tri jako bliska člana obitelji jako bolesna. Čak i kad svi drugi hodaju po ordinacijama, spomenuta osoba se ždere dok čeka da ostali dođu kući s nalazima. Ne vidim baš način kako se maknuti iz te situacije, to jednostavno nije moguće. Jedino od čemu sam počela razmišljati je kad se organiziramo da tu osobu ne zapadne dio gdje ide u gužvu, među puno ljudi, u prometne gužve i slično. Ali, to mi je isto ono, hodanje po jajima. Ali ako je to ono sto treba, hodat ćemo i po jajima.

    Hvala svima!
    Sve mi puno pomaze. “Burn out” mi je bas zazvonio u uhu. Tko ne bi izgorio?

    Slažem se sirius s ovim sto zadnje pišeš. Ali ako nije dostupna psihološka pomoć kakvu bi mogao dobiti roditelj za bolesno dijete, gdje drugdje potražiti podršku zbog bolesti u obitelji? Osim kod privatnog psihologa? Ako ideš na uputnicu psihologu, gdje ideš, treba se naručivati... znam gdje odvesti dijete psihologu, ali ne znam gdje preko uputnice ide odrasla osoba.
    Imaš udrugu Tesa http://www.tesa.hr/projekti/edukacij...-savjetovanje/

    Imaš Hrvatski zavod za javno zdravstvo - evo linka: https://www.hzjz.hr/savjetovaliste-z...alno-zdravlje/

    Imaš Centar za krizna stanja (na Rebru - preko puta zelene zgrade)

    sirius je dobro rekla da postoje psiholozi u svakoj bolnici, ali za to treba uputnica - dakle, obiteljski liječnik bi po mom mišljenju bio prvi izbor i možda uopće ne treba dalje tražiti. Uputit će osobu dalje na pravo mjesto.

  27. #27
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    24,097

    Početno

    Citiraj Bubilo Bubich prvotno napisa Vidi poruku
    Slažem se da je sama psihoterapija kod privatnika skupa i zahtjeva vrijeme.
    Ali ima i neke “brzopotezne psihološke pomoći” za koju sam pomisila da može pomoći... npr. neki nude besplatnu telefonsku ili online pomoć. Nije nešto na duge staze, ali možda moze pomaknuti osobu s mjesta barem taj jedan razgovor. Ili dopisivanje. Ima članaka na internetu... samo kad bi čovjek sam sebi rekao, idem nešto pročitati od ovoga.

    Teško se maknuti od izvora stresa kad su ti tri jako bliska člana obitelji jako bolesna. Čak i kad svi drugi hodaju po ordinacijama, spomenuta osoba se ždere dok čeka da ostali dođu kući s nalazima. Ne vidim baš način kako se maknuti iz te situacije, to jednostavno nije moguće. Jedino od čemu sam počela razmišljati je kad se organiziramo da tu osobu ne zapadne dio gdje ide u gužvu, među puno ljudi, u prometne gužve i slično. Ali, to mi je isto ono, hodanje po jajima. Ali ako je to ono sto treba, hodat ćemo i po jajima.

    Hvala svima!
    Sve mi puno pomaze. “Burn out” mi je bas zazvonio u uhu. Tko ne bi izgorio?

    Slažem se sirius s ovim sto zadnje pišeš. Ali ako nije dostupna psihološka pomoć kakvu bi mogao dobiti roditelj za bolesno dijete, gdje drugdje potražiti podršku zbog bolesti u obitelji? Osim kod privatnog psihologa? Ako ideš na uputnicu psihologu, gdje ideš, treba se naručivati... znam gdje odvesti dijete psihologu, ali ne znam gdje preko uputnice ide odrasla osoba.
    Još mi je nešto palo na pamet - u slučaju teške bolesti djeteta ili bilo kojeg člana obitelji, postoje udruge koje pružaju psihološku pomoć svojim članovima.

    Štajaznam, postoje udruge onkoloških pacijenata, udruge distrofičara.... većina ih nudi psihološku pomoć i potporu "iznutra" od svojih članova koji imaju slično životno iskustvo

  28. #28

    Datum pristupanja
    Feb 2007
    Postovi
    2,090

    Početno

    Psihoterapija nikad nikome nije naštetila. Tvoj pristup je izvrstan i zaista bi trebalo ostati hladne glave u puno situacija u životu.
    Ponekad nam ne uspije. Ali, stalno biti nervozan i iskaljivati tu nervozu na poznatim i nepoznatim (često potpuno nevinim u toj priči jer ta osoba najčešće umisli da je ta druga osoba nešto napravila) nije prihvatljivo niti poželjno ponašanje. Postoje tehnike opuštanja koje psiholog u roku 20-30 min može naučiti bilo koga, a primjenjivat se mogu bilo gdje i zaista pomažu. Ponekad pomaže da poznajemo različite tehnike smirivanja i sami se smirimo i razmislimo je li vrijedno stalno se derati na sve oko nas. Jednostavne tehnike koje su primjenjive odmah i bilo gdje.
    Jasno je meni da nije uvijek moguće ostati program i smiren, ali je poželjno i u svakom slučaju zdravije kako za tu osobu, tako i za okolinu.
    Prvi razgovor + prva tehnika traju nepunih sat vremena. Nakon toga pola sata.
    Pola sata recimo svakih tjedan-dva. Mislim da to vrijeme svatko može odvojit, a na kraju pomaže sam sebi. Rad na sebi je zaista bitan, biti samokritičan i odlučiti se biti najbolja verzija sebe je vrijedno divljenja.
    Nije lako, nije jednostavno, nije instant rješenje, ali na kraju dana donosi dugoročne rezultate i promjene.
    Želim vam sve najbolje i da što prije sve bude ok.

  29. #29

    Datum pristupanja
    Feb 2007
    Postovi
    2,090

    Početno

    *program = pribran

  30. #30
    AdioMare avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2006
    Postovi
    8,572

    Početno

    Citiraj Bubilo Bubich prvotno napisa Vidi poruku
    Vjerojatno zvučim čudno i grubo, i hladno, ali kako to sve izvesti ako ne ostaneš smiren. Pa ja stalno buljim u svoje popise i rasporede kad i što treba, i čudim se kako i drugi oko mene to ne mogu, nego “histeriziraju”. Ali razumijem sad da je to sve normalna reakcija. Moja možda nije . Ja sve skupljam pa ću kad prođe ja na psihoterapiju .
    ne zvučiš ni grubo ni hladno - ti tako funkcioniraš i to je blagoslov u situacijama koje te osim fizički, troše emocionalno. ako ja nisam ta mater čije je to dijete, mogu beskonačno dugo jer ipak je glava hladna - a to je ono što je nužno da se odradi posao jer netko to mora, pa onda radi onaj tko je u stanju pribranosti.
    ali bila sam u situaciji u kojoj sam bila baš ta majka i briga i strah su uzeli svoj danak, raspala sam se.
    nema ti tu racia, nemoj se čuditi kako ti možeš, oni ne mogu. ili su već dobrano zahvaćeni stresom u mjeri da trokiraju ili pokušavaju odgoditi raspad, pa se štede koliko mogu. ili nisu ni svjesni da su banana. ja sam bila 1. i 3. kategorija.
    netko se gore pita odakle da je to stanje depresije.. to je anksiozno stanje koje može imati elemente depresije, kako da ne.

  31. #31

    Datum pristupanja
    Feb 2007
    Postovi
    2,090

    Početno

    Citiraj Bubilo Bubich prvotno napisa Vidi poruku

    “Radite li vi na sebi”? Želite li da vaši bližnji “rade na sebi”? Jeste nekad uspjeli nekog nagovoriti na to?
    Mislim, nije da i mi u obitelji ne razgovaramo gotovo svakodnevno o svemu sto svatko od nas prolazi dok prolazi kroz ovo, ali nekako ti razgovori baš i ne urode plodom za ono što se desi sutra.
    Odgovarala sam u biti na ovaj dio.
    Ja trenutno "radim" na sebi u više pravaca, uz stručnu pomoć i bez nje. Nisam još nikoga na ništa nagovarala, ponekad u životu potakneš nekog primjerom, kao za npr. recikliranje ili kuhanje, pa možda onda i ovim primjerom.
    Meni je primjer bila moja susjeda.
    Ponekad zaista pomaže sagledati stvari iz nekog objektivnog kuta, otići kod nekog stručnog koji čuje što pričaš i koji ti može dati savjet koji drugdje možda ne bi shvatio ozbiljno. Uz tehnike itd. I to meni vrijedi mojih novaca i vremena.
    To je kao s djecom i učenjem plivanja/skijanja/xy. Na kraju odu na tečaj jer bolje slušaju nekog neutralnog i stručnog.

  32. #32
    Bubilo Bubich avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2011
    Postovi
    1,926

    Početno

    Ja jesam majka tog bolesnog djeteta. I još dvoje od kojih je jedno beba.
    I ovo drugo dvoje bolesnih i starih nam je “prvo i drugo koljeno izravne loze”. Djed i majka.

  33. #33

    Datum pristupanja
    Feb 2007
    Postovi
    2,090

    Početno

    Svima jedno veliko "držite se". Ti ćeš vjerojatno doć na red tek kad se sve smiri, mislim kad shvatiš što je bilo i kad prestaneš "samo" funkcionirat.
    Posljednje uređivanje od annie84 : 13.06.2018. at 09:36

  34. #34
    AdioMare avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2006
    Postovi
    8,572

    Početno

    Citiraj Bubilo Bubich prvotno napisa Vidi poruku
    Ja jesam majka tog bolesnog djeteta. I još dvoje od kojih je jedno beba.
    I ovo drugo dvoje bolesnih i starih nam je “prvo i drugo koljeno izravne loze”. Djed i majka.
    drži se
    nitko nema tu snagu kao roditelj, to znaš.

  35. #35
    AdioMare avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2006
    Postovi
    8,572

    Početno

    i još nešto, ti si ne možeš dozvoliti da se raspadneš, to ti je prevelik luksuz s obzirom da te djeca trebaju, ovo maleno je skroz ovisno o tebi. vidjet ćeš nekad kasnije rezultat ovoga u čemu si sad.

  36. #36
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    11,288

    Početno

    BB ja ti se divim, sva sreća u svemu tome da je netko tako pribran. Veliki zagrljaj ti šaljem

    Kad sam bila u sličnoj situaciji s mužem u bolnici za kojeg se tad nije znalo kako će sve završit, oko mene su se svi raspadali, ja sam imala mentalni sklop sličan tvome, samo sam išla naprijed, rješavala sve putem. I išli su mi jako na živce ostali iz uže obitelji koji su bili u komi jer mi je trebala podrška i pomoć a ne jadikovanje jer nikome nije bilo teže nego meni hendlala sam sama djecu, bolnicu i sve ostalo. Ali nisam jadikovala nego pokušavala u svemu ostati pozitivna i ići dalje naprijed. A da je dijete u pitanju, uh to je još teže.

    Hoću reći da razumijem način na koji funkcioniraš. Želim vam svu sreću svijeta i da što prije ozdravi dijete a i stariji članovi obitelji.

  37. #37
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    16,344

    Početno

    Mame se raspadaju kad adrenalin popusti.

  38. #38
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    11,288

    Početno

    tako bude i inače, kad stres i cijela frka prođu, popusti adrenalin onda organizam odreagira svoje.

  39. #39
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    24,097

    Početno

    Citiraj Bubilo Bubich prvotno napisa Vidi poruku
    Ja jesam majka tog bolesnog djeteta. I još dvoje od kojih je jedno beba.
    I ovo drugo dvoje bolesnih i starih nam je “prvo i drugo koljeno izravne loze”. Djed i majka.
    Drž'se i sretno!

  40. #40
    NanoiBeba avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    8,643

    Početno

    Bb <3
    Posljednje uređivanje od NanoiBeba : 13.06.2018. at 14:56

  41. #41
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    23,325

    Početno

    Slažem se sa svima. Majka mora biti u kontroli jer je u aktivnoj borbi i jer je za kormilom. Ovi što promatraju sa strane... tima je ajme. BB, spremi se na backlash kad se situacija smiri, a nadam se da će se što prije. Svojim brzinskim čitanjem, pretpostvljam da je osoba koja krši ruke i koja se sad urušava baka, pogotovo ako je samo ispratitelj i dočekivatelj ljudi koji se vrte po bolnicama i bore se s nalazima, terminima itd. - makar su logistički i mentalno okupirani koracima procesa.

    Bilo bi idealno kad bi u bolnici postojala psihološka pomoć... to je idealni svijet.

    Moja ti je poruka da što manje od nje očekuješ, to će ti biti lakše. Koncentriraj se ako je ikako moguće na sebe, a ne da nju dižeš. Ako je to ikako primjenjivo za vašu situaciju.

    A poslije će doći vjerojatno vrijeme za psiho rad na sebi, kad kriza prođe i adrenalin popusti, i onda će svi osjećaji izaći.

    Nikako nije usporedivo, ali jedino mogu crpst iz svog iskustva, pa evo moja 2 centa. Za vrijeme desetogodišnje IVF epopeje ja sam bila bormašina. Okolini je to izgledalo idem svijetom, malo putovanja, malo pukcija, malo IVF-ova, malo transfera. I meni. Kad je sve to prošlo, suočila sam se s pravim bijesom. Na raznorazne druge aktere priče, od nekih doktora, do nekih iz okoline, do raznoraznih koji lakonski komentiraju. Ne na mene of kors . Trebalo je to izać' na van. A prošlo je valjda tipa 15 godina od toga. Al je bijes čučao unutra.
    Posljednje uređivanje od ina33 : 13.06.2018. at 15:11

  42. #42
    Bubilo Bubich avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2011
    Postovi
    1,926

    Početno

    Samo da vam se malo javim .
    Hvala svima na podršci i lijepim riječima.

    Ja sam dobro . Valjda ću tako i ostati, vidjet ćemo .
    I ova moja osoba je bolje. Nalazi idu na bolje, hodanje po zdravstvenim ustanovama na sve strane se smanjuje, manje jurimo, pa se lakše i diše. Pao je jedan razgovor s psihologom u bolnici. Ali mislim da je do pomaka došlo najviše zbog toga jer je najveći stres iza nas.

    Bit će to sve dobro.

  43. #43
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    16,344

    Početno

    Bb ♡

  44. #44
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    11,288

    Početno

    BB drži se pusa

  45. #45
    Jadranka avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2012
    Postovi
    3,801

    Početno


  46. #46
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    23,325

    Početno

    Super za razvoj događaja, neka nastavi u tom smjeru !

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •