Da, ti si jedina puna posla.sirius prvotno napisa
Mi drugi nismo pa krademo Bogu dane i tračamo tuđu djecu.
D
 |
|||
|
|
|||
Da, ti si jedina puna posla.
Mi drugi nismo pa krademo Bogu dane i tračamo tuđu djecu.
D
Topla voda je zadnja stvar u nizu loših stvari na tom izletu.
No dobro, nije moja išla pa se ne bih htjela mešati.
Samo smo čuli od jedne profesorice koja je bila na tom izletu kaj se dogodilo.
Jelena, htjeli su u Portugal no ispao je preskup. Najjeftinija ponuda je bilo oko 8-9 tisuća kn.
Onda kad je to otpalo, odlučili su se za Češku- Poljsku.
Sa Speranzom 2850 kn. Prijevoz, smještaj i ulaznice čak i svojeg doktora imaju u Pragu (što nema niti jedna druga agencija)
Speranza je ipak renomirana agencija i već su putovali s njima i bilo je sve ok pa se nadam da će i sada biti.
Posljednje uređivanje od Tanči : 17.06.2018. at 15:05
Sirius, zar ne pricas sa svojom djecom o 1001 stvari koja im se događa i to na dnevnoj bazi? Evo, meni moj upravo s cerekom pokazao fotku kolege iz razreda koji se u cast zavrsetka skole ofarbao u plavo, ono, nebesko plavo. I takvih stvari more, svaki dan.
Isto tako mi je rekao da je malcu iz razreda na 3.8 zakljucena petica iz tehnickog, al i da mu je jasno da je to stoga jer je to ucenik s posebnim potrebama ...itd.
Ovo "previse posla s vlastitom djecom" ne razumijem bas. Jer,ako se puno bavis vlastitim djetetom, onda spontano saznas i puno toga o djeci koja ih okruzuju.
Slažem se sa gornjom rečenicom.
I stvarno učenici umeju da naprave fantastično dobre, originalne i samostalne radove, i da ih odlično prezentuju, i nasmeju razred, i naravno da je i to vid obrazovanja, i da zaslužuju da se nagrade za rad.
Međutim, mislim da u kontekstu "ocene između" taj vid podizanja ocene ne bude uvek najsrećnije rešenje, naprotiv.
Prvo, zato što se plakatom ili referatom/prezentacijom obično ne može obuhvatiti jako velik obim prethodno pređenog gradiva, već neka konkretnija, zanimljiva tema, koja se oslanja na samo manji deo prethodnog znanja, jer nije baš ni lako naći dovoljan broj zgodnih, ne preobimnih, a zanimljivih tema koje bi reprezentovale celokupno znanje tog učenika u npr. tom polugodištu.
Tako da čak i odlično urađen rad obično odražava samo manji deo znanja učenika iz odr. predmeta, obično puno manji nego što bi to obuhvatio test ili klasično odgovaranje.
I drugi, puno veći problem u poslednjih nekoliko godina, bar kod nas- naime, postalo je uobičajeno među učenicima da očekuju da će se njhov rad na posteru, referatu, prezentaciji...automatski oceniti peticom i automatski im podići zaključnu ocenu, bez obzira na to kakvog je kvaliteta taj plakat/prezentacija/referat. Ove godine je je taj stav među učenicima baš kulminirao do stvarno ružnih razmera.
Kod mog sina (osnovna skola) ocjene i prosjeci su javni. Zakljucuju se pred razredom, i svi sve znaju. Mislila sam dy je tako svugdje. U njegovom razredu poklonjena je jedna ocjena.
Moja djeca sigurno ne znaju tude prosjeke.
znaju tko je bolestan, tko se ispisao, tko markira, tko pada razred i tko ide na popravak.
Jednom je stariji primjetio da je uceniku na prosjek 4,0 bio zakljucen odlican, ali to je bio kolegicin sin pa nas nista nije iznenadilo.
Isto tako neke mame sa kojima sam dobra rekle su da su im djeca dobivala zakucene ocjene na temelju stare slave , a ne prosjeka.
Ali da me obavjestavaju na dnevnoj, mjesecnoj ili godisnjoj razini o tudim prosjecima, nema sanse.
Moja djeca , kao i ja , imamo previse posla sa njihovim ocjenama . I procesom dolaska do njih.
Ja bih rado da mi zivot bude tako bezbrizan da mogu o tudim , ali eto nije . Ili je problem i u mojoj djeci koja u pravilu ne znaju tudu statistiku.
Posljednje uređivanje od sirius : 17.06.2018. at 15:42
Ma joj, daj, sirius, pa nije da sad znam svu " tuđu statistiku" , znam neke stvari koje strse i o tome se doma prodiskutira.
Kao kad je moj sin u 5.razredu dosao na ideju da bi i on htio ici po pp-u jer " xy dobiva kratke testove i smije se koristiti biljeznicom pod testom i uvijek dobiva petice"... pa klinci komentiraju svasta medusobno,a i s roditeljima.
A ovo o bezbriznom zivotu...jaako smo daleko od toga i skolski uspjeh u nasu kucu dolazi uz puno homeschoolinga,nazalost, al to je druga tema.
mislim da je to do djeteta
moja starija bi vrlo rijetko znala koliko je tko dobio iz testa iz njenog razreda, niti zna koju će srednju tko upisati (odnosno, zna za njih par i to je sve), a mlađa jako puno toga vidi i registrira, ne samo u razredu, nego općenito, stvari koje ja uopće ne uočavam
Pa recimo ti bi mogla reći da je mojem djetetu u 8. razredu iz matematike poklonjena petica zato jer je iz jednog testa ne svojom krivnjom dobila 1.
Ja sam otišla u školu, objasnila profesoru zdrastveni problem i dijete je dobilo priliku ispraviti jedinicu, ali drugima se moglo činiti da je dijete dobilo 5 preko veze ili ne znam kaj.
Samo sam rekla da ako ne znaš sve okolnosti, kao što niti ja ne znam, činiš tom djetetu medvjeđu uslugu šireći razne insinuacije.
Ne širim insinuacije, već pišem činjenice.Pa recimo ti bi mogla reći da je mojem djetetu u 8. razredu iz matematike poklonjena petica zato jer je iz jednog testa ne svojom krivnjom dobila 1.
Ja sam otišla u školu, objasnila profesoru zdrastveni problem i dijete je dobilo priliku ispraviti jedinicu, ali drugima se moglo činiti da je dijete dobilo 5 preko veze ili ne znam kaj.
Samo sam rekla da ako ne znaš sve okolnosti, kao što niti ja ne znam, činiš tom djetetu medvjeđu uslugu šireći razne insinuacije.
Vidiš, i moja kći je dobila jedmom jedinicu iz kemije zbog lošeg trenutnog zdravstvenog stanja i ja nisam išla u školu zbog toga.
Ona je tu ocjenu ispravila odgovaranjem iz kojeg je dobila pet.
Sve uobičajenim i redovnim putem.
Na kraju ju je ta jedinica koštala zaključne petice i zaključeno joj je četiri.
Pisala sam već o tome.
Nije mi jasno što hoćeš reći sa:...dobila je priliku ispraviti jedinicu, nakon što si ti objasnila profesoru?!?
Pa svatko ima pravo na isparavak i za to ne treba obilaziti profesore.
Ne kužim.
I ovako kako si napisala ispada da ti je dijete uistinu dobilo pet nakon pritiska na profesora što isto nije u redu.
Što se tiče poteškoća; moje dijete je kronično bolesno i nikada, nigdje nije ništa niti pokušala užicati na konto zdravstvenog stanja.
A mogle bismo napisati knjigu o toj njenoj borbi s bolešću.
Usponima i padovima.
Grand mal napadima na cesti, u tramvaju, svuda.
Godinu dana sam ju pratila svako jutro u školu i čekala poslije jer ju je bilo strah ući u tramvaj, bus, gužvu.
Cijelo ovo vrijeme od kad putuje ju učim da obavezno sjedne u prometalu, da ljubazno zamoli mjesto ako nema slobodnih, da ljubazno odgovori starijima da im ne može ustupiti mjesto jer joj nije dobro pa i da sjedne na pod ako drugačije ne ide jer ona mora putovati, mora ići u školu i normalno živjeti što je jako teško u ovakvim okolnostima.
Sad je na duploj dozi lijekova i strah me i pomisliti što kad dođemo do vrha doze.
I nikad nisam bila u školi na informacijama, a pogotovo ne predmetnim.
Nikada nisam opterećivala profesore s bolešću s kojom i ona i mi, roditelji, moramo živjeti.
Nikada nisam tražila niti jedno vještačenje, pp, ni uvećani dječji doplatak, invaliditet, rad na četiri sata, nemam ni dana bolovanja za nju. (kao ni za muža, ali to je druga priča)
I mrzim, iz dna duše mrzim kad ljudi muljaju, varaju, glumataju, potplaćuju, otimaju...
Uvijek smo muž i ja učili malu da bude poštena i vrijedna što ona i jest.
I većina djece je takva, ali odrasli svojim postupcima uče tu svoju djecu da se može i lakšim putem doći do cilja.
Ovo nema veze s Cathy, kao ni sa kime određeno.
Samo mi je fascinantno kako neki ovdje prisutni razmišljaju.
što se djeci s pp zaključuje veća ocjena?
ja sam mislila da oni imaju neke olakšice tipa jedan zadatak manje, više vremena za rješavanje.......
a ne da im se sa 3.8 zaključi 5
I ja sam stekla dojam da je tako kak Vanja priča
Nemam pojma da li postoje neke preporuke za one sa PP , ali oni sa individualizacijom i IP sigurno ne dobivaju zakljuceno 5 , na prosjek 3,5.
Cak ni kada je preporuka da se daje prednost usmenima pred pismenima gleda se matematicki prosjek iako razlika u ocjenama moze biti drasticna.
Možda prof zna da nije individualizirao kako je trebao pa mu proradi savjest na kraju godine.
Poslano sa mog SM-A520F koristeći Tapatalk
Gle, moja nije mogla tjedan dana učiti, otišla je u školu zato jer je glupa i poštena. Zato jer se nije htjela ne pojaviti na testu.
Profesorica se iščuđavala jedinici kada je dijelila testove. Moje dijete je šutilo i nije navelo razlog iste.
Smatrala sam opravdanim otići i obavijestiti profesoricu o razlozima dobivanja jedinice, zato jer je u neku ruku to bila moja odluka, a posljedica nje to da mi je dijete dobilo jedan.
To što ti ne komuniciraš sa profesorima svog djeteta je tvoj izbor. Moj izbor je odlazak na informacije, roditeljske, predmetne informacije po potrebi.
I ako ja za***** onda je red da ja to i ispravim. Nadam se da se slažeš.
Moguce je i to. Mozda mu je i tako lakse, manje posla kroz godinu.
Uz sav trud, ne razumem tvoje stavove, a ni namere, Tanči.
Informisati nadležne u školi o detetovoj hroničnoj bolesti je ne samo pravo, nego i dužnost roditelja. Pre svega dužnost prema svom detetu.
A s obzirom da SŠ uglavnom imaju velik broj učenika i profesora, i da lako može doći do previda, mislim da je dužnost roditelja da informiše i sve relevantne profesore o detetovoj bolesti.
Ne zato što će time roditelj nešto užicati ili dobiti privilegije od profesora, nego zato što je neobaveštavanje o detetovom stanju jako nefer i prema detetu i prema profesoru koji je za njega odgovoran.
u našoj osnovnoj školi odlasci na informacije su obavezni, jednom u polugodištu, kod učiteljice, odnosno razrednice
ne znam kako je u srednjim školama
I sad, kad mi je jasno da profesori nemaju pojma o zdravstvenom stanju tvog deteta, jasno mi je da tvoje dete može da krivi samo tebe za to što nije imalo pet iz određenog predmeta.
Stvarno onda nema smisla pisati o tome kako je dete dobilo jedan jer se osećalo loše a profesorica to nije uvažila. Pa zašto bi uvažila nešto o čemu pojma nema???
Komentar je za Tanči, jel...
Posljednje uređivanje od pulinka : 17.06.2018. at 19:09
Isto. Plus , kao i u osnovnoj postoji raspored za informacije sa predmetnim profesorima.
MM ja smo odlazili i na te redovito, kod profesora za koje smatramo da dijete jos nije naslo zajednicki jezik ili da profesor ne razumije pojam individalizacije.
Mozda je Tanci ocekivala da razrednik odradi informiranje profesora .
Ali iz mog iskustva to je previse za ocekivati. Niti u osnovnoj to ne šljaka, a kamoli u srednjoj. Puno je efikasnije da to odradi roditelj tamo gdje je potrebno.
Naravno da obično ne šljaka. Razrednici nekad zaborave da obaveste svakog profesora ponaosob, nekad su rasporedi takvi da se profesori sretnu samo na sednicama na tromesečju i polugođu, a do tada je već kasno, neki profesori su "specifični" i reaguju puno bolje na "lice u lice" razgovor sa roditeljem nego na šturu infomaciju od kolege.
Ne znam kako je kod vas, ali kod nas deca sa nekom težom hroničnom bolešću imaju po zakonu puno pravo da odgovaraju po posebnom rasporedu, onda kada im je zdravstveno stanje optimalno, ja ne razumem kako je to tačno "muljanje", hronična bolest ima uspone i padove, i zakon predviđa maksimalnu saradnju škole po tom pitanju.
Ček, ti se šališ?
Godinu dana si svaki dan bila dva puta pred skolom i niti jednom ti nije sinulo da bi trebala/morala na info?
Komunicirala si s razrednikom iskljucivo mailom ili smatras da je e-imenik dovoljan za informiranje o djetetu?
I kako da profesori uvaze specificne zdravstvene okolnosti ako ne znaju za njih?!
Tanci, ne kuzim te uopce.
Možda njena kći ne želi da se to zna. Razne bolesti još uvijek nose stigmu i nerazumijevanje.
Posljednje uređivanje od Ana i mamino zlato : 17.06.2018. at 21:06
Isto i kod mene. Stariji sin je totalno nezainteresiran za bilo čije ocjene osim vlastitih, a mlađi vidi i čuje sve u svom razredu ijoš zna događanja iz paralelnih razreda u kojima ima prijatelje iz osnovneškole. Ja sam redovito na informacijama kod starijeg sina prvi put doznavala neke priče s izleta ili iz razreda o kojima moj sin nije rekao ni riječi. A mlađega sam morala cimati da seo okani stvari koje ga se ne tiču.
Djeci s pp ne bi se trebala zaključivati ocjena na drugačiji način nego ostalima. Oni imaju neke olakšice koje im trebaju tijekom cijele godine, kod davanja svake ocjene. A na kraju bi sd ocjena trebala zaključiti po istim kriterijima kao i ostalima. Moj mlađi sin ima pravo na dodatno vrijeme za rješavanje testova i to je dovoljno. Dobije (kako iz kojeg predmeta) minutu više po zadatku ili na 10 zadataka jedan mu prekriži. Dakle, nema nikakve potrebe da mu dodatno dižu ocjenu AKO su uzimali u obzir njegove potrebe tijekom cijele škg. I tada se drugi učenici ne osjete zakinutim.
Još samo komentar u vezi dolazaka na informacije - još uvijek postoji obveza da se dolazi u školu 1x u polugodištu. Ako je dijete odlikaš, to još uvijek ne znači da nema nekih drugih problema....a naročito je opasno to preskočiti ako su roditelji rastavljeni ilisd razvode, dođe prijava od czss da zanemarujete dijete. Pa kome to treba??? Zar nije lakše 2x godišnje odvući guzicu u školu, bar reda radi...
Da postoji to u zakonu da se jednom u polugodištu ide na informacije,kod mojeg velikog informacije imaju samo rszednici i par prodala koji nisu,tak da mi je trebalo dobrih mjesec dana što preko raske što preko velikog da dogovorimo termin
Posljednje uređivanje od jelena.O : 17.06.2018. at 22:09
par prodala?
Ja ne razumijem gdje si ti pročitala da ja nisam obavijestila školu o djetetovoj bolesti?!?
Naravno da jesam. Šta sam trebala šutjeti i čekati da dobije napad pa da nastane panika i kod djece i kod profesora?
Ja sam obavijestila razrednika, a on stručnu službu u školi i to je sve.
Nikad se nisam žalila na ocjene, niti potezala argument bolesti kao nešto što bi trebalo utjecati na ocjenu.
Informacije nisu obavezne pa ni roditeljski.
Ja sam prisutna na svakom roditeljskom i to je dovoljno kao što mi je i razrednik rekao.
Cathy, ne, ne razumijem ni tebe, a bome se i ne slažem s tobom.
Djetetu nije bilo dobro i ti si ju pustila u školu i onda išla ispravljati krive Drine?
Tako budeš i na faksu?
Vidiš, ja to ne bih tako.
Mojoj kad nije dobro, ostaje doma pa taman propustila ne znam što.
Zašto bih morala na informacije?
S razrednikom sam se čula telefonom.
Dijete nije problematično, ocjene su ok i sam razrednik mi je rekao da ne moram dolaziti na informacije jer nemam zašto.
Kaj točno ne kužiš?
Par profača koji nisu razrednicipar prodala?
Ovo je točno.
No u MIOC-u uistinu nema stigmatizacije po tom pitanju.
Razrednik je rekao razredu, ali je prije pitao moju kći hoće li ona biti prisutna dok im bude govorio ili ne želi.
Odabrala je da ne želi.
Poslije mi je rekao da su djeca to super prihvatila, čak je jedan dečko rekao kako ima brata oboljelog od epilepsije i kako zna postupak prilikom napada.
Tebi je jasno...?
Što?
Niti moje dijete mene krivi za ocjenu, niti smo očekivali ili tražili da profesorica uvaži da se moja kći loše osjećala.
Profesorica kao i cijelo nastavničko vijeće jako dobro zna dijagnozu moje kćeri.
Jedinicu je kći ispravila odgovaranjem i dobila pet.
Na kraju godine je prosjek bio, 4,4 i da je htjela profesorica je mogla dati priliku za odgovaranje za pet. No nije.
Kako mojoj kćeri, tako još nekolicini njih. I svima je zaključila četvorke.
Zapravo, nije meni jasno ništa.
U jednom postu kažeš:
"Ja sam obavijestila razrednika, a on stručnu službu u školi i to je sve."
U idućem:
"Profesorica kao i cijelo nastavničko vijeće jako dobro zna dijagnozu moje kćeri."
Kako? Tj.kako si tako apsolutno sigurna da svi znaju? (Trebalo bi da znaju, da, ali kako si sigurna da znaju ako nisi lično pričala sa njom?)
Pa onda na početku:
"Posebnu gorčinu ostavlja činjenica da joj je prosjek narušila jedinica iz testa koju je dobila kad je imala kulminaciju pogoršanja bolesti i doma mi se požalila da uopće nije mogla ni čitati, ni koncetrirati se i da joj se užasno vrtjelo i da će sigurno dobiti jedan iz tog testa."
Tako je i bilo."
Da bi u sledećem postu prebacila Cathy:
"Djetetu nije bilo dobro i ti si ju pustila u školu i onda išla ispravljati krive Drine?Mojoj kad nije dobro, ostaje doma pa taman propustila ne znam što."
Tebi ne zvučiš nimalo kontradiktorno?
A tek ovo?
"I profesorica je znala situaciju i tada i poslije jer je kći završila na hitnoj hospitalizaciji budući je imala grand mal napad u tramvaju prilikom povratka kući.
Ali milosti nije bilo.
Nitko nije tražio ocjenu na poklon, već samo priliku za odgovaranje za višu ocjenu pa ako uspije ok, a ko ne, opet ok.
No prilike nije bilo za moje dijete."
Zašto bi profesorica "sigurno" znala situaciju samo zato što je tvoje dete završilo na hitnoj hospitalizaciji? Možda zvuči grubo, ali ne stignu svi profesori da informišu jedni druge o svemu relevantnom vezanom za učenike. I ne razmišlja svaki profesor o tome kako je eto, ta i ta učenica sigurno dobila jedinicu jer se osećala loše na testu, pa joj treba eto dati drugu priliku. Ali zato je tu roditelj da skrene pažnju na svoje dete.
Osim toga, ja ne znam oko čega se ti buniš. Dete je dobilo jedinicu, popravilo jedinicu, kako sama kažeš, na peticu - dakle, dobila je fer šansu za popravak ocene iz te oblasti. I imala je ostale dobre ocene, ali eto, ta jedinica je ostala da se računa, kako bi i trebalo po pravilu. Jer ti nisi smatrala da treba da bude drugačije.
Ali kad je profesorica konačno zaključila njoj ocenu, isto kao i drugoj zdravoj deci, onda ti to više nije izgledalo ok.
A ako je ovo jedino što te muči, onda nije u redu ni pominjati zdravstveno stanje tvog deteta.
Mogla je dati priliku, ali nije morala. Sve je bilo stvar usmenog dogovora, koji profesorica nije poštovala.
Ružno od profesorice, ali ne preterano. Jer, ako su sve oblasti gradiva ocenjene, jedinica ispravljena, ona stvarno nije u obavezi da pruži nikome još jednu šansu za odgovaranje. (I čega, kada su sve oblasti ocenjene?)
Pulinka, mene apsolutno ništa ne muči.
Seciraš moje postove i vadiš moje riječi iz konteksta s namjerom da me napraviš bedastom ili ludom?
Kaj bih ja sad trebala tebe educirati da epilepsija ima više vrsta napada?
Po toj logici moja kći ne bi iz kuće nikad izašla jer ona se ujutro može osjećati ok, a sat vremena kasnije više ne.
Smiješna si mi u svojim nastojanjima da budeš u pravu.
Temu koja nije ni o meni, ni o mojem djetetu si pretvorila u cirkus o meni i mojem djetetu jer zaključuješ na prečac, izmišljaš, vadiš iz konteksta i seciraš moje postove i insinuiraš pa čak znaš i što sam mislila u pozadini nečeg što nisam napisala.
Niti se bunim, niti me išta muči, ali izgleda da tebe nešto opako žulja kad mi dodjeljuješ te "dijagnoze".
I zašto svaka rasprava mora biti ad hominem?
Ispada da se uopće ne može napisati svoje mišljenje ili iskustvo, a da ne krenu napadi.
Pulinka, stvarno si pretjerala. Tanci je samo napisala da njena kcer nije nikad trazila nista na racun svoje bolesti, cak ni kad je bolest izravno utjecala na njen uspjeh. Da je ipak trazila, vjerojatno bi je svi razumjeli, ali nije. I to je njen izbor. Prije svega od Tancine kceri. I po meni to je sasvim ok i pohvalan i skroman posten izbor.
Valjda ja vidim u postovima ono što ne postoji, i citiram nešto što Tanči nije napisala.
Dobro, srećom bar tebi Tančini postovi ne zvuče kao vrlo ružno blaćenje i profesorice i škole, nego kao skroman i pošten izbor.
Ali uopce nije napala ni skolu ni profesoricu nego stav da treba djetetu pregledat kroz prste zato sto je bolesno, ili sto ima neku situaciju... sto je stav o kojem se moze diskutirat... al ovakvi osobni napadi nisu potrebni.
progledat
slažem se.
tanči stvarno nije rekla ovo što joj pulinka prišiva.
Šta prišivam? Da se profesorica okarakterisala kao nemilosrdna?
Jer Tanči pretpostavlja da profesorica zna za bolest deteta?
Ali Tanči ne želi da se bolest deteta uzima u obzir?
Ali je profesorica ipak nemilosrdna?
nije jer nije. ni profesionalno ni ljudski. nije bilo ok. ali bilo je moguće, pa je tako i bilo.
ti o tome svemu ne znaš baš ništa. ne znam zašto te to toliko uzbuđuje da nečiju privatnu situaciju stvarno do te mjere seciraš, a ima nas koji ti kažemo da krivo čitaš, vjerovala ili ne.
Ja sve vreme čekam neki argument za ovo?
Ali ipak ćeš ostati samo na ad hominem uvredi. OK.
Džaba čekaš.
Ali ako sam te uvrijedila, molim te da mi oprostiš. U žurbi nisam znala bolje, ali svakako nisam mislila vrijeđati.
Ali ona zagovara drugu stranu, stranu školskog osoblja. I u redu je da je tako. Stvari nikad nisu crno-bijele. Ne bih zauzimala strane, ali razumijem što pulinka govori i zašto. Školsko osoblje želi biti obaviješteno o takvim situacijama, ali nije ni njihova interna komunikacija uvijek idealna, a i roditelji i učenici (kao što je rečeno) nisu uvijek voljni da se neke njihove privatne stvari seciraju. To je također u redu. I to je život. Nema uvijek uvjeta za 100% pravde.
Ja na to moram podsjećati svog mlađeg sina. On je sklon secirati metode ocjenjivanja pojedinih profesora, pa ga prizemljim kad kažem da je ON na neki način u povlaštenom položaju (za koji ima razlog i dokumentaciju) pa nek pusti ljude da rade kako oni misle da je najbolje. Oni moraju uzimati u obzir njegove potrebe, pa nek on ne prosuđuje njihove razloge. Nije mi se jednom dogodilo da kritizira profesora/profesoricu xy, a na kraju ustanovi da je bilo razloga za njihove postupke, ali ih on nije znao. Baš je za jednu profesoricu (koja je na glasu kao posebno opaka) izjavio da je vrlo uravnoteženo ocijenila razred. A kod nje je na polugodištu imao 2 jer je očito ustanovila da bi on mogao bolje, ali da mu se ne da. Pa se potrudio i sve je bilo ok.
Tako da - teško je tu prosuđivati, jer ne vidimo cijelu sliku. Ni učenici, ni profesori, a pogotovo ne roditelji koji nisu tamo. Svatko vidi samo dio. Ako ne želimo o tome govoriti, moramo se pomiriti da drugi to ne uzimaju u obzir. Kraj priče.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom