Naravno da je, ono sa saunom
 |
|||
|
|
|||
Naravno da je, ono sa saunom
Edit: sapunom
O, majko mila, Alex.
Ja sam bila suptilna umjetnička duša pa iz mladih studentskih dana imam za priznati samo u "Svijetu" objavljeno pismo Magdi Weltrusky.
Ono...stalno je sa mnom, gleda me toplo očima srndaća, ja ga volim, on samo što nije, ali ipak nije. Što mi je činiti?
Ona natrkeljala neki pitijski odgovor kojeg sam si tumačila tjedan dana, umjesto da odmah dijagnosticira da je homić.
Neprežaljena Magda. Baš sam ju voljela čitat. Iako joj nikad nisam pisala
alekssuper
Kako im pomoći vratiti izgubljenu motivaciju?
Škola - sš - je postala izvor stresa, i upada se u vrtlog loših ocjena, pa se samim time gubi motivacija koja se opravdava svim mogućim razlozima (preveliko drilanje profesora, predmeti koji se uče ne trebaju u životu, ocjene su nevažne, svejedno mi je i ako imam loš uspjeh itd. itd.)
uz gubitak motivacije, snižava se i već niska razina samopoštovanja ...
Predložite mi i koji dodatan hobi (odustalo se od sportova zbog nedovoljnih rezultata za daljnje bavljenje u klubu; novi početak ili neko amatersko bavljenje je teško pronaći; npr. košarka, a da nije klub nego više druženje uz sport -u školi nema; škole trčanja, razne aerobike i sl. ne želi); strani jezik ima, ali to je jednom puta tjedno; u školi nema slobodnih aktivnosti - ima debata, ne želi jer ima kočnicu u usmenom izražavanju - osim, naravno, u nadmetanju s roditeljima ...)
Kako vratiti motivaciju rekla bih -nikako.
Mislim da se moze samo spasavati sto se spasavati da i cekati da prode.
Hobi , ako je u pitanju neki novi, samo onaj koji dijete odabere. Ne mogu zamisliti da djetetu od 16 godina sa burom emocija u glavi predlazem hobi za koji nema interes. Pubertet je vrijeme kad se okrecu sebi . Vjerojatno sa sobom i novim emocijama imaju prilicno posla.
Neću ja birati, ja sam tu da predlažem ... pa možda nešto odabere ...sirius prvotno napisa
Ne pronalazim baš neke organizirane sportske aktivnosti u koje bi se mogli uključiti mladi koji ne treniraju određeni sport kao dio natjecateljske ekipe ...
uf... optimistično ...
čekati da prođe?!
ne mogu samo čekati, niti gledati takav razvoj događaja ...
Cuj, onda ti radi sto mislis da treba.
Iako iz osobnog iskusva ( dugogodisnjeg s djetetom i osobnog iz vlastitog puberteta) nema te vanjske motivacije koja moze pokrenuti unutarnju. To dijete mora samo. Mozak se u pubetrtetu razvija 30% , to je skok najveci od dojenacke dobi. Pretpostavljam da se razvija u glavi svasta, ne samo centri za ucenje. Kod mene nema nikakove pomici na nedostatak motivacije. Niti kazne, niti nagrade. Samo spasavanje onog sto se spasiti da.
Ne znam koje je dijete razred, ali moj je sad 2. srednje, 17 godina i ko sa ga netko mlatnuo mokrom krpom po glavi .
Možda nešto od ovoga na jesen: http://www.ns-dubrava.hr/upisi-u-skole-i-tecajeve-2018/
Ne znam što treba, zato pitam, ako je netko prošao slično ...
Vidim da nisi baš optimistična ... a ja tražim, i vjerujem, da se iza tunela nalazi svjetlo ...
Je l ta krpa barem udarila pa okrenulo na pozitivu ili udarila pa skrenulo na negativnu putanju prema kojoj se mi krećemo? Ako je ovo prvo, onda mogu samo čekati da udari i nas ...
Moj je sa ucenjem krenuo u totalnu apatiju i nedostatak interesa( prije cc pola godine) Istina, nije nikad bio previse motiviran, ali ovo je vise nemotivacije nego inace.
Ali ja ne mislim da je to faza koja traje ( ce trajati) mjesec dva. Optimisticno se nadam da bi mozda moglo za kojih pola godine krenuti na bolje. To su moje optimisticna nadanja gledana iz bioloskog kuta, sa stajalista hormona.
E , sad, mozda sam u krivu pa potraje i duze.
sad ću ja ko ivka kad je jednom napisala nek se javljaju samo roditelji školske djece
na ovo vrijeskino pitanje nek se javljaju samo roditelji djece koji imaju iskustva kako vratiti motivaciju
ne oni koji će nam zakucati još koji čavao na lijes sa izgubljenim živcima i poderanim glasnicama
Ja bih isto voljela da se jave takvi. Ili oni koji su imali uvijek nemotivirani dijete pa je ono ipak izraslo u ( koliko toliko ) motivirano.
I dogodilo se to. Jednom. Pamtim taj dan na forumu.
Vise manje kod onih sa visokim kriterijima i sa da tada motiviranim djecom imam dojam da je dovoljno cekati da bura u glavi prode . Potpuni mi se cini normalni da se fokus mjenja ili gubi dok se dijete pretvara u odraslu osobu.
ja sam u fazi - odrasti već jednom
(naglo sam došla u tu fazu jer mi se čini da je i promjena nastupila naglo; ili je to sad isplivalo, a traje već duže, samo mi nismo primijetili...)
pogledala sam i temu o promjeni sš... čak sam i to predložila, iako znam da to nije rješenje nego bijeg od trenutne bure u glavi ...
moram malo proučiti kemiju i koliko traju te hormonalne bure u pubertetlija ...
Nemam osobno iskustvo, ali sam majka tinejđerice i od nje čujem svašta o kolegama i njihovim problemima.
Možda promjena škole nije loša ideja.
Najbolja prijateljica moje kćeri je dvaput mijenjala školu i tek u trećoj se “našla”. Prve dvije su joj bile preteške.
I evo, maturira s 4,7 što je odlično. I planira upis na faks.
Probajte, borite se.
Želim vam sreću.
I, Vrijeska, molim te, ne viči, ne gubi živce i ne odustaj od svog djeteta.
Ono te treba, a ovo sve što radi je poziv u pomoć.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Vrijeska, ne mogu reci da li je skola problem jer iskreni ne znam koji su tebi kriteriji losih ocjena . I ne znam tvoja ocekivanja. Sve sto pises moze biti najnormalnija prilagodba na novu okolinu i pubertetski bunt , a moze biti i istinsko nezadovoljstvo skolom.ja sam u fazi - odrasti već jednom
(naglo sam došla u tu fazu jer mi se čini da je i promjena nastupila naglo; ili je to sad isplivalo, a traje već duže, samo mi nismo primijetili...)
pogledala sam i temu o promjeni sš... čak sam i to predložila, iako znam da to nije rješenje nego bijeg od trenutne bure u glavi ...
moram malo proučiti kemiju i koliko traju te hormonalne bure u pubertetlija ...
Zbog toga se gledaju i drugi kriteriji, njegova uklopljenost u razred, zadovoljstvo kolegama.
To pisem jer ne znam koji su njegovi i vasi kriteriji. Nekom su povremene jedinice i dvojke iz nekih predmeta ocekivane, nekom katastrofa. Nekom su zakljucene trojke iz nekih predmeta ocekivane nekom teska katastrofa.
Postoje djeca koju srednja skola i pubertet ne baci u nikakva snizavanja prosjeka, ali takva su stvarno rijetka.
Zbog toga treba gledati i druge faktore u njegovom zivotu.
Cinjenica jest da vecini djece u jednim trenutku skolski uspjeh vise nije toliko vazan jer imse po glavi mota tisucu drugih stvari i osjecaja.
Evo da te utješim - moj mlađi je bio iz te vreće "odrasti već jednom". Baš je bilo kritično razdoblje pred kraj osnovne i prvi razred srednje škole (prosjek mu je bio 3.9 - najlošiji u cijelom školovanju) dok se nije malo aklimatizirao na novu sredinu. Olakšavajuća okolnost je bila to što je sam birao srednju prema svojim afinitetima i željama. Iako smo mi više bili za to da upiše opću gimnaziju, on je odabrao tehničku školu. Eeee, kad je odabrao - trebalo je početi i učiti. Kad mu se nije dalo, mi smo rekli "sam si to odabrao - snađi se...". On je u razredu koji ima program bez obvezne prakse, što je šteta, pa smo mi gledali kako da mu to nadoknadimo, za slučaj da mu padne na pamet odustati od daljnjeg školovanja.ja sam u fazi - odrasti već jednom
(naglo sam došla u tu fazu jer mi se čini da je i promjena nastupila naglo; ili je to sad isplivalo, a traje već duže, samo mi nismo primijetili...)
pogledala sam i temu o promjeni sš... čak sam i to predložila, iako znam da to nije rješenje nego bijeg od trenutne bure u glavi ...
moram malo proučiti kemiju i koliko traju te hormonalne bure u pubertetlija ...
Prekretnica: tijekom ljetnih praznika nakon njegovog prvog razreda, ugnjavila sam susjeda (prijatelja iz mladosti) da moje dečke uzme u svoju radionicu na 2 tjedna - servis računala i mreže. Svrha je bila da malo vide kako izgleda život u stvarnom svijetu. Nekim čudom, mom mlađem sinu to se jako dopalo, odlično se snašao i drugi razred srednje krenuo je bez problema. Svaki slobodni trenutak (ljetne i zimske praznike) provodi u toj radionici, čak je zamolio čovjeka da kod njega napravi maturalni rad. Uvid u to kako izgleda život kad radiš nekako mu je pomogao da "odraste". Dobije on tamo i neki novac (meni simboličan, njemu vjerojatno značajan) ali važnije je bilo dragocjeno iskustvo. Sad završava treći razred, ima prosjek veći od 4.7 (kako on kaže - najgori mogući slučaj, tj. može mu biti zaključeno samo više). Ako bude htio, može dalje na TVZ ili čak FER, ali sviđa mu se geodezija i promet. Negdje će se naći. Pubertetske bure su iza nas, ali bilo je naporno dok je trajalo.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 27.05.2019. at 07:45
Vrijeska - nisam eksplicitno napisala najbitnije: sad su na vidiku ljetni praznici, nađi djetetu neki posao. Bilo bi i bolje da si sama nađe, ali za prvi put obično trebaju pomoć.
Ovo je sukus.
Ako je slaba unutarnja motivacija nastala zbog prilagodbe, onda će se stvar vjerojatno riješiti onako kako sirius kaže, kroz nekoliko mjeseci. Ne vjerujem da će odrasti u tom periodu, hebeni milenijalci su u teškom otporu prema odrastanju, ali možda se stvari malo poprave.
Ako je slaba motivacija proizvod promašene škole i neuklopljenosti, onda imaš žešći problem. I riješite ga promjenom škole, ASAP, pod uvjetom da ti dijete iole surađuje. Ako uopće ne surađuje, objesi živce na klin i čekaj da se odseli.
I da budem iskrena, ne vjerujem da će ikakav sport ili hobi utjecat na situaciju, bilo pozitivno, bilo negativno. Analize i uspoređivanje prosjeka i ocjena također možeš objesiti o klin, trajanje puberteta je vrlo klizno, osobno imam dvadesetogodišnjaka koji je još u pubertetu i šesnaetogodišnjaka koji nikad nije bio (što ne znači da neće zakašnjelo), zazivanje roditelja koji su riješili motivaciju svoje djece spada vjerojatno u mitologiju i predaje se na Hogwartsu kao izborni predmet.
Moj najbolji savjet je da nađeš psihologa. Sebi.
Mislim da će ovako i biti
Šalim se, naravno.
Školu je dijete samostalno izabralo, i ne želi mijenjati. Vjerujem da je svjesna da ni drugdje nije ništa bolje i da se mora učiti. Društvo joj je ok. (2.r.sr.šk.)
Naravno, njoj nedostaje izlazaka (ide vikendom, poslije škole isto prošeću/kava i sl.)... naravno SVI više izlaze, SVI imaju razumnije roditelje i sl. (iako mi potičemo druženja, vozimo, vraćamo iz izlaska, financiramo ... valjda je to normalna situacija pa ima i veća očekivanja)
Loš prosjek? Znam da je subjektivno (oš je bila 5, nemam takva očekivanja od srednje; šarena situacija, dakle ima svega), ali problem je što se zaredalo negativnih ocjena i počela ta neka faza "baš me briga" ...
Mene briga! (neću da mi pokvari godišnji s popravnim i ne želim da to eskalira, i teško mi je jer imam i mlađu djecu koja su pokatkada vreće za istresanje bijesa ...)
Posao ljetni nudimo, želi, tražimo. Nadam se da će se ostvariti.
Posljednje uređivanje od Vrijeska : 27.05.2019. at 09:12
Ja se nisam šalila.
I moj je u osnovnoj bio odličan, pa mu je prosjek u prvom srednje koju je sam izabrao, i društvo mu je bilo odlično, bio 2.51. Beat that.
Sad se prekvalificira uza ono što ga zanima, a zanimalo ga je i s 15, samo mu se tada nije dalo objasniti da bi trebalo u tu školu, a ne u onu koju je izabrao...
Kod nas ljetni posao nije imao neki pozitivan utjecaj, ako je imao ikakav.
Vrijeska, meni se čini da tvoje dijete nije savladalo metode učenja. Nije jedina nego jedna od mnogih- to je jednostavno trenutak kad mladi ljudi otkriju da, zamisli, treba učiti da bi se postigao željeni cilj... (Posipam se pepelom - mene je snašlo tek na faksu i koštalo me godine, hehehe, sramota...)
U osnovnoj školi bilo je dovoljno prolistati bilježnicu prije testa i dobiti pet, sad to nije tako, a kad dopre iz dupeta u glavu, blizu je kraj škg i gomila gradiva takva da je to teško. Prijatelj mog sina imao je popravni iz osnova elektrotehnike u prvom srednje, ali to ga je dobro resetiralo - nikad više mu se to nije ponovilo.
Eh, sad - probaj s djetetom napraviti "plan učenja", ako ti bude dala blizu. Nemoj šiziti nego probaj "hladne glave" to odraditi. Možda nije loše otići na informacije razredniku (skupa s djetetom) jer tamo se silom prilika moraš kontrolirati, a vjerojatno ćeš čuti i poneki savjet (ne treba tebi, ali treba tvom djetetu). Ako znaš koja joj je metoda pamćenja najbolja, treba sve uskladiti s tim. Za neke predmete (matematika, fizika) nema druge nego rješavati zadatke, a ako je frka - nije loše pitati nastavnike što se može napraviti.
Evo, nije još prekasno da se prioriteti poslože... Evo par savjeta za efikasnije učenje pred kraj škg:
- napraviti listu prioriteta - tu je možda dobro konzultirati razrednika/cu ili predmetne nastavnike iz predmeta koji su problematični
- početi ODMAH (jer odgađanje je najveći neprijatelj u ovom trenutku)
- ne odustajati - raditi svaki dan (s pauzama za ponavljanje)
- ne odbijati nikakvu vrstu pomoći (roditelji, prijatelji, tuđe bilješke, čak i instrukcije)
Evo malo tuđe pameti: http://upisi.weebly.com/v0304161.html
Inače, dovoljno je da uspije malo pomaknuti fokus od "ja nisam uspješna" prema stavu "ja to mogu". Tu je uspjeh u jednoj stvari ključan, a dalje je već lakše. Mora nekako izboriti taj prvi uspjeh, da joj se u glavi stvari preslože na bolji način. Sretno!
Nije dovoljno. Fokus s "nisam uspješna" može otići na "ja to mogu" i onda na "čemu, kad me to ionako ne zanima".
Ovi savjeti su odlični za onu prvu grupu, s problemom prilagodbe u srednjoj školi, ali za onu drugu grupu koju sam spomenula su katastrofa, jer zapravo odvlače roditelje u krivom smjeru, a to je smjer "sve smo napravili, ništa nije uspjelo".
Prvo treba rasčistiti s djetetom otkud nemotivacija. Zvuči jednostavno, al nije ni blizu jednostavnog, pogotovo kad dijete podsvjesno želi zadovoljiti roditeljska očekivanja, bila ona stvarna ili umišljena. Ako dijete nema nikakvu ideju da mu je ta škola ok, da će mu veći dio toga trebati za nešto u životu, ma kako mu to nešto možda sad izgleda mutno i daleko, onda doista treba razmotriti promjenu. Što su dulje u školi, ako im je društvo ok, to se više opiru ideji promjene škole, a i razlika predmeta postaje sve veća i veća.
Ako možeš pritegni ju da ispravi ocjene, al onda nemoj pustiti tu priču kao riješenu, neko kopaj cijelo ljeto ako treba, pa i na godšnjem, da iskopaš što je zapravo na stvari.
I da, neka djeca iz popravnog ne nauče ništa pametno. Štoviše, nauče da je na popravnom lakše dobiti pozitivnu.
Ovo stoji, međutim između to dvoje ima i stepenica "ja to želim" ili "ja to ne želim i baš me briga", a sve što dođe na ovu drugu osuđeno je na propast.Inače, dovoljno je da uspije malo pomaknuti fokus od "ja nisam uspješna" prema stavu "ja to mogu".
Istina je - ako je škola krivo odabrana, odnosno ako dijete dugoročno nije zainteresirano, slažem se da to treba provjeriti i po mogućnosti pomoći na najpametniji način (teško je tu dati savjet).
Tja, djeca pri upisu u srednju školu ne znaju što ih čeka i teško je tu biti pametan. Ja sam prihvatila sinov izbor srednje škole jer se slagao s preporukama HZZ-a. S druge strane, interes za bar nešto (ili za odraditi minimum) je usko vezan za unutarnju motivaciju, koju i te kako pokreće uspjeh.
Nije ovo jednostavno raspetljati, ali kako god bilo - isplati se uvjeriti dijete da joj je bolje potruditi se, bez obzira hoće li mijenjati školu ili ne. Lekcija je ono što dobiješ kad ne dobiješ ono što želiš. A nemotiviranost je često izazvana neuspjehom, u čijem korijenu su neadekvatne vještine učenja (nepažnja na satu, kampanjski pristup, dopuštanje gomilanja gradiva i slično). Na tome treba raditi, bez obzira hoće li mijenjati školu ili ne, jer ako se to ne odradi - ni najzanimljivija škola neće biti dovoljna da se steknu radne navike, a pristup "lako ćemo" upropastit će uspjeh u svakoj školi.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 27.05.2019. at 10:13
ja bih spojila ovo od marte i peterlin.
Unutarnja motivacija je ključna za sve, pa i za stjecanje radnih navika, ali je ujedno i jedna od rijetkih stvari na koju se ne može utjecati izvana. Isključivo stvar osobe.
Znači, ako dijete nema unutarnju motivaciju i ne želi ju tražiti, niti naći, ti kao roditelj tu ne možeš napraviti NIŠTA.
Kakve ima veze što sami odaberu škole?
Da, odaberu i poslije skuže da im je preteško.
Ne kužim zašto ne promijeniti školu?
Možda bi se tada imotivacija vratila.
Sent from my iPhone using Tapatalk
Svjesni smo mi da nju ne zanimaju matematika, kemija, fizika i biologija, povijest, a zanimaju npr. jezici. (Btw. nisu ni mene, pa sad plaćam instrukcije umjesto da sama znam objasniti logaritme...).
Ali nema niti jedne srednje škole (koja će joj pružiti znanje potrebno za razinu mature za daljnje školovanje, barem ja tako mislim) bez tih predmeta ... Dakle, ako misli putem koji si je nekako zamislila (FF), mora te sve predmete položiti ...
Totalno se slažem s ovim.
Samo ljudi su skloni isprobavati sve one savjete od Peterlin, znam iz iskustva, mi smo se isto nasadili u tom pravcu. Ne vjerujem da bi u slučaju mog sina išta promijenilo ishod, osim da je odmah izabrao drugu školu, ali to kljucanje po radnim navikama i učenju uz pomoć ovoga ili onoga je zapravo samo pogoršalo situaciju. Kad nešto ne možeš sam, a drugi mogu, to ti dodatno ruši i samopouzdanje i motivaciju.
Ja bih se složila s Peterlin ...
Metode učenja.
Probali smo dosta toga, ali mislim da je ogledni primjer srednjoškolca koji je osnovnu školu prošao bez prevelike muke, i sad ga "strefili" različiti načini predavanja, povećani zahtjevi, veći obim gradiva i sl. Kombinacija svega toga i neefikasnog učenja, nedostatka koncentracije (koju dodatno prži mobitel; na mobu je instalirana aplikacija s vremenskom blokadom), hormonalnih promjena (kao da ju lupa PMS svaki treći dan), dovodi do povećanog stresa, gubitka motivacije, velikog truda (sate i sate učenja) uz slabe rezultate.
Vrijeska ako ti nije bad jel možeš napisati o kojoj školi se radi?
Naime, pitam iz razloga što je moja iz iste vreće (veznao za ono što ju zanima a što ne) pa ako je moguće da nešto preduhitrim što se preduhitriti da... jer nas ove godine čeka upis
Pa vjerojatno je riječ o nekoj gimnaziji, jer se općenito smatra da nitko do gimnazijalaca ne može na daljnje školovanje.
Hotelijersko turistička nema ni kemije ni fizike, a biologiju imaju samo u 1. razredu. A imaju 3 strana jezika.
ma da znam, ali zanima me jel opća ili jezična i koja. Znam da sve opće imaju isti program ali razlilka u težini je zapravo razlika u profesorima. Znam za slučaj gdje se dijete iz jedne opće prebacilo u drugu i bilo je sve ok u toj drugoj... e sad jel to samo do profesora ili promjene sredine, društva teško je reći
Sve u kompletu.
Bas sam to htjela predloziti jer gledam to za srednjeg sina. taj obozava jezike a prirodoslovlje mu je bauk...a opet imaju mat 4g sto je bitno zbog mature.
Naravno da može, ali ako netko želi studirati psihologiju, treba mu npr. biologija (koliko se sjećam) i A razina mature iz svih predmeta, i još k tome dobar prosjek u srednjoj školi
Ako će engleski, opet mora imati znanja puno veća (engleski i hrvatski) nego što bi dobio u npr. nekoj tehničkoj školi ...
U koju školu bih ju mogla prebaciti, da nema zahtjevne prirodne predmete (to "zahtjevne" je vrlo relativno, sve gimnazije imaju isti program koji moraju proći), a da dobije znanje za studij psihologije ili stranih jezika? Ili pak, jednom spomenute medicine?
Ako misli studirati nakon srednje, onda mora već sada zapeti.
Želi studirati, dakle ne želim utjecati na dijete, pružati liniju manjeg otpora, jer samim time gubi polaznu točku i smanjuje si mogućnosti kasnijeg izbora.
(Uostalom, kao što sam rekla, ne želi mijenjati školu.)
I rečenice koje me izluđuju su: ja želim učiti samo ono što mi je zanimljivo, profesori su dosadni i sl.
E, pa nema toga da je sve onako kako si oni zamisle, i da je život samo zanimacija! Kad će to shvatiti??
Kad ce shvatiti?
Pa skroz si dobro prosla da se taj problem i pitanje pojavljuje tek sad.
Posljednje uređivanje od sirius : 27.05.2019. at 11:00
Imam još dva "popravna"... ti pak upijaju sve od najstarijeg djeteta ...Pa skroz si dobro prosla da se taj problem i pitanje pojavljuje tek sad.
Tebi savjeti od Peterlin neće pomoći. Vjerojatno ti neće pomoći ni moji, jer ni sama ne znam što bih ti točno rekla, osim onoga što već jesam, da si nađeš psihologa.
S tim stavom, da želi učiti samo ono što želi, tu si već zakopana dublje nego što misliš.
Shvatiti da zivot nije samo zajebancija je vrlo lako. I oni to shvaćaju, ne u potpunosti, jer za to im nedostaje iskustvo. To iskustvo i ja u četrdesetima još uvijek stječem.
Ali primjena tog shvaćanja na sebe, to je zeznuti dio. Neki to primjenjuju automatski, urođeno im je. Neki uz zapinjanje nauče na malim stvarima, neki na većima. Neki se moraju razbit da bi naučili. Neki se razbiju pa i dalje misle da nije do njih nego do svijeta koji ih okružuje. Neki ostanu u tom modu cijeli život.
Vrijeska, kao da sebe čitam, samo bez toliko uzrujavanja s moje strane.
I moja je u drugom razredu poprilično popustila s motivacijom, sama kaže da joj se ne da više toliko učiti (kao u prvom), ne vidi svrhu toliko štrebetanja, i to se lijepo vidi na ocjenama. Nisu to jedinice (dogodi se tu i tamo, ali stvarno nije nit panika nit često) koje ispravi, ali je za jednu ocjenu spustila sve predmete, sve što je bilo 5, sad je 4 (osim drugog stranog jezika i etike, i mislim glazbenog
Ista pitanja postavlja, zašto moraju učiti gluposti i hrpetine činjenica (pada mi na pamet udžbenik iz biologije u koji sam zavirilia, ajme majko) koje joj neće nikada trebati, jer se neće time u životu baviti
Osim toga, ima života i izvan škole, a ekipa joj je super, puno izlazi, ima samo jednu aktivnost izvan škole, i to joj je jako važno, za drugo nema interesa niti vremena. Meni ne pada napamet tražiti 17-godišnjakinji hobi, a mislim da bi bilo žešćeg
Bila sam nedavno na informacijama, baš zbog toga da s razrednicom malo prokomentiram i vidim što ona misli o svemu tome. Kaže ona - to vam je normalno, u drugom razredu svi (ili 90% razreda) malo ohanu, popuste, nisu više toliko fokusirani na uspjeh u školi i nema natjecanja u ocjenama (kao što je bilo u prvom razredu), ali vrate se malo u trećem razredu, opet se unormale.
Veli ona, imamo mi i one koji su 5,0 cijelu gimnaziju, ali nisam sigurna da to njoj i sebi želite.
Imaš point emily, mi još uvijek ne znamo radi li se ovdje o nekim zalomljenim jedinicama ili se radi o 2 popravna.
I kod nas je takva reakcija, ali vrijedi pokušati, predlagati. Možda joj se nešto svidi, možda nešto želi, a ne želi priznati (npr. ne-znam-kako-ih-zovu, animatori ili informatori ili kako već, koji prodaju karte za klubove, to bi valjda odmah pristala biti; tu ne pomažem, čekam da sam djelujeMeni ne pada napamet tražiti 17-godišnjakinji hobi, a mislim da bi bilo žešćeg
Kako molim?
Biologiju 1 godina?
Matematika 4 godine??
Pa ja to danas ne bih prošla ni mrtva.
Dakle, čitam vas i razmišljam je li da se javim ili ne...jer ja imam osobno iskustvo takvog tinejdžera, ne i roditelja, i mogu vam reć...naježile ste.
Mislim, ja sam u HTT (koju sam pohađala i maturirala 1996.) pala drugi razred radi markiranja. A to je fakat bila škola za debile.
Politika i gospodarstvo? Šifra za test: Glorija i kapučino ako razred misli proći test.
A bar trećina mojih je išla na faks.
To je dobra škola bila.
Fakat se nadam da se nije promijenilo puno, to mi uvijek ostaje za utjehu ako mi dijete neće biti za nešto drugo.
Možeš li ovo malo pojasniti?
zalomljene jedinice mjesec dana prije kraja škole kad im se ne da više učiti, vrlo lako mogu dovesti do 2 popravna ...
ne da im se učiti+prevelik obim gradiva jer ima i staro i novo gradivo+bezobrazluk/prkos/bahatost izazvana frustracijom = loš prolaz kod određenih profesora = popravni
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
