Par puta nam se to dogodilo da je kćer dovela pijane prijateljice na triježnjenje kod nas, a jednom je mm jednu i vozio na hitnu jer je cura stvarno lose izgledala. Moji su uvijek znali da nije bitno koje je doba noći i da uvijek mogu nazvati ako procijene da imaju problem. Ovo su bili izolirani slučajevi i to bas cure koje su doma imale jako stroge roditelje. Da se je ponavljalo sigurno bih obavijestila i njihove roditelje kao sto bih cijenila da to netko napravi da se radilo o mojoj djeci. Moji su isto par puta vise popili, ali su zvali nas jer su znali da neće biti nikakvih sankcija. Dovoljno im je bilo sto su se lose osjecali i sto bi ih sutra dan bolila glava. I to je bilo bas rijetko tako da nije bilo potrebe za nekim intervencijama. Danas su oboje nepušači, ne piju osim u iznimnim prilikama i to jako malo. Međutim, ne smatram se nešto posebno zaslužnom za to, više smo imali sreće jer su im karateri takvi da im takve vrste poroka nisu napeti. Sin je hipohondar kao i ja pa se boji posljedica po zdravlje, a kćer je jednostavno tip osobe koja je jako racionalna i ne voli gubiti kontrolu nad sobom i svojim životom.
Zapravo sam se više brinula oko nedostatka društvenog života kod sina jer sam njihov pubertet gledala kroz svoj, a meni je najbitnije bilo izlaziti s drustvom ili deckom. I to nisu bili samo vikendi, mi smo i preko tjedna uvijek landrali negdje, naravno ne do nekih kasnih sati, ali sam smatrala da je dan propao ako nisam imala dozu ćakule u kafiću s frendicama ili negdje u škuribandi s dečkom Naravno da se odrazilo na skolski uspjeh, nisam nikad pala razred, ali u 3. i 4. srednje sam išla na popravne ispite, a u 4. sam imala i ukor pred isključenje jer sam puno picavala sa nastave. A u to vrijeme mi je dečko, sadašnji mm bio u vojsci na drugom kraju države i ja sam svako malo išla kod njega. Starci su šizili, ali nije me ništa moglo spriječiti da ne odem, čak ni mogućnost pada razreda. Ma ni barikade koje su te 90te počele nicati po cestama, a sad kad pomislim na to shvaćam koliko sam imala više sriće nego pameti. Olakotna okolnost je bila što su starci znali mog dečka i njegove roditelje i znali su da je on pametniji i oprezniji od mene koliko je u tim godinama mogao biti Zapravo su se već bili istrošili na sestri starijoj 8 godina koja je bila toliko uzorna da ne znam što su uopće brinuli kad je kod nje išlo sve po špagi. Ta je bila poput Lili, samo što je mrzila tjelesni ko i ja. I onda ja dobijem sina koji rađe sjedi doma uz komp nego da ide vani, koji nije htio ni na maturalno putovanje, a i na maturalnu večeru je pristao u zadnji čas. Meni to nije bilo baš normalno gledajući iz svoje perspektive, a onda sam shvatila da nije jedini takav. Čak sam osvijestila da i u moje doba nisu bili svi isti kao i ja iako je meni onda bilo nepojmljivo da netko neće ići na neki koncert, tulum, disko i gdje god već će rađe ostati doma, a za neke sam tek poslije saznala da im starci nisu dozvoljavali. Ja sam se uglavnom družila sličnima sebi, a nas je bilo posvud. I bilo je svega, ali kako sam rekla, hipohondar sam od mladih dana pa nikad nisam pretjerivala u ničemu. Naravno, osim u ljubovanju. S 19 sam rodila prvo dijete... ne trebam ništa više reći Fakultet mi uopće nije bio opcija iako su mi oba roditelja bila visokoobrazovana, a i sestra je u roku zavrčila fax. Ipak sam se okušala i u studentskim vodama dosta godina poslije, ali sam pred sam kraj odustala i shvatila da mi diploma nije bitna. Ipak to vrijeme ne shvaćam gubitkom vremena jer sam ipak imala uvid u neka nova iskustva i spoznaje...
Da rezimiram, čitajući neke ovdje ispadam totalno razularena i problematična, a opet kad vidim neke svoje vršnjake koji su bili puno problematičniji od mene sama sebi djelujem dosadno Nisam spomenula da je taj 4. srednje od nas 30 i nešto devetoro palo razred. Samo je jedna cura ponavljala razred redovno, svi ostali su završili u večernjoj školi. Većina od nas je ipak na kraju ispala skroz ok iako ih ima koji su na žalost završili u crnim kronikama i po komunama...
Uh Kosjenka, tako kako si citirala Lili, ispada da je moje ovo o pravdi svemira i genetici. Nije, nije!
Opet se slažem s Evelinom
Ovo sam već puno puta napisala na ovom forumu. Od tinejdžera se može očekivati svašta. Ja sam bila izuzetno dobro, pristojno dijete, odlična učenica, a da moji znaju što sam sve radilaaaa. Uglavnom sve povezano s dečkima, koje sam otkrila jako rano, no sa svakim sam bila dugo, tako da je broj mali.
Gledala sam svoju djecu u pubertetu kako muljaju mene, muljatoricu, pa ih slušam, slušam i počnem se smijati. Pa kažem, ajde, ne trebaš više muljati, ako mi bude bitno, izvući ću istinu.
Odrastaju, moraš im dati prostora, što drugo.
Svi će muljati, lagati, preskakati istinu, bar u pola slučajeva i tako i mora biti.
Zar stvarno ima tu nekoga tko uvijek svojim roditeljima govori istinu ili ništa ne prešuti, neovisno o godinama?
Tako i naša djeca nama. I to uopće nije problematično, nego stvarnost.
Bodulice ne bi ni meni drago bilo da mi dijete ćupi doma nezainteresirano za druženje, vršnjake i sl., mene doma nikad nije bilo kući (al sam poštivala doba izlaska, strog tata).
Samo nisam bila zainteresirana za opijate, ja sam se mogla odvalit i zabavljat bez ičega.
Uostalom kod mene je specifično da sam imala potpunu slobodu radit ludosti od 3.srednje jer više nisam živjela s roditeljima.
Dakle iskradanja iz đačkog doma noću da bi otišle u disko i to preskakanje na nekim ogromnim visinama s protupožarnih stuba vanjskih na susjednu zgradu i dr gluposti, da se netko poskliznuo i pao mogao je ostat invalid.
Kad su nadležni i otkrili da se noću grupica iskrada, nitko nije pomislio da bi tako dobra “uzorna“ cura mogla bit s njima, a ja sam ih predvodila dobro da nismo bez doma ostali šta smo sve tamo radili, ne znam di bi onda živjeli.
Drugi su se opijali, pušili travu,meni to nije trebalo za dobar tulum i ples. A jesam se naplesala i zabavljala u tim godinama od 17-23 a jesam brate vala. I stalno su se muvali neki dečki, al i oni su znali moje granice. Kod mene sve neko igranje s vatrom,al me nikad nije opržilo
Sve me nostalgija hvata kako su to bila dobra vremena, posebno stud.doba u stud.domu.
A da mi dogovorimo neki dobar tulum sa super mjuzom i brdom alkohola i cigareta, pa tko šta voli neka prione
Drmnula bi koju s vama a bome i zapalila iju ju ju
E da najjače mi je bilo kad bi ljudi mislili da sam pijana i pitali šta sam pila, a ja trijezna al opičena rođena
Kao da sebe čitam..i dan danas budem najveselija i najglasnija u izlascima a kap alkohola ne popijem nit mi treba..
svi čekaju da ih nešto opusti a ja zaista ne trebam, niti mislim da sam si nešto time uskratila..
izlazila normalno, nit muljala nit lagala, nit pila nit pušila..
shvaćam da je nekima to nenormalno i čudno, ali nismo svi isti..
Evo da podignem malo temu.
vidim da ste iskusile svakojakih primjeraka i vrsta pubertetlija pa ćete možda
imat koju pametnu riječ i za mene.
Uglavnom, naša 13,5 godišnjakinja još uvijek odlazi van, onako po dječji, s loptom,
nema zahtjeva za kasnim vračanjima, tuluma i sl. no da je pubertet u jeku znamo
po tome što se je pretvorila u pravog mrguda, puno šuti, odgovara ljutito te stalno nešto predbacuje.
te drugi su stalno vani, drugi ne moraju u glazbenu (iako sam joj ja rekla nek se slobodno ispiše ako joj je teško no njoj to dobro ide i zapravo, čini se da to voli), pa nitko od njenih ništa ne uči, a imaju dobre ocjene, a ona mora učit...pa je neka curica super gibljiva, a mada i njoj ide sport i lijepo je građena, opet nije zadovoljna. Kao da sebe sažaljeva i kao da nije zadovoljna sa sobom u odnosu na druge. Ja joj govorim da može biti ponosna na sebe što je dobra osoba, empatična itd, što je uspješna u obje škole itd, ali nekako ne dopire to do nje.
Nisam sigurna koliko ona zapravo stvarno nije sigurna u sebe, a koliko je to prolazno, zbog mušica puberteta, jer nekad mi se čini da je jedno, a drugi puta drugo. Za razgovore je dosta teška, zatvorena. Porazgovaramo mi, ali pre rijetko.
Orange, meni vuče na nedostatak samopouzdanja. Razgovari što više, nemam drugog savjeta. Sretnoo!!!
Baš je lijepo što djevovčica još uvijek želi izaći van s loptom... to je danas takva rijetkost ...
Dječaci još nekako na igralište, pa nogomet i sl. Cure su uglavnom na mobitelima...
S tim lošim raspoloženjem i ja oduvijek imam problem... sve je manje stvari koje ih vesele; one koje su vezane uz obitelj, skoro pa nema niti jedne - osim kad je u pitanju novac, a i to je već postalo normalno da ćemo dati za kavu, izlazak, novi komad robe i sl.
Mene zanima koliko gluposti, velike nestašluke, do koje granice tolerirate (17+) ? Ima li kakva kazna, prijetnja da je djelovala na njih? Popustila sam što se tiče alkohola (samo radler, gemišt, žestice još uvijek ne, jer to je meni u potpunosti neprihvatljivo - em što je loše, em što ja financiram; znam da se konzumira, ali se grozim toga) i ljetnih izlazaka; cigarete znam da puše kad su vani, ali bahatost i bezobraština me izbace iz cipela ...
Znam teoriju o razgovoru i samo razgovoru, ali ne vidim pomaka ...
Dajte mi primjere loših stvari što su napravili (može i tuđa djeca, ne moraju biti vaši osobni primjeri), a da ste prešli preko toga. Ja sam očito naivna, ono što pročitam u novinama mi je kao nešto daleko i strano, i događa se nekom drugom, neće meni... a bojim se da će me lupiti kakva mladenačka glupost (s posljedicama) u jednom trenu i neću se znati snaći ...
I kad otprilike dođu k sebi?!
Vrijeska dodju sebi sa.sv0jom djecom
Moj ima 15. Mrgud, al i ja sam. Odgovori kratki jasni. Da, ne, dobrooooo.
Ton razgovora me nervira.
Ali takav je s nama. S drugim, odraslim, vesel, pricljiv, saljivdzija. Tako da je izgleda do mene.
Cuga, živim ili sanjam da jos nije pocela. Ne osjetim miris cigareta.
Mi živimo u gradu satelitu
Pobjegao mi je post. Dakle meni je poblem zelja za izlaskom u ZGB. Ne smije u ZGB zbog korone. Tvrdi da je jedini i jadan je zbog toga.
Ni mene (zasad) ne brinu ni alkohol ni cigarete. Ne osjećam miris (a nanjušila bih sigurno), a osim toga, njemu sve smrdi pa nekako ne očekujem da će biti lake odluke u probavanju navedenog
Više me strah prometa. Puštala sam ga i prošlih godina da se sam vozi biciklom po gradu, ali ove godine je to uzelo veći zamah pa se vozio u puno širem radijusu, često u neka sela u okolici grada, napravio bi dnevno 50 km bez problema. A kako on to vozi kad vozi, i koliko je pažljiv u prometu, mogu samo nagađati. Znam samo da odahnem svaki put kad čujem ključeve u vratima
Držim jezik za zubima jer ne želim svoje strahove prenositi na njega. Ok, kacigu nosi (nadam se da je ne skine kad se dovoljno udalji od kuće ).
I da, sa svojih 16 godina je i dalje mrgud (slično kao što je bio i s 13), ali kad dođe s bicikla, puno je opušteniji i boljeg raspoloženja.
I moj je na biciklu kao i tvoj tanja. Navodno nosi kacigu van grada. U gradu ne
Kilometraze slicne kao i kod tvog.
Pa sad, kad čitam ovo nekako mi se čini da smo mi dobro prošli s našim sinovima. Stariji nije ljubitelj izlazaka, mlađi malo više, ali ne voli klubove. Voli se prošetati i to je spas u doba korone. Ono sto se nama pokazalo kao ok odabir bile su slobodne aktivnosti. Obojica su hodočastili na radionice Hrvatskog filmskog saveza, s tim da to više veseli starijeg sina iako i mlađi sudjeluje. Obojica su položili radioamaterske razrede, ali to je omiljena aktivnost mog mlađeg sina. S tim društvima provode ne samo ljeta nego i slobodno vrijeme tijekom cijele godine. Mi poznajemo ta društva, ponekad smo im logistika i sve je ok. Tijekom srednje škole to je bila dobra motivacija, jer ako ocjene nisu bile kako treba, rezalo bi se na tim aktivnostima. Jaaaako rijetko je to trebalo spomenuti, oni su sami vodili računa o tome.
Alkohol: moj stariji to prezire, a mlađi je pivo popio na maturalcu i tu i tamo s društvom, ali rijetko. Vino i žestica nisu im zanimljive, iako imamo pristojnu zbirku na dohvat ruke. Cigarete ih ne zanimaju. Mlađi je ovisnik o kavi od osnovne škole. Stariji ni to. Obojica su ovisni o ekranima, ali to koriste kreativno. Stariji je trenutno u Varaždinu, tamo je Škola medijske kulture. Nisam ni osjetila prijelaz u punoljetnost. Teže nam je pao prijelaz u srednju školu nakon osnovne.
Da ne tupim, jako je bitno da nemaju praznih hodova i da se bave nečim kreativnim i korisnim. Nekom ce to biti sport, nekom glazba, nekom druge stvari. Generator nevolje je dosada. To treba izbjegavati. Kad se jednom usmjere, dalje to ide samo...
Posljednje uređivanje od Peterlin : 19.08.2020. at 21:05
"Generator nevolje je dosada".
Hm zanimljiva teza,nisam nikad tako razmišljala. Ja sam voljela jako svoje slobodno vrijeme, volim ga i danas.
Mislim da se radi o prirodnoj potrebi za zabavom, upoznavanjem svijeta oko sebe, spoznavanjem sebe, drugih, odrastanju i sazrijevanju..(ne pričam o porocima nego općenizo o životu).
Posljednje uređivanje od Lili75 : 19.08.2020. at 23:22
"Generator nevolje je dosada".
Hm zanimljiva teza,nisam nikad tako razmišljala. Ja sam voljela jako svoje slobodno vrijeme, volim ga i danas.
Mislim da se radi o prirodnoj potrebi za zabavom, upoznavanjem svijeta oko sebe, spoznavanju sebe, drugih, odnosima, odrastanju i sazrijevanju..(ne pričam o porocima nego općenito o životu).
Dosadu smatram korisnom i zdravom. Bar u svom slučaju. Nemam vremena nadugačko pojašnjavat al valjda se kuži. Ako ne drugi ću put.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 19.08.2020. at 23:25
Da, ima kod nje što se toga tiče ups and downs. hvala
A evo jednog primjera. znači ovo ljeto na moru, mm nećakinja (17) na jednoj većoj obiteljskoj fešti, dakle tako reći pred roditeljima popila 8 štokkola
roditelji joj nisu brojili nego mlađi rođaci, naravno, i oni su je odali... cura inače super, odlična komunikacija s roditeljima, škola, sve i eto...i začuđujuće je dobro podnijela....
ovo je malo za utjehu kad strahujemo što rade kad su negdje vani, teoretski, mogu se napit i u svojoj sobi doma, ako su naumili...
moja 16-godišnjakinja za sada popila 3 pića i popušila jednu cigaretu, i to ovo ljeto, samoinicijativno je podnijela izvještaje, kaže da mi sve govori...
Ajde neka korist od korone. Moja 16-godišnjakinja je prije korone stalno govorila da njoj bicikl "nejde", dok mlađa djeca i ja puno bicikliramo.
No kako smo bili u izolaciji, jedini su izlasci u ono vrijeme bile obiteljske vožnje koje su kasnije kod nje prerasle u vožnje s prijateljima. I proširilo se to,
kao i kod tvog na širi radijus, otkrili su prirodu, no ja se sada kao i ti bojim jer prvo je odbijala kacigu ("to nitko ne nosi")
pa kad sam joj rekla da bez nje ne može, sada /kaže da/ je stavlja.
drugo, niti ja nisam sigurna koliko je pažljiva u prometu. Ok, vozimo se i zajedno pa vidim da pazi,
ali uvijek mi je u glavi scenarij kako one ("mlade babe") pričaju dok se voze i manje paze nego da su same ili sa mnom.
Ali valjda je to tako u roditeljstvu, uvijek brinemo ako nisu s nama, valjda i kad imaju 50.
kroz koju godinu će doći auti pa će tek onda biti briga...
To svi tvrde. I jadni su zbog toga
pričala mi friendica, oni žive vani, da je njena 16 godišnjakinja došla s idejom da ona + 3 prijatelja, od kojih je jedna tek dobila dozvolu,
autom putuju po Europi. Kad je mama rekla ne, ova kaže baš to: "svi drugi smiju".
Ispalo je na kraju da su, naravno, svi svojima doma govorili: svi drugi smiju, a svi su roditelji zapravo bili protiv
Meni u razumijevanju svojih tinejdžera najviše pomaže prisjećanje sebe u toj dobi, a zanimljivo je da se dosta dobro mogu prisjetiti. Mogu se prisjetiti i svog vlastitog osjećaja sebe u svom tijelu, osjećaja kako sam odrasla, zrela i odgovorna i sve znam najbolje i kimanja glavom roditeljima uz istovremeno razmišljanje kako ću ja svejedno po svom napraviti.
Imajući to sve skupa u vidu pokušavam puno pričati sa svojima ne bi li im se nešto primilo iz priče (najčešće ipak ne )
Još mali dodatak, ja izlaske i cuganje ne smatram problematičnim pubertetom. Bit će da sam i ja problematična.
Ako ćemo usporedbu s našim ponašanjem u to vrijeme kad smo bili te dobi,onda moji ne bi trebali ispitivati ni istraživati ništa gore navedeno,ali svaka osoba druga priča, tako da se jedino možeš nadati najboljem....
Inače dečki su trebali Ive godine na inter trik putovanje, baš dobili odobrenje pred koroni,i na opće moje čuđenje ispada da su sami odlučili da če ti ipak prebaciti za iduću godinu,eto očito su ipak malo promislili
Posljednje uređivanje od jelena.O : 20.08.2020. at 11:00
Ja takodjer izlaske ne smatram problematičnim nego poželjnim, ali nisam za opijanje jer smatram da se treba naučiti opustit i uživat u životu bez stimulansa. Netko to svlada prije, netko kasnije, netko nikad
Što je problematičan pubertet? Svaka od nas bi to drugačije protumačila
A izjava pubertetlije da SVE kaže roditeljima nikad nije točna. Ni ne smije biti, moraju odrasti i dobiti svoje ja.
Posljednje uređivanje od Beti3 : 20.08.2020. at 12:30
Jel vi stvarno pitate sta je prpblematican pubertet ili malo podje...?
Problematican je pubertetlija koji se opija, koji se drogira, tuče, tj. sudjeluje u nasilju neke vrste, prema drugim osobama ili imovini, koji nestaje, krade i sl.
Jel sad jasnije?
Osim toga, svatko ima svoje kriterije. Meni je veći problem bio problematičan pubertet druge djece koja su s mojim mlađim sinom bila u razredu krajem osnovne škole. Ometanje nastave, krađe, zlostavljanja, imali smo čak i provalu u stan kad su sinu tijekom tjelesnog ukrali ključ od stana i upali k nama. Užas. I sto sam mogla, ništa. Spasio me prelazak u srednju.
tema je o problematičnom pubertetu kod vlastite djece i kako se roditelji nose s njim, a ne o vršnjačkom nasilju ili pubertrtu koji nije problematičan. nažalost, obje moje kćeri su bile žrtve vršnjačkog nasilja i imamo posebne teme o tom problemu
Liči na mog sina.... kako je sada vaš sin.
[QUOTE=tanja_b;3056222]Zanimljiva tema Koliko mu trebam pustiti da ga "ništa ne zanima" i da to odradi sam sa sobom, a koliko ga moram natjerati da se trgne i ne padne u neku nezdravu letargiju. Priznajem da često puta ni sama ne znam kako najbolje reagirati, ali učim se. Sjećam se da je cvijeta negdje na nekoj temi napisala da ju je oduševilo kad joj je sin izašao iz faze mrgudnog tinejdžera u otvorenog i zanimljivog adolescenta pa se nadam da će i
Liči na moga sina.... Vas post je iz 2018....kako ste sada vi vas mrgud.... jeli cvijeta bila u pravu
Morala sam proći temu ispočetka da se prisjetim kad sam to pisala
Razvio se u međuvremenu u krasnog mladog dečka s kojim se može razgovarati o svemu, ozbiljnog i odgovornog. Malo je možda preozbiljan (tragovi "mrguda" iz puberteta), ali nije depresivan ni pretjerano zatvoren. Ima društvo u školi i izvan nje, ima svoje hobije i interese, izlazi s prijateljima kad stigne, škola mu je još uvijek na prvom mjestu prioriteta
Zaključno - njegov pubertet nije na kraju ni po čemu bio problematičan, tako da ako sam i imala nekih bojazni u početku, sad ih više nemam pa ne spadam ni na ovu temu. A po dobnoj skupini djeteta uskoro neću više spadati ni na ovaj forum
Posljednje uređivanje od tanja_b : 13.01.2023. at 15:29
Nisam citala cijelu temu, nemam zivaca.
Sto kad im sve i svi postanu "glupi" ? Trener glup, nastavnici glupi, knjige glupe, ucenje glupo, pomisao da bi mogao otici na fakultet i potrositi jos 5 godina zivota na skolu glupo ? Nije nikakva depresija u pitanju :D Na sve se smije, sve mu je "hajde sta ce oni, to je glupo", najpametniji je na svijetu. Komunikacija ne steka, pricamo i druzimo se non stop i to jako cesto na njegovu inicijativu, ali plaho mi ide na zivce ta "spika". Npr, sada kaze da ce ici u srednju skolu za konobare. Odlican je ucenik, nemam nista protiv zanimanja konobara, dapace. Da on ima neki pametan motiv, npr. konobari jako dobro zaradjuju, svidja mi se taj posao - A mu ne bih rekla. Njegov motiv je : ne moram uciti, na brzinu cu zavrsiti tu srednju skolu jer je fakultet glup i ucenje je glupo (iako je odlican ucenik). Mozda je i provokacija, ali ne pokazujem mu na van da me taj njegov stav iritira nego idem na foru da mi objasni sto je to tocno glupo i da mu kazem svoje misljenje o tome. Eto. Pomagajte :D
Ma daj, vidis da testira granice.
Do upisa druge godine jos ce 100x izjavljivati sve i svasta.
Iz mog ogranjcenig iskustva samo dvoje djece, obicno se pubertet bolje vidi na onjma koji su do tada bili suradljivi i manje buntovni.
I mislim da cu skupiti zivce i procitati cijelu temu da upoznam neprijatelja :D Zivcira me broj stranica, ali jos vise me zivcira pubertet :D
Meni to zvuči kao da mu fali samopouzdanja. Iako izgleda da mu je sve lako, nešto u tom procesu obrazovanja je njemu teško. On zasad to uspješno kompenzira, ali boji se dokad će mu to ići jer vidi da s godinama postaje sve teže. Sve ovo je, naravno, moj dojam. Osjećam se kao da čitam iz karata
Hoću reći, da moje dijete dođe s tom pričom, ja bih ovako mislila
Pa vecini je tesko. Malo je djece koja bez ikakvig napora prolaze skolovanje, pogotovo sa odlicnim. Isto tako je jako malo djece koja u 7 razredu imaju viziju svog zivota barem do sredine dvadesetih. I ideju kojim koracima ici.
Zato su tu roditelji da ih usmjere i smanje pritisak. Niti itko treba biti opterecen mislju da ce ici na fakultet nakon srednje. Niti vec sa 12 treba znati koji fakultet. Neki znaju , rijetki, i to je ok. Sto se tice ostalih oni ce smisliti putem ili nece.
Vecina djece je preplavljena informacijama o mogucnostima upisa u srednju bez da imaju blagog pojma sto odredeni izbor nosi. Zato tu roditelji pomazu da se razjasni situacija i suzi izbor.
Sto se tice konobara...moja kcer je bila ove godine na sajmu strukovnih zanimanja. Curke iz ugostiteljske su mjesake super koktele. To joj je bila totalna fora. Samo smo glatko rekli-ne. ( zbog zdravstvenig stanja ta struka joj i nije opcija)
Uz napomenu da moze raditi u kaficu pod praznicima kad navrsi 16. , da zadovolji znatizelju.
Moj stariji je dobio kompliment da miješa odličan Negroni.
I osvijestio da nije lako cijeli život raditi kao konobar.
U ovom leži srž problema s pubertetlijama, barem mojima doma. Ne šjive ni pola posto što kažu roditelji jer mi nemamo pojma i samo popujemo.Zato su tu roditelji da ih usmjere i smanje pritisak.
Tako da jedina opcija usmjeravanja ostaje nogom u guzicu.
Rehab, jel on 7. razred?
Stigne on još promijenit mišljenje do srednje.
Tako je.
Ja ću za sva vremenu biti zahvalna dvojici kolega mog starijeg sina. Jedan je bio s njim u istom razredu u glazbenoj školi, generaciju ili dvije ispred njega u redovnoj školi. On je prvi spomenuo Mioc, odnosno matematičku gimnaziju kao opciju, možda i prije nego je moj sin uopće razmišljao o tome.
Drugi ga je prijatelj savjetovao da ne upisuje umjetničku akademiju (ADU) nego neki tehnički fakultet.
Da su isti prijedlozi došli od roditelja, ne bi imali istu težinu u očima tinejdžera. Mi smo samo imali sreće. S druge strane, većina mladih prolazi kroz faze nedoumica i preispitivanja u ovoj dobi. To je normalno. Ono što nije normalno je naš kruti sustav školovanja u kojem se mladenačke dileme ili nedostatak jasnog usmjerenja često kasnije teško ispravljaju.
Mi smo djecu pustili da sami biraju škole, ali njihov izbor nije bio daleko od naših očekivanja, pa nemam nikakve savjete za roditelje koji se nađu u toj situaciji.
Mi generalno ni sa jednim nismo imali problem oko upisa.
Imali smo druge probleme, ali upis - ne.
Prvenstveno jer su oboje bili preplavljeni izborima i nisu uopce mogli vizualizirati sto taj izbor nosi.
Tako da je oboje biralo iz suzenig kruga koji sam im ja predlozila.
Ok, mozda bi stvari izgledale drugacije da su oni bili super odlikasi bez ogranicenja u ocjenama uz to bez zdravstvenih poteskoca. Ovako cijelo to more izbora uopce nisu mogli biti njihovi izbori.
Mozda je kod nas bila i stvar drugih okolnosti, obzirom da sam uvijek bila jako angazirana oko pomici u skolovanju, oboje me uvijek uvazavalo u tom podrucju.
Posljednje uređivanje od sirius : 16.08.2023. at 17:38
Djeca jesu sama birala skole, ali obzirom da nisu imala velik izbor ( mala je imala iznumno mali) tesko da mogu reci da ih nismo navodili. Mi-roditelji , okolnosti i razna ogranicenja.
On se cijelo vrijeme smijulji dok to prica i djeluje vrlo lezerno. Ne znam kako da opisem to smijuljenje. Nije u smislu da mi porucuje da se sali, nego neko smijuljenje koje prati stav "ja sam faca, ja najbolje znam". Tesko je opisati to ovako preko foruma :D Ne vidim nikakve znakove manjka samopouzdanja, samo crve koji mu vire iz guzice :D
Sad ce u osmi.
Ma ne mora ga promijeniti. Svidja mi se lova koju konobari u ovoj nestasici radnika zaradjuju :D Problem mi je taj stav, trazenje srednje skole za koju je potreban minimum truda i ucenja. Daj sto das, samo da to sto brze zgotovim. Zasad mi se to cini kao neka teenage spika, ali, napisala sam iznad, strahujem da se to misljenje ne ukorijeni kao prevladavajuci stav.