Kako preživljavate PROBLEMATIČAN pubertet?

[Barbi]

Točno tako, svako ponašanje, svaki postupak ima neku svoju posljedicu.
Za svega dvije, tri godine će većina djece o kojoj pišemo ovdje biti punoljetna, bit će pred zakonom odgovorna za svoje postupke, a kazne neće sigurno biti oduzimanje omiljene igračke. Ni razgovor.
Ovo sad su zadnji trzaji kad ih možemo pokušati usmjeriti u poželjnom smjeru.
Kod ove već stoput spominjane kazne mog sina još jedna neočekivana, a tako dobrodošla nuspojava bila je ta što su dečki inicijatori cijele priče s kojima se on intenzivno družio od petog razreda njega počeli ismijavati zbog kazne i konačno je shvatio kakvi su i prestao se družiti s njima. Ja mu nisam nikad branila druženje ni sa kim iako sam mu pokušala ukazati na mnoge negativnosti kojima su isijavali ta dvojica no to je tako, dok ne shvati sam nema pomoći. Oni naravno nisu bili kažnjeni, njihovi roditelji su općenito bili slabo uključeni u školski život svoje djece.

[Mima]

Pa da imamo normalan školski sustav, osjetili bi oni posljedice takvog ponašanja već i sada.

I apsolutno se slažem, ovo o čemu se piše su jako ozbiljne stvari, i mogu biti pogubne po obadvije strane u priči. Ne bih uopće rekla da je oduzimanje smartphonea u ovakvoj situaciji kazna, to je baš posljedica zloupotrebe.

[sirius]

Pa da imamo normalan školski sustav, osjetili bi oni posljedice takvog ponašanja već i sada.

I apsolutno se slažem, ovo o čemu se piše su jako ozbiljne stvari, i mogu biti pogubne po obadvije strane u priči. Ne bih uopće rekla da je oduzimanje smartphonea u ovakvoj situaciji kazna, to je baš posljedica zloupotrebe.

Dobili su opomene u skoli, Mima. Sluzbene, ako na to mislis.

[Poluluda]

Ne mogu vjerovati da se uopce treba raspravljati je li primjerena kazna oduzimanje smartphonea na sest mjeseci zbog nasilja u skoli. Kazna je apsolutno primjerena ucinjenom djelu, nikakvi razgovori tu ne pomazu. Zapravo, pomazu ukoliko se oni kombiniraju s kaznom. Oni sada vise nisu mala djeca, a bogme ni odrasli i moraju znati da sve ima svoje posljedice posebno ovako ozbiljna stvar. Nas skolski sustav je kakav takav jest, u vecini stvari los, ali roditelji su ti koji prvi trebaju reagirati, a onda u suradnji sa skolskom strucnom sluzbom skola odredjuje svoju kaznu. Medjutim, strucnih timova itekako nedostaje i tu oni zakazuju pa se prevencija ni ne odredjuje kako treba.

[čokolada]

Što znači opomena? Ništa. Kao i ukor briše se na kraju školske godine. Već se ukor mora izglasati na razrednom vijeću. Pa ih pola ne digne ruku jer im kolege - pokretači inicijative idu na živce. (ovo ne izmišljam, stvarno se događa!)


Evo pedagoških mjera za OŠ:

Opomena se učenicima izriče zbog lakših neprihvatljivih ponašanja ili zbog 0,5 posto neopravdanih sati od ukupnog broja sati.
Opomenu izriče razrednik u roku od 15 dana od dana saznanja za neprihvatljivo ponašanje.

Ukor se učenicima izriče zbog težih neprihvatljivih ponašanja ili zbog jedan posto neopravdanih sati.
Ukor izriče razredno vijeće u roku od 30 dana od dana saznanja za neprihvatljivo ponašanje.

Strogi ukor se izriče zbog teških neprihvatljivih ponašanja ili zbog 1,5 posto neopravdanih sati od ukupnog broja sati.
Strogi ukor izriče učiteljsko vijeće u roku od 30 dana od dana saznanja za neprihvatljivo ponašanje.

Preseljenje u drugu školu se izriče zbog osobito teških neprihvatljivih ponašanja ili zbog više od dva posto neopravdanih sati od ukupnog broja sati.
Preseljenje u drugu osnovnu školu izriče ravnatelj u roku od 30 dana od dana saznanja za neprihvatljivo ponašanje.

U obrazloženju pedagoške mjere navodi se: mjesto, vrijeme i način na koji je došlo do neprihvatljivog ponašanja, posljedice koje su nastupile ili su mogle nastupiti.
Obrazloženje mora sadržavati i podatke: o prethodno poduzetim preventivnim mjerama, prijedloge za pružanje pomoći i potpore učeniku s ciljem otklanjanja uzroka neprihvatljivog ponašanja.

Na izrečenu pedagošku mjeru opomene, ukora i strogog ukora možete uložiti prigovor o kojem odlučuje ravnatelj škole koju pohađa vaše dijete.

Na izrečenu pedagošku mjeru preseljenja u drugu osnovnu školu možete podnijeti žalbu Ministarstvu znanosti i obrazovanja.

Pedagoške mjere opomene i ukora izriču se za tekuću školsku godinu.

Mjera strogog ukora i preseljenje u drugu školu vrijedi do kraja osnovnoškolskog odgoja i obrazovanja.

[čokolada]

U školama će prije pasti strop, nego će se posegnuti za težim pedagoškim mjerama.

[Peterlin]

A osim toga, za ovakve prekršaje koji se nisu dogodili unutar školske zgeade dobili smo više puta obrazloženja da škola za to nije odgovorna, iako vide svoje učenike kako se mlate do krvi pet metara od ulaznih vrata... eh....

[Barbi]

A mjera preseljenja u drugu školu je meni idiotarija na kvadrat.
Ono, brigo moja prijeđi na drugoga. Stvarno ne vidim nikakvu poantu te mjere.

[Mima]

Istina, a ove opomene, ukori - sve je to slovo na papiru, zar ne. Ok vjerujem da niti jednom djetetu nije svejedno ako dobije takvu mjeru, ali na kraju sigurno ipak skuži da to nije ostavilo nikakve posljedice na njega.

[Poluluda]

Puno je “sticenja ledja” po skolama, kolege stite jedni druge pa odgovorni okrecu oci jer je to sin/kcer toga i toga. Puna sun nam usta zastite djece, a zapravo se sve tako nemarno radi. Ukori se brisu, suspenzija ne postoji, preseljenje u drugu skolu je totalna glupost jer dijete presele bez da se poradi na uzroku problema, i sa zrtvom i zlostavljacem. Koliko sam puta isla u skolu razgovarati s uciteljicom jer je nekolicina djece verbalno zlostavljala moju da bi na kraju kada su se pozvali roditelje te djece oni rekli da to njihova djeca nisu radila. Tek kada sam kod uciteljice i strucne sluzbe reagirala odnosno pritisnula ih razgovaralo se s tom djecom, roditelji su dovedeni pred gotov cin pa je prestalo.

[Peterlin]

A mjera preseljenja u drugu školu je meni idiotarija na kvadrat.
Ono, brigo moja prijeđi na drugoga. Stvarno ne vidim nikakvu poantu te mjere.

Jedino ako se time misli razbiti grupica zlostavljača.. ali da, nije to neko rješenje.

Ja sam odustala od ideje da sama tražim preseljenje za svoje mlađe dijete u drugu školu baš zato jer sam se bojala da bi ga u novoj sredini mogli smatrati zlostavljačem.... Radije smo otrpjeli očajan razred pun djece čiji roditelji nisu bili zainteresirani za školski život svoje djece. Krađe, mlaćenja, ruganje da ine spominjem, plus trajno ometanje nastave i nikom ništa. Naš se škola nije pretrgla da riješi stvari koje su mogli, a o onim teško rješivima da i ne govorimo. S druge strane, nemaju ni djelatnici škole ovlasti za intervencije kakve bi trebali imati (u osnovnoj školi ne smiješ učenika izbaciti s nastave, osim ako ga ne pošalješ stručnoj službi, a neki bi tada više vremena proveli kod pedagoga nego na nastavi) i tako dalje.... Ili uništavanje školske imovine. Da je roditeljima pametnjakovića koji je namjerno razbio prozor (i time ne samo napravio štetu nego i doveo u opasnost druge) stigao račun za popravak i još dodatno kazna, brzo bi se pobrinuli da se toviše ne dogodi. Ali praksa je drugačija.... O školskim izletima da i ne govorim...nauživali smo se straha do te mjere da sam odahnula kad nisu išli na završno putovanje u 8.r.

[krumpiric]

Ajde negdje gdje frajera-icu prebace u drugo selo, pa se komotno voza 45min busom, a mogao je pješke u školu, ali kad u Zgb prebace dijete u kvart do. Baš život šamara.

[casa]

Ja mislim da ta mjera nije kazna vec prilika djetetu da ga se drugačije dozivi, da se promijeni.. I da tocno tako i treba funkcionirat svako prelazenje granica do 21 godine. Nažalost, to se premještanje kao i većina mjera provodi loše.
Inače, ne mogu zamisliti da kaznim svog sedamnaestogodisnjeg sina kaznom od šest mjeseci, a dijete mi nije kao Tancino, ni vrijedno, ni mirno, ni uspješno. Meni je važno da prenesem poruku da se čovjek sam stvara i da sve što zaserem dabas, sutra mogu ne zasrat i da roditelji očekuju da svaki dan bude sve bolji čovjek. Iako moj nikad nije bio među tim zlostavljacima, ili bar ne da ja znam, pa svakako dopuštam mogućnost da bih drugačije mislila. Ovo je načelno i do sad niti jedan prijestup nije poljuljao ovaj moj proncip. I rekla bih da ga u mnogim stvarima koči što smije svašta a ja ocekujem najbolje.

[Tanči]

Zanimljivo.
Prije 10-15 godina je ovdje na Rodinom forumu, bila moda permisivnog odgoja.
Moram priznati da ni dan- danas mi to nije jasno.
Sada, od većine onih koji su tada zastupali permisivni odgoj, čitam nešto dijametralno suprotno.
Očito su pojedine zaboravile, ali ja nisam.
http://www.roditelji.hr/skola/kako-o...ladog-covjeka/
I zapravo me to i ne čudi jer su posljedice očekivane.
Vidim da ste se raspisale o bullyngu ili po naški zlostavljanju.
Jeste li čule za cyber bulling?
To je ono što pojedine rade ovdje. Konkretno meni.
I to godinama.
Razvlače moje dijete i vrijeđaju me.
Je li koja odgovarala za to?
Nije, a ni ne bude.
To vam je ok?
Kad sam ja pisala o nečijem djetetu?
NIkad.
Ali moje dijete se uredno razvlači.
Nikad nisam napisala da je najbolja, najljepša, najpametnija...ali je dvije stranice prije jedna osoba napisala da jesam, znači lagala je i još se obrušila na mene uvredama.
Je li to bullyng?
Cyber bullyng?
Zaslužuje li sankcije?
Kakve i koliko dugo?

[n.grace]

Ajde negdje gdje frajera-icu prebace u drugo selo, pa se komotno voza 45min busom, a mogao je pješke u školu, ali kad u Zgb prebace dijete u kvart do. Baš život šamara.

baš sam to htjela napisati
nekad je to preseljenje u drugu školu učinkovito, pogotovo ako roditeljima ne odgovara pa se i oni uključe u rješavanje problema
a kako je Peterlin napisala, nekad se uspiju razbiti grupice zlostavljača

[jelena.O]

Ne mora značiti da je loš ili neuzoran mak premješten,recimo ja znam jednog koji je iz naše škole prebačen u školu mojih nećaka i baš u nećakov razred.mali je oličenje svega naj.istina ne znam zašto je prebačen jer se o tome nije pričalo.

[čokolada]

Tanči, što smatraš pod permisivnim odgojem? Koliko nas na temi ima koje smo tu 10-15 godina? Molim, reci na koga misliš.
Ja sam prva bila i ostala protivnik udaranja djeteta, ni pecpec po prstima, ni pljespljes po peleni, niti su mi djeca urlala u krevetiću dok ne zaspu, niti su se na slične načine čeličila ili.mene maltretirala.
Kako su odrastale, tako su i moja očekivanja rasla pa kad sam ocijenila da su im apsolutno sve potrebe zadovoljene, a one i dalje cendrale zbog gluposti, strpljivo sam jednom-dvaput objasnila zašto ne može i treći put rekla DOSTA. I ignorirala. I gle čuda, nakon mog dosljednog ponavljanja istog, shvatile su. Bez agresivnih radnji i kazni. A imala sam dvoje SUPERZAHTJEVNE djece.
Sad su moja očekivanja, što se ponašanja tiče, još veća i da, očekujem da ih slijede i one to znaju. Ali svejedno imam oči i uši širom otvorene. I ako u teen dobi zglajzaju, da, snosit će posljedice.
Da danas pitaš moju djecu jesam li permisivna mama, krepale bi od smijeha. Obje. I rekle da bi me trebalo poslati u razred da po kratkom postupku riješim razredne budalaše.

Drugi dio tvog posta iz pristojnosti ne želim komentirati.

[Peterlin]

Ne mora značiti da je loš ili neuzoran mak premješten,recimo ja znam jednog koji je iz naše škole prebačen u školu mojih nećaka i baš u nećakov razred.mali je oličenje svega naj.istina ne znam zašto je prebačen jer se o tome nije pričalo.

Pa sad, ako je premješten zbog neke spačke, koju je on napravio, moguće je da je izvukao pouku i popravio se.

Ali vjerojatno nije dobio premještaj po kazni, možda se obitelj preselila ili su ga roditelji htjeli maknuti iz okruženja koje mu nije odgovaralo.

[Beti3]

E da, očekivanja, gadna je stvarnost kad se mama suoči sa krahom svojih očekivanja.
Najbolje je ne ih imati, ali ljudi smo, kako ih zanemariti?
Ja sam ih rano napustila, još kad sam iznevjerila mamina očekivanja. Odlučila sam da ne očekujem ništa od svoje djece, nego da ih prihvatim kakva jesu i trudim se uobličiti ih u što bolje osobe, sukladno njihovom mogućnostima.

I pročitajte članak koji je linkala Tanči, dobro opisuje "zločin i kaznu".
I još... ma, dosta sam pisala.

[marla-s]

Do iti jedan premjestaj za kojeg znam bio je iniciran od strane ucenika, odnosno, roditelja koji su tim cinom zeljeli dijete maknuti iz agresivne sredine.
Znaci, zlostavljaci ostaju, zlostavljani se sklanjaju i primorani su na promjenu sredine.

Apropo disciplinskih mjera, sigurno da postoje razlike od kolektiva do kolektiva, no u svom 13-godisnjem radu u skoli (dva kolektiva) nismo se ustrucavali izricanja kazni. U konacnici, dodje do smanjenog vladanja, a to je sve vrlo diskutabilno koliko je koristi od ikakvih resursa kojima skola raspolaze. Uglavnom, ako mislite da su prosvjetari sretni s takvim ogranicenjima i (ne)mogucnostima postupanja - nisu nimalo.

A ono sto iza svakog problematicnog djeteta stoji je nesuradljiv i, nazalost, jednako problematican roditelj.

[Peterlin]

Zanimljivo.
Prije 10-15 godina je ovdje na Rodinom forumu, bila moda permisivnog odgoja.
Moram priznati da ni dan- danas mi to nije jasno.
Sada, od većine onih koji su tada zastupali permisivni odgoj, čitam nešto dijametralno suprotno.
Očito su pojedine zaboravile, ali ja nisam.
http://www.roditelji.hr/skola/kako-o...ladog-covjeka/
I zapravo me to i ne čudi jer su posljedice očekivane.
Vidim da ste se raspisale o bullyngu ili po naški zlostavljanju.
Jeste li čule za cyber bulling?
To je ono što pojedine rade ovdje. Konkretno meni.
I to godinama.
Razvlače moje dijete i vrijeđaju me.
Je li koja odgovarala za to?
Nije, a ni ne bude.
To vam je ok?
Kad sam ja pisala o nečijem djetetu?
NIkad.
Ali moje dijete se uredno razvlači.
Nikad nisam napisala da je najbolja, najljepša, najpametnija...ali je dvije stranice prije jedna osoba napisala da jesam, znači lagala je i još se obrušila na mene uvredama.
Je li to bullyng?
Cyber bullyng?
Zaslužuje li sankcije?
Kakve i koliko dugo?

Tanči, prerjeruješ, ali ozbiljno.... Svatko od nas gleda svijet iz svojih cipela. Ja razumijem i tebe i vjerujem da je istina to što pišeš jer moj stariji sin je takvo dijete, koje stvarno nije bilo izazov za roditelje.... alii mlađi je druga priča. On mi je bio i još je uvijekveći izazov. Tako da razumijem i forumašice čija djeca su veći izazov od tvoje kćeri i njima su tvoji postovi kao crveni feferon u rupi straga. Sve u redu, tvoje dijete je super i svaka joj čast, aliiii mene je moje mlađe dijete naučilo nečem važnom: karakter mog starijeg sina nije moja zasluga ni rezultat mog odgojnog djelovanja. Taj bi bio takav u svakoj obitelji, a takav je i mm. Kad vidim mlađega i njegove nepodopštine (koje je sad uglavnom prerastao) vidim svoje djetinjstvo i mladost. Vidim tu puno svojih osobina,pa odakle mi onda pravo kritizirati bilo koga? Reci mi što bi radila da ti je dijete drugačije? Da se odskiće i da 2 dana ne kaže nikom gdje je? A to sam ja izvela, baš negdje pred kraj srednje škole... Što bi ti s njom? Kao i svi ostali, nosila bi se s tim kako bi najbolje znala i umjela, dala bi sve od sebe pa se nadala najboljem.Svatko od nas ima svoj spektar izazova s kojima treba izlaziti na kraj. Moji su na jednom mjestu, tvoji na drugom, druge forumašice imaju svoje..... Cyberbullying, ma daj molim te, kaj god...

[Tanči]

Odgovor Čokoladi i ostalima.
Svi smo tu cca 10-15 godina.
Dovoljno je pogledati godinu registracije.
Znači ja pretjerujem.
Kad se mene i moje dijete vrijeđa to nije cyber bullyng, a kad neko dijete prdne kad je mama u PMS ili sad i u klimakteriju, onda je ok kazna od 6-12 mjeseci.
S druge strane je ok da piju, puše, drogiraju se...
Neke tvrde da svi to rade, ali lažu pa roditelji ne znaju.
Iz pristojnosti neću dalje.
Smučilo mi se.
I iskeno žalim pojedinu djecu.


Sent from my iPhone using Tapatalk

[Peterlin]

Pa dobro, to je tvoj izbor. Ovo je topic o izazovima s kojima se roditelji sretnu dok su im djeca u pubertetu. Ako nisi među njima, onda ok, sreća tvoja. Vjerojatno ne nužno i zasluga...

[Mima]

Do iti jedan premjestaj za kojeg znam bio je iniciran od strane ucenika, odnosno, roditelja koji su tim cinom zeljeli dijete maknuti iz agresivne sredine.
Znaci, zlostavljaci ostaju, zlostavljani se sklanjaju i primorani su na promjenu sredine.

Apropo disciplinskih mjera, sigurno da postoje razlike od kolektiva do kolektiva, no u svom 13-godisnjem radu u skoli (dva kolektiva) nismo se ustrucavali izricanja kazni. U konacnici, dodje do smanjenog vladanja, a to je sve vrlo diskutabilno koliko je koristi od ikakvih resursa kojima skola raspolaze. Uglavnom, ako mislite da su prosvjetari sretni s takvim ogranicenjima i (ne)mogucnostima postupanja - nisu nimalo.

A ono sto iza svakog problematicnog djeteta stoji je nesuradljiv i, nazalost, jednako problematican roditelj.

Škole zaista ne raspolažu ne znam kakvim alatima za kažnjavanje, ali po mom iskustvu uopće ne koriste niti ono čime raspolažu.

Dapače, prošle školske godine se u školi mog djeteta odigrao jedan incident na koji mi je reakcija škole stvarno uništila zadnju iluziju da je škola spremna išta napraviti po pitanju discipline.

[Poluluda]

Istina je da ucitelji ne raspolazu alatima za kaznjavanje nepozeljng ponasanja jer su kazne neucinkovite kada se brzo brisu niti ih ucenici shvacaju preozbiljno. Po meni bi ucinkovita bila suspenzija plus dobar strucni tim koji radi sa zlostavljacem i zrtvom. Mnoge skole ni ne koriste ono sto imaju na raspolaganju jer se ili ne zele mijesati ili im je proces izricanja kazni predug, a mnoge ni nemaju strucni tim. I ja sam razocarana u osnovnu skolu i nadam se boljom srednjom. Jedina je razlika sto srednje nisu obvezne pa se zlostavljaci mogu iskljuciti iako ni to nije rjesenje jer dobijemo djecu koja se kasnije ne mogu zaposliti pa smo opet u problemu. Jedini nacin je prevencija i dobar strucni tim.
Sto se tice kazni, ni jednu ovdje ne smatram neprimjerenom jer su nam tinejdzeri malo skrenuli s puta i treba ih vratiti, ali nisu nista nepopravljivo napravili. Medjutim, bude mi zao sto sam temu otvorila jer neke roditelje se proziva nesposobnima jer su samo tako eto puknuli kaznu bez ikakvog razgovora, a djeca su nepopravljiva i vracamo se na to da je odgoj zakazao
dok se nemalo puta napisalo da odgoj ponekad nema veze s tinejdzerskim glupostima jer jedno dijete je super dok drugog uhvate musice.

[marla-s]

Škole zaista ne raspolažu ne znam kakvim alatima za kažnjavanje, ali po mom iskustvu uopće ne koriste niti ono čime raspolažu.

Dapače, prošle školske godine se u školi mog djeteta odigrao jedan incident na koji mi je reakcija škole stvarno uništila zadnju iluziju da je škola spremna išta napraviti po pitanju discipline.

Neke koriste, neke ne.

Zao mi je zbog tvog i djetetovog iskustva i razumijem kako vam je - i sama sam vodila neke teske bitke u skoli gdje mi dijete ide. I ne, nije sve bilo ni po rijecima struke, ni pravilima skole, niti mi je dijete bilo sretno cijelim nizom dogadjaja. No, makar je zlostavljanje stalo i to ne zahvaljujuci skoli, vec mojoj malo ostrijoj intervenciji. "Kako cemo-lako cemo" me nije zadovoljilo kao roditelja, posebno kad su potencijalno opasne situacije u pitanju. Pustala sam dugo vremena da sam rjesava situaciju, dala mu savjet i podrsku, a reagirala sam kad sam ocjenila da je kraj kraju.

Tako, razumijem roditelje koji su razocarani (ne)postupanjem unutar sk.sustava. Ipak - nije svugdje isto i sva sreca da je tako...

[sirius]

Istina je da ucitelji ne raspolazu alatima za kaznjavanje nepozeljng ponasanja jer su kazne neucinkovite kada se brzo brisu niti ih ucenici shvacaju preozbiljno. Po meni bi ucinkovita bila suspenzija plus dobar strucni tim koji radi sa zlostavljacem i zrtvom. Mnoge skole ni ne koriste ono sto imaju na raspolaganju jer se ili ne zele mijesati ili im je proces izricanja kazni predug, a mnoge ni nemaju strucni tim. I ja sam razocarana u osnovnu skolu i nadam se boljom srednjom. Jedina je razlika sto srednje nisu obvezne pa se zlostavljaci mogu iskljuciti iako ni to nije rjesenje jer dobijemo djecu koja se kasnije ne mogu zaposliti pa smo opet u problemu. Jedini nacin je prevencija i dobar strucni tim.
Sto se tice kazni, ni jednu ovdje ne smatram neprimjerenom jer su nam tinejdzeri malo skrenuli s puta i treba ih vratiti, ali nisu nista nepopravljivo napravili. Medjutim, bude mi zao sto sam temu otvorila jer neke roditelje se proziva nesposobnima jer su samo tako eto puknuli kaznu bez ikakvog razgovora, a djeca su nepopravljiva i vracamo se na to da je odgoj zakazao
dok se nemalo puta napisalo da odgoj ponekad nema veze s tinejdzerskim glupostima jer jedno dijete je super dok drugog uhvate musice.

Nisam shvatila da je itko na temi puknuo kaznu bez razgovora samo zato sto mje taj dan bio u PMS-u.
Pa sad ako netko selektivno cita, to je vise njegov problem.

[Mima]

Neke koriste, neke ne.

Zao mi je zbog tvog i djetetovog iskustva i razumijem kako vam je - i sama sam vodila neke teske bitke u skoli gdje mi dijete ide. I ne, nije sve bilo ni po rijecima struke, ni pravilima skole, niti mi je dijete bilo sretno cijelim nizom dogadjaja. No, makar je zlostavljanje stalo i to ne zahvaljujuci skoli, vec mojoj malo ostrijoj intervenciji. "Kako cemo-lako cemo" me nije zadovoljilo kao roditelja, posebno kad su potencijalno opasne situacije u pitanju. Pustala sam dugo vremena da sam rjesava situaciju, dala mu savjet i podrsku, a reagirala sam kad sam ocjenila da je kraj kraju.

Tako, razumijem roditelje koji su razocarani (ne)postupanjem unutar sk.sustava. Ipak - nije svugdje isto i sva sreca da je tako...

Ne treba ti biti žao, incident nije imao nikakve veze s mojim djetetom.

[marla-s]

Znam da nije usko vezano za temu, no svakako je se tice, no moram nadodati da veliki broj hrvatskih skola uopce nema stalno dostupnu strucnu sluzbu. Konkretno, u jednoj skoli imamo pravo samo na pedagoga koji je na pola radnog vremena, a u drugoj smo tek nedavno dobili dozvolu da se raspise natjecaj za defektologa jer imamo (pre)vise ucenika s poteskocama. I oni rade na pola radnog vremena, odnosno, ima dana kad u skoli nema nikog od strucne sluzbe.

Da, mnoge bi stvari mogle biti bolje i to nasa djeca zasluzuju...no, trenutno imamo sto imamo. Dosadasnje reforme malo su toga promijenile (osim sto su utuceni mnogi novci i od nas prosvjetara se trazilo da ispunjavamo samo sve vise dokumentacije).

Nadam se da ce i u ovoj drzavi jednom biti bolje. Voljela bi da sam malo i optimisticnija, no trenutno to mogu samo kao neku "daleku viziju" zeljeti...

Oprostite ako sam prevec skrenula s teme...

[sirius]

Znam da nije usko vezano za temu, no svakako je se tice, no moram nadodati da veliki broj hrvatskih skola uopce nema stalno dostupnu strucnu sluzbu. Konkretno, u jednoj skoli imamo pravo samo na pedagoga koji je na pola radnog vremena, a u drugoj smo tek nedavno dobili dozvolu da se raspise natjecaj za defektologa jer imamo (pre)vise ucenika s poteskocama. I oni rade na pola radnog vremena, odnosno, ima dana kad u skoli nema nikog od strucne sluzbe.

Da, mnoge bi stvari mogle biti bolje i to nasa djeca zasluzuju...no, trenutno imamo sto imamo. Dosadasnje reforme malo su toga promijenile (osim sto su utuceni mnogi novci i od nas prosvjetara se trazilo da ispunjavamo samo sve vise dokumentacije).

Nadam se da ce i u ovoj drzavi jednom biti bolje. Voljela bi da sam malo i optimisticnija, no trenutno to mogu samo kao neku "daleku viziju" zeljeti...

Oprostite ako sam prevec skrenula s teme...

Zakonski okviri dopustaju puno vise strucne sluzbe nego sto ih skole imaju. Osim toga zanimljivo je da knjiznicari ulaze u taj i tako prilicno mali broj strucne sluzbe.

[Poluluda]

Nisam shvatila da je itko na temi puknuo kaznu bez razgovora samo zato sto mje taj dan bio u PMS-u.
Pa sad ako netko selektivno cita, to je vise njegov problem.

Da, nitko je ni nije puknuo eto tako bez razloga jer nam je tako doslo i svi bismo voljeli da do toga nije moralo ni doci.

[Peterlin]

Znam da nije usko vezano za temu, no svakako je se tice, no moram nadodati da veliki broj hrvatskih skola uopce nema stalno dostupnu strucnu sluzbu. Konkretno, u jednoj skoli imamo pravo samo na pedagoga koji je na pola radnog vremena, a u drugoj smo tek nedavno dobili dozvolu da se raspise natjecaj za defektologa jer imamo (pre)vise ucenika s poteskocama. I oni rade na pola radnog vremena, odnosno, ima dana kad u skoli nema nikog od strucne sluzbe.

Da, mnoge bi stvari mogle biti bolje i to nasa djeca zasluzuju...no, trenutno imamo sto imamo. Dosadasnje reforme malo su toga promijenile (osim sto su utuceni mnogi novci i od nas prosvjetara se trazilo da ispunjavamo samo sve vise dokumentacije).

Nadam se da ce i u ovoj drzavi jednom biti bolje. Voljela bi da sam malo i optimisticnija, no trenutno to mogu samo kao neku "daleku viziju" zeljeti...

Oprostite ako sam prevec skrenula s teme...

Nisi skrenula, to je upravo dio ove priče. Stručne službe u školama su deficitarne (i ne samo stručne službe) ali ono što roditelje smeta je kronično nerješavanje problema koji bi se mogli riješiti.... Štajaznam, kod mog starijeg je zbog bullyinga među djevojčicama bio sazvan izvanredan roditeljski sastanak, problem se imenovao i poduzete su mjere koje su dale rezultate. Ali to je jedini put u 9 godina koliko su moja djeca bila u osnovnoj školi. Vidjela sam vandale iz te škole kako gule uništavaju mlada friško posađena stabla uz ogradu škole, znam koji su,rekla sam kome je trebalo i ništa. Polomljeni golovi i koševi, znaju se krivci i ništa... Živce su mi pojeli izvještaji na VR koliko se potrošilo na razbijene prozore, a trebale su godine da se nabavi nadzorni sustav, anakon toga opet ništa. Uvijek sam strahovala kad bi moja djeca bila dežurna na porti, jer nikad ne znaš tko ti može naletjeti, a s čim se 13 ili 14godišnjak ne može nositi. A ne bi platili zaštitara....da profesionalac rješava situaciju kad vrli roditelj pod gasom dođe u školu..... To su samo neki primjeri. U srednjoj je ipak puuuno bolje. Ako ništ drugo, na porti su odrasle osobe, a ne maloljetni učenici oš.

[čokolada]

U slučaju za kojeg znam (u smislu školskog nereagiranja) radilo se, koliko sam uspjela shvatiti, o netrpeljivosti među školskim strujama u zbornici i očitoj samovolji uprave da zataška učeničke "nepodopštine" iako su imali otvorene ruke i valjda 99% roditelja na svojoj strani. Rekla bih - škola je sama pala i sama se ubila. I uopće mi ih nije žao. Samo da čujem da drugi put cendraju kako nemaju "alate" za reagiranje. Ali ne, lakše je ne talasati jer onda bi i pokoje govance isplivalo na površinu. Ovako je lijepo sve opet u redu.

[Trina]

Tanči, ti si nas prva potegla za jezik. A moje iskustvo se mora razlikovati od tvoga jer ja imam četvero djece a ti jedno. Četiri različita karaktera, četiri različita svijeta, četiri stotine društava, okoline, četiri razreda, četiri milijuna gluposti sa svakim od njih. A tvoja jedna ne može u sljedećih sto godina napraviti gluposti koliko mogu mojih četvero. I mojih četvero nikad neće biti "dobri" ko tvoja jedna. Nije stvar u natjecanju, stvar je u bezgrešnosti koju nam prikazuješ. Moji su divljaci. svi. I neka su.

[kli_kli]

Evo jedan primer iz Kalifornije: u skoli u koju idu Luna i Izi (tad su bili K i 4. razred), petas je udario prvaka. Direktor je svim petasima zabranio da se igraju posle skole u dvoristu, a ostaloj deci je bilo dozvoljeno ali samo uz strogi nadzor odraslih. Nadzor je morao biti toliko strog da sam morala da stojim uz liniju kosarkaskog igralista gde je moj sin od 9 godina igrao kosarku s drugarima. Ne znam kako je kaznjeno dete koje je izvrsilo nasilje jer ovde jako drze do privatnosti u smislu da sto te se ne tice, ne treba komentarisati. Iako mi se sve cinilo preteranim (posebno da nadzirem Izija i njegove drugare koji su valjda najmiroljubivija deca ikad :D) ovo jeste legitiman odgovor na politiku 'zero tolerance' prema nasilju.
Ovde su direktori leaderi, i kad se desi nesto sto zdrma 'community,' leader je taj koji sprovodi mere kojima se zalecuju posledice.

[čokolada]

Tako i treba biti, koja demokracija, glasanje, tko je za, tko protiv, osnuj komisiju i slične trice. Zna se tko je odgovorna osoba.

[čokolada]

Nama su se u OŠ tresle gaće kad bi direktor ušao u razred, a ne do ti Bog da si završio u njegovoj kancelariji. A bio je najbolji čovjek na svijetu, obožavali smo ga. Kad je igrao Hajduk kakvu važnu utakmicu, bili su skraćeni satovi .

[Poluluda]

I treba biti zero tolerance, kada bi se malo pokazali zubi i sve skole to slijedile barem za pola bi se rijesilo nasilje ako ne iskorijenilo. Ovako imam osjecaj da mnogim skolama “ovo je mjesto nulte tolerancije na nasilje” stoji za ukras.

[n.grace]

i jako puno ovisi o učitelju, odnosno razredniku. moja je imala veliku sreću s oboje, prekrasne osobe uvijek spremne pomoći i nadam se da će joj se posrećiti i u gimnaziji.

[ana.m]

Vjerujem da ima ponesto djece u rasponu izmedu Aide u pulskoj areni i bljuvanja uz magistralu u 4 ujutro nakon cajki u lokalnom klubu.

Tocno tako.
Nema sanse da bih se na forumu usudila napisati da mi je dijete potpuno otklizalo ( sto god to znacilo).
Dovoljno sam se ugrozila pisanjem o tome da je upisalo strukovnu skolu i da je jedva proslo da dobrim uspjehom.
U svoju obranu prvi put je u svom skolovanju imao uzorno vladanje ( iako je pobrao sluzbenu opomenu zbog brbljanja).
Ima li nade, Lastane?

Nisam već dugo pisala, ali da ti samo kažem da te razumijem u potpunosti. Moj je 8. razred i sad je rekao da vidi da je zasrao i da će pokušati to popraviti u 8. i iskreno se nadamo da će bar približno upisati neku školu koja mu se sviđa. I da, dobila sam lekciju da je za djetetov uspjeh kriv roditelj. Onda sam zaslužna i za to što mi srednja prolazi s 5.0 a ja nemam pojma kad koji test piše niti kaj uči..

[tanja_b]

Ovako imam osjecaj da mnogim skolama “ovo je mjesto nulte tolerancije na nasilje” stoji za ukras.

Ovako je meni bilo rečeno još kad mi se dijete upisivalo u OŠ, od strane osobe koja aktivno radi u prosvjeti.
Kasnije sam se uvjerila da je to, na žalost, istina.

[Munkica]

O, da...

Kratko vrijeme sam radila u jednoj osnovnoj skoli na zamjeni. Prvi dan kad sam dosla su mi se u jednom razredu decki potukli, a nakon toga je jedan malac setao po rubu prozora i prijetio da ce skociti. Isti koji je zapoceo cijelu kavgu. Odgovor pedagogice na sve to je bio da se ne petljam s njim jer nisu sigurni sto je u stanju uciniti... ukratko, da ga pustim da maltretira sve jer ce ionako uskoro zavrsiti skolovanje.
Toliko o netoleranciji nasilja.

[Beti3]

A, ne znam što reći. Mislim da nasilje nad drugim potiče i iz nasilja u domu. Ako se dijete kažnjava za ponašanje nepoželjno roditelju, onda ono misli da smije i kolege kažnjavati za ponašanje nepoželjno njemu.

[cipelica]

U nasilnom društvu ‘ mjesto nulte tolerancije na nasilje’ je utopija.

[cipelica]

Munkica, što misliš da je trebalo napraviti u konkretnom slučaju?

[casa]

Ovo smo već puno puta prozvakale. Osim što treba pomoći djetetu nasilniku treba i žrtvi da nauče promijeniti svoje obrasce ponašanja. To roditelji kako oni nasilnika, tako oni žrtve, odbijaju u onim rijetkim slučajevima kad sustav profunkcionira.
I ljudi koji kad dijete hoda po rubu prozora ne poduzimaju ništa ne bi smjeli raditi s djecom. Odradila sam nešto zamjena i na ovakve komentare pedagoga, pitam najozbiljnije a da ja nazovem czss?
Sve ovo ima malo veze s problematičnim pubertetom. Na to bih se vratila.
Tinejder koji povremeno puši, pije, ponekad zakasni... Kako se prema takvima odnosite? Oni koji imaju poslusnu i milu djecu su dobrodošli svojim iskustvom kao ja majka četvero prirodno zacete djece polovicno planirane na podforumu umjetna oplodnja... Hvala

[Barbi]

Pričao mi razrednik mlađeg djeteta, u školi u kojoj je ranije radio imao je u razredu dečka koji je bio strah i trepet, imao svoju bandu i sve redom maltretirao, kao u američkim filmovima, bojali su ga se i djeca i profesori. I konačno jednom se pojavi njegova majka u školi i on joj ispriča par situacija a žena u potpunom šoku i nevjerici, kaže mu da je njezin sin doma uzorno dijete, sve radi po kući, sprema, kuha, čuva mlađu braću/ sestre, nikad s njim nikakvih problema imala nije. Sad, koliko je tu istine a koliko prikrivanja ne znam, ali uvijek uzmite u obzir da su naša djeca doma jedna priča vani neka druga. I možemo znati ono što nam kažu osim dok ne eskalira nešto pa dođe do nas drugim kanalima.

Casa, to što povremeno puši i pije možeš ne odobravati ali teško da možeš spriječiti. U ovom što ti spominješ meni je sporno jedino kašnjenje, ne kao takvo već kao nepoštivanje dogovora. Tu sam odlučna (barem bila dosad) - uvijek se može dogoditi nešto nepredviđeno, da crkne tramvaj ili bus, ali očekujem da mi se javi i obrazloži kašnjenje.
Kašnjenje bez razloga i obrazloženja ne podnosim.

[n.grace]

i na ovoj temi možemo vidjeti da nije uvijek uzrok nasilje u roditeljskom domu. djeca se povedu za društvom i rade stvari koje inače ne bi, više puta sam prošla kroz to za svojom djecom.

[n.grace]

ulet Barbi - eto, točno sam na to mislila

[ana.m]

Vjerujem da ima ponesto djece u rasponu izmedu Aide u pulskoj areni i bljuvanja uz magistralu u 4 ujutro nakon cajki u lokalnom klubu.

Ja ne oduzimam mobitele. Ja ih razbijam.

Ovo je moj muž napravio sinu kad ga je po ne znam koji put uhvatio da umjesto da uči igra igricu na mobitelu. Ostao je bez mobitela do kraja školske godine. Dobio je mobitel kad su počeli praznici, neki rabljeni kaj smo imali doma. Da se može čuti s društvom i da se dogovore za van. Internet nema u svojoj sobi, samo u boravku,