 |
|||
Zato jako pazim da ne budem nasrtljiva i predirektna u svojim nastojanjima. Najradije bih mu rekla da ne trabunja gluposti, ali fino pakiram razgovor u stilu : sto te privlaci u konobarenju, jesi li sagledao dobre i lose stvari tog posla, kad upises nesto sto te zaista zanima i sto stvarno volis, onda ni ucenje nije muka.. I tako, pokusavam mu siriti sliku na neki fin nacin, da ne pocne traziti srednju skolu kojom ce nam se inatiti.Peterlin prvotno napisa
Posljednje uređivanje od rehab : 16.08.2023. at 22:33
Pa da takav stav mu je bezveze.
Vidjet ćeš već u prvom polugodištu u kojem smjeru sve ide.
Ja sam iz tog razloga pobornik toga da djeca krenu radit tijelom praznika još u srednjoj školi pa da vide sve aspekte nekog posla, a ne samo jednu stranu.
Uvijek se sjetim jednog našeg iz šire obitelji. Isto jako dobar učenik al njemu se ne daaaaa učit više, zašto bi bla bla...al mu mama nije dala da divani doma pa je morao radit. I tako je pekao/vrtio piliće na placu u nekom kiosku.
Nakon godinu dana je promijenio odluku i otišao na faks. Završio ga, radi u struci, dobio brojna priznanja.
Živili piceki!!
Posljednje uređivanje od Lili75 : 16.08.2023. at 23:06
Ja sam općenito alergična na stav: Ne daaa mi seee!
Bilo da se radi o sudju, vešu, knjizi ma bilo čemu.
A ono ne da se ni meni masu stvari u životu (npr kuhat svaki dan) al eto radim.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 16.08.2023. at 23:10
Radio je (i zaradio) cijelo ljeto u obiteljskim poslovima, a bome odradi svaki dan i lijep broj kucanskih poslova. Nije lijen, glumi majmuna, eto da se tako izrazim :D Mada, moram priznati da je ta prica pocela kad je slucajno naisao na moje ogromne, debele knjizurine s faksa koje jos cuvam. Moguce da ga je to malo sokiralo.Pa da takav stav mu je bezveze.
Vidjet ćeš već u prvom polugodištu u kojem smjeru sve ide.
Ja sam iz tog razloga pobornik toga da djeca krenu radit tijelom praznika još u srednjoj školi pa da vide sve aspekte nekog posla, a ne samo jednu stranu.
Uvijek se sjetim jednog našeg iz šire obitelji. Isto jako dobar učenik al njemu se ne daaaaa učit više, zašto bi bla bla...al mu mama nije dala da divani doma pa je morao radit. I tako je pekao/vrtio piliće na placu u nekom kiosku.
Nakon godinu dana je promijenio odluku i otišao na faks. Završio ga, radi u struci, dobio brojna priznanja.
Živili piceki!!
e pa šta čuvaš knjižurine
Zbog sličnih razloga je moj mlađi odabrao TVZ, a ne FER nakon srednje škole, iako je imao bolji rezultat na državnoj maturi nego stariji (uporniji) brat. Rekao je da ta količina učenja nije za njega. Dobro je odlučio. Trenutno završava prvi stupanj i opet ima dilemu što dalje, ići raditi ili upisati specijalistički studij. Nisam baš uvjerena da će upisati dalje, ali rekli smo mu da sjedenje doma ne dolazi u obzir. Zna on to i sam. Samo sam mu napomenula da je puno teže i kompliciranije vratiti se na studij nakon prekida nego nastaviti odmah dalje, ako se za koju godinu predomisli. Tja, vidjet ćemo. S jedne strane bih voljela da završi i idući stupanj, a s druge sam se pomirila da je sasvim u redu ako ostane prvostupnik. U njegovoj struci i s tim se može uredno raditi.
Valjda postoji nesto izmedu skole za konobara i faksa sa debelim knjigama?
Mislim da nekima djeluje zastrasujuce da moraju sa 14 odluciti da ce jednog dana morati uciti iz jako debelih knjiga. Zato postoje cestverogodisnje strukovne skile. Imas opciju faksa , ali ne obavezno.
Osim toga cesto mi se cini da je u Hrvatskoj ( gdje je visoko skolovanje besplano ili jeftino) faks sam po sebi cilj.
Faks bi trebao biti alat kojim mozes raditi zanimanje koje te zanima. Ako je za to zanimanje nuzno imati visoko obrazovanje. Sama cinjenica da imas viziju da ces morati guliti po debelim knjizurinama jer se od tebe ocekuje da ides na faks prilicno je demotivirajuca. Sasvim je drugacije ako znas da zelis raditi nesto sto zahtjeva da imas fakultet.
Ne znam da li sam bas dobro objasnila...u svakom slucaju jasan mi je otpor . Ali nema potrebe ( ni za tebe ni za dijete) smatrati upis u srednju konacnom odlukom za ostatak zivota. Treba upisati nesto gdje su opcije otvorene i tako se dijete treba osjecati, bez pritiska.
Posljednje uređivanje od sirius : 17.08.2023. at 13:23
Mislim da je problem kod bistre djece to što gledaju oko sebe i vide da se znanje i marljivi rad ne cijeni proporcionalno uloženom trudu. Imali smo i mi takve faze i otkrića prije puno godina. Moj kolega jednom je rekao za koliko kišobrana njegov tata zaradi mjesečno, ne baš puno...
Svojoj djeci sam isto iz prikrajka pokušala savjetovati da struka i posao koji odaberu treba biti nešto što ti nije tlaka raditi više sati dnevno dugo godina. Uzalud neki super plaćeni posao ako te psihički ubija....
Sretno, nije to lako, gledati djecu dok donose ključne odluke za koje mislimo da nisu baš najbolje. S druge strane, naučila sam da im treba dati određeni stupanj slobode i pravo na vlastitu grešku tu i tamo. Uskoro će sve odlučivati sami.
Ne znam, mene osobno bi plasila ocekivanja da nesto moramu dobi od 14 godina ( kao konacna odluka za cijeli zivot) iako pojma nemam da li ce mi se to svidjeti i da li cu biti dobra u tome.
Pa sad, iskreno, nema sanse da bi podrzala odluku djetetu koje prolazi sa odlicnim da upise za konobara iz inata.
Otvoreno bi rekla da to ne dolazi u obzir i da bira nesto drugo.
Neki izbor koji ga nece tako ograniciti kasnije.
Da li ce nastaviti visi stupanj obrazovanja ili se zaposliti ne cini mi se uopce kao dramaticna odluka. Zapravo smatram da je puno bolje raditi i steci iskustvo i bolji uvid u struku, pa tek onda upisivati visi stupanj obrazivanja ako to zeli.
Evo, upravo to, sjajno si srocila ono kako ja razmisljam. Meni se osobno posao konobara cini super. Ali voljela bih da upise neku cetverogodisnju srednju skolu i da ima mogucnost izbora. Ono, zavrsi tu srednju skolu i idi poslije konobariti ako mislis da je to ono sto je za tebe.
Potpis i na ovo
E sad mi jos samo recite sto bi vi na mom mjestu i koliko politicki korektna trebam biti u razgovoru s njim ako ta tema opet ispliva :D
Posljednje uređivanje od rehab : 17.08.2023. at 14:36
Nostalgija, smrce pa šta čuvaš knjižurine
Osjetljivi su na muljanje u ovoj dobi. Ja bih iskreno rekla upravo ono što mislim, eventualno bih pripazila na način kako to izgovoriti... Probaj porazgovarati ravnopravno, kao s odraslom osobom. Probaj ga pitati što bi on tebi savjetovao da je on roditelj, a ti mlada osoba koja treba donijeti neke odluke.
Poznaješ svoje dijete, pa ćeš znati je li to primjeren pristup. Kod mojih je taj pristup *kao s odraslima" davao najbolje rezultate.
Slažem se. Treba im nekako proširiti vidike. Često mi mislimo da znaju neke stvari koje mi uzimamo zdravo za gotovo, a ipak klinci znaju puno manje ili imaju krivu sliku
Ja bih isto bila iskrena i direktna.
Mislim da se on majmunira i glupira, al da će na kraju promijenit stav i mišljenje. Više možda testira.
Naš mlađi sin je želio upisati vojno učilište nakon srednje škole. Samo radi toga je polagao A razinu svih predmeta na maturi. Molila sam ga i uvjeravala da to nije za njega (astmatičar) ali nije pomoglo. Na kraju nije uspio proći provjeru tjelesne sposobnosti. Sve je bilo super osim jedne stvari, nije uspio istrčati zadanu rutu u propisanom vremenu.
Mm i ja smo ga na sve mile i nemile načine pokušali usmjeriti na bilo koji obični faks, a onda sam zaključila da ga treba pustiti na miru. Prva tri izbora bili su mu vojni studiji. Na kraju je upisao četvrti izbor, ali nisam sigurna da se danas sutra neće probati zaposliti negdje u vojsci. Ne bi me iznenadilo.
Eto, nije to baš isto kao izbor srednje škole, ali to je naše iskustvo. Nismo baš uspjeli u svojim nastojanjima, a činjenica da je sin odustao od prvobitnog plana samo je rezultat hude sile i eliminacijskih kriterija. Ja sam se na kraju pomirila i zaključila da ako prođe fizičku provjeru možda može i sve ostalo. Na sreću pi njegovo zdravlje, nije.
Sin nije nezadovoljan studijem i dobro mu ide, ali to nije ono što je zamišljao. Vidjet ćemo kako će ići dalje.
Jucer se vozim sa svekrvom kojoj inace nije stalo do obrazovanja, dapace. Oduvijek je eksplicitno tvrdila da se od previse knjiga i ucenja moze poludjeti i pazila je na to da njena djeca ne polude :D
"Jesi li ti cula sto... govori ?? Prica o nekim konobarima ?? Rekla sam mu, ti da ne zavrsis fakultet ? Ti ?? Dat cu ti ja, dok sam ja ziva donijet ces tu diplomu, ako od mame neces dobiti plesku od mene ces... "
Eto, svekrva rijesila problem politicke korektnosti i pedagoskog pristupa :D
Meni je osobno velika razlika izmedu neupisivanja za konobara i price da on mora zavrsiti fakultet samo da bi mogla pricati okolo da joj unuk ima diplomu. To mi je potpuno plitko i promaseno. Ali ok, baba je to odradila pa nema brige da roditelj mora.
Posljednje uređivanje od sirius : 19.08.2023. at 10:53
Ma Sirius, naravno da jedine dostupne opcije nisu konobar - fakultetska diploma. Ovo sam ispricala kao saljivu anegdotu, jasno mi je da je moglo zazvucati drugacije zbog nedostataka forumske komunikacije.
Sad sam pricala s njim, pitala ga kakav je to razgovor vodio s bakom. Smijao se, bilo mu je ultrazabavno kako je baku nazestio. Onda sam mu pristupila onako kako je Peterlin savjetovala, zamijenili smo uloge. Slozili smo se da mu nitko nece birati zanimanje i odredjivati mu cime ce se baviti u zivotu, ali da nema smisla da si zatvara vrata zbog lijenosti. Dobre ocjene, cetverogodisnja skola koja mu se ucini najzanimljivija i dalje biraj sto ces.
Ne znam i moj već godinama sanja trogodišnje škole, sad ih je malo dopunio, istina ima još vremena do srednje.
Iako je odličan ( jer svatko je odličan s prosjekom 4.5+), ali ne opet dovoljno za gimnazije, a i nema pretjeranu želju za njih dobar je s rukama, bili raditi s mužem i velikim, bilo bi lijepo da upiše neku četverogodišnju tehničkunškolu. .....
Znam kak je teško završiti 4. razred ako ideš u trogodišnju, a ipak bi želio neto više, imam i onih koji su uspjeli riješiti taj 4., A i onih koji su napol odustali
Ja, nakon troje djece, više nisam pametna.
Najmladji je počeo u 7r navaljivati s trogodišnjom školom (muž i ja smo imali stav - četverogodišnja pa onda radi što želiš) jer njemu se ne da učiti, on želi početi zaradjivati svoj novac ( strašno je ambiciozna ali ne s knjigama)...i ove godine, kad su došli upisi je navaljivanje samo nastavilo - eto, upisao je frizersku. I jako se veseli, sam si je dogovorio praksu, riješi sve što mora... Na kraju smo odustali jer danas, ako imaš želju i volju možeš i s 3g školom nastaviti školovanje, ako ne ipak imaš neko zanimanje u rukama. Jel odluka bila ok to će pokazati vrijeme, ako i ne upisat će još nešto kad završi ovo (imat če tek 17g). Jedini uvjet, koji smo mu dali (jer mislim da je frizerska škola prelagana za njega i da ce on to rjesiti s lijevom rukom) je da uz to upiše još neki strani jezik dodatno.
Kod nas je stav s 3g skolama koma, imam osjecaj, da postoji razmišljanje da su samo za lošije ucenike kao dobre, mene je cak razrednica zvala, da provjerim što se dijete zeza s frizerskom, da ne bi na kraju stvarno tamo upao.
Uopce ne mislim da su trogodisnje skole lose. Za motiviranu djecu su odlicna opcija. Moja je kcer upisala trogodisnuu skolu za kozmeticare u Zagrebackoj zupaniji i jako se veseli.
Ako se dijete vidi u tom zanimanju zašto ne.
Malo je teže ako je upisao samo da upiše a nije da se baš vidi u tome.
Moj susjed je upisao komercijanu jer mu mama nije dala da upiše trogodišnji CNC, završio, otišao na biro i prekvalificirao se u CNC-ovca i sad radi u toj struci i jako je zadovoljan.
Mislim da možda i nisu tako jako pogriješili jer tko zna što ih čeka u životu pa će mu možda dobro doći i ta komercijala nekad negdje.
In love, super da ste ga s jezicima stisli.
Nas je zavrsio prvu godinu za elektroinstalatera - knjigu mrzi - al radit voli i ima mota. Cijelo ljeto je radio gdje i praksu preko godine, zaradio postenu placu. Sretan on, presretni mi. Nikad bolja odluka
Mestri su trazena roba, a da ne govorim da mogu bolje zaraditi nego neki visoko obrazovani. Planira majstorski poloziti i otvorit svoj obrt jednog dana
...i tako dođosmo na dvije teme
1) "gimnazije i srednje škole" (gdje debela većina ide u gimnaziju)
i
2) "problematičan pubertet" (gdje djeca idu u trogodišnje škole)
Dok se nama svi problemi svode na školu dobro je
Dok se nama svi problemi svode na školu dobro je
tako je...
Došla na temu samo prijaviti da treći put počinjem suživot s pebertetlijom kojeg sam odgajala i da mi se ponekad čini da ništa mudrija nisam. Čini se potpuno neproblematičan, pa očekujem promjene...
Mislim da je u dobi sedmog osmog razreda često presudno pripadanje grupi. I da ako je grupi stav ne da mi se, roditelju najpametnije pronaći novu grupu i u nju najsuptilnije bar djelomično uključiti tinejdžera.
Trogodišnje škole su super izbor uz dva uvjeta da su za konkretno zanimanje za koje dijete ima mota. Ima ih dosta nakon kojih ostaneš na burzi kao skoro gimnazijalac. Protiv takvih bih smišljala strategije, a da koji sin pokaže mot i volju da postane vodoinstaler bila bih podrška.
Za mog je bila idealna THK, no on je odabrao gimnaziju.
Bilo me strah svega, ne toliko loših ocjena, eventualnih popravaka koliko opet pada samopuzdanja i još koječega s čime smo se suočavali a i izborili prethodne godine.
No mali je dobro odabrao, opet ne zbog škole nego zbog okruženja koje mu je super leglo, gdje je prihvaćen takav kakav je što on vjeruje da ne bi bilo u THK jer su tamo nastavila ići djeca kojima je godinama bio meta isprdavanja.
Ok, daleko je od izuzetnog, ali našao je svoju nišu u kojoj je dobar i bit će nekako.
Casa sigurno da je presudno pripadanje grupi u puno toga i da koliko možemo,a u sedmom još možemo nekako možda i utjecati na te grupe. Mome je ova nova grupa pomogla jako, em poticaj za učenje em oko hrpe ovih drugih problema koji su mi tada bili puno veći od odabira škole.
casa, čitam ovo i mislim kako brzo ide vrijeme... Sretno!
Nisam se dugo javljala - vezano za upise u srednju skolu, nama je jako pomoglo sto je zbog astme morao proci profesionalnu orijentaciju.
Jako sam sumnjala u uspjeh jednog tako "reda radi" razgovora, ali je gospođa odradila svoj posao iznad svih ucekivanja.
Nepristrano je objasnila djetetu sto je za njega, a sto nije.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom