Ima još jedna urnebesna knjiga, ali mi je trebala vanjska memorija da se sjetim naslova. Evo je - https://en.m.wikipedia.org/wiki/The_Meaning_of_Liff
 |
|||
|
|
|||
Ima još jedna urnebesna knjiga, ali mi je trebala vanjska memorija da se sjetim naslova. Evo je - https://en.m.wikipedia.org/wiki/The_Meaning_of_Liff
Dovoljno je dugacak ovaj odmor (deset tjedana!) da se zadnja dva prime lektire, ponavljanja..n.grace prvotno napisa
A i to ako uzme vise od 20min dnevno. Nece ih to umoriti.
Od 3 mjeseca....aaaaa.........
A sad ozbiljno - sin ima istu štrebersku komponentu kao i mater, pa kad je već pitao što bi mogao izabrati a da nije literatura za djecu i da je relativno kratko, pitala sam nedavno što je s tim....
A o preopterećenju tijekom škg imam svoje mišljenje, o čemu vjerojatno ima prekonekoliko (riječ njihove generacije) topica. Nije problem opterećenje pravim stvarima, nego besmislicama, ali o tom potom.
Predug odmor?! Ja imam osjećaj da je škola tek završila i kad sam shvatila do počinje za dva tjedna, smučilo mi se.
slažem se, i meni vrijeme leti
ako će ponavljati za školu, dovoljno je par dana prije škole
već mi je sad muka kad pomislim na jurnjavu koja nas sve čeka
u našem slučaju nema preopterećenja besmislicama, škola, drugi strani jezik i informatika u suprotnom turnusu, sport, putovanje u glazbenu (to smo si sami krivi, ali bi opet tako izabrali jer je škola fenomenalna i uživaju u njoj). zato smo zahvalni za dugo ljeto da se dobro odmore i pripreme za napornu godinu koja ih čeka.
Kolko to kratko dugo mora biti?
Kolekcija oxford ne dolazi u obzir? Moj je pročitao neki preporučamo Titanik,sad će neku agathu u isto prepričanom ,i čeka ga huck.usput je pročitao agathu na hrvatskom,pa i klinka i ja za njim
40 stranica je minimum.
Ja nisam sklona ovim prepričanim djelima, radije nek čita nešto što je kratko u originalu. Na predugim stvarima zapne. Ali sad smo offt.
Da se vratim na temu, ljeto je predugo ako nije ispunjeno. Ako ima sadržaja, onda je kako treba. A ako je djeci u pubertetu dosadno, imam dojam da su triput skloniji raditi gluposti. A čitanje lektire (koja je domaća zadaća za preko praznika) je taman dobar način da se školarci postupno pripreme na jesenski izazov.
Btw do kraja osnovne škole ja sam se jako trudila da djecu animiram preko ljeta + imali su program ponavljanja gradiva, jer to je mojoj djeci bilo potrebno. Ne kažem da je tako svakom djetetu.... Aliii moj mlađi je bio pun ponosa kad je u prvom srednje inicijalni test iz mat napisao za 5. Sve što je radio od priprema bilo je rješavanje 2 ili čak 3 testa s interneta, uz bilježnicu, samo da ponovi gradivo.
U srednjoj školi ih više ne tjeram, ali sad sami prolistaju stare bilj3žnice prije početka škg, da baš ne dođu potpuno ispranog mozga.
Meni je dva i po mjeseca predugo jer se opuste, a dok su jos vrucine vracaju se u skolu. Radije bih da imaju malo vise praznika tijekom godine, a ne da se ide tri mjeseca u skolu pa tri tjedna praznika pa opet tri mjeseca. Oni proljetni praznici su mi najgori jer se opusti i tesko se vratiti, a kraj je godine i treba zapeti. Iako ne bi bilo u redu da se zalim jer uz ove musice nije popustila u skoli, kako ce biti sada u srednjoj ne znam. Do sada je znala ponoviti gradivo jer su bili inicijalni testovi iz hrvatskog, matematike i engleskog, a sigurna sam da ce sada sigurno biti jer je srednja u pitanju.
Ja se slažem s n.grace...
A, opet, valjda je i to sve individualno :/ .
Moja je tijekom šk. godine angažirana na sve strane i tempo joj je 100 na sat.
A, doduše, i ljeto joj je takvo, ona je tip koji nikad nema mira
.
Nema gdje nije bila ovog ljeta, jedva sam ju uspjela lovirati, a sinoć su otišli maturalac.
Poslije maturalca još tjedan dana mora i etotigana, već opet škola!
Posljednje uređivanje od Forka : 19.08.2018. at 11:57
* locirati
Kam miocaši idu na maturalac i kolko to zadovoljstvo dođe?
Ja sam dio ljeta provela kao uber i bankomat.
Kad počne škola, mogla bih na godišnji.
I ja sam se šokirala da je to vec za dva tjedna. Al sam skužila da mi je to tako brzo prošlo jer su upisi bili kasno i sva ta strka oko njih
Ne idu svi na iste destinacije, pa su u odnosu na to i iznosi različiti
Posljednje uređivanje od Forka : 19.08.2018. at 12:24
ovo je stvarno jako individualno. što vrijedi za nekog, za drugog ne vrijedi. moje cure stvarno odmaraju i ne žele dodatne aktivnosti preko ljeta, jer kako rekoh, tempo tijekom godine im je ubitačan (primjerice, glazbena subotom od 8 do 12, između ostalog - nisam spomenula izvannastavne aktivnosti). ne znam koliko puta sam ih pitala da razmisle i odustanu od nečeg ako im je previše svega, ali za sad se ne daju. i ne mogu vjerovati da za dva tjedna sve opet kreće.
pitala sam sad stariju bi li htjela ići na radionice preko ljeta, šapnula mi je na uho "I'd kill you in your sleep"
Nama ljeto služi za gušte, kakve aktivnosti, kakvo što? Dobro, meni ne, meni se sve vrti oko posla ljeti. Ali djeca=>spavanje do podne, jedan=>ručak=>ležanje s mobitelom u ruci=>plaža=>večera, najčešće u nekakvom fast foodu=>izlazak vani=>spavanje. I tako svaki dan. Je, istina, dvoje srednjih jedva čekaju školu, dosadilo im je. Ovaj najstariji jadan nije stao nikako, nijedan dan nije bio bez posla od početka drugog polugodišta, a nije ustvari od početka srednje škole jer svako ljeto radi bez slobodnih dana do tik pred školu. A ja bi da ljeto traje 12 mj u godini, samo bez turista ostalih 9 mj
Pa znači da radi, a ne ljenčari i gušta.
Mojoj kćeri praznika i odmora nikad dosta, i ljeto joj nikako nije predugo, a ne želi niti čuti za nikakve organizirane aktivnosti.
Ona ima hrpu svojih interesa koje ne stiže ispunjavati kad je škola, pa je radi toga nezadovoljna. Evo ovo ljeto radi paradajze i smokve od gline
Da, kad smo već kod toga, rad ljeti je meni super, ali pokretačica topica ima dijete koje je ispod 15 godina, pa još ne može raditi preko učeničkog servisa. To je baš nezgodna dob jer su djeca s 14,5 već velika, ali ne i odrasla. Rastu im ruke, noge i dlake brže od vještina donošenja odluka koje su dobre za njih. Tijela su im odrasla, a pamet dječja.
Ja sam jedva dočekala da moji dosegnu dobnu granicu za učenički servis, a onda sam im preko prijatelja našla posao za koji sam se nadala da će im se dopasti. I na sreću, dobro sam pogodila. Ove godine je moj stariji uredno kontaktirao istog poslodavca i samo upao na stare tračnice, dogovorio isti aranžman. Vidjet ćemo kako će biti na godinu. Ne rade oni cijelo ljeto, imaju i vrem3na za odmor i svoju zabavu. Ali krajem osnovne škole ljeto im je fakat bilo predugo...
Uh, bogme mojem je, što je stariji, ljeto sve kraće. Evo već početkom srpnja kuka kako su praznici već "napola gotovi"
Pritom ideal ljeta za njega znači ne raditi apsolutno ništa
Ali moram primijetiti da je već nekoliko puta samoinicijativno natuknuo nešto o sezonskom zapošljavanju ljeti jednog dana, tako da možda bude imao interesa za takav vid provođenja vremena kad doraste do odgovarajuće dobi. Iako, znajući ga, i u tom slučaju bi kukao kako sad mora raditi, umjesto da se zasluženo odmara
Ok kam idu vaši i kolko para?Ne idu svi na iste destinacije, pa su u odnosu na to i iznosi različiti
Ni mojoj ljeta nikada dosta iako nema nista organizirao osim tamo gdje pjeva, ali ni to nije svaki dan. Da se nju pita ljeto moze trajati jos dva mjeseca jer kaze da se nije odmorila. Skola je dosadna i glupa pa se samo pitam otkud joj dobre ocjene. Jedino sto bas jako voli su strani jezici i mislila sam je poslati negdje u inozemstvo na one organizirane tecajeve od dva tjedna samo sto je jos prerano. Sto se tice ljetnog posla za sada nije izrazila zelju za jednog dana raditi, ali bi je moglo privuci kada se spomene dzeparac koji moze ili stedjeti ili trositi na sebe.
Ja sam s ljetnim poslom imala više sreće nego što sam i očekivala.... obojica su se dobro snašli u servisu računala, a to ih i inače zanima, pa se pokazalo da imaju i nekakvo predznanje. Uglavnom, bio im je gušt i žele raditi i dalje. A da se nije našlo nešto takvo, ne bihimala ništa protiv da pune police u trgovinama ili rade bilo kakav fizički posao. Korisno je u svakom slučaju. Ili im se dopadne pa to požele raditi i kasnije, ili shvate da nije baš lako zaraditi kunu i da su mnogi poslovi teški i slabo plaćeni...
Naši su htjeli u Portugal, ali to je ispalo prepreskupo (oko 8.000 kuna), pa smo mi roditelji tu ponudu brzo odbacili
Djeci je drugi izbor bio Grčka (ne Zakynthos, nego kalsična tura), aranžman je upola jeftiniji (kombinacija, bus, brod i avion) i tako smo ispali svi sretni i zadovoljni.
Ne znam kamo su išli klinci od Peterlin i Tanči... možda ti se one jave s drugačijim informacijama
Ja sam baš happy što si je moja M. sama našla posao, to mi je dobar pokazatelj odgoja koji je od malih nogu išao u smjeru osamostaljivanja
Moj noćas putuje,, oni su isto kanili u Portugal, ali je bilo preskupo. Idu u Barcelonu preko Italije i Francuske.
Slažem se. I moj sam nalazi poslove, ne samo ljetne nego i preko zime zna dogovoriti jednokratne posliće. To mi je superJa sam baš happy što si je moja M. sama našla posao
Ovo kao da sam ja pisala.Ja sam baš happy što si je moja M. sama našla posao
Moja si je isto sama našla posao i još ubacila prijateljicu.
Baš sam ponosna
Na maturalac ide u četvrtak.
Češka i Poljska, 7 dana sa Speranzom 2850 kn.
Uvjerljivo najviše toga za najmanje novca.
Druge agencije su bile skuplje za istu turu, a lošiji hotel i sl.
Isto su htjeli u Portugal, ali kako su cure već napisale cifre od 8000-9000 kn su roditeljima ispale neprihvatljive.
Ma mi bi to nekako platili i jako mi je žao što je Portugal otpao, ali mnogi roditelji su rekli da neće, ne mogu, ne žele... pa bi onda propalo sve jer puno djece ne bi išlo.
Sjetila sam se sinoć ove teme. Curka (12, krenula ranije u školu) sinoć iz parka došla kući ‘luda’. Prijatelji i prijateljice iz razreda ‘poludili’. Cure se prenemažu, naslikavaju non stop i stalno su na mobu, neki dečki puše...
Nitko se ne želi ničega igrati... ‘Što da radim s njima kad su tako dosadni?’
puno ste pametnoga i zanimljivoga napisali. (a jos sam i kurioza, coksa ti si sa 16 godina upisala faks? respekt!)
ne stignem sad puno, pa cu samo par observacija.
vrlo cesto i u zivotu a i ovdje, ljudi kazu/pisu:
sve su to geni... pa isto sam ih odgajala, a dijete x je ovakvo, a dijete y onakvo. jasan mi je smisao toga, zeli se naglasiti nesto sto je tocno, naime to, da se djeca ne radaju kao prazni listovi papira u koje cemo mi onim sto se zove odgoj ispisati stranice zivota. znamo sa je nasa osobnost, karakter, licnost spoj onoga sto nosimo genetski i onog kako smo se kroz zivot oblikovali.
pa ipak, ja mislim da mi nikada nasu djecu ne odgajamo jednako. to je naprosto nemoguce. ma i kada bismo isto dijete dobila sa 25 ili sa 35 godina, ne bismo ih jednako "odgajali", naprosto zato, jer mi ne bismo bili isti.
ta recenica "isto ih odgajam" je naravno dobro misljena: svoju djecu volim jednako, pravedna sam i fer, pa ih isto odgajam, ista pravila vaze za svih i slicno. bez obzira na to, sto ni to nije bas posve tocno, jer obicno kod mladje djece olabavimo pravila, oni u principu u mladim godinama smiju nesto, za sto su starija djeca trebala cekati duze, i tako dalje i tako dalje. i to je razumljivo, te moja poanta ne ide u tom smjeru.
"to odgajam ih jednako" nesvjesno se nadovezuje na po meni jedno krivo shvacanje odnosa djeteta i roditelja. mi nismo nepomicne, nepromjenljive "kocke" izmedu kojih se isplete nesto kao mreza koja bi trebala predstavljati to nesto sto zovemo "odgoj". pa onda tu istu mrezu mozes zalijepiti izmedu bilo kakave dvije druge kocke.
no mi smo ziva bica, te je taj "odgoj" prvenstveno odnos, a odnos je interakcija koja apsolutno ne samo da ovisi o osobnostima izmedu kojih odnos nastaje, nego u isto vrijeme i ima snagu, da na te osobenosti u vecoj ili manjoj mjeri i utjece.
da ne govorim o tome da se prvo dijete rada u jednoj potpuno drugoj konstelaciji: roditelji i dijete. svako slijedece dijete dolazi u tu vec postojecu konstelaciju.
uz to, ne treba zaboraviti, ni utjecaje sire obitelji, kucnih prijatelja, djetetovih prijatelja, medija, socijalnih mreza i slicno...
to govorim zato, jer mada je to tesko prihvatiti, mislim da je jedna od vaznijh stvari u roditeljstvu i to razumijevanje da je kao roditelj nemoguce (a sad mislim, da ne bi ni bilo dobro da je takvo sto moguce) biti jedina referencijalna tocka za dijete.
(sama se sjecam osjecaja kad sam svakom stanicom svojom zaista razumijela i shvatila da sva nasa roditeljska nastojanja nisu svemocna (uprkos svim onim reklamama -prve tri su najvaznije- i slicno)
s druge strane ta sintagma "isto odgajam", koliko god bila ljudski razumljiva, jer naravno prvo se pitas, da li sam kao roditelj "kriv", nam oduzima mogucnosti puno dubljih uvida i na kraju krajava i nekih nacina kako da neke stvari prebrodimo, odnosno djetetu pomognemo.
taj koncept krivnje, (cijela religija pociva na tome) je tako duboko usaden u nas, da nam nazalost veze ruke u mnogim stvarima. uopce je tesko zapoceti razgovor sa ljudima o odnosima izmedu njih i djece, a da neko to ne protumaci kao neko optuzivanje... jer eto nisam ja kriva, isto ih odgajam...
nikada ih ne odgajamo isto. primjenjujemo iste tehnike, mozda. ali nas odnos sa svakim djetetom je drugaciji i to prilicno drugaciji, jer se svako nase dijete prilicno razlikuje jedno od drugog.
ne radi se uopce o krivnji, ni u ludilu.
radi se o tome da covjek ude iza onog vidljivog i ocitog, da bi razumio neke mehanizme. i u smislu da bi neke stvari promjenio. i u smislu da bi prihvatio da neke stvari ne moze ili ne zeli ili ne treba promjeniti.
jedna crtica iz zivota:
dvoje njih, ona visoko obrazovana, a takav posao i radi, on nije nista zavrsio, pokusavao par stvari, nije ih priveo kraju, radi posao puno manje "prestizan" nego ona koja i osjetno vise zaraduje...
nije tu nista sto bi bilo problematicno ili nedobro samo po sebi. ni u kom slucaju.
no sredina, nesvjesna ocekivanja nje i njega, uloga muskarca u nasim krajevima (njegovi roditelji koji , itd ipak unose neke tenzije, koje su naravno ispod povrsine (mada ih dobar promatrac kroz geste, usputne opaske i slicno moze kodirati)
no da ne duzim, jedno od djece, pametno, nadareno, u pubertetu pocinje imati prilicne probleme sa skolom na svim nivoima.... (pa roditelji i placaju puno toga privatno, pa i faks, sto za njihov budzet nije bas jednostavno)
nakon muka, svadi, ovog onog, kada zagrebes ispod povrsine ispostavi se, da je to dijete kao "tatino dijete" nesvjesno osjecalo da bi akademska izvrsnost (koju je prije ostvarivala bez pol muke) bila na neki nacin "izdaja" njenog ljubljenog tate.
razglabanja, isto sam ih odgajala, (jer drugo dijete je ono sto se kaze "mamino dijete" nema taj konflikt, drugacije je strukture kao licnost) to su geni, vam ne daju nikakve korisne alate u ruke.
razmisljanje tko je moje dijete, tko sam ja, tko je drugi roditelj...itd mogu pak dati nove uvide i maknuti tenzije.
ovo naravno nije nikakva tragedija, dijete ce se prije ili kasnije osamostaliti na ovakav ili onakav nacin...te da ne krenete u krivom smjeru, ne radi se uopce o stupnju obrazovanja, niti o tom da se mora u skoli biti dobar, ili da se mora studirati...
radi se o tome da su te pubertetske godine bile obiljezene stalnim svadama, natezanjima, inatima i slicno izmedu mame i djeteta (i tate djelomicno)... a mama se stalno pitala sto je krivo ucinila, (a jelete obadvoje djece odgaja jednako), a djete se naprosto nije znalo nositi sa svim podsvjesnim konfliktima. dakle imas jednu napetu atmosfereu, zacinjenu "pametnim" savjetima okoline vezanima na "tehnike" odgoja...
Seni,
Potpis na svaku tvoju riječ.
Ja sam identičnog razmišljanja, ne, ne odgajamo djecu jednako. Al ti si to tako lijepo sažela da neću kvarit tvoje remek djelo od posta
i jos jedna mala crtica, vezana za ocekivanja:
netko je na nekoj stranici napisao da nema nikakva ocekivanja spram djeteta. bas mi se to vrtilo po glavi...
pa eto, ja zaista imam ocekivanja. lagala bih kcer, lagala bih sebe, a lagala bih i vas, kada bih tvrdila da ih nemam.
jedna forumasica (mislim da je forka) ima jedan jako mudar potpis - nesto u stilu, ne brinite se da li vas djeca slusaju, nego mislite o tome da vas gledaju, promatraju i upijaju vas odos prema zivotu sebi i ostalom.
puno smo puta prije na forumu razglabali kako bi smo primili odluke nase djece koje nekako nisu na tragu onog sto mi u zivotu radimo, ili ne radimo... figurativno receno, ako odluci biti smetlar, da li cemo biti sretni s tim....te sve vrste i podvrste toga.
naravno moja ocekivanja ne idu u tom smjeru
mislim da sam dosla do tocke u kojoj sam sama sa sobom na cisto, da je odluka mog djeteta kako ce svoj zivot oblikovati na privatnom i profesionalnom planu zaista njena. i ako je dobra njoj, biti ce dobra i meni. i kod stvari koje bi mi mogle biti mozda i nerazumljive i strane, trudila bih se to prihvatiti.
no uz to postoje stvari kod kojih imam ocekivanja. jasna.
humanisticki pogled na svijet. odbijanje svakog rasizma, fasizma, sovinizma, bilo koje diskriminacije po rasi, boji koze, nacionalnosti, spolu i rodu.
znam da ziv covjek svasta moze i dozivjeti i podnjeti, no pojednostavljeno receno, izvuklo bi mi se tlo pod nogama, da vidim svoje dijete da maltretira slabije od sebe, da hoda u kolonma koje vicu, ubij crnca, srbina... ili da mjeri zito.
i bez obzira sto znam da roditelj predstavlja jako bitnu, ali ipak samo jednu od karika u odrastanju i sazrijevanju djeteta, ne bih se mogla ne zapitati da li sam mogla bolje, te da li mogu jos nesto uciniti.
u tom smislu, mi se zaista svida tvoj stav, barbi. i potpuno mi je jasno da se tvoj sin i ti sada razumijete jako dobro.
ja ne ocekujem nepogrjesivost ni od drugih, ni od sebe, a pogotovo ne od djece.
njihovo odrastanje je proces koji traje te ukljucuje i krivine i greske (kod nekog krace, kod nekog duze), zivot je maraton...i uvijek imas novu sansu.
i upravo se o tome radi - da im ako treba sto puta pokazemo sto je "no go", da im pomognemo onoliko puta koliko im treba, da se nose sa odgovornoscu i sa zivotom. u tom smislu ja uzimanje mobitela uopce ne vidim kao kaznu (kazne su ono tipa, nema deparca, ne ides u kino...a ja u kazne ne vjerujem) nego kao pomoc u razvijanju kritickog i zdravog stava u odnosu na socijalne mreze i ophodenje s drugim ljudima.
moram priznati, da uopce ne razumijem to razglabanje da li uzeti mobitel na 6 mjeseci ili 6 tjedana, ili dva dana, ili uopce ne.
sve te "tehnike" su pitanje konstelacija, nacina i uzusa pojedine obitelji, mogu biti i ovakve i onakve. ovis anaravno i otome kakvog je kova dijete, te kakvog je kova roditelj.
Seni. Razlika u odgoju više djece unutar obitelji je beznačajna po mom mišljenju. Ja sam ja sa svim mojim manama, vrlinama, stavovima, granicama tolerancije, karakterom itd, isto kao i njihov otac. Ista baza, isti korijen, ista atmosfera, ista načela. Razlike mogu biti u nijansama, i to su one poželjne razlike, kad se svaki roditelj prilagođava karakteru svog djeteta. I to je to.
Slazem se. Razlike su vecinom nikad nisu takve da bi zbog njih bile takve drasticne razlike medu djecom.
Najbitnije karakterne osobine roditelja se ne mjenjaju sa svakim novim djetetom.
Opet potpis na senin post.
Ja recimo imam drugačiji pristup svakom djetetu jednostavno jer su različiti, kao što smo svi mi različiti.
Tako da razumijem Trina što hoćeš reći ali mislim da razlike u odgoju postoje ali ih ne opažaš.
One bitne ključne stavove naravno da im prenosimo iste al postoje ti sitni detalji koji čine možda malu razliku ali nekad je jako bitna.
A ja se uopće ne slažem sa seni, doduše, nisam sve pročitala jer je ipak preopširno i ponavlja se.
Očekivanja su sasvim uobičajena, ali i sasvim teško ostvariva
Slažem se da razlike u odgoju, pristupu različitoj djeci postoje, ja sam ih vrlo često svjesna, ali ne mislim da one imaju presudan utjecaj u ovom o čemu ovdje pišemo.
Ja u puno svojih današnjih razmišljanja polazim od svog djetinjstva, roditelja, njihovog međusobnog odnosa i roditeljstva prema bratu i meni.
Neke stvari sam u životu gledala i znala oduvijek da ću ih napraviti sasvim drugačije (kao iz reklame za Kinder nešto
Koji faktori u nama utječu na to da odaberemo što ćemo prihvatiti i slijediti a od čega ćemo pobjeći? Ne znam.
Isto tako ne znam ni što će moja djeca odabrati iz onog što im svakodnevnicom serviramo i nadamo se da ugrađujemo.
Moja su jasna očekivanja slična tvojima seni, ali to je nešto što nisam naučila u roditeljskom domu, ja sam tako oduvijek osjećala unatoč tome što moja okolina nikad nije bila liberalna po pitanju boje kože, krvnih zrnaca niti spolne orijentacije.
Sretna sam da me okolina nije formirala, odnosno jest na taj neki način ovo hoću, ono ću baš suprotno ali istovremeno sam svjesna da će i moja djeca birati par, nepar po sličnom obrascu i koji će biti konačni odabir tko zna.
To naravno ne znači da treba dignuti ruke i pustiti da bude kako bude, samo sam u puno filozofskih razmišljanja zadnje vrijeme.
Jednadžba je puno kompleksnija nego što na prvi pogled izgleda.
Kako mislis da ih drukcije odgajas?
Ne razumijem. Jednog volis , drugog ne volis?
Jednog kaznjavas , drugog ne? Jednom dopustas, drugom ne dopustas ?
Jasno je da se prije jako razlikovao odgoj zenskog i muskog djeteta. Jasno je da smo opusteniji sa mladim djetetom. Jasno da starije vecinom dobije puno vise nepodjeljene paznje. Ali sve su to nijanse, vecinom, ako se ne dogodi neka drama ili velika promjena u obitelji.
Ja sam vidjela razlike u karakteru i energiji kod svoje djece kad su bili 5 dana stari. Prvi put sam bila neiskusna i nisam razumjela te fine nijanse, ali drugi put...totalno sam vidjela da je mlada potpuni drugaciji karkater od starijeg.
Jasno , s godinama ona pokupi neke bratove obrasce ponasanja , ali svejedno ima drugaciji karakter.
Nisi mene pitala ali evo ti jednog mog primjera
Npr. moj sin je od prvog osnovne pokušavao svoje zadaće prebaciti na naš zajednički timski rad
Trebalo je više pokušaja naravno da ga odvratim od traženja nepotrebne mu pomoći.
Kćer je oduvijek bila "sve ću sama" tip i kad me ona jednom u sto godina zove da joj nešto pogledam i pomognem oko zadaće ja odmah skačem i ni ne pomišljam odbiti je.
Cuj, o stilovima ucenja i pomoci oko toga bolje da ne ulazim. Ali ono sto mogu reci da je mlada dobila moje iskustvo, ali i znacajno manje volje i zivaca da se angaziram oko odradivanja svega vezanog uz skolu.
Eto, nemam srecu , pa su oboje trebali ( trebaju) pomoc. Mozda trece ne bi trebalo, ali ne pada mi na pamet okusavati srecu.
Posljednje uređivanje od sirius : 22.08.2018. at 14:51
ja potpisujem seni. mislim da roditelji u najboljoj namjeri i baš radi te sveprisutne krivnje stalno trube da imaju isti pristup i isto odgajaju djecu.
ali to kako mi kao roditelji vidimo djecu, a onda posljedično tome ih i tretiramo ima opet veze s našim subjektivnim. to kako mi vidimo naše dijete kao naprimjer tiho, mirno, nenametljivo definirati će naš odnos prema djetetu i onda opet definirati će djetetovo ponašanje i samo dijete.
tako je to kod svih. ali bez obzira što djeca imaju svoj karaketer/temperament kako god to zvali činjenica je da senino dijete u mojim rukama ne bi bilo danas ovakvo kako je. niti bi moje da je raslo sa sirius bilo takvo kakvo je izraslo u našoj kući. niti bi bilo isto da nije dobio sestru- niti bi ta sestra bila ista da je bila prvorođena.
ja mogu imati jasne granice kao roditelj oko nekih stvari. ali činjenica je da obzirom da su mi djeca različiti ljudi da je moja interakcija s njima različita- i ne odgajam ih jednako- što god to značilo. to je nemoguće i nepotrebno.
i super mi je ovaj primjer od seni o djetetu koje podsvjesno ispunjava obiteljsko očekivanje- tj. podsvjesno očekivanje. to se stalno događa- djeca stalno tako surađuju, ali je to užasno teško za vidjeti, osobito zato što djeca često surađuju s nama, roditeljima, na svoju štetu. a to je bolno.
Posljednje uređivanje od sasa : 22.08.2018. at 15:40
Osim ako imas mog sina. On posve sigurno NE suraduje. On radi suprotno .
Potpis i na sašu.
Moja mama je cijeli život govorila da je nas dvije jednako odgajala, a nije zato se grozim te tvrdnje. Nama sestrama objema je bilo jasno da su postojale razlike u odgoju, pristupu (baš neki prinjeri koje su navele Barbi i Saša a prije seni). Inače ja koristim dosta njihovih obrazaca jer mislim da su dobri.
I ja ću 100xprije nešto uskočit ili dati kćerki jer vrlo rijetko nešto traži, samostalna je, svima će pomoć šta god treba, sve odrađije sama. Sin pak je u stanju par puta reći da je žedan a neće krenut sam uzet čašu vode. Ne pada mi na pamet njemu dodavat čašu, baš iz tog razloga.
Ona ako traži,dam joj odmah .
Imam masu takvih svakodnevnih primjera. I misim da svaki pristup odgovara karakteru svakog od njih.
Različiti smo mi,djeca, pa tako i trebaju različite pristupe.
Ali opet tvrdim da to uopće nema veze s temom, odnosno isti ili različit odgoj neće ni izazvati ni spriječiti probleme u pubertetu.
Možda će ga samo roditelj lakše “proći“ ako prilagodi taktiku sebi da sačuva živce
A možda i pubertet ima nasljedne veze ( s načinom kako su ga roditelji proživjeli kao tinejdžeri). Za menopauzu eno tvrde da ima veze s genetikom (uz sam stil života)'
Ja bih prije rekla da su pravila ista, a odgoj/okolnosti razlicite. Barem kod mene.
Jedno je barem do sada (13g) bilo lako odgojivo, a drugo khm. No ne mogu reci da ih drugacije odgajam, odgajam ih isto samo postoje odredjene nijanse u pristupu.
mislim da krivo tumačite pojam jednakog odgoja u obiteljima s više djece
pod tim se misli, bar sam ja tako shvatila, da se nastoje usaditi određene vrijednosti kod djece (a koje su ovdje već pobrojane, da ne ponavljam), a naravno da različiti karakteri zahtijevaju različit pristup roditelja svakom djetetu ponaosob
Ja bih rekla da ovi primjeri koje navodite nisu baš dobri; vi odgajate djecu upravo jednako - sa ciljem da budu samostalna, samo tome pristupate različito obzirom na karakter djeteta.
sirius, ne mislim da se karakterne osobine roditelja mijenjaju (mada iskustvo prvog djeteta ima neki utjecaj na odnos prema drugoj djeci), nego su djeca razlicita, pa je onda i odnos roditelja i svakog djeteta na jedan suptilan nacin razlicit. to nije nista lose, niti opasno, to je po meni naprosto normalno.
kod cega ja ne mislim da te razlike u odnosu objasnjavaju razlicitost djece, nego su jedan kamencic u mozaiku.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom