Evo, došao je i taj dan da naše velike bebe kreću u jednu od najturbulentnijih faza školovanja.
Moj je upisao jezičnu gimnaziju u gradu u kojem živimo, isključivo njegov izbor, jer on sebe vidi kao budućeg pisca.
knjige smo nabavili, što posudili, što kupili, robu isto, kako je bigfoot sutra idemo po tenisice jer nikad ne znam koji je broj
( držte fige da je ostao 45 ; po ljeti je bio bos ili u natikačama )
Do škole ide pješice , ima 10 tak minuta hoda , tako da je njegovo da se probdi na vrijeme , odvuče svoje dupence i da popodne uči / škola je u jednoj smjeni .
E , znate kako kažu da postolar ima najlošije cipele, čini mi se da je malo cijepljen od radnih navika, mada je prolazio sa 4,8 ( isključivo zbog svoje jezičine ) no pročitao je sve nastavnike u OŠ i svakom se prilagodio,
ja velim da je SŠ ipak teža i da taj kalkulantski stav ne pali, ali naravno on ne sluša...
Otegotna je okolnost što ja radim u istoj toj školi, naravno njemu ne predajem, ali bit ću bombardirana svom njegovim sr... pardom uspjesima u realnom vremenu.
Ima li koja majka u istom sosu kao i ja da postanemo BFF ?