Džeparac

[Lili75]

Ja sam u čudu da bake i dede redovito daju džeparac unucima. Uzimajući u obzir situaciju čibi mi se vjerojatnijim da ćemo mi pomagat bakama i dedama, a ne obratno. A i već im pomažemo jer su im mirovine male.

Fora tema, alex mislim da ideš u dobrom smjeru, sviđa mi se tvoj pristup.

[Tanči]

Ja sam u čudu da bake i dede redovito daju džeparac unucima. Uzimajući u obzir situaciju čibi mi se vjerojatnijim da ćemo mi pomagat bakama i dedama, a ne obratno. A i već im pomažemo jer su im mirovine male.

Fora tema, alex mislim da ideš u dobrom smjeru, sviđa mi se tvoj pristup.

Ja nisam u čudu jer bi u normalnim obiteljima tako trebalo biti.
Moja nije ta.

[Peterlin]

Ja sam u čudu da bake i dede redovito daju džeparac unucima. Uzimajući u obzir situaciju čibi mi se vjerojatnijim da ćemo mi pomagat bakama i dedama, a ne obratno. A i već im pomažemo jer su im mirovine male.

Fora tema, alex mislim da ideš u dobrom smjeru, sviđa mi se tvoj pristup.

Evo, ja ću ti opisati kako je došlo do toga da se moja svekrva tome dosjetila (moji roditelji i brat nisu od tih koji daju redovito džeparac, jer se ni ne vide redovito s unucima/nećacima, ali daju za blagdane, rođendane i slično).

Moja djeca su od malih nogu jako štedljiva, a dok su još bili u vrtiću, mi smo uspostavili sustav koji se koristio do kraja osnovne škole, a i danas u nekim elementima. To je program progresivne štednje i glasi: ako želite nešto kupiti, koliko uštedite za to do Božića, još toliko dobijete od nas. Prva stvar koju su tako kupili (i to zajedničkim sredstvima) bila je Casio klavijatura i to standardna, ne dječja. Ispričali su baki kako oni štede i pokazali rezultat (uštedili štajaznam 350 kn, mi dali još toliko i sintić je nabavljen - eno ga još i danas u upotrebi). Baki se to dopalo pa je rekla kad djeca tako štede, da će ona njima davati po 50 kn svakom od svake svoje penzije. To je bilo daaavno prije nego smo mi i pomišljali na džeparac (s tim smo počeli negdje s mobitelima, u štajaznam 3. razredu tj. oko devete/desete godine).

Eto, moja svekrva je njih isto znala pitati što da im kupi za rođendan/kraj škg, a odgovor je uglavnom bio da ne trebaju ništa, pa je nekako tako ispalo da im daje pare. Eh, sad... ima još jedan razlog zašto, ali to nema veze s ovom temom nego s organizacijom obitelji. Ona je sada u 90. godini i već dugo duuugo ne može sama oprati prozore/usisati/očistiti kuh.elemente/istresti tepihe, već dugo ne vidi šivati itd. MM i ja, a i dečki, uvijek smo joj pri ruci za te stvari, pa se ona želi na neki način odužiti. Nije da to nama treba, nego se ona u vezi s tim osjeća bolje. Pa uvijek joj dečki nekaj pomognu - redovito su tamo 1x tjedno, nose smeće, donose iz dućana... pa eto tako pokazuje da cijeni to što radimo, iako bi mi svi to napravili i bez njezine "penzije" za unuke, hehehe...

[Trina]

Ja sam u čudu da bake i dede redovito daju džeparac unucima. Uzimajući u obzir situaciju čibi mi se vjerojatnijim da ćemo mi pomagat bakama i dedama, a ne obratno. A i već im pomažemo jer su im mirovine male.

Fora tema, alex mislim da ideš u dobrom smjeru, sviđa mi se tvoj pristup.

Moji oboje još rade. I stalno im dijele lovu.