jako mi je poznato ovo o čemu nevena piše. prošla sam sa sinom sve to i iz iskustva sad mogu reći da ponekad ni silni trud ne pomaže da takvo dijete preraste tu fazu. to su jednostavno takvi karakteri. svašta bi htjeli i svašta ih zanima, ali kad treba uložiti nekakav veći trud odustaju. i interesantno, nikad nisu sami krivi nego su uvijek neki vanjski čimbenici ti koji su odgovorni za to što neki planovi ne idu kako su zamislili.

konkretno, moj sin je bio dijete kojem je sve nekako lako išlo i nije morao ulagati neki veći trud u početku školovanja. niži razredi oš prošli ko od šale, ali u višima je imao već problema jer je iziskivalo pojačani angažman. taj nije imao problema ni s matematikom, ni s hrvatskim, ni s kemijom... njemu su likovni, glazbeni i slični predmeti zadavali problem jer to je nešto što se njemu jednostavno nije dalo tako da je nemali broj puta zaboravio odnijeti i pribor za te predmete, a ako bi i ponio radio je to preko neke stvari pa su i ocjene bile u skladu s time. npr. likovni je konstantno imao dvojku i tu nije bilo pomoći. bilo je još tu nekih problema u višim razredima oš jer je on išao u školu u kojoj su u 5. razredu formirali potpuno nove sastave razreda i on se nikako nije uspio uklopiti u novo društvo i tek smo puno kasnije saznali da je tu bilo i dosta bulinga, ali kako je on tip osobe koja skoro sve drži u sebi tako smo i za te neke probleme saznali prekasno da bi nešto konkretno poduzeli. no prošla je ta oš i on se upisao po svojoj želji u pomorsku, smjer brodostrojar. Pokušali smo nekako ga odgovoriti jer sam slutila kako će priča dalje ići, ali on je tad furao spiku da će kao stric ploviti na stranim brodovima i imati i ostvariti sve što uz to ide. Prošao je on tu školu bez pola muke, ali kad je trebalo otići na prvu asistenturu jednostavno je zaključio da to nije za njega. tada mu je izlika bila cura s kojom je tad bio u vezi, ali ni nakon što je veza propala nije pokazao interes da se pokrene. Državnu maturu je isto rasturio, ali je potom upisao faks za koji je nakon niti jednog semestra zaključio da mu se ne sviđa. Na kraju sam mu bila kriva ja ko i za većinu njegovih neuspjeha jer ga navodno nisam podržala u nekoj njegovoj namjeri da upiše faks van Zadra, a prava realnost je bila ta da tada stvarno nismo bili u nekim zavidnim financijskim uvjetima, a on je i u tom planu bio pun priča na početku, a kad je trebalo konkretno se zauzeti za to nije mu se više dalo. Nisam ni ja mu bila neki primjer jer sam dosta neambiciozna i sama sam odustala od faksa pri samom kraju, ali sam svjesna da za to ne mogu kriviti nikoga nego samu sebe, a on uvijek traži skužu u svima samo ne u sebi. imali smo zaista par turbulentnih godina u našem odnosu jer je on bio kronično nezadovoljan, a ja sam mu bila uvijek dežurni krivac. jednom mi je spočitnuo da bi ja htjela da on leti, ali da mu nisam dala krila e bome, ni dan danas ne znam kako se to daju krila jer je njegova sestra valjda rođena s njima, a ništa posebno nismo poduzimali drugačije iako sam svjesna da je svako dijete drugačije i da zahtijeva posebni pristup.

I bilo je tu puno raznih faza, više ih ne znam ni pobrojati. Jedno vrijeme je bio opsjednut skandinavskim jezicima pa je bio sav u tome, potom je čitao kao sumanut, svirao gitaru dok mu nije dosadila, proučavao drugi svjetski rat do u detalje. I sa svime od toga je kovao neke planove dok se ne bi suočio sa realnošću pa uvidio da za studiranje književnosti nije dovoljno pročitati samo ono što se tebi sviđa, da za studiranje povijesti i bavljenje time ne podrazumijeva da te recimo ne zanima srednji vijek, da za osnovati bend nije dovoljno samo tamburati po garaži itd itd... Jedina konstanta kod njega su videoigre, ali i za postati vrhunski gejmer treba se poklopiti više toga. Nisam još spomenula da je par godina u oš trenirao nogomet i bio jako dobar u tome, čak su neke lokalne novine pisale o njemu, ali kad su počele ozbiljne pripreme i kad je trebalo nešto žrtvovati na uštrb nogometa odjednom više nije htio. I onda mu se događa da je prije par godina u trgovini di je radio sreo bivšeg školskog i nogometnog kolegu koji nije u početcima bio tako uspješan ko i on, ali je poslije odskočio i danas je naš poznati reprezentativac koji ima srebro sa svjetskog prvenstva, i kaže da se osjećao baš jadno i neuspješno kad vidi di je ovaj dogurao, a on radi za crkavicu od plaće na poslu kojeg ne voli.

Da ne ispadne da je sve samo negativno kod njega moram napomenuti da nismo imali nekih većih problema s njim osim tog stalnog traženja i nezadovoljstva. Nije nikad pušio, pio, previše tulumario, dapače... nekad mi se činilo da preskače taj neki dio odrastanja koji smo njegov tata i ja prošli pa smo mislili da to valjda kod svakog mladog čovjeka ide tako.

I na kraju kad sam se pomirila da će taj do kraja života žugati i kukati kako nema krila odletio tić na drugi kontinent kod cure koju je upoznao preko videoigrica i tamo živi i radi evo već dva mjeseca i za sada je zadovoljan. pitam se samo dokle samo se nadam da će jednog dana biti zadovoljan i sretan u svojoj koži i jedino mi je to postalo bitno.