Različiti osjećaji prema svojoj djeci

[Jelena]

Ja mislim dosta ozbiljan problem kad postoji razlika između želje i mogućnosti, svaki prirodni sustav postaje frustriran. U otvaranju mogućnosti je ključna osoba o kojoj se radi i okolnosti, a ne roditelj. Naravno da je podrška roditelja super, al mora ju dijete željeti. Ali i dalje mora dijete samo odraditi što treba. Uporni često i u ekstremno lošim uvjetima uspiju, a neuporni ne uspiju. A nekad je naprosto grah krivo pao. Ja sam neke važne i rizične odluke donosila sama ili s mužem, i neke su ispale genijalne i eto me tu gdje jesam, a neke su ispale katastrofalne i opet eto me tu gdje jesam. Ali sam sigurno dala od sebe onoliko koliko sam mogla u tom trenutku. Nema to veze s intelektualnim (ne)sposobnostima nego baš s energijom, možeš li nešto iznijeti ili ne možeš. Odnosno kad padneš koliko se visoko opet možeš podići. Ja tako vidim onu "Pomogni si sam pa će ti i bog pomoći" - daj koliko možeš pa će se već nekako stvari posložiti. Iako, znam da to ne funkcionira baš uvijek tako.