Različiti osjećaji prema svojoj djeci

[Jelena]

Peterlin - dio rješenja
To prepoznavanje kako da uči je baš bitno. Ja i danas imam problema s učenjem, srećom pa sam pamtila na satu. Da nisam, ne znam što bi bilo od mene. Za ove neke predmete što ih treba baš memorirati je meni pomagalo da iz svake činjenice formiram pitanje i zapišem pa ne moram sve ponovo čitati, nego idem po pitanjima sve dok ne moram više zavirivati u knjigu. Ono šaranje po knjizi/teci raznobojno, to mi totalno odvlači pažnju. To je za ove, meni za struku, bezvezne predmete.
Za neke preteške ispite u zreloj dobi, nimalo štreberske nego "intenzivno moždane", sam neprekidno na predavanjima zapisivala neuredno svaku riječ profesora, jer ako bih samo slušala odlutao bi mi mozak i onda bih si doma lijepo prepisivala u bilježnicu. Na taj način si prisiljen pročitati od prošlog sata gradivo. Ako sam imala literaturu, pogledala bih i malo unaprijed ono što će se predavati idući sat, bilo bi mi puno lakše pratiti čak i kad ne bih pola razumjela u prvom pogledu. Možda sat-dva sam gledala buduće gradive i tražila online objašnjenja pojmova koje ne razumijem. To su mi bila super predavanja, ali to su bili teški izazovni predmeti koji su me zanimali.

I reći djetetu da kad drugi kažu da nisu ništa učili, da to ništa ne znači jer su neki prilično neiskreni u tome, da ne misli da se tako može.
Isto tako treba i sebe staviti u realne okvire - koliko sam samo puta čula roditelje -"ma može on, samo je lijen" i onda bih vidjela kako dijete ne može shvatiti ni bezveznu trigonometrijsku kružnicu. A opet ne smije se dijete podcijeniti. Nije lako!

edit: Promašen odgovor