Moj treci mi je tezak, nesuradljiv, nezadovoljan, cesto se osamljuje, dosadan po nekoj temi, sebican, relativno hladan....istovremeno on je najpametnije mi dijete, snalazljiv, nacitan, i zapravo sam od njega i uz njega najvise naucila. Da je bio laksi, ne bismo potrazili pomoc, niti bismo bili ovako dobri roditelji ostaloj djeci.... Brinem se i dalje, i nikako ne mogu emocionalno provarit da njegova emocionalna osjecanja zadovoljstva nisu moja odgovornost. Trenutno me istinski iritira sebicnost, kenjkanje i ostale trice toleriram. Rodenjem najmladeg sina, ovaj se pokazao kao izuzetno dobar stariji brat, i to je promijenilo stosta. Ponosna sam na njega sto iako su pomaci spori i mali, oni su plod njegova truda. I imam suosjecanja, zamislim kako je njemu, tako teskom samom sebi, sa svima nama...