 |
|||
još ću se samo osvrnuti na ovo i onda prestajemMima prvotno napisa
znam za dva slučaja gdje se superodlikaši od prvog do osmog razreda nisu uspjeli upisati jer nisu dobro napisali prijemni, a tko zna koliko još ima takve djece, tako da meni ovo nije moglo biti jasno.
Peterlin, za stariju nikad nije bilo nikakvih savjeta o učenju, za mlađu ćemo još vidjeti
Moja je imala neku pedagogičinu prezentaciju koncem 4.r.
Po meni svaki bi nastavnik svakog predmeta, osim kriterija ocjenjivanja, morao objasniti i način učenja. To oduzme 1 školski sat.
Mi smo imali mislim na početku petog razreda roditeljski za sve pete razrede upravo o temi kako pomoći djetetu da nauči učiti.
To je držala psihologica čini mi se, zaboravila sam jer sam išla na to kad je starije dijete bilo u petom, lani kad je najmlađa imala taj roidteljski nije mi se dalo gledati reprizu.
Bilo je zgodno sažeto i posloženo, ništa što nisam znala ni čula ranije. Smisao - pomoći djetetu u organizaciji prvenstveno i da pronađe najbolji način za sebe (mentalne mape, vizualno, auditivno, što kome bolje paše i daje bolje rezultate).
i ja, a i prema onome što Mima piše o interesima svoje kćeri
nama je razrednica na početku petog razreda rekla na što trebamo obratiti pažnju. Ako se dobro sjećam za tri predmeta nam je dala napomenu. I bilo je tako kao što je ona rekla. A na početku sedmog za još jedan.
Posljednje uređivanje od larmama : 12.10.2018. at 15:51
Moj veliki je u nekom 6/7 imao predavanje kako učiti s krivuljama zaboravljanja.klinka nije imala to predavanje
S obzirom da sam i ja mislila da mimina curka zeli u MIOC, sad me zanima ovo za umjetničku. To je primjenjena? Kaj je fakat samo prijemni bitan? Ili dio on, dio ocjene?
On je bitniji od ocjena,ali i ocjene su bitne
Kaj je sad za prijemni ? Stolac i kaj još?
Posljednje uređivanje od jelena.O : 12.10.2018. at 20:49
Eh, učila sam ja i prije, ali nisam kužila važnost organizacije. S 20 sam to shvatila i učinkovitost učenja je bila automatski višestruko veća. Mene nisu natjeravali u osnovnoj, u srednjoj sam se znala zaletjeti i preračunati, ali to je normalan proces učenja vještine učenja, hehehe... Popušila sam oslobađanje mature zbog toga i pala 2.godinu studija, ali isplatilo se. Te spoznaje su više pomogle mojoj djeci nego meni, ali trebalo im je, naročito mlađem.Peterlin nikad ne bih ovo rekla za tebe (poznajući te ovako s foruma), al oprostit ćeš mi fakat si iznimka, mislim da prosječno dijete shvati ipak ranije da treba učiti za školu, a ne sa skoro 20 godina
A zašto bi te trebalo natjeravati,mi mene nisu,s klinac (znači treći) prigovara kad ga natjeravati Tj kažem da treba nekaj složiti, naučiti,pročitati
Svako neka se organizira i postavi kako njemu i njegovom djetetu odgovara.
Nisu sva djeca ista, nece se sva djeca trgnuti nakon losije ocjene.
Ja bi nekako smatrala i svojom odgovornoscu da mi dijete moze upisati jedino neke neatraktivne trogodisnje skole.
Ne mora to biti gimnazija, ali neka ima veci izbor.
X
i ja se slažem s Kosjenkom
Baš ovo kaj kosjenka veli
Mali susjed je pikarao da upiše Končar i tu je uvidio ostalo mu samo prometna kao opcija,i sad je nezadovoljan.brat mu briljira u Lucijanki ko maturant
Slazem se s Kosjenkom.
Djeca su samo djeca, oni nisu odrasli ljudi.
Ne mogu preuzeti potpuno odgovornost za svoje postupke.
Smatram da je na roditeljima da ih usmjeravaju na vise, na bolje,...
U odrasloj dobi neka se snalazi tko kako moze, ali moramo im dati osnovu.
Isto kao sto osjecam da je moja obveza voditi dijete ortodontu, logopedu,... jer zelim da mu je bolje u tom nekom segmentu, tako je i odgovornost roditelja omoguciti da se dijete cim bolje ostvari kroz skolovanje.
Realno izrastao bi i bez logopeda, ortodonta, i boljih ocjena,... ali zasto bi, ako ne mora?
Posljednje uređivanje od Anemona : 13.10.2018. at 11:57
Da, ali u nekoj dobi ima pravo odluciti o svom tijelu.
Npr. moj 16,5 godina star sin bi trebao nositi aparstic. Zivot mu ne ovisi o tome, realno niti zdravlje, ovisi mu izgled. On aparatic ne zeli nositi. Bez njegove suradnje i zelje nista od toga. Odvela sam ga na pregled, uputila u posljedice i njegova je zadnja.
Isto tako sa skolom u starijoj dobi . Ne postoje zdravi nacini da se pomogne nekome tko ne zeli.
Posljednje uređivanje od sirius : 13.10.2018. at 13:05
Ja se slažrm i sa sirius.
Pa valjda postoji neka granica, starosna dob kad djeca preuzimaju odgovornost za posljedice svojih postupaka,pa kako će to drugačije naučit.
Čak mislim da to teže podnose ako su već punoljettni pa su tek tad po prvi put prepušteni sami donosit odluke.
Praksa i vježba čine čudau pozitivnom smislu.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 13.10.2018. at 14:10
Takodjer mislim i da je duznost roditelja uputiti dijete u odgovarajucu srednju skolu, u skladu s mogucnostima djeteta. Nerijetko vidim oko sebe djecu koja idu u gimnaziju (bilo koju, kod nas je samo za matematicku visoki prag) a nisu "materijal" za gimnaziju. Roditelji to znaju, pustaju ih, i onda nastanu cirkusi negdje oko Bozica. Jedinice, suze, gastritisi...
Slažem se i ja, ali tko će uputiti roditelje? Pogotovo one koji odbijaju vidjeti da dijete nije materijal za gimnaziju ili da nedajbože ima neke teškoće?
da, dok god je to ostvarenje dio djetetovih želja.
na žalost vidjela sam dosta nesretnih srednjoškolaca pa čak i studenata,
koji su ostvarivali roditeljske želje.
Tako je. MartinaP i Peterlin obje ste u pravu. Ali bojim da je sve to u idealnom slucaju da su roditelji realni i dobro upuceni. Ali cak i u takvom slucaju djetetova je zadnja jer je on taj koji upisuje skolu.
I što smo zaključili? Da na filozofskom kutku treba otvoriti topic s temom "kako ste zadovoljni svojim izborom zanimanja?"...
Ne znam, mislim da nije realno uspredivati nas i nasu djecu. Nasa djeca moraju biti puno , puni fleksibilnija od nas i mi ih moramo pripremati na to da je promjena poslova i zanimanja tokom zivota pozeljna i dobra. To je potpuni suprotno onome sto su nas ucili.I što smo zaključili? Da na filozofskom kutku treba otvoriti topic s temom "kako ste zadovoljni svojim izborom zanimanja?"...
Ima i nerealne djece, recimo ide na popravak iz matke i priča kako će medicinu studirati i mater na to klima glavom.
Djeca nekad znaju živjeti u oblacima, ne raditi ništa nego se provlačiti i maštati kako će se ono eto pokrenuti pet do 12 i sve će se riješiti kao čarobnim štapićem.
Za medicinu je važnija biologija,ali opet mora biti vrhunski u svemu
Naravno da treba postivati djetetovu zelju, volju i uopce realne kapacitete sto moze.
Dotakli smo se raznih aspekata no nisam vidjela da je itko napisao da ima problema u intezivnijem radu s djecom. Moja bi to sigurno odbijala. Sjećam se da ju je bilo teško natjerati i u prvom razredu da nešto popravi a kamoli kasnije.
A ponekad kad bi i tražila našu pomoć često bi to bila neka borba. Druga stvar bi bila kad ona nama dođe pa priča o nekoj temi koju su obrađivali u školi pa se mi nadovežemo i raspravljamo o tome. Tada bude ugodno.
x
x
Moje oboje je tesko na bilo sto natjerati.
Tako to bude kad ti nesto nije lako i/ili zanimljivo. Nazalost , cekati njihovu dobru volju nije opcija. Nikad bila, niti je danas u desetoj godini skolovanja starijeg. I daleko od toga da je rad s njima blizu kakvog uzitka za mene.
Srecom da vecina djece nije u toj kategoriji , pa im ipak skola nije tolika tlaka.
Moj definitivno odbija, treba se raspravljati i tjerati dok ne krene samo osnovno nauciti. Ako tko ima kakvih tips and tricks za ove tvrdoglave molim podijelite
Tek smo krenuli u peti razred i znam da se tek treba naviknuti, ali ako ovo potraje posjedit cu skroz
Majola, i moj se opirao pocetkom petog razreda. Ali je vrlo brzo skuzio da mu koristi, tako da sad i sam trazi da ga ispitam prije testa (za pri/geo/pov, ostalo ni ne pitam). Kroz ispitivanje puno sitnica mu sjedne na mjesto, posebno iz prirode. Lani su imali uciteljicu koja im nije znala objasniti razliku izmedju osmoze i difuzije, i sl.
Sad u sestom vec puno manje vremena potrosim na to, valjda i on vec kvalitetnije sam nauci.
Joj ja ne mogu, ne stignem ispitivati, ma nema šanse da nađem vremena za to, ponekad kaže mama daj me pitaj, uzmem pogledam...pa kako da ja znam li ona to točno meni odgovara, moram ja učiti, rekoh dijete drago učiš za sebe i to je to. 1-4 da..to nije problem, ali viši razredi..ma ne.
Pa ono, piše u knjizi ??
Prije 5. razreda nisam ni znala ni pitala sto radi. Tek u 5. razredu je postalo neophodno sjesti i uciti. Pustiti ga da si u.ere ocjene iz razloga sto ne zna uciti - nije mi opcija.
Pogotovo sto je iz tih predmeta jako malo ocjena. Jedna losa ocjena (recimo trojka) se jos i nekako nadoknadi, vec dvije trojke jako tesko. Do Bozica se ni ne snadju, tek shvate sto koji profesor trazi. To se poslije vrlo tesko ispravlja.
Ne kuzim.
Ja sam danas ispitivala povijest i pojasnjavala feudalizam, vazale, crkveni raskol... Pa meni treba max minutu da nadjem odgovor u knjizi, ako nije poboldan. A najjednostavnije ispitivanje je kada kao pitanje preformuliras naslov poglavlja i onda pratis po knjizi.
Lako je onim roditeljima koji su kroz školovanje razvili sposobnost da u tekstu brzo pronalaze ono što je bitno. Kad mojoj djeci treba pomoć, dovoljno je da jednom pročitam. Kad ih prorešetam pitanjima sve zapamte. Ali, imam troje djece i želju da nauče učiti sami. Najstarija ide u sedmi i pomažem joj vrlo rijetko.Možda jednom u dva mjeseca me zamoli da je nešto pitam. Srednji ide u peti, počelo je šaroliko..do sada je sve bilo lagano a u petom ipak treba malo i ponavljati a ne samo pisati zadaće..
Vidim da se moram malo uključiti da razvije naviku učenja.
Nažalost, ja kužim.
Učitelji danas malo vremena posvećuju tome da svoje učenike SUSTAVNO nauče iz teksta izdvajati bitno. Sigurno je tako bilo i prije, pa ima ljudi kojima to zapinje...
Moj stariji je imao učiteljicu (moja generacija, 1962 - dovoljno stara da ima puuuno iskustva, a još dovoljno daleko od mirovine, imala je snage i volje raditi kako treba) koja je to sustavno radila s njima. Na primjer, negdje u četvrtom razredu, kad su tekstovi postali opširniji, za gradivo iz prirode dobili bi upute:
- prvo pročitaš cijeli tekst ofrlje, tek da dobiješ sliku
- nakon toga (ili usput, kako ti je lakše) pitaš se koji dio teksta je bitan
- treći put čitaš obraćajući pažnju na te bitne dijelove
- ponoviš si svojim riječima (bilo bi dobro naglas)
- ponoviš još jednom kasnije ili drugi dan
Moj mlađi nije tako nešto čuo od učiteljice (bar ne sistematizirano) ali smo mu doma sami to tuvili u glavu. Obzirom na njegove teškoće čitanja, u četvrtom i petom razredu ja sam mu znala čitati (a često i kasnije dugačke lekcije, npr. povijest, do kraja osnovne škole), a on bi pamtio. U knjizi je označavao signirom ono što je bitno. Najprije sam mu ja upirala prstom, ali smo metodom propitivanja naučili njega da sam prepozna bitne dijelove. U drugom krugu samostalno bi čitao samo te označene dijelove jednom ili dvaput, riješio radnu bilježnicu samostalno ili uz pomoć knjige (ako se potrefilo pitanje koje nismo signirali) i to bi koristio za ponavljanje starijih lekcija. Da se ne probija kroz dugačke tekstove, čitao bi samo signirano + radnu bilježnicu.
Moj stariji je bio sklon povijest u OŠ učiti iz bilježnice, ne čitajući udžbenik (dobivala sam noru pamet) a to se kasnije pokazalo jaaaako lošim. Imao je 5 iz toga, ali pojma nije imao o gradivu izvan okvira koji je nastavnica tražila. Skupo je to platio (i još uvijek plaća) u srednjoj školi, jer se ne može odlijepiti od f.cking bilježnice (i to još uzme tuđu, jer sam ne stigne sve zapisati), a pametan i savjestan profesor traži da misle svojom glavom, što je moguće samo ako poznaješ malo više činjenica od onoga što je napisano na ploči i u bilježnici, tj. bez udžbenika ne može. Ja ga povremeno podsjetim da se vrati na metodu svoje stare učiteljice iz razredne nastave, ali teško je promijeniti lošu naviku.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 15.10.2018. at 07:54
Mislim da je osnovna greška danas, barem kod nas u Zagrebu, što se ne smije podcrtavati u uđbenicima.
Meni je to uvelike olakšavalo učenje. I žao mi je što i moji ne mogu tako učiti.
Peterlin, nisam komentirala djecu nego roditelja.
Naravno da se treba potruditi, ali sve je na kraju do osobne odluke zelis li pomoci ili ne.
Moze se. Samo treba kupiti udzbenik
Ja sam cak razmisljala o tome. Medjutim, moja starija cita na glas, snima se i prepisuje. I kaze da joj je to dosta.
Joj, ja poludim kad ga vidim da uči samo iz bilježnice! I to predmete kao što su fizika, kemija, biologija. Doduše, valjda sam bila dovoljno dosadna jer u zadnje vrijeme ga sve češće vidim da pred sobom ima i udžbenik i bilježnicu, pa kombinira
Iz udžbenika sustavno uči predmete kod kojih ne zapisuju puno na satu (povijest, geografija...). Ali kad je riječ o predmetima kod kojih nastavnici diktiraju što zapisati, pa još ako kažu nešto čega nema u udžbeniku, sklon je (vjerujem ne samo on, nego i drugi) zanemariti udžbenik i učiti samo ono što je nastavnik rekao na satu. A da ne govorim da ponekad može nešto krivo zapisati, ili da nastavnici nekad naprave lapsus (baš za profu iz biologije je i sam skužio da često radi greške).
Bome su kod moje udžbenici koje je dobila stare itekako ispodvlačeni.
Što se tiče učenja iz bilježnice, to nije dovoljno za niti jedan predmet, osim za fiziku gdje im je profesor izričito rekao da ne trebaju otvarati niti udžbenik niti RB.
Pa napisala sam upravo to, da su i neki roditelji tako nadrapali u svoje vrijeme, nisu u osnovnoj školi naučili učiti. Evo, tu to piše:Sigurno je tako bilo i prije, pa ima ljudi kojima to zapinje...
Uputila sam mlađega da se na ovo ne obazire. Ionako su dobili udžbenike u kojima je već nešto bilo označeno (što je i dobro i nije...) pa slobodno nek označava, a ako mu razrednik bude prigovarao, ja ću to riješiti ovako ili onako. Nije prigovarao.
Offt. ionako se pere brdo love na tim udžbenicima, pa nema veze.
Sorry. Previdjela sam.
A moguce.
Ma nije to bitno.... Ovo je zapravo kritika sustava. Da učitelji i nastavnici to odrade u osnovnoj školi, trebali bi roditelji puuuno manje intervenirati.
Sigurno je i u naše vrijeme bilo učitelja koji su mogli raditi bolje i učenika kojima nije pomagao ni savršen učitelj, isto kao i danas. Problem je u tome što dobri učitelji nisu nagrađeni, a loši nisu potaknuti da poprave svoj način rada. Ali to je offt.
Tražila sam po internetu upute za roditelje - evo, ovo je dosta zgodno: http://oskajzerica.hr/home/wp-conten...-roditelje.pdf
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom