Mala dvojba glede APa

[Maggie]

Prekrasno mi je kad je moja malecka u krevetu s nama ali to ujedno znači da je do kasnih sati ( ili bolje rečeno ranih ) izložena kuckanju na kompu, zvonjavi telefona, TVu ( doduše tiho ali ipak.. ) svjetlu, našem klafranju itd

Ne mogu se otet dojmu da bi se možda bolje naspavala u svojoj sobici u miru mada mi ona izgleda zadovoljna.

Šta velite?

[ivarica]

nikad nisam imala tu dvojbu, mada su mi je uvaljivali.

moje je bilo da mu je potrebna prije mira nasa blizina.

[imia]

Pa ako ona to sve prespava....onda joj ne smeta. I bolje je da se nauci na sve. Bas sam citala u knjizi od Searsa (ne znam sad kojoj), oni imaju puno djece, da su neka njihova djeca najbolje spavala u mraku i tisini, a neka su si za najdraze mjesto za spavanje izabrala recimo njegovu radnu sobu ili dnevnu sobu. Ovisi i o djetetu.

Moja Mia recimo i preko dana spava u spavacoj sobi, a navecer ju stavim spavati i odem u drugu sobu. Do neka 3 mjeseca je spavala u dnevnoj sobi dok smo i mi bili tamo, ali onda ju je poceo nas razgovor i kucne aktivnosti buditi, pa sam ju radije pocela stavljati posebno. Kad se probudi pozove me ili se zaigra prvo sama, pa onda zove.

[Vrijeska]

Moje mišljenje:
da bi AP bio pravi AP, roditelji i dijete se moraju ugodno osjećati.

Ako ti smatraš da je to dobro kako si ti učinila, nema razloga da odustaneš.

Ja mislim da je djeci potreban mir za spavanje. Tijekom dana kada spava, i navečer kada zaspe, normalno mi je da je ona u spavaćoj sobi, dok smo mi u dnevnom boravku. Na taj način ju ne smeta telefon, TV, moje lupanuje s loncima u kuhinji; svako malo ju provjeravam i imam baby alarm; no kada i mi krenemo spavati, onda je mir u kući i s nama je u sobi. Ne bih mogla zamisliti da negdje drugdje spava, tj. da nije u mojoj blizini. Da je kojim slučajem imala svoju sobu od početka, mislim da bi ta sobica postala moja spavaća soba

[Lutonjica]

cuj, moja zara spava ko top uz sve moguce zvukove :TV, nase razgovore, telefon, zebu koja po cijele dane krici i pjeva :D jedino ako je nervozna i jako umorna odem je ununati u tihu sobu i tamo je ostavim da spava. sto se tice noci, s nama salabajza po stanu i budna je do jedno 10, 11, onda zacori pa je strpamo u kinderbet u njenoj sobi, probudi se oko 5, 6 i onda do 10 spava sa mnom u krevetu.. za sad to kod nas genijalno funkcionira i svi smo sretni, zadovoljni i naspavani :D

[BusyBee]

Ema je prvo spavala u dnevnoj do nekih 23 sata kad bi mi isli u sobu. Onda je pocela (s nekih 6 mjeseci) pokazivati znakove da joj smetaju zvukovi pa smo polako poceli uvoditi ritual - prvo sasvim kratak, sada vec dosta dug. Jos uvijek spava s nama u sobi, ima svoj krevet odmah do moj estrane kreveta, bez ograde izmedju nas, ali spava s nama.

Ja sam protivnik teorije da dijete treba nauciti spavati u buci, uz TV i normalnu glasnocu nasih glasova - jednostavno jer mene buka iritira kad sam umorna, tako da smo se ili prilagodjavali njoj i utisavali dok je spavala preko dana u dnevnoj (kad je bila sasvim mala beba) ili joj osiguravali mir i tisinu u sobi, kad je pocela popodne i po noci spavati u sobi.
Mislim da smo prijela napravili s nekih 6-8 mjeseci.

Jos danas je uspavljujem - lezim pored nje, citamo, malo popricamo i ona zaspe drzeci me za ruku.

[sandras]

Moji dvoje su u pogledu spavanja razliciti. J je od malena voleo da spava sa nama, a i sad ponekad (iako ima 6 godina) negde u toku noci dotrci u nas krevet. Isto tako voli da se zamotava u pokrivace i stalno je ususkan. M je drugacija. Ona ne podnosi niciju blizinu za vreme spavanja. Spavala je samnom samo dok je bila bas mala i dok je jos sisala po noci. Sad zaspi u svojim kolicima, a kasnije je prenesemo u njen krevetic. I ne podnosi pokrivace.
Mi postujemo njihove zelje.

[zrinka]

nama je spavaca soba, srecom, toliko mala da ne stane ni tv, ni comp, pa smo u potpunoj tisini, isprekidanoj uzvicima mama ocu siku-miku svako par sati .....
nama zasad dobro, a vidim da i mislav uziva

[Poslid]

Anja najviše voli zaspati u dnevnoj sobi i onda ju prenesemo u krevet, ali ona se u noći probudi i najčešće završava u našem krevetu. Aleksandru mora biti tišina i mrak da bi zaspao (i naravno mama ili tata pored njega)

[Magdalena]

Moja je beba bila s nama u krevetu kad je bila jos jako mala. Jednostavno je pokazivala da joj je tako ljepse, da je sigurnija...uglavnom nije plakala, klopala ja i sve je bilo super. Onda je u neko doba, ne sjecam se tocno kad, ali mislim negdje s oko 3 mjeseca pocela negodovati i htjela je zaspati samo u svom krevecu. Tako je i danas (ima 8 mjeseci). Tako da mislim da je svako dijete prica za sebe i da samo treba osluskivati njihove specificne zeljice i potrebice. Nama je bilo o.k. kad je htjela bit s nama, o.k. nam je i sad kad se k nama dolazi (tocnije, mi je donesemo )samo pomazit i klopat, a na spavanac ide u kinderbet.

[smrčina mrkica]

mi zivimo u jednoj sobi, tako da nema premjestanja. Ema uvijek spava uz radio i TV i tako je navikla, uopce ne pokazuje da ju to smeta

[Domagoj]

Iz vaših postova sam zaključio da djeca uglavnom zaspu sama. Mi smo jučer bili kod prijatelja i pošto su oni djecu u određeno vrijeme slali na spavanje, a što je izazvalo određeno negodovanje od strane djece, pitali ih zašto ih u stvari šalju na spavanje. Razlozi su što su djeca ionako sva nervozna i samo se maltretiraju, zatim da ako ne idu dovoljno rano na spavanje sutra su također za ništa te da i oni (roditelji) tako dobiju malo vremena za sebe. Što mislite o tome?

I da još napomenem da se sjećam da je takav odlazak na spavanje kad sam bio mali, jedna od stvari koja mi je ostala u prilično neugodnoj uspomeni. Tako da bih definitivno bio sklon to ne priuštiti djetetu.

[nana]

neznam, to "slanje na spavanje" meni nije ostalo u lošem sjećanju. Pravilo kod nas doma je bilo nakon crtića koji je bio svaki dan u 19,15 sati, ide pranje zubića, wc, oblačenje u piđamu i to je to. Neznam koliko su ta djeca od prijatelja stara, dali su mala ili veća, ali recimo naša Tara je stara 2,5 godine, i već sama oko 21.00 sat kaže da ide u krpe, mada mi ako vidimo da nije umorna ostavimo je s nama u boravku još neko vrijeme, jer mislim da par minuta dulje ili kraće ne igra ulogu, ako je djete dobro raspoloženo.

[Domagoj]

Hvala na odgovoru.

He, he. Prilično isti scenarij je bio i kod nas (ovo s crtićem). Od prijatelja djeca su 2, 3.5 i 7.5 god (a mama je u 37. tjednu ).
To je super ako Tara sama hoće ić spavat. A što bi se dogodilo ako neki put neće i vi joj dozvolite? Da li onda sutra ima problema? Ili misliš da to pravilo odlaska na spavanje ima neki širi značaj (tipa uvođenje discipline, samodiscipline...)?

[nana]

Gle, bilo je situacija kada ona nije htjela ići spavati, dali radi toga što je bila taj dan lošije volje, dali zbog nekakvog crtića koji gleda na dvd, ili neznam neki drugi razlog. Onda od toga ne radimo problem, jednostavno je ostavimo s nama, i uvijek se pokazalo da je umor vrlo brzo "uhvati" i sama kaže da je umorna. No, naravno to opet ne znači da sam pristalica tipa neka ide kada hoće, jer red se mora znati, pogotovo što se zbog vrtića diže ranije preko tjedna, dosta rano ih stavljaju spavati u vrtiću, već oko pola 12. Tako je i sa popodnevnim spavanjem, jednostavno pravilo je takvo da se oko 13-13,30 ide spavati, osim ako smo negdje, pa sve ritam poremeti, što Tara zna iskoristi tipa nije umorna a jedva gleda
Da, sa sjetom se uvijek sjetim tih crtića u 19,15 :D :D