kupnja stana za djecu ili štednja u nekretninama

[Bubilo Bubich]

Vrijeska, još si gore negdje napisala da misliš da imaš 100 kvadrata stana u zgradi da bi to više vrijedilo nego u kući... po mojem iskustvu, to je istina “samo u teoriji” .
Naravno stoji, ali stanovi od 100 kvadrata (barem u mojem kvartu) se jako teško prodaju. Nitko ih neće dati za manje od 120 tis. eura, a za to već možeš kuću kupiti (ako si za kuću). Tako npr. 5-6 od 10 stanova te kvadrature koje sam ja gledala u kvartu nisu prodani već cca dvije godine. Dok mi prijatelji koji gledaju manje stanove, cca 60 kvadrata kažu da “pogledaju stan u srijedu, ako ne odluče do vikenda već je prodan”. Ok, nije bas skroz sa svime pravilo, ali načelno se manji stanovi brzo prodaju. Veliki ne tako brzo. Pa onda ispadne “imaš vrijednost, ali samo na papiru”, ako ga ne možeš prodati 2-3 godine...

[sillyme]

..
Možda bi jedan stan bilo pametnije, ali to je onda naša štednja, ne stan za dijete ...

Cijela ideja o kupnji stana/ova je potakla od moje grižnje savjeti što smo mi djelomično dobili prostor za život (na kraju smo uložili vrijednost manjeg stana, ali puno j eveća kvadratura), a naša djeca će morati većinu sama ...

Mnogi ne dobiju "prostor za zivot" a čak i ako im se pruža ta mogućnost ne žele je koristiti. Kažeš da bi jedan stančić bio "vaša stednja" a ne za djecu - miim da će vam djeca biti neizmjerno zahvalna ako se osigurate u mirovini da ne moraju brinuti za vas. Recimo moja mama ima isto mali stančić s niskim rezijama, nesto ušteđevine i cim je navršila 65g se prijavila za gradski dom, trošak kojeg kako sad stvari stoje pokriva njena mirovina. I ja sam joj neizmjerno zahvalna što se sama pobrinula za sebe da ima za pristojan umirovljenički život i da ima gdje biti kad dodje u godine kad ce joj vjerojatno trebati tudja svakodnevna pomoć.

[nicky_111]

Nekad se u nekretnine ulagalo umjesto štednje i to je bila dobra investicija. Danas je već jako teško reći da li štednja ili kredit + najam tog stana. Jedno pojede inflacija za 15g a drugo može sa kamatom otići nebu pod oblake ako se radi o kreditu sa deviznom klauzulom. Ako se može dići u kunama onda još ajde de. Ali mislim da isto treba uzeti u obzir i dugo najavljivani porez na nekretnine, kolko sam pratila skoro sve političke opcije su na neki način za uvođenje istog.

Ako bi se mogao dići suvisli kredit u kunama za kupnju jednog stana od cca 40 do 45 m2 sa parkirnim mjestom, kratkoročni najam preko airbnb-a ili bookinga bi mogao pokrivat ratu kredita i da još malo ostane sa strane. Tu naravno najveću ulogu igra lokacija nekretnine. No i to kratkoročno iznajmljivanje je ipak posao i zahtjeva određeni angažman dnevno. I tak, sve ima svojih prednosti i mana...

[Jelena]

Ja se bas nadam kao i Lili da ce mi dijete biti dovoljno samostalno da mu nece trebati nasa financijska pomoc. I mislim da je uredu da se covjek u mirovini zabavlja u skladu s mogucnostima. I isto racunam na dobru investiciju ulaganja u boravak u inozemstvu, ako nam budu financije dozvoljavale.

Meni se cini da to roditeljsko zaledje treba imati neku mjeru. Nama su roditelji mogli puno vise pomoci, a nisu. Moji su jako ponosni na nas kako smo skromne i kako smo bile poslusna djeca. I ponavljaju kako se svi cude. Ja to necu svom djetetu napraviti, jer se ne radi o vrlinama, nego o nedostatku izbora i zatiranju kreativnosti (normalno da se svi cude...). Ali ne moram ga zato ni potpuno osigurati.

[Peterlin]

Bolje je onda ulagati u stambenu štednju. Pa će dijete, kad dođe vrijeme, samo odlučiti kako će taj novac uložiti i gdje će kupovati stan.

X

To imamo. Odavno.

[dolega]

Vrijeska, razmišljamo vrlo slično.

Prvo ću se referirati na to da je bolje ulagati u stambenu štednju - ja bih rekla da nije.
Nikad ne znaš gdje će put tu djecu odvesti i kakva će ona postati, bez obzira koliko ih mi usmjeravali.
Od poznanice mala je digla lovu i s*****la je, niš nisu mogli jer su stavili s koliko godina može sama raspolagati novcem. Dakle pušiona



Mi smo za svoje troje djece osigurali jedan stan pa nek ga koristi tko kad i koliko treba.
Kuća u koju se namjeravamo uskoro preseliti ima mogućnost pregrađivanja, izrade stana na zadnjoj etaži i sl.ali to ne želimo. Ako baš bude sila, ok. Inače bih im radje voljela pomoći da se skrase negdje drugdje, ne u istoj kući.

Al ono što smo mogli jest utjecati na najstarijeg sina i usmjeriti ga u ulaganje.
Ima 22 godine, zaposlen je i uskoro će biti vlasnik garsonjere od 35m2.
Neće živjeti u tom stanu već će ga iznajmiti i otplaćivati time ratu kredita na 15 godina i to bez ikakvih problema.

MM i ja ćemo sten srediti, izraditi namještaj i urediti ga. A sin kad odluči živjeti tamo, ako ikad odluči, do tad će već vjerojatno otplatiti dobar dio kredita.

Inače sam za ulaganje u nekretnine jer ako imaš samo malo žicu za to, super se može profitirati.

[dolega]

Nekad se u nekretnine ulagalo umjesto štednje i to je bila dobra investicija. Danas je već jako teško reći da li štednja ili kredit + najam tog stana. Jedno pojede inflacija za 15g a drugo može sa kamatom otići nebu pod oblake ako se radi o kreditu sa deviznom klauzulom. Ako se može dići u kunama onda još ajde de. Ali mislim da isto treba uzeti u obzir i dugo najavljivani porez na nekretnine, kolko sam pratila skoro sve političke opcije su na neki način za uvođenje istog.

Ako bi se mogao dići suvisli kredit u kunama za kupnju jednog stana od cca 40 do 45 m2 sa parkirnim mjestom, kratkoročni najam preko airbnb-a ili bookinga bi mogao pokrivat ratu kredita i da još malo ostane sa strane. Tu naravno najveću ulogu igra lokacija nekretnine. No i to kratkoročno iznajmljivanje je ipak posao i zahtjeva određeni angažman dnevno. I tak, sve ima svojih prednosti i mana...

po čemu misliš da je kredit bolji u kunama nego u eurima?
šta ako/kad dođe do uvođenja eura u hr pa kuna ode nebu pod oblake?

[jelena.O]

Eto kolega razmišlja o kupovini stana ali na svoje ime ali da da sinu tamo pravo stanovanja

[nicky_111]

po čemu misliš da je kredit bolji u kunama nego u eurima?
šta ako/kad dođe do uvođenja eura u hr pa kuna ode nebu pod oblake?

Vrlo jednostavno, zato jer zarađuješ kune a ne eure. Da zarađuješ eure tada bi najbolje bilo imat kredit u eurima ALI bez konverzije u kn.
I nema devizne klauzule pa ni kamata ne može porasti kao što se dogodilo sa švicarcima.

A ako dođe do promjene valute tada ćeš zarađivat eure, kredit će se cijeli konvertirat u eure a konverzija ide po srednjem tečaju koji se utvrdi na dan promjene pa opet ne gubiš.

[dolega]

i onda smo opet na istom
znači da onaj tko digne sad kredit u kunama, koji ima veću kamatu od onog u eurima, će ionak završiti s istim u eurima jer će se konvertirat bar 6 mjeseci prije promjene valute
a to je za cca 2-3 godine

[mitovski]

Ja sam isto razmišljala kako kad riješimo jedan kredit moramo dići drugi kako bi djetetu kupili stan. Promijenila sam mišljenje. Mislila sam kako ćemo taj stan iznajmljivati pa će otplaćivati dio rate, no kad sam vidjela koje probleme godinama kolegica ima s podstanarima to je užas. Da, ima dobrih ljudi pa 3-4 g ima sreće a onda dođe netko tko rasturi stan do neprepoznatljivosti. U 10 g. 3 je puta morala raditi velike zahvate u stanu koliko su ga uništili.
Po meni najbolja opcija neki oblik štednje ili više njih. Ako možete iznos rate kredita stavljati na stranu, skupiti će se fina svota.
Tko zna gdje će nam djecu život odvesti.

[Lili75]

Zanimljiva tema.

Ja i dalje smatram da djeca trebaju sama svojim radom doći do svog krova nad glavom i da im ja osim dobrog obrazovanja nisam dužna osigurati nekretninu.

Mi smo sve sami stekli, ništa nismo dobili, ne vidim razloga zašto ne bi tako mogli i oni.

Da sam nešto i sama naslijedila/dobila, vjerujem da bih drugačije razmišljala.

[mama pticica]

U potpunosti se slazem s Lili

[annvilli]

Koliko godina moraš rentati garsonjeru da bi pokrila trošak kredita za nju?
Čak i ako je na vrhunskoj lokaciji. A dovoljno je da jednom uzmeš loše podstanare i da ti naprave više štete nego koristi.

Mislim da je ulaganje u nekretnine u Hrvatskoj promašena investicija. Osim što su nekretnine precijenjene, broj stanovnika pada, stanove je teško prodati, a tko zna što se sve može dogoditi s porezom na nekretnine.
Mi štedimo za djecu (i sebe) u dionicama i fondovima. Kasnije neka od toga kupe nekretninu ako odluče da im je to potrebno ili ulože u nešto drugo.

[sillyme]

)Tehnički gledano trošak kredita za garsonjeru je kamata a glavnica je sačuvana u vrijednosti stana. Kamatu se relativno lako pokrije rentom

[dolega]

Koliko godina moraš rentati garsonjeru da bi pokrila trošak kredita za nju?
Čak i ako je na vrhunskoj lokaciji. A dovoljno je da jednom uzmeš loše podstanare i da ti naprave više štete nego koristi.

Mislim da je ulaganje u nekretnine u Hrvatskoj promašena investicija. Osim što su nekretnine precijenjene, broj stanovnika pada, stanove je teško prodati, a tko zna što se sve može dogoditi s porezom na nekretnine.
Mi štedimo za djecu (i sebe) u dionicama i fondovima. Kasnije neka od toga kupe nekretninu ako odluče da im je to potrebno ili ulože u nešto drugo.

Evo, ja se s ovim nikad ne bih slozila.

Potencijanim podstanarima se uzima kaucija koja ostaje za slucaj stete. Dakle, osiguravas se. K tome i ovjeravas sve kod javnog biljeznika.
Rizik? Je, sve je rizik. Meni bi, recimo, bio rizik ulagati u dionice i fondove. S tim nikad nisi ziher i lovu mozes izgubiti preko noci.
A zidovi ostaju

Ulaganje, pak, u trziste nekretnina je itekako isplativo. Pogotovo u Zagrebu, na koji Vrijeska i puca. Potraznja je nenormalno velika i nema sanse da pad stanovnika ikako utjece na stanove u metropoli.
Mislim, pobogu, ona zeli djeci rijesiti stambeno pitanje pa i ne znam kakve veze sve ovo gore navedeno ima veze s tim.

[casa]

Ja nisam naslijedila nekretninu u gradu gdje bih mogla lijepo preseliti. Bila sam podstanar i kad je trebalo dici kredit nisam. Moja zivotna odluka je bila temeljena time da mi se cinilo besmislenim raditi sljedecih dvadesetak godina kako bih na kraju poskedovala nekretninu koja zapravo ne zadovoljava potrebe moje obitelji, ne one da svako dijete ima svoju sobu, vec da svako dijete ima krevet, radni stol i ormar i mm i ja isto. Mogla sam birati pa sam i birala.
Imam cetiri krasna sina kojima bih voljela osigurati tih pocetnih 20 kvadrata. Svjesna sam da cu vjerojatno dozivjeti neuspjeh na tom polju i mirno spavam. Stedim svakom od njih novce od rodenja i to cu svakom dati na odlasku. Ako u meduvremenu, uspijemo i stancice kupit super.. Isla bih u kredite da imam stalni radni odnos i kupila bih jednu nekretninu koju bih iznajmljivala na kratki najam. U obliznjem gradu. To mi se cini suvislim ulaganjem. Kasnije bih istu prodala i podijelila novce ovisno o prilikama.

[Tanči]

Zanimljiva tema.

Ja i dalje smatram da djeca trebaju sama svojim radom doći do svog krova nad glavom i da im ja osim dobrog obrazovanja nisam dužna osigurati nekretninu.

Mi smo sve sami stekli, ništa nismo dobili, ne vidim razloga zašto ne bi tako mogli i oni.

Da sam nešto i sama naslijedila/dobila, vjerujem da bih drugačije razmišljala.

zato baš što ja nisam ništa, baš ništa dobila od svojih roditelja, moja kći će dobiti.
I obrazovanje će dobiti, a ima i stambenu štednju od rođenja.
Zapravo dvije štednje ima, ali je jedna na moje ime kad na svoje može imati samo jednu.
U tu štednju sad ulaže svoju stipendiju i ono što je zaradila tijekom ljeta, a tata i ja doplatimo još cca 5000 kn.
Što će ona s tim novcima nije nas briga.
Mi smo ju odgajali da zna vrijednost novca i mogu sa sigurnošću reći da ona neće pogriješiti.
Što se tiče podstanara, Dolega, cure su u pravu.
To je takvo s..nje da nemre biti veće.
naime; postanar može prestati plaćati režije i najam i ti tu ne možeš ništa jer je podstanar u posjedu nekretnine što ima veću važnost od tvog vlasništva.
Možeš tužiti podstanara, ali naše sudstvo je takva užasna katastrofa da bolje ne pišem što se meni i mužu konkretno događa s predmetom gdje je moj muž brutalno pokraden, ima sve dokaze i spor već dvije godine miruje da bi u petak došla odluka o izuzeću sutkinje jer je njen otac prijatelj s osobom koju je moj muž tužio za krađu.
Užas!
Nadalje, podstanare ne možeš iseliti prisilno, pogotovo ne ako imaju dijete mlađe od 12 godina.
Ovrha za neplaćene račune sjeda, tebi, vlasniku na račun.
Imala sam i ja podstanara iz pakla, ali smo na svu sreću to uspješno riješili s relativno podnošljivom štetom.
Sada imam super podstanare, ali trebalo ih je naći.

[casa]

Ma, mozes i raditi pa ne primati placu... Ono, shit happens. Da sam pokretacica teme, kupila bih jednu malu garsonjeru, opremila ju skromno i iznajmljivala.

[Lili75]

Tanči, posve razumijem. Mi ćemo jednog dana ćemo naslijedit stanove naših roditelja (viksu i ostalo ne jer je rat odnio), ali ja bi da to bude što kasnije da su oni nama živi i zdravi, pa na te nekrentine nekako ni ne računam.

Ja se slažem s dolegom, mi iznajmljujemo garsonjeru godinama, imam jako pozitivna iskustva, naravno kredit se već isplatio rentom, sad recimo odvajamo tu lovu za naša obiteljska putovanja (odemo bar na 2 godišnje neka malo konkretnija putovanja u inozemstvo),a nije mi/nam uopće palo na pamet da tu lovu odvajamo za budućnost djece jednog dana kad odu nego da sada u ovom trenutku živimo i da imaju lijepe uspomene za čitav život i obogate se iskustvima s putovanja. Ja mislim da im time dajemo jako puno. Različiti smo naravno imamo neku ušteđevinu za nedajBože situacije. Znam u užoj obitelji slučaj gdje su djeca "dobila" finu lovu za start al recimo nisu nikad sa svojim roditeljima bili na izletima i putovanjima jer to košta. Poštujem svačiji odabir, ali meni je moj dobar

inače MM puno bolje zna s novcima nego ja pa zahvaljujući njemu imamo neke stvari koje smo sami stekli.

inače nije mi palo na pamet da bi jednog dana djeca mogla naslijedit tu garsonjeru (do ove teme), prije bih rekla da ćemo dalje tržit i "obrtat" je. jedino što je isplativo danas u RH na tržištu je upravo ulaganje u nekretnine.

Zdravi smo, nismo bolesni, nismo stari roditelji (koliko toliko ) pa valjda nemamo te neke realne strahove koje bismo vjerojatno imali da je situacija drugačija.

[Lili75]

casin savjet nije loše, možda kupit jednu manju garsonjeru, neka se pokriva kredit rentom, neka glasi na tebe ili muža a onda jednog dana kako se djeca dogovore, hoće je prodat ili nešto drugo, samo da ne bude kamen smutnje jer ih je troje. zato vlasn.list na vas roditelje.

[NanoiBeba]

Nekretnina nije loša investicija, ali momentalno su cijene istih, pogotovo manjih, jako skočile.

I ja sam se šokirala kad su mi ispričali kako se nas štiti posjed a ne vlasništvo.

E da, gledajući svoju okolinu, migu napisat da ljudi il imaju djecu ili nekretnine. Rijetki su oni koji imaju oboje. A da ne velim da znam dosta jedinaca koji su naslijedili ili će naslijediti toliko nekretnina da će im vrijeme i novac curiti na njihovo održavanje.

[Lili75]

E da, gledajući svoju okolinu, migu napisat da ljudi il imaju djecu ili nekretnine.

istina sad su cijene jako skočile, mi (MM) smo pametno kupovali tj.u pravom trenutku i to nekretninu koju iznajmimo u roku keks kad je objavimo, nikad duže od 2 do max.3 dana. Tako da oko nje nemamo puno posla i obaveza a meni je to jako bitno jer bi ta obveza pala na mene Obično podstanare imamo godinama.

[mitovski]

Evo, ja se s ovim nikad ne bih slozila.

Potencijanim podstanarima se uzima kaucija koja ostaje za slucaj stete. Dakle, osiguravas se. K tome i ovjeravas sve kod javnog biljeznika.
Rizik? Je, sve je rizik. Meni bi, recimo, bio rizik ulagati u dionice i fondove. S tim nikad nisi ziher i lovu mozes izgubiti preko noci.
A zidovi ostaju

Ulaganje, pak, u trziste nekretnina je itekako isplativo. Pogotovo u Zagrebu, na koji Vrijeska i puca. Potraznja je nenormalno velika i nema sanse da pad stanovnika ikako utjece na stanove u metropoli.
Mislim, pobogu, ona zeli djeci rijesiti stambeno pitanje pa i ne znam kakve veze sve ovo gore navedeno ima veze s tim.

Preduga je priča da ispričam šta je kolegica prošla sa zadnjim podstanarima. Sve je imala, ovjeren ugovor, plaćala porez. Godinu dana psihičkog i fizičkog maltretiranja, policija je svaki dan dolazila. Ona je doslovce obolila. Ne možeš ništa, ona je vlasnik ali oni su u posjedu, moraš sudskim putem tražiti da ih se izbaci iako su i fizički nasrnuli i bacali boce, maltretirali cijeli kvart. Tako da to imaš ovjereno ovo ono, mačku o rep. Kaucija, koja kaucija, vrata su bila iščupana, štokovi.. ma strava.

[Lili75]

Aauu baš je imala peh.Grozno iskustvo.
Al opet to ne znači da nije pametno investirat u nekretnine i da se toga treba općenito klonit.

[dolega]

Slazem se, koma iskustvo
Ali bi jos veca koma bila onom koji bi to meni pokusao napraviti

[casa]

Mislim ima i stanodavaca koji su hmm ...svakakvi. Eto, mozemo otvorit temu i o tome, ali to ne mijenja cinjenicu da kad nemas svoj stan, najam jest dobra opcija. Ako naletis na budalu, lose ces se provest. To je tako u svakom segmentu zivota.
Inace, vi onda mislite dijelit jednako djeci. Kad? U trenutku kad su sva djeca odrasla? Razlika medu mojim najstarijim i najmladim je 15,5 godina... Nekako kad za dvije godine ode na faks najstariji, moj je plan dat mu njegovu stednju... I naravno, san bi bio imat i za malu garsonjeru. Kako sada stohe stvari, to nece biti izvedivo. Al, da je, kupila bih mu je, ne bih cekala da i najmanji odraste pa da onda svima kupim. I ne mislim da moram svima kupit isto. Ako za petnaest godina budemo u mogucnosti kupit garsonjeru najmladem, kupit cemo. Ne cini mi se nuznim da svi dobiju isto. Ono, prilike se mijenjaju.

[Peterlin]

Preduga je priča da ispričam šta je kolegica prošla sa zadnjim podstanarima. Sve je imala, ovjeren ugovor, plaćala porez. Godinu dana psihičkog i fizičkog maltretiranja, policija je svaki dan dolazila. Ona je doslovce obolila. Ne možeš ništa, ona je vlasnik ali oni su u posjedu, moraš sudskim putem tražiti da ih se izbaci iako su i fizički nasrnuli i bacali boce, maltretirali cijeli kvart. Tako da to imaš ovjereno ovo ono, mačku o rep. Kaucija, koja kaucija, vrata su bila iščupana, štokovi.. ma strava.

Zbog ovakvih strahova i mi držimo rezervnu nekretninu u ok stanju, ali u njoj nemamo podstanare. Plaća se telefon (minimalno), a ostali troškovi nisu veliki jer se ne grije, ne koristi struja itd. MM i ja smo zaključili da ćemo tako dok možemo. Druga stvar bi bila da nedajbože netko od nas ostane bez posla ili slično - za takvu situaciju ovo je dobar buffer, može se iznajmiti da nemaš suvišnih troškova, pa možda čak i nešto nazubačiti, ali srećom - nije nam sila. A djeca su dovoljno stara da nije daleko dan kad će se odlijepiti od nas... Nekretnina je obiteljsko nasljeđe mm-a koji je godinama brinuo o članovima obitelji bez djece. Što će dalje biti - vidjet ćemo.

[Mima]

Mi isto tako, uopće ne iznajmljujemo stan koji imamo. Imali smo nekoliko godina podstanarku koju smo poznavali, a otkad je ona otišla stan je prazan.

Isto sam čula za kojekakve horor priče sa podstanarima, tako da mi se ne da upuštati s nepoznatim ljudima.

Možda ako čovjek ima stan na nekoj atraktivnoj lokaciji, pa može birati stanare, a na kraju krajeva i dobro naplatiti stanarinu - ovako, što kaže Peterlin dok možemo bez iznajmljivanja, ne iznajmljujemo.

[casa]

A sto s ovom razlikom u godinama? Ili recimo kad imas jedan stan viska, mislite ga prodati pa podijeliti novce ili dati onom kojem treba? Pitam nacelno za stavove...

[Peterlin]

A sto s ovom razlikom u godinama? Ili recimo kad imas jedan stan viska, mislite ga prodati pa podijeliti novce ili dati onom kojem treba? Pitam nacelno za stavove...

I mi smo se pitali to... Za sada je dogovor da vlasništvo ostane na mm-a do daljnjega, a koristit će se prema potrebi. Bit će i za drugo dijete (davno smo mi sebi nabavili vikendicu za starost) a kako će se konkretno dogovarati i raspetljavati - vidjet ćemo. Mi nemamo veliku razliku u godinama između djece, što je i dobro i nije, ali to ne biraš.... Gdje je volje, nađe se i načina. Kad je moja teta bila teško bolesna, htjela je prije smrti raspodijeliti svoju imovinu. Pitala je mene imam li što protiv da svoju garsonijeru ostavi mom bratu. Nisam imala ništa protiv. Nikad nije bilo svađe ni prepiranja. Na kraju je ispalo da je moj brat neženja i ima samo nećake (moje sinove). Ako se ne oženi (a ja bih voljela da to učini, iako nije baš velika vjerojatnost) i ne bude imao svoje djece, taj njegov stančić opet će biti imovina (i briga) moje djece.

Ne treba se s tim opterećivati. Nikad ne znaš - ljudi se žene, udaju, sele.... Djeci ne treba unaprijed graditi dvorce. Treba imati novac da im možemo dati u trenutku kad im zatreba. Ako to znači da treba neko obiteljsko nasljedstvo prodati, pa dobro. To je najčišće.

[Lili75]

A sto s ovom razlikom u godinama? Ili recimo kad imas jedan stan viska, mislite ga prodati pa podijeliti novce ili dati onom kojem treba? Pitam nacelno za stavove...

casa nemam tu razliku u godinama pa nisam o tome razmišljala, a isto tako nisam ni razmišljala o imovini/nekretninama koje mislim dijelit podmlatku
niš koristi od mene.

ja vjerujem da velika većina koja ima kredit za stan/garsonjeru whatever istu iznajmljuje, a tko ima naslijeđeno onda nije neki veliki izdatak/trošak jer nema kredita, pa nije sila.
ja vjerujem da bih i naslijeđeno iznajmljivala jer volim "trgovat" i to mi ide, al bih preuredila prije toga u moderan stančić. Nikad ne bih iznajmljivala stari trošan stan sa starinskim namještajem, brani mi vjera i sami smo bili podstanari pa znam u kakvim stanovima smo bili. Uzela bi kreidtić uredila, opremila Ikea đir i onda rentala za pristojnu cijenu,. kredit bi se isplatio za godinu dana a poslije čista zarada. ima u meni trgovca, jedino šta volim i fino potrošit

i slažem se, ima svakakvih i stanodavaca.

[Lili75]

davno smo mi sebi nabavili vikendicu za starost
.

Peterlin zaista misliš selit u vikendicu negdje na selo gdje nemaš blizu ambulantu, specijalističke pretrage ma onih 100 stvari kojih ima u gradu a koje trebaju ljudima u godinama i zdravstv.stanju koje traži puno više njege i kontrola.
Pitam dobronamjerno jer stvarnost često bude drugačija.

osobno mi je nezamislivo da se maknem ja iz svoje nekretnine, svoga stana čijih sam se rata naplaćivala i još ću oho ho da bih osigurala da mladunčad ne treba krenut od nule? Čemu? Zašto?
meni se ta žrtva čini pretjerana.

Sorry ako se previče pačam i predirektna sam,al baš mi je upalo u oko.

[Peterlin]

Peterlin zaista misliš selit u vikendicu negdje na selo gdje nemaš blizu ambulantu, specijalističke pretrage ma onih 100 stvari kojih ima u gradu a koje trebaju ljudima u godinama i zdravstv.stanju koje traži puno više njege i kontrola.
Pitam dobronamjerno jer stvarnost često bude drugačija.

osobno mi je nezamislivo da se maknem ja iz svoje nekretnine, svoga stana čijih sam se rata naplaćivala i još ću oho ho da bih osigurala da mladunčad ne treba krenut od nule? Čemu? Zašto?
meni se ta žrtva čini pretjerana.

Sorry ako se previče pačam i predirektna sam,al baš mi je upalo u oko.

Ne, draga, to je buffer isto - može se prodati bez štete, kao i dvije garaže (na istoj lokaciji) i eto ti lova za mali stan na lokaciji po želji.

Ne treba imati sva jaja u istoj košari.

To je razlog zašto smo odustali od ideje da prodamo sve te manje nekretnine i kupimo kuću. Sad bi nam možda pasalo, ali za 3-4 godine više ne...

[Lili75]

ok sve mi je jasno, bilo mi je i čudno da imaš onakav plan za tebe praktičnu i "na sve mislim" tip

[Peterlin]

ok sve mi je jasno, bilo mi je i čudno da imaš onakav plan za tebe praktičnu i "na sve mislim" tip

Paa, vikendica nam je sad odlična baš ovakva kakva je - ispod 30 km od stana, brdo... u njoj imam bolje uvjete nego neki suseljani u kućama u kojima stalno žive, ali to je ipak vikendica. Tako se zove i tome služi. A onda, kad dođe vrijeme da nam bude preteško to održavati, da ne moramo prodavati stan u kojem živimo, imamo ovo za razne kombinacije. Ima tamo pristojan komad zemlje, ima struja i voda, nije čak ni daleko od ambulante, ali npr. nema plina, nema bogznakakvu izolaciju, ima vanjsko stepenište i brojne nedostatke koji ju čine nepraktičnom za trajno stanovanje. Ali ako netko želi posaditi vinograd, to je zemljište na idealnoj lokaciji i ima sve uvjete. Puno puta su nas pitali pošto bi prodali, ali nismo htjeli. Još nam treba ovakva. Kad ne bude - oglasit ću prvo ovdje na forumskoj burzi...

[dolega]

Al, vidiš, i mi razmišljamo o mogućem preseljenju u viksu ako bude potrebno.
Ful je namještena...ko prava kuća
I nije daleko

Ne znam, ja sam odrasla u obitelji gdje su roditelji uvijek tu za svoju djecu, i obrnuto, pa mi je normalno da se i ja "žrtvujem" za svoju djecu i pomognem im maksimalno.

[dolega]

casa nemam tu razliku u godinama pa nisam o tome razmišljala, a isto tako nisam ni razmišljala o imovini/nekretninama koje mislim dijelit podmlatku
niš koristi od mene.

ja vjerujem da velika većina koja ima kredit za stan/garsonjeru whatever istu iznajmljuje, a tko ima naslijeđeno onda nije neki veliki izdatak/trošak jer nema kredita, pa nije sila.
ja vjerujem da bih i naslijeđeno iznajmljivala jer volim "trgovat" i to mi ide, al bih preuredila prije toga u moderan stančić. Nikad ne bih iznajmljivala stari trošan stan sa starinskim namještajem, brani mi vjera i sami smo bili podstanari pa znam u kakvim stanovima smo bili. Uzela bi kreidtić uredila, opremila Ikea đir i onda rentala za pristojnu cijenu,. kredit bi se isplatio za godinu dana a poslije čista zarada. ima u meni trgovca, jedino šta volim i fino potrošit

i slažem se, ima svakakvih i stanodavaca.

nda...apsolutno sve isto tak i kod mene
trgovat ću sa svim živim, al ću i odmah naći gdje ću zarađeno s*****ti

[VeraM]

Ako govorimo o rentanju za otplatu kredita ili Zg ili turistima ljeti na moru. Mislim da se drugo teško isplati. Mm bi recimo stan u Splitu, da imamo za sebe kad odemo i kao tamo bi klinci studirali. Ali ako će oni u Zg ili dalje, ostaje rentanje studentima, turistima.... Ima agencija koja pokrivaju sve od bookinga do čišćenja, uzmu postotak tebi ostalo. No nećemo u kredit za to. Ako nam padne lova s neba ili osvojimo loto, kupit ćemo. Ali da moram djecu skućit, ne moram.
Imamo kuću u rodnom gradu mom, 2 kuće na otoku od muževe familije. Ako im ne odgovara tako, nek sami sebi traže što će i gdje će. Ja živim u kući svojih roditelja u odvojenom stanu. Ljeto i vikendi na otoku. Tako da smo zahvalni na tim nekretninama, ali mi kredit za stan dizati nećemo.

[Vrijeska]

Zanimljivo... isplivalo je da vi koji ne biste kupovali, imate dodatne nekretnine u gradu, pa bih ja rekla da vam samim time nije ni sila ni potreba.
Donekle imate zbrinuto dijete /djecu ili pak možete prodati ili iznajmiti ...

I ja se nadam da će djeca naći svoj put, dobar put, pa da će si moći financijski pokriti najam ili kupovinu stana (bilo gdje u svijetu gdje će željeti živjeti), ali iz nekoliko primjera vidim da život može krenuti i krivim smjerom.

A možda se moje bogato udaju za nekog od vaših sinova koji ima već nekretninu, ili se pak sin priženi

[cipelica]

Za što bi nekretnina mogla trebati? ( garsonjera, u zg, na mjestu koje se može lako rentati)
Nitko ne spominje mogući problem sa mirovinama. Možda ta nekernina za dvadesetak godina može podebljati mizernu buduću mirovinu. Kad roditelji odu, nekretnina se može prodati a novac ravnomjerno podjeliti djeci.

[Vrijeska]

Inače, prvih 30 oglasa, nekretnine do 60.000 eura, u ZG, sve sutereni, mali stanovi u kućama ... tako da nećemo mi tako skoro u kupovinu ...
Nove garsonijere (dakle cca 25-30 kvadrata), cijena kvadrata je 2000 eura pa naviše. I ovo što sam gledala, prve se prodaju. Dakle, nema ih ...

[Mima]

Koliko su danas kamate na stambene kredite? Gledam u ZABI na brzinu pa vidim neke vrlo povoljne kamate oko 3-3.5 %. Ako digneš 40.000 eura na 10 godina banci vratiš oko 7.000 eura kamata.

Tih 7000 eura tijekom deset godina gotovo sigurno možeš vratiti od iznajmljivanja, no ratu od 387 eura gotovo sigurno ne možeš pokriti iznajmljivanjem.

Pretražim Njuškalo pa vidim da se recimo za 40.000 eura može kupiti garsonijera u Prečkom. Koliko košta iznajmljivanje takvog stana u Prečkom? Vidim da netko u oglasniku traži više od 300 eura za garsonijeru u Prečkom, ali to mi se čini preambiciozno.

Prije 200-250 eura. Nek je recimo 200 čistog novca. Znači ostaje ti oko 180 eura mjesečne otplate. Meni se to ne čini neisplativo, jer rentom definitivno možeš pokriti kamatu. ali normalno, prisutan je dosta veliki rizik, posebno to vidimo sad kad smo prošli period jakog pada cijena nekretnina.

[Peterlin]

Zanimljivo... isplivalo je da vi koji ne biste kupovali, imate dodatne nekretnine u gradu, pa bih ja rekla da vam samim time nije ni sila ni potreba.
Donekle imate zbrinuto dijete /djecu ili pak možete prodati ili iznajmiti ...

I ja se nadam da će djeca naći svoj put, dobar put, pa da će si moći financijski pokriti najam ili kupovinu stana (bilo gdje u svijetu gdje će željeti živjeti), ali iz nekoliko primjera vidim da život može krenuti i krivim smjerom.

A možda se moje bogato udaju za nekog od vaših sinova koji ima već nekretninu, ili se pak sin priženi

Moj je zaključak da djeci ne treba kupovati nekretnine. Ako želimo, treba ih kupiti sebi, za uživanje u životu i fleksibilnost u raznim situacijama. Djeci ne, jer to ih veže i opterećuje. Možemo im dati novac. Možemo im, kao i sebi, olakšati starost, ali ne možemo i ne treba definirati njihove živote.

Mi smo tako kupili vikendicu i garaže. Nasljedstvo nismo imali ni u peti.

[Vrijeska]

Kupnjom nekretnine djeci ne znači da ih ograničavam ili sputavam. Dajem im opciju.
Tu istu nekretninu mogu prodati ako žele i preseliti u drugo naselje, državu, ako žele.


Cijene najma 200-250 eura su za vrlo male garosnijere - 20 kvadrata, prizemlje, suteren i sl.

[Mima]

Pa čini mi se da su cijene dosta šarolike https://www.njuskalo.hr/iznajmljivan...tId=187&page=2

I da naravno najviše ovise o kvartu. U mom kvartu se recimo za 300 eura iznajmi i stan od 40 m2.

Ali treba uvijek uzeti u obzir i troškove kad se radi takav izračun, prvo, stan treba opremiti, treba računati da će se stvari u njemu uništavati i trošiti, kad se podstanari mijenjau stan treba recimo i pokrečiti itd.

[rena7]

Al, vidiš, i mi razmišljamo o mogućem preseljenju u viksu ako bude potrebno.
Ful je namještena...ko prava kuća
I nije daleko

Ne znam, ja sam odrasla u obitelji gdje su roditelji uvijek tu za svoju djecu, i obrnuto, pa mi je normalno da se i ja "žrtvujem" za svoju djecu i pomognem im maksimalno.

X

Uvijek!

[Lili75]

Za što bi nekretnina mogla trebati? ( garsonjera, u zg, na mjestu koje se može lako rentati)
Nitko ne spominje mogući problem sa mirovinama. Možda ta nekernina za dvadesetak godina može podebljati mizernu buduću mirovinu. Kad roditelji odu, nekretnina se može prodati a novac ravnomjerno podjeliti djeci.

Slažem se, nama je taj stan zapravo bio neka garancija da si možemo podebljati mirovine i ne biti jednog dana djeci na teret ni financijski a vjerojatno i manje u zdravstvenom smislu, da si možemo priuštiti neke preglede i sl. kod privatnika a ne čekat pregled mjesecima, godinama dok se zdravlje urušava. Velika stvar je samo ne biti djeci na teret
Naravno da će čovjek svom djetetu uvijek dati sve što može i koliko je u mogućnosti, ali da je roditelj dužan osigurati tijekom svog života nekretninu i za svoju obitelj i za potomke, e to baš i mislim da nije. Super ako može i želi, ali zaista nije dužan.

Zanimljivo... isplivalo je da vi koji ne biste kupovali, imate dodatne nekretnine u gradu, pa bih ja rekla da vam samim time nije ni sila ni potreba. Donekle imate zbrinuto dijete /djecu ili pak možete prodati ili iznajmiti ...

I ja se nadam da će djeca naći svoj put, dobar put, pa da će si moći financijski pokriti najam ili kupovinu stana (bilo gdje u svijetu gdje će željeti živjeti), ali iz nekoliko primjera vidim da život može krenuti i krivim smjerom.

A možda se moje bogato udaju za nekog od vaših sinova koji ima već nekretninu, ili se pak sin priženi

baš tako nekako ispada, Vrijeska dobar point.

[Lili75]

Al, vidiš, i mi razmišljamo o mogućem preseljenju u viksu ako bude potrebno.
Ful je namještena...ko prava kuća
I nije daleko

Ne znam, ja sam odrasla u obitelji gdje su roditelji uvijek tu za svoju djecu, i obrnuto, pa mi je normalno da se i ja "žrtvujem" za svoju djecu i pomognem im maksimalno.

ne znam dolega, ne slažemo se ili se ne razumijemo. Pa naravno da će svaka od nas dati sve što može za svoju djecu i biti za njih uvijek tu i sada, ali ovakvim potezom JA smatram da djeci šaljem pogrešnu poruku i ne, ne bih tako nikad postupila.

da ja sjedim na brdu s kojeg za par godina neću moći ili se usudit ni auto vozit kad zaledi ili je strmo pa ću svoju djecu zvati da izlaze s posla ili dolaze po mene da bi me odvezli jednom dr na pregled pa drugom, pa u nabavku hrane...a oni imaju 100 svojih obaveza oko male djece i koje čega, to mi je gore opterećenje za djecu nego da sami svojim radom i trudom dođu do nečeg svoga.
ipak kad si u gradu, na svome sve je puno praktičnije i lakše.

meni da su starci tako nešto i ponudili, glatko bih odbila jer bih sebe smatrala jako sebičnom da tako nešto uopće očekujem od njih koji su mi sve u životu dali i kojima želim da uživaju i lijepo stare u mirovini u kutu doma svoga, u okruženju svojih prijatelja, susjeda, ljudi svojih godina. Ljudi kako stare jako vole svoje stanove/kuće u kojima žive godinama, desetljećima i vrlo im teško padaju promjene.

imamo različite perspektive.

[dolega]

Dobro si rekla - razlicite perspektive

Meni je nezamislivo da bih u penziji morala zivjeti u gradu

Priroda, vrt, suma...to me privlaci, ne beton
I hebe mi se za doktora. Ako se ne budem sposobna sama odvesti, valjda ce poslati nekakac sanitet ������

Pa kak Ameri koji zive bogu iza hozintregera?
A meni da stvara problem 20 km udaljenosti od Zg-a..ma jok
Inace, ja to ni ne vidim kao zrtvu vec kao ostvarenje svoje zelje.
I ne smatram da djeci time saljem krivu poruku, moji su vec skoro svi odrasli ljudi i takve poteze jos ne planiram
Vec tam nekad poslije...
Btw. ionak sam jos premlada za bilo kakve penzije i sl