e sad dolega ovo daje drugačiju sliku, žrtva i ostvarenje želje u jednome
Očito da nemaš još bolesne i starije roditelje, kod mojih je počelo zadnjih godina, često neki pregledi, kontrole 100 čudesa, ovako naizgled izgledaju super za svoje godine al tijelo osjeća godine i idu često kod dr., nije to treba mi sanitet jednom u 3 mjeseca
Oni se umore iz Dubrave doklipsat do KB Dubrave ili Rebra pa tamo čekat satima na pregled pa te šalju dalje ovo ono... znamo ih vodit privatno kad zaista nema smisla ili ne postoji neka "suvremenija" usluga preko HZZO-a. Mama ima reumatoidni artritis i probleme sa srcem i želudcem, tata je zapravo ok iako je dosta stariji od mame.
Mislim ne gledam ja tako daleko u budućnost al tema vuče, a ja sam zadnja osoba za koju bi vjeruj mi rekla da će imat nekih zdravst.problema s obzirom kakav sportski način života živim već godinama a i genetika mi je na tatu, pa očekujem da ću bit fizički itekako aktivna i u mirovini (nadamse čak i redovitom treningu bar 3x tjedno)
Posljednje uređivanje od Lili75 : 12.11.2018. at 22:20
I meni je upalo u oci, al sam mislila da bi bilo nepristojno napisati
Bas je to tuzno kako smo svi prihvatili da nam penzije nece biti dostatne za zivot i da ne racunamo vise na dostupno javno zdravstvo.
Ne znas nikad sto te ceka. Opcija milijun, za overthinkere kaos totalni.
Kod mene stan možeš kupiti od 1250 do 1500 po kvadratu,iznajmljene cca 2500 kn 40-50 kvadrata
Vrijeska meni je nešto drugo upalo u oči... spominje se riječ “žrtva” u nekim postovima... meni se čini da je razlika i u tome. Da oni koji procjenjuju da bi osiguravanje nekretnine za dijete zahtijevalo preveliku žrtvu za roditelje, misle da to ne treba raditi...
Pitanje za tvoju situaciju... jesu li oni koji su vama osigurali životni prostor “financijski podnijeli istu žrtvu” koju bi ti podnijela da kupiš tri garsonjere?
Mislim da uopće nije upitno da će svatko od nas na ovaj ili onaj način “postaviti” djecu na noge, samo je pitanje u kojoj mjeri i na koji način koju vrstu “osiguranja” vidimo nužnim.
Moja frendica je prodavala stan u NZ. Mislim da joj je za prodaju trebalo manje od tjedan dana. Osobno, mislim da je stavila prenisklu cijenu, ali navodno se tamo tako kreću. Stan je jako lijep, samo se meni ne sviđa zgrada, odnosno ulaz. Ali prodaja od tjedan dana je stvarno brzinska.
Ima tema na forum.hr o stanovima i tamo pišu da kada se pojavi stan dobrog rasporeda, plane fakat za par dana i to ne baš uz malu cijenu. Ovi poticaji su digli cijene jako.
Kaj ja znam, ja bih možda digla kredit djetetu za stan - sam kaj imam previše godina. Stvarno su sada cijene kvadrata visoke, ali s druge strane su , mislim, krediti povoljniji, nego kad smo ga mi dizali.
E da , i ne bih to smatrala žrtvom
Posljednje uređivanje od NanoiBeba : 13.11.2018. at 08:31
"Nadalje, podstanare ne možeš iseliti prisilno, pogotovo ne ako imaju dijete mlađe od 12 godina." - kopiram i pitam se na temelju čega je ovo moguće?? Postoji li neka odredba za to?
Zanimljiva tema... sjetih se odmah naših dobrih prijatelja koji su kupili kuću na periferiji Zagreba, ulupali bar još nekih 30 tisuća eura na preuređenje, uredili kat iznad za svoje dvoje male djece i baku koje povremeno doputuje za čuvanje djece ... očekuju li oni stvarno da će djeca s njima živjeti u toj kući i kad odrastu sa svojim obiteljima?
To je meni primjer kako dobre namjere neki put mogu otići u skroz krivi smjer... jer bojim se da će ih takvo razmišljanje dovesti u slijepu ulicu kad jednog dana ostanu sami, a djeca odu dalje gdje ih život bude nosio... A oni svaku svoju zarađenu kunu i dalje lupaju u zidove. Kredit za kuću će otplaćivati do početka penzije.
Pa to je jedna situacija, a kupiti za djecu garsonijeru u Zagrebu je nešto sasvim drugo. Mali stanovi u Zagrebu su se uvijek mogli iznajmiti i prodati, pa čak i zadnjih godina, u doba najveće stambene krize.
Tako da takva nekretnina stvarno nikoga ne veže i nije uteg, može biti samo korisna.
Nego stvarno izgleda da su cijene kvadrata i iznajmljivanja (opet) podivljale, da ne bi opet bilo nekog rasprsnutog balona.
Ali upravo suprotno - ta nekretnina ih veže kreditom kojeg će banci otplaćivati do 65-te. I vožnje autom od posla cca 20 km svaki dan u jednom smjeru. I teorije "zajedništva" što se može rasplinuti već po punoljetnosti djece. Mogla bih i dalje nabrajati...
Ja svoju djecu volim, ali ne gajim iluziju zajedničkog života s njima nakon 65-te pod istim krovom (čak i da se radi o kući, pa da i nije na periferiji).
moji su kupili garsonjeru u ZGB, dok sam ja bila u srednjoj, a sestra je dosla u ZGB na faksu.
sjecam se da nam je to bilo financijsko opterecenje. moji nisu digli kredit koji je inflacija popapala, vec su vracali kredit u familiji u DM. i sjecam se jako dobro tog perioda. smanjili smo putovanja, ljetovanja smo preskocili. sve zbog 30 m2.
istina je da nam je taj stan puno pomogao kao studentima. jer smo bili puno manji trosak mojima. imali smo uvijek cimerice.
ali smo svi to osjetili na svojoj kozi. nismo bili gladni ni zedni ni bosi, ali ipak....
sjecam se i trena kad smo otplatili zadnju ratu. to je bilo veselje, ali odmah je nekako dosao rat, pa ni to nije dugo trajalo.
vezati djecu uz kucu u kojoj ja zivim mi je suludo. niti su mene vezali niti ja planiram svoje. no ako se kuca organizira tako da ima zaseban ulaz u stan, i sve drugo, ti stanovi se mogu iznajmljivati i tako podebljati svoj zivot u mirovini.
i dalje mislim kao na pocetku topika da je bolje sebe osigurati u starosti nego djeci kupiti nekretninu. osiguranjem sebe zapravo jako pomazemo svoju djecu.
A najbolje je I sebe osigurati I djeci kupiti nekretnine zar ne
Mislim da kupnja nekretnine djetetu nikako ne može biti nešto loše. Znači stvar je samo u tome može li se to.
ha ha pa znam ja oho-ho obitelji s više djece koja su puno bolje osigurana za budućnost od mog jednog
No poanta je da stvarno ne vidim baš ništa loše u tome da roditelji kupe djetetu nekretninu - ako mogu. Naravno da to nije DUŽNOST roditelja, ali bi valjda svakom roditelju bilo drago da može pomoći djetetu u životnom startu. Posebno u našoj zemlji u kojoj nikad nije bilo jednostavno steći nekretninu.
Mima kako ne, velikoj većini u Jugi je bilo daleko lakše steći nekretninu nego nama danas.
Al to nije tema pa nećemo OT.
U svakom slučaju, nismo živjeli u zemlji u kojoj su se mogli jednostavno i povoljno dizati stambeni krediti i rješavati stambeno pitanje.
Niti danas nemamo kredite kao na zapadu, a stambeni kredit je jednostavno dobiti zadnjih 15-ak godina.
(što ne znači da u ex Yu nije bilo perioda kad su se mogli dići krediti, koje je onda nekad pojela inflacija, ali nije uvijek tako bilo)
Kad sam JA i moja generacija bila mlada, u devedesetima, nitko nije dizao kredite, i zapravo jedini način za ogromnu većinu ljudi da normalno stanuju je bio da su dobili nekakvu nekretninu od roditelja.
Oni koji to nisu mogli su živjeli kojekako - jedni meni bliski ljudi su uselili k nekoj prastaroj teti, drugi su živjeli s njenom mamom u 45 m2 itd.
Znači, naslijeđena nekretnina je u to vrijeme bila spas.
Danas možeš dići jredit (i zakopat se u dužništvo) , tada ga nisi mogao dići
Pa da - ali u Jugi se nekako ipak moglo STEĆI nekretninu, zar ne? Danas se može steći jedino nasljedstvom.
Prijateljica od moje mame je u Jugi radila u vrlo dobroj firmi, kako je rađala tako je dobivala veći stan. Na kraju je taj ogromni stan u centru Zagreba otkupila za kikiriki.
Ali ona je bila na pravom mjestu i podobna.....
Moji nikada nisu bili podobni tako da nikada niti nismo ništa dobili.
Nisam imala namjeru otvarati temu tko je, a tko nije dobio stan, ali poanta je upravo ta - da je nekada postojala mogućnost da se stan dobije, stekne (zasigurno ne kreditima kakvi se danas nude) i upravo to-da se kasnije otkupi za "kikiriki". Zato smatram da je nekada bilo lakše, ili je bar postojala za neke mogućnost da je lakše doći do stana nego danas. I čak mislim da to nije bilo za "podobne" - jednostavno, ako je postojala takva mogućnost i mogla se iskoristiti, posezalo se za njom.
Posljednje uređivanje od andream : 13.11.2018. at 15:01
Bilo je u Jugi i blesavih, koji su odbili društveni stan i gradili 8 g. kuću, a onda sredinom osamdesetih u akciji "imaš kuću, vrati stan", zaista vratili roditeljske društvene stanove! U gradu gdje je od 2000.g. kvadrat 3 - 4.000€ .
Može li gluplje?
e pa teško da može .. ja znam samo takve koji nisu htjeli graditi kuću iako su mogli koristiti kojekakve povlaštene informacije koje bi im u tome značajno pomogle - e da ne bi morali vratiti stan, jer se to mora
što kaže Mile K:
Stan je dobio od firme
One bivše domovine
Tu je stao, nije krao
Nije htio, nije znao
Može. Da vraćaš istovremeno i kredit za stan na (tada) rubu grada i ključeve roditeljskog društvenog stana u centru Zagreba Iz principa.
(a stan na kredit se nije mogao kupiti bilo gdje, nego tamo gdje stambena zadruga odredi - lokacija koja se mojima sviđala bila im je nedostižna jer im je odmah rečeno da je rezervirana za rukovodioce)
Vječni odgovor bio je: "E, ali ja mirno spavam!"
Spavaju, tata moj, i drugi! Ali im djeca nisu u kreditu .
Odrasla sam u obitelji koja nije dobila nekretninu, niti stanarsko pravo, niti izgradila vikendicu. Dugo smo spavali na betonskom podu, nikakvo grijanje..ajme kad se sjetim..
U trapericama i dvije majice nas četvero djece završili smo fakultete i danas smo jako dobri u poslovima koje radimo.
Danas svi imamo stanove, svi imamo i po troje djece. I da, nitko nije niti u jednoj stranci.
Može se ali nije uvijek lako.
Pa i danas je tako, šta nije? Lokacije koje se meni baš sviđaju uglavnom također su mi nedostižne cjenovno.(a stan na kredit se nije mogao kupiti bilo gdje, nego tamo gdje stambena zadruga odredi - lokacija koja se mojima sviđala bila im je nedostižna jer im je odmah rečeno da je rezervirana za rukovodioce)
No, da se vratimo na temu, meni su roditelji omogućili studij u drugom gradu daleko od kuće i na tome sam im zahvalna. Pomagali su me financijski koliko su mogli a ja sam ih rasteretila brzo jer sam diplomirala u roku i našla posao odmah po diplomi.
I to je bilo to od financijske pomoći bilo koje vrste. Darujemo se za rođendane i blagdane.
Koliko god bi voljela da su mi darovali stan ili auto ili nešto para i koliko god da bi mi to olakšalo život ne mislim da je to njihova obaveza kao što nije ni moja obaveza prema mojoj djeci.
No također na temu, stan nikad nije naodmet.
Te društvene stanove se nije kupovalo,nego je firma dala stanarsko pravo,bar su meni tak kolege pričali,eventualno je trebalo to oko 2000 otkupiti
stanovi su otkupljivani devedesetih, a to da su otkupljivani za siću je isto jedan mit koji baš i ne stoji. Otkupljivani su naravno ispod tržišne cijene, ali koliko ispod - za to bi trebalo znati koja je stvarno bila cijena stanova devedesete godine.
Znam obitelj koja je otkupila starinski trosoban stan na 1. katu vile na apsolutno najluksuznijoj lokaciji u ZG za manje od 10.000 DEM. U toj je cijeni bilo i neko "podmazivanje" jer situacija s vilom nije bila najčišća. Poslije su prodali po zlato.
Posljednje uređivanje od čokolada : 13.11.2018. at 18:23
Pa to je sigurnio bilo podmazivanje, jer je moja mama za tu cifru otkupila dvosobni stan u Gajnicama.
Zapravo, mi smo tada kupili stan i ako se dobro sjećam cijene m2 je bio oko 1000 DEM, a radilo se o gotovo novogradnji.
Je, sjećam se da sam se zgrozila kad su mi to ponosno pričali (postojali su neki nasljednici, ali nisu se pravovremeno valjda javili, neka teška muljaža je to bila), to mi je bio jedan od prvih sudara s korupcijom u novoj HR. Kad je mogao precjednik, što ne bi i oni...
Posljednje uređivanje od čokolada : 13.11.2018. at 18:36
I koji je zaključak? Ja mislim da nema nikakvog jedinstvenog i pametnog zaključka. Iz iskustva - lakše je kad imaš, nego kad nemaš, ali ako nemaš - to ne mora uvijek biti prepreka. Lakše se odlučiš preseliti u drugi grad (gdje su jeftinije nekretnine i gdje ima posla) itd. Ne znamo kakva nas vremena čekaju... Ne znamo kako će se mijenjati zakonska regulativa, tko će biti povlašten a tko zakinut, da li će naša djeca uopće imati posao, a kamoli stan.... tako da SVAKI oblik štednje ili ulaganja je dobar. Netko kupuje nekretnine, netko štedi u banci, netko kupuje investicijsko zlato... Najvažnije je da imamo odakle ulagati. Lako je kad ima viška. Problem je kad su troškovi veći od prihoda. Sve ostalo je nebitno.
https://www.tportal.hr/biznis/clanak...-foto-20181114
roda je i dalje neiscrpan izvor tema portalima
mislim da ovo
ali malo bliže centru, recimo negdje na Trešnjevci, može vas mjesečno koštati od 800 do 1000 eura
nema veze s realnošću. Ima takvih stanova po oglasnicima - al stoje tam mjesecima
https://www.njuskalo.hr/nekretnine/v...oglas-16398231
od 5. mjeseca je neiznajmljen
i ovaj
https://www.njuskalo.hr/nekretnine/s...oglas-25661287
da dalje ne tražim. Mislim1000 eura za 50 kvadrata?! Baš bih voljela znati gdje je došao do te informacije i tko toliko plaća