Mislim da ćemo za prvu ruku iznajmljivati stan ovakav kakav je jer je odmah useljiv. Noviji je,uredan,namješten. Imat ćemo ulaganja i u kuću prije nego uselimo tako da je pala odluka da ide u najam
 |
|||
|
|
|||
Mislim da ćemo za prvu ruku iznajmljivati stan ovakav kakav je jer je odmah useljiv. Noviji je,uredan,namješten. Imat ćemo ulaganja i u kuću prije nego uselimo tako da je pala odluka da ide u najam
Sretno Zenii!!!
Vidjet ćete da to nije tako jednostavno. No, dobro, mozda se bogato udaju- ožene pa im ništa ne bude trebaloJer, treba vremena za doći do uvjeta kupnje vlastitig stana. Uostalom, nisu ni svi roditelji isti, a ni djeca.
Ne razmišljamo svi isto.
Ma naravno Beti3, lako je pričati sad dok su još mali. A naravno i naši da su imali i mogli, sigurno bi nam više pomogli.
Slažem se cure.
Obično razmišljamo temeljem vlastitog iskustva.Ako su nama roditelji osigurali, normalno nam je da i mi svojima. Ako smo si sve sami stvarali otpočetka, posve nam je zamislivo da i naša djeca idu tim putem.
Ja sam općenito govoreći za rano osamostaljivanje u svemu počevši od samostalnog jela i oblačenja pa kasnije do puno većih obveza i odgovornosti u životu jer smatram da je to za dobro djeteta. Ulog za budućnost, da se nauče sami snalaziti.
i onda dođe hipotetska situacija: imaš stan u najmu, a dijete se ženi/udaje/ima dijete i mora plaćati visoko podstanarstvo u nekom lošijem stanu jer nema dovoljno prihoda da si plati bolji stan, a nema ni uvjete za kredit.
hoćeš li mu prepustiti stan ili mu reći :"sorry, snađi se sam, ovo je moje ..."
Ja bi radije pomogla djetetu da otplaćuje svoj kredit ako ima malu plaću ili da mu budem jamac ili sudužnik nego da mu dam stan da živi u njemu. Štoviše, potaknut ću djecu da kupe neki stančić čim se zaposle i postanu kreditno sposobni, pa nek im se otplaćuje od najma ako ne moraju odmah useliti u njega.
to je jako lijepo, ali život piše razne priče ...
i svaka čast, ako se dijete zaposli i vrlo brzo bude kreditno sposobno
uz ovakve cijene nekretnina - najbolje prolaze oni koji imaju roditelje koji će im pomoći ili pak neko nasljedstvo (a mnogi od nas to nemaju, niti će imati, pa tako neće ni naša djeca)
I ja sam digla kredit za stan cim sam si otplatila 1.auto.Tata mi je bio suduznik .ninaXY prvotno napisa
Pa baš tako.
Ja ni sa svojih 47 godina nisam kreditno sposobnai pitanje hoću li to ikad biti. Srećom, čini se da mi to više neće trebati. I sreća da je MM pametnije birao posao.
Uz današnje generacije prekarijata, stvarno svaka čast djetetu koje se uspije zaposliti tako da bude kreditno sposobno.
Mi nismo dobili ni nasljedstvo niti pomoć i nekako smo ipak uspjeli doći do nekretnina. Ali stvarno nas je to sve skupa izmorilo i ne mogu zamisliti da to sve sad poklonim djeci a ja radim do sedamdesete jer ne mogu živjeti od penzije, nemam novaca da kupim unucima sladoled ili ih odvedem nekuda. Nadam se da ćemo djeci uspjeti prenjeti to znanje koje smo stekli o nekretninama i o raspolaganju novcem, a usput ih možda i savjetovati o tome koja su zanimanja deficitarna i kako i gdje mogu unutar onoga što ih zanima dobiti veću plaću a time i brže doći do kreditne sposobnosti.
Bravo ninaxy za sve postove na temisve bih napravila kao ti.
U sridu
Tako uče i o upravljanju financijama, kako zaraditi, birati poslodavca, investirati....
Mislim da danas djeca mogu bit sretni da kao odrasli nemaju na grbači stare roditelje koje moraju uzdržavat. To je već velika privilegija. Mm i ja smatramo taj najam svojim prihodom u mirovini.
Ja se nadam da bi na račun tog najma mogla i prije mirovine više putovati, možda koristiti produženi (neplaćeni) godišnji ili raditi samo 4 dana u tjednu.
Da nama je upravo ta hrpica za putovanja
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom