Pokazuje rezultate 1 do 16 od 16

Tema: Moj je sin rođen s pet godina

  1. #1

    Datum pristupanja
    Mar 2014
    Postovi
    26

    Početno Moj je sin rođen s pet godina

    Drage moje forumašice! Čitam vas godinama i bile ste mi i podrška i inspiracija sve ove godine dok smo suprug i ja čekali da postanemo roditelji. Sutra je Svjetski dan posvojenja kojeg sam odlučila proslaviti s vama. Ovih dana čitat ćemo i gledati priloge o posvajanju. Poznate osobe već govore o svojoj posvojenoj djeci, a ovo je priča jedne sasvim obične žene iz predgrađa.



    Moj je sin rođen s pet godina


    Znam, pomislili ste da sam pukla. Pukla kao kokica. U glavi vam se pojavilo mnoštvo upitnika za isto toliko pitanja.

    Ne rađaju li se djeca kao male bebe? Imaju li obično oko 3000 grama i dugački su oko 50 cm? Uostalom, svi znamo kakve poruke dobivamo od rodbine i prijatelja kad postanu roditelji: „Danas u 10 sati rođen je naš sinčić Luka. Ima 51cm i 3600g. Beba je dobro, a mama se oporavlja.“ Ili još sažetije:“Rodila se naša princeza Lucija, 50 cm i 3450 g.“

    Međutim, ako dobro razmislite o tome što znači roditi se, vidjet ćete da se moj sin doista rodio s pet godina. Rođenjem djeteta dvoje ljudi postaju roditelji, a dijete rođenjem postaje novi član obitelji. Prvo dobije svoj identitet: ime i prezime, nacionalnost, državljanstvo te OIB. Uz roditelje dobije bake i djedove, tetku, strica, ujaka, bratiće i sestrične. I sve to upravo se dogodilo našem sinu kad je imao pet godina. Dobio je novi identitet, roditelje i cijelu širu rodbinu. Stoga morate priznati da se moj sin doista rodio s pet godina. Imao je 22 kilograma i bio visok 116 centimentara. Napredno neko dijete, priznat ćete. A naša poruka rodbini i prijateljima glasila je ovako:“Imamo jednu veliku novost. Postali smo roditelji prekrasnom petogodišnjem dječaku koji se zove XYZ. Kod nas je već neko vrijeme i pravi je blagoslov našoj obitelji.“ Budući da smo ovu obavijest slali preko poruka na društvenim mrežama, uvijek smo pridružili i koju fotografiju. A o tome kakve smo čestitke dobivali povratno, pisat ću u nekom drugom postu.

    Vratimo se mi na rođenje mojega djeteta.
    Dijete se rađa u mukama, reći će skoro sve majke, ali će odmah dodati da se sva bol zaboravi u trenutku kad privinu dijete na svoje grudi. Moje dijete nije rođeno u mukama, ali je rođeno nakon mnogo muke i patnje. Ne radi se tu o minutama ili satima, ovdje se radi o danima, tjednima, mjesecima pa i godinama. Puno godina. Previše. Bile su to godine začinjene neprospavanim noćima, strepnjama, nadanjima, iskušenjima i razočaranjima. Bilo je tu puno uspona i padova, ali i puno hrabrosti i upornosti. I najvažniji sastojak, LJUBAV. Ljubav je ovdje kao sol u kruhu ili šećer u kolaču. Svi drugi sastojci su dobrodošli, ali ovaj je osnovni. U njemu sve počinje i bez njega ne bi bilo ničega. Tako je i naše dijete prije svega plod naše ljubavi, ljubavi između mene i moga muža. Vraga bismo mi preživjeli sva ta iskušenja, sva razočaranja, sve čežnje, patnje i boli, da nismo imali ljubavi, međusobne podrške i razumijevanja.

    I da, u toj zajedničkoj borbi za dijete, ojačali smo i kao osobe i kao par, puno toga naučili o sebi, ali i o društvu koje nas okružuje. Izgradili smo se i promijenili, duhovno se obogatili, promijenili neke svoje stavove i riješili se predrasuda i stereotipa. I kad sad sagledavam sve te godine u braku bez djece, mogu reći da su bile plodonosne u svakom smislu. Danas sam sretna i ispunjena osoba i ne bih mijenjala svoj život ni za što na svijetu. Sada plovimo morem života u troje, a ja se osjećam kao najbolja i najuspješnija žena, majka, kapetanica…i uživam u svim ulogama svojega života. Ne znam u čemu više uživam. U kuhanju za svoje mornare, u čitanju slikovnica, u zajedničkom gledanju crtića ili zajedničkim izletima u prirodu. I prije sam imala ispunjen i smislen život, a sada je samo taj život dobio jednu novu dimenziju. Ne samo da sam postala majka, što sam silno željela, nego sam dokazala i sebi i drugima da se trud i upornost isplate i da nikada ne treba odustajati od ostvarenja svojih snova. A čekali smo dugo. Dugih pet i pol godina. Mnogi nam govore da nam se dive i da bi oni davno odustali. A ja si mislim:“Ma kakvo odustajanje, ako želiš biti roditelj, onda ne odustaješ. Odustajanje jednostavno nikad nije bila opcija.“ I kao što sam pročitala negdje na forumu:“Ako nije sve dobro, onda još nije gotovo.“

  2. #2
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    16,529

    Početno


  3. #3
    jelena.O avatar
    Datum pristupanja
    May 2008
    Lokacija
    ZAGREB-ŠPANSKO
    Postovi
    24,860

    Početno

    lijepo

  4. #4
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    11,652

    Početno

    divnooo

  5. #5
    summer avatar
    Datum pristupanja
    May 2005
    Lokacija
    St
    Postovi
    3,972

    Početno

    cestitke mami, 'malisanu' i cijeloj obitelji!

  6. #6
    Jelena avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2008
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    7,276

    Početno


    čestitam!

  7. #7
    Osoblje foruma čokolada avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    9,911

    Početno

    Čestitam od

  8. #8
    Jelena avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2008
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    7,276

    Početno

    Sram me priznati, ali ja sam zaboravila na taj dan. Sutra ćemo ga i obilježiti. Nisam nezahvalna, nego sam jednostavno tip koji takve stvari zaboravlja pa mi poslije bude žao. Zaboravim i rođendane, i godišnjicu braka i...

    Tvoj me post dirnuo i zbog vlastite sreće. Kad vidim da je u sustavu još uvijek preko 1100 parova, a posvojeno je 85 djece ove godine, stvarno mi bude žao. To ne zaboravljam, niti na trenutak zaboravljam kakav je blagoslov dijete koje smo posvojili. A ne zaboravljam mu niti reći koliko ga volim. On već sam ponavlja da ga volim i kad je dobar i kad nije baš dobar i da je najslađe dijete jer je svakom roditelju njegovo dijete najslađe (ok, naše je objektivno najslađe ). Pita me jesam li tužna kad ga se udari i jesam li i ja sretna kad je on sretan.

    Neki smo dan završili nas dvoje na plesnjaku za penzionere. Bilo je par hrabrih penzionera na plesnom podiju, ali je naš sin bio glavni plesač. Podigla sam ga u jednom trenutku, a on mi je krenuo davati poljupce u lice. Pred 30, 40 razgaljenih penzionera. Ne mogu ni opisati taj osjećaj.

  9. #9
    zutaminuta avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2014
    Postovi
    6,725

    Početno

    Drago mi je zbog vas.

  10. #10

    Datum pristupanja
    Jul 2018
    Postovi
    130

    Početno

    Čestitam
    Divno

  11. #11
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    24,421

    Početno


  12. #12
    Ginger avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2007
    Postovi
    11,124

    Početno


    cestitam!

  13. #13
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    23,483

    Početno

    Čestitam i sretan Svjetski dan posvojenja !!!

  14. #14
    Osoblje foruma spajalica avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    selo
    Postovi
    12,089

    Početno

    Cestitam.

  15. #15
    Optimist avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2010
    Postovi
    3,814

    Početno


  16. #16
    Dulcinea avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2013
    Postovi
    93

    Početno

    Čestitam!

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •