Ne znam koliko ću biti od pomoći sa malim praktičnim savetom.
Upalo mi je u oči da dete kaže "da NJOJ slova nisu dovoljno lepa". Ne znam da li bi pomoglo da joj kažeš da uopšte nije potrebno da slova budu dovoljno lepa NJOJ, nego da budu lepa učiteljici (ili, možda bolje, da treba da budu takva da se mogu lako pročitati).
Moj mlađi je sa učiteljicom dobio bingo, okp učiteljicu koja neguje i hrani njegovu tendenciju ka okp-u, jer je i nama roditeljima - a pretpostavljam u još većoj meri i deci - rekla da je njoj najvažnije da su zadaci urađeni uredno... Meni je parametar "urednosti" bio i ostao noćna mora, a moj inače totalno uredni, sistematični i grafomotorički vrlo sposobni sin je krenuo na početku da briše svako slovo po pet puta "jer nije uredno" - a već sad kao prvak piše najlepše od nas četvoro u porodici . Srećom resetovao se dosta brzo, ali samo uz moje stalno podsećanje da su oni u školi zato da bi naučili, da je predviđeno da đaci ne rade zadatke savršeno, jer da su sposobni da sve urade savršeno, ne bi bilo potrebe da idu u školu...Ali biće ovo jako duge četiri godine pred nama, čini mi se. Jedino što mogu da se zahvalim sudbini što je stariju promašila ta učiteljica, mislim da bi joj doslovno uništila život.