Dugo vremena mi je želja bila pogledati film Branka Lustiga "Ljudožder vegetarijanac".
Kad konačno jesam nisam tamo vidjela ništa što već nisam znala i mogla pretposatviti ili čula od uključenih kako se po bolnicama radi ali me viđeno duboko potreslo, na način da moj jezik i moji prsti više ne šuti nikom i ni zbog čega. Još je gore to što svi sve znamo a šutimo.
Ako mogu molitelji moliti pred bolnicama pa što se ne može skupiti 50++++ ljudi s transparentima i građanski tražiti promjene na bolje.
Uz sve dužno poštovanje prema raznim liječnicima Čorušićima kad su se kao ljudi isti pokazali kao gore od materije u koju ljudi znaju cipelom ugaziti na zelenoj površini pa zato u dvojbu dovodim i njihove stručne kompetencije.