Sve je pošlo krivo kod širenja priziva savjesti iz domene ratnog djelovanja u civilni život.
Temeljni postulat je da odbijanje činjenja nečega donosi više dobra od činjenja.
I onda smo ga zafilozofirali.
Ali da, zakonom je predviđeno da uz osobu koja ima priziv savjesti radi i ona koja ga nema.
A zašto onda u 2 RH bolnice niti jedan liječnik ne izvodi pobačaje? Kako tu nije pored jednog s prizivom jedan bez?
I odosmo mi u ideologiju gdje kraja nema.
Pa tako od sepse umiru žene u kojima raste malformiran plod s nikakvim šansama za preživljavanje ali zbog zakona koji pobačaj zabranjuje ili se netko priziva na savjest se ne spašava život žene koja još može začeti i roditi dijete/cu.
Ipak se mora svatko za sebe zapitati što bi da je u tim cipelama on/ona sama, njegova majka, sestra, djevojka, žena, prijateljica...