Pročitala i 4. nastavak. Dok mi je na početku cijela priča pomalo išla na živce, fascinirao me opis potresa iz 1980., a i ono što je uslijedilo je bogme bilo prilično šokantno. Ipak, moram primijetiti da je u zadnjoj trećini romana Ferrante toliko ubrzala tempo pripovijedanja da je bilo na granici izdržljivosti. Pročitala sam je brzo, ali sad se osjećam kao da sam se na brzinu prejela neke jako kalorične hrane, treba mi vremena da sve to probavim...
Malo mi je 4. dio - u pripovjedačkom smislu - slabiji od prethodnih nastavaka, pogotovo 2. i 3., ali bar mi zato nije žao što je tetralogija završena