Stranica 2 od 14 PrviPrvi 123412 ... PosljednjePosljednje
Pokazuje rezultate 51 do 100 od 658

Tema: Treba li djecu tjerati da jedu ono što im se ne sviđa?

  1. #51
    Mima avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    19,151

    Početno

    Izgubila je jednu kilu, što je uopće upitno kako se vidi na vagi.

    Jede li išta u školi, bilo koji ručak? Ako jede, onda joj na dane kad ne jede napravi sendvič. U čemu je problem sendviča, u kruhu? U sendvič joj možeš staviti bilo što, od mesa, namaza od slanutka, sira, povrća, nebitno.

    Možeš joj recimo napraviti i tortilju, to se isto jede iz ruke i neće ju druga djeca žicati i pojesti joj pola.

  2. #52
    Mojca avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2010
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    13,613

    Početno

    Citiraj tangerina prvotno napisa Vidi poruku
    mojca, pa stvarno kako je to funkcioniralo u vrtiću? tamo isto nije jela ručkove? koje to druge hrane se najela?
    Tamo su bile tete kojima je bilo važno da pojede, pa su skužile njene fore i uspjele ju nagovoriti da pojede. Plus bilo je svakojakih slatkiša, voća i grickalica.

  3. #53
    Mojca avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2010
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    13,613

    Početno

    Citiraj n.grace prvotno napisa Vidi poruku
    pa ne držiš ju na sendvičima ako si napisala da jede sve
    Nažalost ne može u školu nositi sve.

    Mogu joj spakirati samo ono što može jesti u učionici, a u blagovaonicu ne smije unijeti donešenu hranu.

  4. #54
    tangerina avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2009
    Lokacija
    Split
    Postovi
    6,751

    Početno

    možda je do mene, ali stvarno ne razumijem problem

  5. #55
    Mojca avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2010
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    13,613

    Početno

    Citiraj tangerina prvotno napisa Vidi poruku
    možda je do mene, ali stvarno ne razumijem problem

    Sažetak:
    Dijete je najlakše u razredu i gubi na težini.
    Nije od onih koji jedu ujutro, pa doručak nije nešto obilan.
    U školskoj kuhinji joj se hrana ne sviđa.
    Hrana koju smijemo spakirati od doma je prva pomoć obrok, ma koliko raznovrsna bila.
    Kad dođe doma je gladna i nervozna.
    Prvi topli obrok je u 5 popodne (ne računam doručak, jer nije obilan).

  6. #56
    Barbi avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    2,218

    Početno

    Ja sam ko mala bila ful izbirljiva. Nisu me tjerali jesti i na tome sam im zahvalna. Nikakvo sjedenje uz tanjur, pojedi sve i sl. Kako sam rasla,sirila sam jelovnik, na faksu pogotovo. I sad jedem stvarno sve.

    Mislim da to jednostavno dode, samo s vremenom
    Moje iskustvo je ovakvo:
    Ja sam ko mala bila ful izbirljiva. Uporno su me tjerali jesti i od toga samo imam traume od dugotrajnog sjedenja za stolom, meljanja po tanjuru i dizanja želuca na raznu hranu.
    Kako sam rasla širila sam jelovnik, na faksu pogotovo, i danas jedem... ok, ne baš sve ali neusporedivo više vrsta hrane nego nekad.
    Mislim da to jednostavno dođe s vremenom.

    Zbog vlastitog iskustva nikad nisam djecu tjerala da jedu ono što ne vole ili da jedu dok ne isprazne tanjur. Jako sam tolerantna prema "ne mogu više" i "to ne volim", samo inzistiram na par jednostavnih pravila.
    Ako nisi gladan ne moraš ali nema ni slatkiša. Prvo konkretan ručak a onda slatko.
    Sve moraš probati prije nego konstatiraš da ne voliš. Nakon što probaš ok, ne moraš jesti.

    Nemojte se ni plašiti ni zavaravati da će toleriranje izbirljivosti uzrokovati poremećaje prehrane. Neće jer je uzrok takvih poremećaja primarno psihološke prirode.
    Gledam na dnevnoj bazi dijete koje je baš voljelo jesti i jelo sve pa je u pubertetu pogođeno ozbiljnim poremećajem prehrane.

  7. #57
    Jelena avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2008
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    8,501

    Početno

    Ja isto imam jednog koji je po mojim mjerilima kompliciran za jelo. Koja su moja mjerila - želim moći doći bilo gdje i da mi hrana ne bude problem. I koliko god sam neki disciplinirani neovisni tip, i nervira me "izvoljevanje", prilagodila sam se ovom kompliciranom. Svaki put kad idemo nekamo, gledam gdje ima restoran da se gospodin može najesti žlicom za stolom, jer bi bila tiha drama da uzme neki lokalni fast food i pojede ga hodajući do nekog muzeja. Meni je to totalni gubitak vremena i energije i preporodim se kad odem sama na put, barem po pitanju prehrane. To bi se moglo dogoditi i smjehuljici da bude ograničena u kretanju na neki način. Ja sebe doživljavam kao tip "hello, world!" i to mi zapravo smeta. Kod mene se ne radi o djetetu

    Ti znaš kako MM izgleda. On mora jesti, a sitnice su mu dovoljne da izgubi apetit. Npr. švedski stol - užas! Toliko hrane! I onda je onaj ispred njega stavio na isti tanjur mesni i riblji menu. Kad se vrati s neke večere gdje je bio švedski stol, baš se i ne najede - jer znaš, bio je švedski stol.

    Mislim da prisila ne vodi nikamo.

  8. #58
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    26,835

    Početno

    Citiraj Mojca prvotno napisa Vidi poruku
    Hvala svima na odgovorima.
    I sama mislim da ju treba pustiti... i ne mogu drugačije.

    Zdrava je, aktivna, spretna, bavi se sportom (slobodno penjanje x 2 tjedno, plivanje 1x tjedno), potrošnja energije je poprilična. Nema grama masti na njoj, sva je u mišićima.

    No, otkad je krenula u školu, imamo problem: školska hrana joj ne odgovara, mučno joj je od nje i ne jede ručak.. eventualno pojede par šnita kruha, što dugoročno nije rješenje.

    Iako joj spakiram dosta hrane (recimo jučer: narezana sirova mrkvica, slanutak posut sezamom, domaći keksi, mandarina) iz škole se vrati gladna i nervozna. Znam joj napraviti i sendvič, peciva, poslati kutijicu onih jastučića s čokoladom, lješnjake, bademe... Hrana koju koju ja spakiram je prva pomoć, nije stvarni obrok. Plus, dosta toga joj prijatelji pojedu.
    U vrtiću je bilo drugačije, dolazila je sat kasnije, iako joj se nije sviđala hrana, ipak je stalno bilo neke druge hrane (makar nezdrave) i nije nikad dolazila gladna.

    A nije od onih koji se ujutro nalupaju pa su mirni. Ujutro pojede, nekad više, nekad manje... uglavnom manje (jutros 3 smrznute ledo knedlice, jedva). Dajem joj i čokolino kad ga traži, skuham joj griz sa čokoladom...

    Na početku školske godine imala je 21 kg. Sad opet ima 20. To je 5% njene težine. Meni je to puno.

    Što da radim?
    Ne mogu ju držati na sendvičima...
    Pretežna većina djece ima taj problem - pri upisu u vrtić, pri upisu u školu, pri polasku u peti razred, pri polasku u srednju školu.... treba vremena da se adaptiraju i naviknu na novi režim. Nije to čak problem jela nego količine aktivnosti.

    Kad se sjetim kako je moj L. izgledao kad je krenuo u gimnaziju, čovječe - mršav ko strašilo.... iako je nosio svoj gablec sa sobom od prvog dana. Trebalo mu je vremena da se psihički opusti. Možda je tako i kod tvog djeteta.

    Što se tiče gladi i nervoze, moj E. je imao taj problem - padne mu šećer i onda grize sve oko sebe recimo pol sata prije ručka... Vječito sam morala sa sobom imati slance i banane ako smo bili negdje vani, jer je divljao u takvim situacijama.

    Što učiniti? Nemam pojma - tvoje dijete mora početi jesti u školi. Kako ćeš to postići - nemam pojma. Ne znam koliko bi bilo koristi od razgovora u školi (učitelj, stručna služba) ali probaj zamoliti da za tvoje dijete imaju posebnu hranu (ono što voli) kao što imaju za alergičare.

  9. #59
    Kosjenka avatar
    Datum pristupanja
    May 2007
    Postovi
    4,112

    Početno

    meni su sendviči i peciva ok, ali fina neka. Ispeci kruh, peciva, nadjevi ne moraju biti salama i majoneza. Od kuhanih jaja, domaćih mesnih prerađevina, domaćih pašteta, namaza, salata...

  10. #60
    n.grace avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2010
    Postovi
    4,301

    Početno

    Citiraj Mojca prvotno napisa Vidi poruku
    Nažalost ne može u školu nositi sve.
    ne treba u školu nositi sve, sve će jesti kad dođe kući.

    ni ja ne razumijem u čemu je problem, moja djeca su uvijek bila i još uvijek jesu najlakša u razredu, u prvom razredu sa 7,5 godina su isto imale dvadesetak kila, ja sam imala manje, 18,5. nisam razmišljala o tome niti smatrala problemom.

  11. #61
    Jelena avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2008
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    8,501

    Početno

    S djetetom sam bliska barbi filozofiji - mora probati prije nego kaže da ne voli. Ali moje dijete jede, ja sam prije u drugoj krajnosti da govorim da mu ne dam jesti. A ne dam mu jer sam upravo pospremila stol i on taj čas ustvrdi da je gladan. I tako stalno. Problem dokolice je praćen s - gladan sam. Onda bih ili trebala u zabavljača ili u sluškinju u kuhinji. Moje dijete doručkuje između 7 i 7.30, a onda se moramo požuriti u vrtić na doručak....

  12. #62
    Mojca avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2010
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    13,613

    Početno

    Citiraj Jelena prvotno napisa Vidi poruku
    Ti znaš kako MM izgleda. On mora jesti, a sitnice su mu dovoljne da izgubi apetit. Npr. švedski stol - užas! Toliko hrane! I onda je onaj ispred njega stavio na isti tanjur mesni i riblji menu. Kad se vrati s neke večere gdje je bio švedski stol, baš se i ne najede - jer znaš, bio je švedski stol.

    Mislim da prisila ne vodi nikamo.

    Slažem se prisila ne vodi nikud.
    I njoj je dosta sitnica da apetit nestane (isto kao i tati joj).

  13. #63
    n.grace avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2010
    Postovi
    4,301

    Početno

    Citiraj Barbi prvotno napisa Vidi poruku
    Nemojte se ni plašiti ni zavaravati da će toleriranje izbirljivosti uzrokovati poremećaje prehrane.
    moguće je da neće, ali je isto tako moguće da jednog dana šezdesetogodišnjak od sto kila ne jede paradajz, zelenu salatu, ciklu i sir u bilo kojem obliku jer to nije jeo ni u djetinjstvu. ili im ponudiš štrudlu, a oni vilicom vade grožđice i slažu ih na hrpu na tanjuru (ja radije uopće ne bih ni uzela ponuđeno ako sadrži nešto što ne bih mogla pojesti)

  14. #64
    Jelena avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2008
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    8,501

    Početno

    Citiraj Mojca prvotno napisa Vidi poruku
    Slažem se prisila ne vodi nikud.
    I njoj je dosta sitnica da apetit nestane (isto kao i tati joj).
    Ha onda barem vidiš da se tako može i kamo to vodi

    Najgore mi je kad se meni neka greška u kuhanju dogodi, tipa malo mi se raskuha nešto, nema šanse da to jede. Ne nudim ja alternativu, ali mi bude dvostruko krivo, em što sam se zeznula, em što me nitko ne utješi - ma dobro nije strašno, nego ide jelo na ignore listu.

  15. #65
    Jelena avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2008
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    8,501

    Početno

    Citiraj n.grace prvotno napisa Vidi poruku
    moguće je da neće, ali je isto tako moguće da jednog dana šezdesetogodišnjak od sto kila ne jede paradajz, zelenu salatu, ciklu i sir u bilo kojem obliku jer to nije jeo ni u djetinjstvu. ili im ponudiš štrudlu, a oni vilicom vade grožđice i slažu ih na hrpu na tanjuru (ja radije uopće ne bih ni uzela ponuđeno ako sadrži nešto što ne bih mogla pojesti)
    Prema Mojcinom opisu, mislim da smjehuljica nije taj tip, kao ni MM.
    MM je zapravo veliki gurman, uživa u ukusnoj hrani, ali prebrzo odustane od suboptimalne.
    Ako skuham previše - bacim jer ne može puno pojesti, ili ja jedem ostalihi pet dana, ako skuham premalo (finog), onda gunđa što nema dovoljno. Trebalo bi točno izmjeriti slobodni volumen njegovog želuca prije ručka i predvidjeti dinamiku pražnjenja istog, te pripremiti točno tu količinu koja njemu taj čas odogovara. Nekad me zbilja rastuži.

  16. #66
    Jelena avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2008
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    8,501

    Početno

    Ja si umišljam da dijete pripremam za građanina svijeta, da može svugdje jesti nešto od ponuđenog. Imam zahvalan materijal, ali se bome i trudim da mu nudim stvarno raznoliko i dobro pripremljeno. Moj ne jede karfiol kao namirnicu. Ostalo sve jede, samo ne na bilo koji način. Npr. jede pečenu buču s maslinovim, al neće krem juhu. Općenito nije tip za miksanu hranu (ja mu nisam nikad miksala kašice, odpočetka dohrane je na ribežu bio).

  17. #67
    n.grace avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2010
    Postovi
    4,301

    Početno

    nisam ni mislila na Mojcino dijete, samo ne kužim na koji način neka izbirljiva djeca ostaju takva cijeli život i bi li bilo drugačije da su roditelji poduzeli neke mjere dok su bili mali

  18. #68

    Datum pristupanja
    Mar 2009
    Lokacija
    Bačka
    Postovi
    2,012

    Početno

    Moji su oboje pali na težini ova dva meseca intenzivne kombinacije škola/ muzička škola, zakačili viroze u nizu, oboma se klimaju mlečni zubi sa obe strane usta, prvaku dvojke, trećašici trojke.
    Inače nemam utisak da su nešto puno izbirljivi, ali kad se pogodi ovakav minimum shvatim koliko su oni navikli na hranu pripremljenu na tačno određen način - iako jedu sve i svašta, mrze raskuvano povrće, pomešanu hranu tipa umak i rezance (Mojca :D), generalno im je sve jako kašasto i vodenasto bljak, uživaju da voće i povrće jedu u što "originalnijem" obliku, i meso grizu kao divljaci, i toliko su mi nesrećni ovih par nedelja da nemam srca ni da ih teram da jedu količinski više.
    Da moji idu u boravak, sigurno se ne bi najeli iz školske kuhinje. I iskreno, ne znam ni kako bi ih naterala kad ja nisam tamo sa njima?

  19. #69
    Osoblje foruma čokolada avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    11,142

    Početno

    Sad malo drukčije gledam na sve: ako dijete doma slabo doručkuje, u školi nosi samo neki snck o koji se i drugi ogrebu, a nešto konkretno i toplo pojede tek u 16 i 16.30, onda bi to i meni bio problem.
    Možeš li zamoliti u školi da smije ručati j blagovaoni kad i drugi? Pa joj pripremiti ujutro nešto zdravo, hranjivo, kalorično što voli? Palačinke punjene nečim, salatu s bijelim mesom, povrćem, tjesteninom....

  20. #70
    Mima avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    19,151

    Početno

    To da joj ne daju jesti hranu koju donese u blagovaonici je isto biser nad biserima

  21. #71
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    18,102

    Početno

    Ne kuzim zasto dijete svoju hranu ne moze nositi u blagavaonicu?
    M. je u drugom razredu jeo samo bijeli kruh sa ABC sirom.
    Uredno je nosio svoju uzinu u blagavaonicu gdje su druga djeca jela uzinu. Pa nece ga valjda ostaviti samog u razredu?

  22. #72

    Datum pristupanja
    Mar 2010
    Postovi
    2,790

    Početno

    Ja bih kontra struje objasnjavala da zivimo od hrane koju jedemo i da se sve osim tri jela mora pojesti pet zlica. Uvijek i svugdje. Pet. I svakodnevno bih podsjecala a i dalje spremala sto vec spremas. Moj je najstariji imao takvo pravilo i funkcioniralo je. Osim tezine, problem mi je bio i cinjenica da hranu koristi kao sredstvo kontrole. U stilu, nije kako ja zelim, pa necu. To meni nije bilo prihvatljivo.

  23. #73

    Datum pristupanja
    Mar 2010
    Postovi
    2,790

    Početno

    A ne moze, vjetojatno jer bi ubrzo mnogo djece odbijalo dosta obroka. A poanta skolske kuhinje je da djeca jedu skolsku hranu.

  24. #74
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    18,102

    Početno

    Kaj onda djeca u Americi ili po svijetu ne idu u skolu ako nose svoju hranu?
    Da je dijabeticar ili alergicar onda bi mogla nositi?
    Da li bi mogla ako ima problem senzorne integracije ili autizam?
    M. je koma izbirljivi jelac i on NIKAD niti na koji nacin nije zelio probati hranu koju ne smatra sigurnom .
    NIKAD. Nije htio jesti niti hranu koja se na tanjuru doticala sa nepozeljnom hranom.

  25. #75

    Datum pristupanja
    Jun 2009
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    373

    Početno

    Aha, to sam ja.

    Pizzu sam se usudila probati tek u sedmom razredu, jer mi je nepojmljivo bilo to da je sve jedno na drugom.

    A kad je stari znao nepaznjom istom zlicom dva jela uzeti...gotovo, zaboravi, tada nikakvu hranu nisam danima mogla vidjeti. Tad sam jela samo kruh, bez ičeg, i eventualno neko nekontaminirano voće, tipa banane.

    To ima neki svoj naziv u psihologiji, čini mi se.

    Sent from my ZTE BLADE A910 using Tapatalk

  26. #76
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    18,102

    Početno

    Vjerojato ima naziv i u psihijatriji, ali uz sve drugo nemam se zivaca i vremena sa time zabavljati.

  27. #77

    Datum pristupanja
    Jun 2009
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    373

    Početno

    Ali to prođe. :mrgreen :

    Sjećam se da sam imala izraz kad sam koje jelo usvojila, ustvari ga i danas koristim, moja stara se uvijek smijala. 'Mama, projela sam...'.

    Neke stvari sam projela tek, istina, u kasnim dvadesetima, ali neke (a to je velika većina mesnih prerađevina) nikad, a i meso mora biti krto u potpunosti.
    Posljednje uređivanje od Evelina : 30.11.2018. at 17:40

  28. #78

    Datum pristupanja
    Mar 2009
    Lokacija
    Bačka
    Postovi
    2,012

    Početno

    Citiraj casa prvotno napisa Vidi poruku
    A ne moze, vjetojatno jer bi ubrzo mnogo djece odbijalo dosta obroka. A poanta skolske kuhinje je da djeca jedu skolsku hranu.
    Po meni poenta školske kuhinje je da hrana bude ako ne, ne daj bože ukusna, a ono jestiva većini korisnika.
    Ako bi mnogo dece odbijalo školsku hranu prvom prilikom- a bi, onda to valjda znači da se ta hrana jede doslovno samo zato da se ne umre od gladi. A to je baš tužno zapravo, da deca odrastaju sa tom vizijom hrane, kao nečeg gadnog što ipak moraš pojesti.

  29. #79
    kli_kli avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2005
    Lokacija
    SF Bay Area
    Postovi
    3,243

    Početno

    Treba terati Salim se malo, ali generalno mislim da uz 'neznu disciplinu' deci treba pomoci da ne postanu (pre)izbirljivi i da razviju elasticnost i u toj sferi, jer def je zivot opusteniji ako nemas zafrkancije s hranom. ako nesto ne ide, cekati dok ne krene moj drugi ne voli grahorice, stalno to pokusavamo ovako ili onako razbiti, ali ne ide mu znacajno. s cetvoro dece imam 20-ak primera kako smo ove ili one zezancije ipak razbili.

  30. #80
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    18,102

    Početno

    Naravno da je zivot opusteniji , to nije upitno.
    Ali ako se djetetu povraca na sam pogled i miris zdjele salate na stolu tada ga mozes samo ignorirati.
    Jer po meni je osnovni postici dobar osjecaj za stolom i ne voditi bilo kakve bitke oko hrane.
    Ja ne vidim nacin da se bilo.koga ekstremno izbirljivog moze nagovoriti na bilo sto dok on sam ne slozi kockice u glavi.

  31. #81
    Mojca avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2010
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    13,613

    Početno

    Citiraj Jelena prvotno napisa Vidi poruku
    Prema Mojcinom opisu, mislim da smjehuljica nije taj tip, kao ni MM.
    MM je zapravo veliki gurman, uživa u ukusnoj hrani, ali prebrzo odustane od suboptimalne.
    Ako skuham previše - bacim jer ne može puno pojesti, ili ja jedem ostalihi pet dana, ako skuham premalo (finog), onda gunđa što nema dovoljno. Trebalo bi točno izmjeriti slobodni volumen njegovog želuca prije ručka i predvidjeti dinamiku pražnjenja istog, te pripremiti točno tu količinu koja njemu taj čas odogovara. Nekad me zbilja rastuži.
    Upravo to!
    Prebrzo odustane od suboptimalnog!

    I sve ostalo, ali s tim se lakše nosim.

  32. #82
    Mojca avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2010
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    13,613

    Početno

    Citiraj Mima prvotno napisa Vidi poruku
    To da joj ne daju jesti hranu koju donese u blagovaonici je isto biser nad biserima

    Higijenski standardi

  33. #83

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    zgb
    Postovi
    2,122

    Početno

    Ne silim, teško je prilagodit se i kombinirat jer svatko ima nešto svoje, ali dok nisu gadljivi na nešto, pojedu. Možda ne s guštom, ali pojedu-npr, malac nije ljubitelj palente, ali ta dva puta godišnje pojede (pola od onoga što mislim da bi bilo ok, ali pojede).

    Javljam se, u biti, zbog onoga da joj je mučno-e, onda joj ne bih davala. Moja priča je takva da nikad nisam podnosila varivo od mahuna-mučenje i pakao da pojedem, dizanje želuca...i sl. (zanimljivo je da ih na salatu mogu pojesti, pa čak i dinstane sa mesom-nije da ludujem za tim, ali mogu pojesti.) I tako ja mahune NE KUHAM-djeca su ih prvi puta probala u vrtiću. Nisam ništa govorila tetama, računajući da je to što ja imam, možda, neka moja nebuloza. No dolaskom u vrtić teta mi je rekla da nisu htjeli jesti (blizanci) i da se maloj dizao želudac na mahune. Dakle, nije nebuloza-nešto je. Najmlađa ih obožava.

  34. #84
    enchi avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2008
    Lokacija
    renesansna zvijezda
    Postovi
    1,411

    Početno

    U nasoj skoli ima vise djece koja nose svoju hranu za uzinu i bez problema ju jedu u blagavaonici s ostalima koji se hrane iz skolske kuhinje.
    Kod mene je isto jedan svejed i jedna izbirljivica. Odustala sam i ne pridajem paznju. Kako stignem i koliko volje imam, toliko ugađam. Ono na sto joj se dize zeludac apsolutno ne silim da jede (uglavnom bijelu hranu ).

  35. #85
    Mojca avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2010
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    13,613

    Početno

    Citiraj enchi prvotno napisa Vidi poruku
    U nasoj skoli ima vise djece koja nose svoju hranu za uzinu i bez problema ju jedu u blagavaonici s ostalima koji se hrane iz skolske kuhinje.
    Kod mene je isto jedan svejed i jedna izbirljivica. Odustala sam i ne pridajem paznju. Kako stignem i koliko volje imam, toliko ugađam. Ono na sto joj se dize zeludac apsolutno ne silim da jede (uglavnom bijelu hranu ).
    Ali ti nisi u zg?

  36. #86
    kli_kli avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2005
    Lokacija
    SF Bay Area
    Postovi
    3,243

    Početno

    sirius, izdvojila sam ekstremniji slucaj i u nasoj porodici - Iziju se def dize zeludac na slanutak, socivo i varivo od pasulja. Tvoj sin je zbog drugih specificnosti jos ekstremniji slucaj, i to je zaista neka druga prica. Ja sam s Lunom i njenom neverbalnoscu imala priliku izboriti se da jede sve, polako i nezno, i uspelo nam je, svima zajedno. Moj point je da ja mislim da se mnoge zvrcke ipak mogu prevazici, tako da bas suprotno, cesto izborljivost nije posledica ekstremnog gadjenja i nepodnosenja hrane. Na zalost, videla sam mnogo dobrih malih jedaca koji postanu izbirljivi jer im to postane instrument kontrole, i fakat mislim da to treba prepoznati i izbeci, za dobro cele porodice.

  37. #87
    alga avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2007
    Postovi
    535

    Početno

    Citiraj n.grace prvotno napisa Vidi poruku
    nisam ni mislila na Mojcino dijete, samo ne kužim na koji način neka izbirljiva djeca ostaju takva cijeli život i bi li bilo drugačije da su roditelji poduzeli neke mjere dok su bili mali
    Na to ću odgovoriti: ne nužno. Evo mog iskustva: nikada mi nije odgovaralo meso. Moj otac je bio starog kova i tu nije bilo nikakve rasprave, djeca su bila poslušna i nitko se ne bi usudio progovoriti te zbog toga nitko u kući nije znao za moju borbu s mesom – moj tanjur je uvijek bio prazan, odnosno ono što se očekivalo od mene (a to je bio pojesti uvijek sve što je na tanjuru) bi ispunila. No ono što nisu znali je da sam godinama razvijala sve bolje strategije kako da to učinim, npr pohano meso bi usitnila na male komadiće i čim bi ulovila priliku dok nitko ne gleda bi ga ugurala u džepove od traperica koje bi poslije praznila na putu do škole. Danas sam vegetarijanac.
    Poanta: jesu li postigli cilj? Možeš li to smatrati kao poduzetu mjeru, kada je tadašnji odgoj bio takav da mjere nisu bile potrebne? Po njima nisam bila izbirljiva, pa sve bi uvijek pojela..
    Pa da se vratim na tvoje pitanje, kakve mjere možeš poduzeti, kad je svatko kakav je.
    Ne treba dramiti oko hrane, sve dođe na svoje (pa makar to ne značilo nužno ono što bi kao roditelji htijeli- da dijete zavoli namirnicu, nego dočeka samostalnost da je eliminira )

  38. #88
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    18,102

    Početno

    Alga

  39. #89

    Datum pristupanja
    Mar 2010
    Postovi
    2,790

    Početno

    Mi ovdje govorimo o obicnoj hrvatskoj skoli koja ima skolsku kuhinju s ogranicenim budzetom, kuharima s prilicno niskim placama za tu struku i nagomilanim stavom imam posao do penzije. I hrana je u skladu s tim. Ako pokretacica ima prigovore na menu, pa imamo ih svi. Ali ja sam shvatila da je problem druge vrste.. Da malena ne jede jer nije onako kako ona voli..jede povrce iz woka, al ne dinstano. Osobno ne bih vodila bitku i moje dijete ima pravo na wok. Jer onda sva djeca imaju pravo zahtijevati pomfrit umjesto pecenog krumpira. To je meni pretjerana izbirljivost. I tako bih to i rjesavala. Cinjenica da dijete id 7,8 godina ne moze jesti drugacije jer ono to voli je osnova svakog kolektiva. Tamo gdje je uobicajeno da svatko nosi svije, vrijede drugacija pravila. Nekako, nismo otoci. Ako drugi jedu dinstano povrce, jedi i ti.

  40. #90
    alga avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2007
    Postovi
    535

    Početno

    Da nadopunim malo moj prethodni post: u odrasloj dobi sam proputovala dosta svijeta, i gle čuda, nisam ostala gladna. Ok, mi vegetarijanci smo sada i priznata kategorija, pa se na jelovniku da pronaći i nešto odgovarajuće, ali nije drama ni za druge kategorije, primjerice non-miješa-umak-ijanci , u koje i sama spadam (premda sam bila uzorno ne zahtjevno i ne izbirljivo dijete).
    Poštujmo različitosti!
    (i, ne, izbor mog nicka nema veze sa ovom temom)

  41. #91

    Datum pristupanja
    Mar 2010
    Postovi
    2,790

    Početno

    I sasvim su mi druga pravila kuci i u skoli. Kuci hodamo u carapama, a u skoli ne. Svima nam je udobnije u carapama. I da mi dijete pozeli hodat skolom u carapama, rekla bih ne moze. Iako znam da u svedskoj ima skola u kojima su djeca u carapama.

  42. #92
    alga avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2007
    Postovi
    535

    Početno

    Citiraj casa prvotno napisa Vidi poruku
    Osobno ne bih vodila bitku i moje dijete ima pravo na wok. Jer onda sva djeca imaju pravo zahtijevati pomfrit umjesto pecenog krumpira..
    X

  43. #93
    alga avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2007
    Postovi
    535

    Početno

    U našoj školi vode bitku protiv crnog kruha i žele vratiti bijeli.. ne možeš svakome ugoditi

  44. #94

    Datum pristupanja
    Mar 2010
    Postovi
    2,790

    Početno

    I nekako nije isto dijete ne voli tu namjernicu ili taj skolski cuspajz kao dijete ne voli skolsku prehranu, pa nista osim kruha ne jede.

  45. #95
    Mima avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    19,151

    Početno

    Pa djeca imaju pravo zahtijevati pomfrit, od svojih roditelja. Znači Mojca ne zahtijeva od škole da kćeri sprema posebne obroke, nego ih želi sama poslati.

  46. #96
    enchi avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2008
    Lokacija
    renesansna zvijezda
    Postovi
    1,411

    Početno

    Nisam.
    Zar su ti higijenski uvjeti razliciti po skolama?

    Odgovarala sam Mojci gore, krivo sam stisnula
    Posljednje uređivanje od enchi : 30.11.2018. at 20:24

  47. #97
    Mima avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    19,151

    Početno

    Školska kuhinja nije obavezna, možda za boravak vrijede drugačija pravila, ali što kasnije? Ako dijete ne želi uzimati školski obrok, svoj ne smije pojesti u blagovaoni?
    Pa kakve su to gluposti ?? Bolje je da u razredu jedu, mrve, smrde, nego da ponesu gablec u blagovaonu? To zaista nema baš nikakvog smisla.

  48. #98
    Mima avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    19,151

    Početno

    Ali inače cijela ova rasprava je potpuno skrenula, Mojci je problem to što djevojčica ne jede u školi. Ako se zauzme stav "izvoli jesti dinstano povrće" onda to zapravo znači - ili ćeš jesti dinstano povrće, ili nećeš jesti ništa. A to je Mojci upravo problem: što djevojčica ne jede ništa.

  49. #99
    jelena.O avatar
    Datum pristupanja
    May 2008
    Lokacija
    ZAGREB-ŠPANSKO
    Postovi
    27,866

    Početno

    Moj recimo nosi u školu voće,mrkvu na prutice i slično,to jede dok oni jedu svoj nazovi doručak. A kolko čujem i drugi nose svašta a najviše sendviče

    Vidim da je tema opet otišla u školske vode
    Inače na netu ima neki natječaj za odabir škole s zdravom hranom,roditelji kolega moga klinca se stalno june na klopu,i danas osvanuo taj natječaj,proslijeđen je predstavniku vijeća roditelja da i naša škola sudjeluje u natječaju
    Posljednje uređivanje od jelena.O : 30.11.2018. at 20:31

  50. #100
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    14,496

    Početno

    Citiraj casa prvotno napisa Vidi poruku
    I nekako nije isto dijete ne voli tu namjernicu ili taj skolski cuspajz kao dijete ne voli skolsku prehranu, pa nista osim kruha ne jede.
    Ovo je istina jer kako će dijete ići na izlete sa školom višednevne jer ne voli hranu pripravljenu na drugačiji način od maminog, kako će jednog dana putovati nekuda dulje, boraviti kod prijateljice.
    Dosta je to ograničavajuće.

    A opet meni se.čini lakšim dijete nježno navikavat na drugačiji način priprave jela nego izbirljivo dijete na kušanje novih okusa/namirnica.

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •