Stranica 1 od 14 12311 ... PosljednjePosljednje
Pokazuje rezultate 1 do 50 od 658

Tema: Treba li djecu tjerati da jedu ono što im se ne sviđa?

  1. #1
    Mojca avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2010
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    13,613

    Početno Treba li djecu tjerati da jedu ono što im se ne sviđa?

    7 godina. Oduvijek jako bira što se tiče hrane. Prvi pošteni obrok je pojela s 14 mjeseci kad sam počela raditi, do tad je bila odbijač dohrane i držala se cice.

    Sad jede sve, ali baš sve namirnice (osim patliđana ) ali neke načine pripreme ne voli. Recimo, povrće iz woka joj je super, obožava ga ali dinstano nije. Ne paše joj svaki čušpajz. Sami cous-cous obožava, pire od njega nema šanse. Jede i sirovo povrće i puno voća. Ne voli mliječnu čokoladu, preferira tamnu.

    Ono što joj je fino jede s guštom i malo, a ono što joj se ne sviđa ne jede. Radije će gladovati. Ako uzmem žlicu da ju nahranim recimo dinstanim povrćem uspijem par zalogaja i to je sve. Kaže da joj je mučno.

    Ima svoja pravila na tanjuru... Npr. tjestenina i saft se ne smiju miješati, moraju biti odvojeni. ili... knedle sa šljivama se ne posipaju sa šećerom i cimetom, nego se šećer i cimet stave pored i onda se komadići knedlice "umoče" u njih. Itd... ne do bog drugačije.


    I sad pitanje, treba li ju tjerati da jede tjesteninu prelivenu saftom ili joj udovoljavati i stavljati odvojeno? Treba li ju tjerati da jede ono što ne voli, npr treba li ju tjerati da jede dinstano povrće koje ne voli? Treba li ju tjerati da jede neki čušpajz koje ne voli, a zapravo sve namirnice iz njega voli...?

  2. #2

    Datum pristupanja
    Oct 2017
    Postovi
    99

    Početno

    Ja svoju nebi tjerala.

    I ja imam svoja pravila kako se jede npr špinat, sarma, tjesto i tak jedem još dan danas ako hoće pojest ne vidim nikakav razlog da joj se ne udovolji. Gledam na to kao na sitnice.

  3. #3
    Optimist avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2010
    Postovi
    4,284

    Početno

    Niposto. Ni djecu ni odrasle.
    Ako ti Smjehuljica jede dosta i zdravo, zasto je tjerati na nesto povrh toga?
    Iz tog sto pojede sasvim joj je dovoljno za zdrav rast i razvoj.
    A njena pravila...pa tako je kako je, njoj imaju smisla.
    Tjeranje na nesto moze biti kontraproduktivno.
    Nece dinstano, pa? Hoce sirovo, kuhano, kako god.
    Mozda se i promjeni s vremenom, do tada budi zadovoljna i ovakvom prehranom, koja je zapravo sasvim ok, izbirljiva, ali sve u svemu, dobra!

  4. #4
    Mima avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    19,152

    Početno

    Da, obavezno joj odmah sutra uvaljaj knedlu u šećer i cimet

  5. #5
    jelena.O avatar
    Datum pristupanja
    May 2008
    Lokacija
    ZAGREB-ŠPANSKO
    Postovi
    27,870

    Početno

    mislim da je pitanje bilo, smije li je tjerati da jede u školi, ako nije napravljeno ili servirano kako ona hoće, doma radiš kak hoće, u školi teško da će se udovoljiti svemu, čak i dijelu zahtjeva

  6. #6
    MalaRiba avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2009
    Postovi
    359

    Početno

    Evo mislim da nije dobro niti tjerati na silu, niti prepuštati da se prehrana razvije u OKP (kao naravno najveću krajnost, ali općenito da se ne 'drami' oko nje) jer na taj način dijete nije zaštićeno i ne ugađa mu se, već se stvara novi sustav problema. Koliko god svi mi željeli da nam djeci bude lijepo i da ih se ne muči onime što baš, baš ne moraju, nekada treba vidjeti je li zdravije ne popuštati, jer je svijet iovako ionako prepun knedlica već posutih šećerom i cimetom, i hrane koja se dodiruju na tanjuru.

    Što bih ja napravila - nudila. Neka svaki put kada jede knedlice ima svoju 'čistu' knedlu, ali svaki put joj obavezno daj da proba i već posutu. Neka svaki put kada vi jedete dinstano povrće i ona proba zalogaj. Možda, nakon što proba sve te 'uobičajene' stvari veći broj puta, i doma i van kuće, to postane novo normalno i prestane inzistirati na hrani napravljenoj i raspoređenoj na određeni način. Uz to joj objašnjavaj, da je to ista stvar, isti okus, samo malo drukčiji način.
    Moja kćer nije voljela mnoge stvari, ali je svaki svaki put kad bi ta hrana bila na stolu morala probati komadić, pa sad dal uz kruhić dal samo, dal veći ili manji, samo neka proba okusić. I tako se malo pomalo počela privikavati na sve, i sada jede s guštom sve ono što joj nije bilo drago, i masline, i srdelica i kelj. Jedino pomidor ne može nikako provariti, ali svako ljeto proba tu i tamo najmanji komadić i kaže da ne, i dalje nije fino

    Sretno!

  7. #7
    Mojca avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2010
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    13,613

    Početno

    Citiraj jelena.O prvotno napisa Vidi poruku
    mislim da je pitanje bilo, smije li je tjerati da jede u školi, ako nije napravljeno ili servirano kako ona hoće, doma radiš kak hoće, u školi teško da će se udovoljiti svemu, čak i dijelu zahtjeva
    Gdje sam spomenula školu?

  8. #8
    Mima avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    19,152

    Početno

    Kako to dijete mora probati? Što ako neće?

  9. #9
    MalaRiba avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2009
    Postovi
    359

    Početno

    E to ne znam, naša je uvijek bar probala, štajaznam vjerovala je da ju nećemo potrovati valjda :D, možda je i Mojcina kćer takva da će eto, bar probati.

  10. #10

    Datum pristupanja
    Feb 2013
    Postovi
    663

    Početno

    Imamo dvoje djece svejeda i jednu izbirljivicu. Mislim da se izbirljivost povećala kad je mm( koji je izbirljivac) u jednom trenutku osjetio potrebu da je uči da treba jesti sve. Srećom, spoznao je glupost. Sad je opet sve ok. Ona je i dalje izbirljiva na svoj način.

  11. #11
    Optimist avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2010
    Postovi
    4,284

    Početno

    Ja ju ne bih nutkala.
    Niti pridavala paznju. Mislim da je bolje ignorirati.
    Ima primjere oko sebe koji jedu i dinstano i preliveno, posuto...to joj je dovoljno.
    Zna da moze i ovako i onako.
    Bitno da jede zdravo i raznovrsno.

  12. #12
    Beti3 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2010
    Lokacija
    Kvarner
    Postovi
    10,583

    Početno

    Ja isto nikog ne tjeram da jede što ne može. Reći ću dva puta, pa probaj, fino je! No, ako neće, neće.
    Npr. jedan će pire, jedan samo kuhami krompir, a treći na salatu. Nikakav problem svima udovoljiti kad stignem, ili ne, kad ne stignem.
    Lagano pristupam hranjenju oduvijek. Glavno da u tjednu pojedu ono što se smatra bitnim za život, a u kakvom obliku će to pojesti, nije baš moj problem.
    No, divno je imati dijete koje voli jesti i voli hranu...sve dok ju ne počne voljeti previše...
    Posljednje uređivanje od Beti3 : 30.11.2018. at 11:06

  13. #13
    Vrci avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2012
    Postovi
    4,971

    Početno

    Ja imam totalnog nejedaca i ne silim. Probala sam par puta,digne mu se zeludac i samo napravim kontraefekt.
    Kad je spreman za nesto novo,sam nas zatrazi

    Ja sam ko mala bila ful izbirljiva. Nisu me tjerali jesti i na tome sam im zahvalna. Nikakvo sjedenje uz tanjur, pojedi sve i sl. Kako sam rasla,sirila sam jelovnik, na faksu pogotovo. I sad jedem stvarno sve.

    Mislim da to jednostavno dode, samo s vremenom

  14. #14
    Mima avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    19,152

    Početno

    Moja kći isto ima svoja pravila oko hrane na tanjuru, ne voli da se hrana miješa, meni stvarno ne pada na pamet u to se petljati.
    Istina je da to možda iziskuje neki dodatni trud oko naručivanja hrane izvan kuće, npr. u Ikei obavezno moramo naručiti da umak bude sa strane , ali nije to neki silan problem.
    Što se tiče izbirljivosti, i moja je kao mala bila jako izbirljiva, ali se to vremenom mijenjalo, mi smo samo uporno stavljali hranu na stol, pa smo dočekali da sama uzima i ono što nekad nije htjela.
    I dalje ima dosta vrsta hrane koje uopće neće jesti, ali to su takve vrste hrane da me to što ih neće uopće ne zabrinjava , npr. paštete, trokut sir, neće nikave umake (kečap, majoneza), neće ocat niti bolo što kiselo.

  15. #15
    magistra avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2012
    Lokacija
    Koprivnica
    Postovi
    192

    Početno

    Da barem ja imam tvoje probleme Mojca...
    Ako dijete redovno jede i nije probirljivo, već je problem u serviranju, zdjelu pred njega pa neka si servira samo. To vrijedi kad dijete zna prepoznati glad i samo krene u frižider da ne pojede namještaj.
    Ako dijete inače jako malo jede i ima ograničen jelovnik po vlastitoj fix ideji, uz porciju psihologije inzistirati da jede servirano.

  16. #16
    Optimist avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2010
    Postovi
    4,284

    Početno

    Kod ekstrema bih ipak drugacije pristupala.
    To je MM. Ali vec sam ga gotovog dobila pa nisam mogla puno promijeniti po pitanju prehrane.
    I njemu je to katastrofa, ogranicava ga, jede mali broj namirnica, na ostalo mu se dize zeludac.
    E, sad, di su napravljeni krivi koraci (i jesu li), sto se moglo poduzeti dok je bio mali...
    Zato me strah za prehranu Opti, za sad nije bas sladokusac, jos uvijek mora sve biti izmiksano, jer od grudica ima nagon na povracanje, vecinom moram zasladjivati hranu vocem, ali cu biti ustrajna da pojede koliko toliko dovoljno i zdravo.
    Neopisivo sam sretna kad smaze blitvu, spinat pa taman i s jabukom.
    Ali ako vidim da joj je dan od nejedenja, popustim, pustim, prepustim i sutra probam ponovo.

  17. #17
    Cubana avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2005
    Lokacija
    East end
    Postovi
    6,521

    Početno

    E ja svog tjeram.
    Jer da ga ne tjeram on bi jeo samo krumpir i tjesteninu.
    I ono, ako mu je bas odvratno, ne mora jesti.
    Kolace koje ne voli ne mora jesti.
    Ali da ću kuhati 2 rucka, neću. Brljavi, ali pojede.

  18. #18
    magistra avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2012
    Lokacija
    Koprivnica
    Postovi
    192

    Početno

    Citiraj Vrci prvotno napisa Vidi poruku
    Ja imam totalnog nejedaca i ne silim. Probala sam par puta,digne mu se zeludac i samo napravim kontraefekt.
    Kad je spreman za nesto novo,sam nas zatrazi

    Ja sam ko mala bila ful izbirljiva. Nisu me tjerali jesti i na tome sam im zahvalna. Nikakvo sjedenje uz tanjur, pojedi sve i sl. Kako sam rasla,sirila sam jelovnik, na faksu pogotovo. I sad jedem stvarno sve.

    Mislim da to jednostavno dode, samo s vremenom
    Uh, treba to dočekati.
    Imam dijete koje se ponaša na isti način za stolom kao tvoje. Rađe bi skapala od gladi nego pojela ako nisu neki njeni standardi zadovoljeni.
    A na živce okinem kad odbije jelo koje je prošli tjedan najnormalnije pojela i na taj argument odgovara da ona to nikad nije ni probala i da joj nije fino. A govorimo o curici koja je navršila 10 godina. Mlađa jede najnormalnije.
    Kad smo se MM i ja oženili, a tad je imao 35 godina, decidirano je odbijao neka jela i namirnice. Do tad ih uopće nije jeo / probao, jer njegova mater nije vršila pritisak za stolom. Ja blesača sam slagala jelovnik po njegovim preferencijama. Dok nismo došli u situaciju da su cure porasle za dohranu i za stolom sjedili svi kad bi on slavodobitno izjavio da nešto od ponuđenog neće jesti. On, muškarac od 30+ godina! Pa su cure tako male koristile taj argument, da neće jesti jer tata ne jede.
    Sad je za stolom tišina i svi jedu sve, neki i uz suze (ovi maloljetni, veliki ne plače mada mu nekad sigurno dođe) bar moraju probati 5 žlica.
    I onda si razmišljam o toj situaciji u kojoj je jedna majka dozvolila da joj dijete navrši neke godine života a za stolom se ponaša kao 5-godišnjak. I nema šanse da moje naraste tako neuko i posljedično da moje majčinstvo dovodi u pitanje kako sam ih odgojila da ne znaju što je npr. rajčica.
    Zato silim da se jesti mora, serviraju si sami iz lonca / zdjele na stolu i što stave u tanjur moraju pojesti, pa onda kalkulantski stavljaju malo ako im nešto i ne paše, ali je i to dobro jer se sve proba i ništa ne baca.
    Kažem, ružno izgleda kad vam je dijete (i ne daj bože, već odrastao klipan) za stolom negdje u društvu i sebično prebire što hoće i neće jesti. Nešto grabi kao da je pobjegao iz gladi ne vodeći računa da i ostali za stolom trebaju dobiti komad iz tog pladnja a na nešto prezrivo otpuhuje nosom opet ne imajući u vidu da se možda ni drugima za stolom to ne jede ali je ponuđeno pa je red uzeti makar žlicu da se ne uvrijedi domaćin/ica.
    I to je porcija odgoja koju moje cure dobiju također servirano uz obrok i žalosno da pojedinci dođu do zrelosti a da ih vlastita mater nije time poučila.

  19. #19
    tangerina avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2009
    Lokacija
    Split
    Postovi
    6,754

    Početno

    i ja imam muža izbirljivca i sina izbirljivca
    je li sin takav radi gena ili učenja po modelu, mogu samo nagađati, ali činjenica je i da ima model mene svejeda

    kad dijete ne voli nekoliko namirnica ili nekoliko načina serviranja, to je lako zaobići
    kad voli sve skupa 4 jela, a ta jela su pohano meso, bolognese i još nešto slično, to je problem, ne samo za njega nego i za cijelu obitelj, jer odjednom ne znaš više šta bi kuhao uopće (nisam od duplih ručkova baš)
    nekad znam "siliti", tj ja to zovem "inzistirati", ali ne kad vidim da mu se diže želudac, nego ono ako procijenim da nije lud za tim ali će preživit
    naučila sam ga da začepi nos i pojede, doslovno, jer tako manje osjeti okus, može i manja količina

  20. #20

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    2,231

    Početno

    Ne bih tjerala, nikako. Pa jede raznoliko a njen izbor kako to slaze na tanjuru i kako jede.
    Takav je i moj, malo je stariji od tvoje. Isto nikad ne miješa npr. bolonjez i tijesto, saft i prilog. Jede neke svoje kombinacije. Kad mu je fino pojede da se pitam gdje mu stane, a kad nije tek toliko da preživi.

  21. #21
    Optimist avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2010
    Postovi
    4,284

    Početno

    Citiraj Cubana prvotno napisa Vidi poruku
    E ja svog tjeram.
    Jer da ga ne tjeram on bi jeo samo krumpir i tjesteninu.
    I ono, ako mu je bas odvratno, ne mora jesti.
    Kolace koje ne voli ne mora jesti.
    Ali da ću kuhati 2 rucka, neću. Brljavi, ali pojede.
    E, da, o takvima pricam.
    Nakon nekih godina tjeranje vise ne pomaze na nesto na sto se nije ucilo, vec se brzo odustalo.

  22. #22
    Cubana avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2005
    Lokacija
    East end
    Postovi
    6,521

    Početno

    O sinu pričam.. ne mužu, da me se krivo ne shvati.
    Edit: ne znam zasto sam pomislila da bi mi netko povjerovao da muza tjeram jesti i da mi to prolazi )))
    Posljednje uređivanje od Cubana : 30.11.2018. at 11:39

  23. #23
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    14,501

    Početno

    Citiraj Mojca prvotno napisa Vidi poruku
    I sad pitanje, treba li ju tjerati da jede tjesteninu prelivenu saftom ili joj udovoljavati i stavljati odvojeno? Treba li ju tjerati da jede ono što ne voli, npr treba li ju tjerati da jede dinstano povrće koje ne voli? Treba li ju tjerati da jede neki čušpajz koje ne voli, a zapravo sve namirnice iz njega voli...?
    Ja ne bih tjerala.
    Mislim da kako djeca odrastaju da im se tako povećava broj namirnica i načini pripreme.

    Npr. ja ko dijete nisam jela Bog zna šta od povrća (krumpir, krastavce, kupus, grašak), a danas ne mogu zamislit obrok bez povrća. Jedino ne mogu jesti sirove rajčicu i luk (prerađene mogu).

  24. #24
    tangerina avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2009
    Lokacija
    Split
    Postovi
    6,754

    Početno

    Citiraj Cubana prvotno napisa Vidi poruku
    O sinu pričam.. ne mužu, da me se krivo ne shvati.
    Edit: ne znam zasto sam pomislila da bi mi netko povjerovao da muza tjeram jesti i da mi to prolazi )))
    pa vidiš da magistri prolazi

  25. #25
    Kosjenka avatar
    Datum pristupanja
    May 2007
    Postovi
    4,112

    Početno

    Citiraj Cubana prvotno napisa Vidi poruku
    E ja svog tjeram.
    Jer da ga ne tjeram on bi jeo samo krumpir i tjesteninu.
    I ono, ako mu je bas odvratno, ne mora jesti.
    Kolace koje ne voli ne mora jesti.
    Ali da ću kuhati 2 rucka, neću. Brljavi, ali pojede.
    I ja sam svog tjerala dok nije proširio listu namirnica. Sada mu se meni proširio na više od 5 vrsti povrća pa ga ne tjeram da jede mahune, ako baš neće. Ili ne voli pohano, ok, zadnju šniclu ispećem na naglo.
    Kako ja skroz nešto kemijam sa ketom, imam alergičare, tako uvijek nešto kombiniram jednu namirnicu na 2-3 načina.
    Mojcina smjehuljica baš zdravo jede, ja ju ne bi tjerala na ništa.

  26. #26
    Optimist avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2010
    Postovi
    4,284

    Početno

    Citiraj Cubana prvotno napisa Vidi poruku
    O sinu pričam.. ne mužu, da me se krivo ne shvati.
    Edit: ne znam zasto sam pomislila da bi mi netko povjerovao da muza tjeram jesti i da mi to prolazi )))
    Ma na sina sam ti i mislila, hhhhahhaa
    Ali MM je kao dijete htio jesti samo sto i tvoj sin, nije ga se bas tjeralo na ostalo, islo se linijom manjeg otpora, valjda. Nisam bila tamo, ali pretpostavljam.

  27. #27
    Osoblje foruma čokolada avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    11,142

    Početno

    Mojoj se velikoj ništa ne smije dodirivati na tanjuru, jede redom od najgore do njoj najbolje hrane (mala je gurman, ta bi i crnog vraga probala i pomiješala s nečim).
    U pubertetu je počela jesti mnogu hranu koju prije nije ni pod razno jela. Ono što kategorički odbija jesti (grah, bilo što morsko osim fileta bakalara) ne silim je. Ima asortiman manje milih jela npr. leća pa to kuham jednom u 10 dana i najavim joj taj tragičan dan
    Da se nju pita jela bi grenadir svaki dan (pastu i patate na luku i crv. paprici) .
    Dakle, rekla bih pusti dijete na miru i što manje filozofiraj oko hrane, nutkaj povremeno novo, a redoslijed prepusti njoj.

  28. #28
    Optimist avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2010
    Postovi
    4,284

    Početno

    I, da, bas mi ga je zao. On bi htio jesti, super mu je kad vidi kako drugi uzivaju u hrani, ali jednostavno njemu ne da nije fino, vec ga tjera na mucninu.

  29. #29
    jelena.O avatar
    Datum pristupanja
    May 2008
    Lokacija
    ZAGREB-ŠPANSKO
    Postovi
    27,870

    Početno

    lili paradajz ni ko jabuku ne možeš pojesti, meni je najbolji takav

  30. #30
    Cubana avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2005
    Lokacija
    East end
    Postovi
    6,521

    Početno

    Citiraj tangerina prvotno napisa Vidi poruku
    pa vidiš da magistri prolazi
    Da, sad sam detaljno isčitala

    Ma da on pokazuje neki ogroman otpor, vjv bih drugačije.
    Al jede, grinta i to traje neko vrijeme, al jede.
    On nije od jela, ako nije junk. To može dok ne eksplodira.

    Što se Smjehuljice tiče, ne bih tu ništa silila. Njen tanjur, njena pravila dodirivanja.
    Dokle god jede dovoljno raznoliko, bila bih zadovoljna.


    Opet, lakse mi je tjerati nego braniti. Kad moram reci, dosta ti je to.. :/

  31. #31
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    26,841

    Početno

    Ja nisam tjerala, ali nisam ni ugađala - za ručak je to što je skuhano, a tko neće, nek bude gladan. Tako je bilo do škole.

    Danas ima relativno malo jela koja se u našoj kući ne jedu (npr. nitko osim mene baš ne voli kuhano meso, pa vodim računa da se juhe kuhaju od vratova, drapa i kostiju koje mi nije šteta baciti ako ih nitko ne pojede).

    Jedan sin ne voli batat, drugi ne voli šparoge, ali jedu sve ostalo. Ne kažem da obožavaju sve - neke stvari prođu bolje (špek fileki i gulaš mogli bi biti svaki dan) a neke se pojedu onak, preko volje (jetrica - mlađi sin, stariji je obožavatelj).

    Moj mlađi sin je imao tendenciju izbirljivog djeteta do pete godine, a ja sam ga nekako u toj dobi uvukla u kuhinju i krenuli smo sistemom "što skuhaš, to pojedeš) - prvo voćna salata, pa sjeckanje povrća za francusku salatu... pa beskrajne adventske aktivnosti pripremanja štehanih keksa vrsta raznih, špric keksi, kosanje suhog voća za kuglof...

    Kako god bilo - moj mlađi je više volio kuhati nego jesti, a ta ga je aktivnost usmjerila da ipak proširi dijapazon poželjnih namirnica. Taj proces traje i dalje. Sir i virhnje našli su mjesto na listi odobrenih namirnica tek u njegovoj 16.godini kad je s radioamaterima danima bio u kampu i probao ono za što je MISLIO da ne voli.

    Potpisujem čokoladu: treba manje filozofirati oko hrane. Iz vlasitog doma imam iskustvo - da je mm jeo kuhano meso, sigurno bi ga jeli i sinovi. Ovako - nula bodova. Sva sreća da hoće barem ribu na lešo. Aliiii moj mlađi sin je naučio sasvim solidno kuhati (jest da se to svodi na samo nekoliko omiljenih jela) ali to se pokazalo kao životno korisna vještina. Ponavljam se, ali baš mi se uklapa: kad je s radioamaterima išao na contest (natjecanje) pitam ja njega što će raditi tamo jer još nije položio radiotelegrafiju, a on kaže "Kakvo pitanje? Kuhat ću im gulaš!"

  32. #32
    Vrci avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2012
    Postovi
    4,971

    Početno

    A prosirenje teme, nejedac ko moj, nema ni 16kg sa skoro 5 god. Siri meni,polako ali sigurno. Jel biste mu kuhali sto znate da jede, il cekali da "skapava" od gladi?

    Moj je u stanju valjda ne jesti 3 dana i izgubiti 3kile,al bi plakao nad tanjurom. Od prve boce ad jede malo. Meni je drasticno pustiti ga tako, jer ne zelim da bude jos mrsaviji.

    I eto,ide na bolje. U vrticu pomalo sve jede. Ruckove, uzine bas ne (tipa ne zeli biskvitne kolace, strukle, okruglice sa sljivama.. ). Znaju ga da pojede duplu porciju salate. Voce isto tamani,prvi u redu

    Idemo uskoro kod gastrica koji se bavi i problemima u prehrani, zanimaju me tamo savjeti...

  33. #33
    Mima avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    19,152

    Početno

    Uvijek bih gledala da se može najesti onoga što voli, a uz to bih na stol stavljala i nešto što ne jede.

  34. #34
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    14,501

    Početno

    Citiraj jelena.O prvotno napisa Vidi poruku
    lili paradajz ni ko jabuku ne možeš pojesti, meni je najbolji takav
    a šta da ti kažem meni je takav fuj ne volim tu mljackavu teksturu iznutra.

    Citiraj Vrci prvotno napisa Vidi poruku
    A prosirenje teme, nejedac ko moj, nema ni 16kg sa skoro 5 god. Siri meni,polako ali sigurno. Jel biste mu kuhali sto znate da jede, il cekali da "skapava" od gladi?

    Moj je u stanju valjda ne jesti 3 dana i izgubiti 3kile,al bi plakao nad tanjurom. Od prve boce ad jede malo. Meni je drasticno pustiti ga tako, jer ne zelim da bude jos mrsaviji.

    I eto,ide na bolje. U vrticu pomalo sve jede. Ruckove, uzine bas ne (tipa ne zeli biskvitne kolace, strukle, okruglice sa sljivama.. ). Znaju ga da pojede duplu porciju salate. Voce isto tamani,prvi u redu

    Idemo uskoro kod gastrica koji se bavi i problemima u prehrani, zanimaju me tamo savjeti...
    Vrci ajd negdje napiši što ti je savjetovao, imam u široj obitelji jednog malenog s vrlo malo kila probirljivog do bola.
    Posljednje uređivanje od Lili75 : 30.11.2018. at 12:11

  35. #35

    Datum pristupanja
    Oct 2004
    Lokacija
    Zagreb, Trešnjevka
    Postovi
    9,131

    Početno

    Citiraj Peterlin prvotno napisa Vidi poruku
    Jedan sin ne voli batat, drugi ne voli šparoge, ali jedu sve ostalo. Ne kažem da obožavaju sve - neke stvari prođu bolje (špek fileki i gulaš mogli bi biti svaki dan) a neke se pojedu onak, preko volje (jetrica - mlađi sin, stariji je obožavatelj).
    Ja na ovakvu rečenicu mogu samo pasti u nesvijest. Da se nabroje dvije namirnice koje ne jedu (i to svaki po jednu!) i uz to ide rečenica "ali jedu sve ostalo"
    Sad bih mogla nabrajati što sve moj ne jede, i dodati... "ali jede sve ostalo"
    Izbirljivac je, i svjesna sam da je to problem. Dijelom su tu zaslužne i neke obiteljske okolnosti, o kojima ne bih sad, a dijelom je vjerojatno i nasljedno (i sama sam bila jako izbirljiva kao dijete, samo me nitko nije pitao sviđa li mi se ili ne).
    Nije baš da jede samo 2-3 jela, jede više toga, neku hranu sam skoro na silu progurala u redovni jelovnik, pa se s vremenom navikao i jede i ono što baš ne voli. Ali nemam energije za vječne borbe oko hrane. Najveći problem je što ne želi ni u ludilu probati nešto novo, a ako ga ipak nagovorim da proba, to mu se u pravilu ne sviđa.
    Neki dan je konstatirao da mu je baš super kako u "Teoriji velikog praska" Sheldon svaki dan ima zacrtan jelovnik i stalno jede isto i on bi tako - da stalno jede istu, predvidivu hranu, skuhanu na provjeren način.
    Sve nešto čekam da se to promijeni u pubertetu, pubertet je naveliko tu, ali promjene nema na vidiku...

  36. #36
    marta avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    15,186

    Početno

    Mojca, pusti ju da odvaja kako god želi.
    Imam jednog izbirljivog iako to onima koji ga znaju zvuči ko oksimoron. Znači dijete kojemu je hrana uvijek na pameti, ali uz neka njegova praavila (ne voli ništa kašasto i ne voli raskuhano povrće). Voli ovako, ne voli onako.
    Uglavnom, ja često inzistiram da se nešto proba. I nekako je usput otkrio da su mu neke stvari zapravo fine. Tipa kiselog kupusa, rižota, gljiva i sl. Gljive prije nije htio ni vidjeti. Pa je probao juhu od vrganja, zaključio da mu se sviđa. Došli smo do toga da mi je jučer predložio da kupimo razne gljive i napravimo šug za tjesteninu. Dakle mislim da se može, ali uz ogradu da ovaj moj zapravo voli jesti.

  37. #37
    magistra avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2012
    Lokacija
    Koprivnica
    Postovi
    192

    Početno

    Citiraj Optimist prvotno napisa Vidi poruku
    I, da, bas mi ga je zao. On bi htio jesti, super mu je kad vidi kako drugi uzivaju u hrani, ali jednostavno njemu ne da nije fino, vec ga tjera na mucninu.
    Ah ne znam što bih ti rekla. Liječnik bi djetetu već dijagnosticirao anoreksiju.
    Moje iskustvo s Ljubimicom kad je imala 4 godine. U mjesec dana su nam se zaredale viroze, infekcije i prehlade. Svaki tjedan jedna uz rota virus. U tih 4 tjedna nije jela ništa, doslovno. Temperatura za temperaturom, povraćanje, proljev, temperatura.
    Tad je bila teška 13 kg i izgubila gotovo 3 kg. Kad sam se žalila pedijatru uz posjete zbog tih bolesti smireno mi je ponavljao da joj dajem jesti rižinu sluz i kuhano jaje. Ja sam bila psihički luda. Dijete mi je na rukama kopnilo. Ja sam je silila jesti a ona bi pojela 3 žlice i povratila. Tad sam tako rastrojena s mužem pravac na hitnu pedijatrije (dan, 9 sati ujutro) gdje se prvo pedijatrica izvikala na nas da bih se ja izvikala na nju da sigurno nisam došla gledati njenu frizuru i odjevnu kombinaciju već da je život mog djeteta u opasnosti.
    Ostavili su je na bolničkom liječenju tjedan dana. Otpuštena je s dijagnozom anoreksije, dijete od 4 godine starosti.

  38. #38
    Optimist avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2010
    Postovi
    4,284

    Početno

    magistra, ne radi se o anoreksiji, vec o izbirljivosti.
    Pojede kolicinski dosta onog sto voli, npr. veliku porciju cevapa, sirnicu i sl.
    Mrsaviji je, ali u granicama normale.
    Znaci, izbirljivost, ne anoreksija.
    Mljeveno meso, nikakvo drugacije
    Posljednje uređivanje od Optimist : 30.11.2018. at 12:49

  39. #39
    magistra avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2012
    Lokacija
    Koprivnica
    Postovi
    192

    Početno

    Citiraj Optimist prvotno napisa Vidi poruku
    magistra, ne radi se o anoreksiji, vec o izbirljivosti.
    Pojede kolicinski dosta onog sto voli, npr. veliku porciju cevapa, sirnicu i sl.
    Mrsaviji je, ali u granicama normale.
    Znaci, izbirljivost, ne anoreksija.
    Mljeveno meso, nikakvo drugacije
    Razumijem ja tebe.
    Samo ti hoću reći što bi liječnik rekao, možda. Oko istih simptoma, ovisi o specijalizaciji, pojedini stručnjak bi postavio dijagnozu iz svojeg područja.
    I ja sam se izula iz cipela kad sam pročitala dijagnozu s otpusnog pisma. Da li ja mislim da dijete od 4 godine može bolovati od anoreksije? Ne.
    Sad kad gledam na taj period, od opisanih zdravstvenih problema, u glavi je razvila odbojnost prema hrani. Što bi bilo da je nisam tad odvela na bolničko liječenje? Ne znam. Ali kad je se sjetim klonule, slabe, onemoćale... I trebalo nam je neko vrijeme da se vratimo u normalu. A kašasto i piree ni danas neće ni pogledati.

  40. #40
    jelena.O avatar
    Datum pristupanja
    May 2008
    Lokacija
    ZAGREB-ŠPANSKO
    Postovi
    27,870

    Početno

    Pa ne radiš svaki dan ćevape?

  41. #41
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    26,841

    Početno

    Citiraj tanja_b prvotno napisa Vidi poruku
    Ja na ovakvu rečenicu mogu samo pasti u nesvijest. Da se nabroje dvije namirnice koje ne jedu (i to svaki po jednu!) i uz to ide rečenica "ali jedu sve ostalo"
    Sad bih mogla nabrajati što sve moj ne jede, i dodati... "ali jede sve ostalo"

    ***
    Sve nešto čekam da se to promijeni u pubertetu, pubertet je naveliko tu, ali promjene nema na vidiku...
    Hehehe.... Jučer smo mm i ja ostali gladni jer su dečki proždrli pun lonac špek fileka, uz koje su si sami napravili njoke i salatu.

    Ali da - značajnija promjena u vrsti i količini namirnica zaista dolazi s ulaskom u pubertet. Do sredine viših razreda razvlačili su obroke ko trakavicu, užas... Tada sam znala reći da ne mogu dobiti kolač dok ne pojedu ručak. Sad ih kolači i slatkiši općenito zanimaju puno manje.

    Ono oko čega filozofiraju je voće - ne bi sami uzeli baš ništa, osim ako uberu s drveta, a doma očekuju da im donesem "pod kljun".

  42. #42
    n.grace avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2010
    Postovi
    4,301

    Početno

    Citiraj Cubana prvotno napisa Vidi poruku
    E ja svog tjeram.
    Jer da ga ne tjeram on bi jeo samo krumpir i tjesteninu.
    I ono, ako mu je bas odvratno, ne mora jesti.
    X
    ja sam kao dijete bila izbirljiva i jako slabo jela, ali se to s vremenom promijenilo i sad jedem sve, možda samo dvije-tri stvari ne volim jesti, ali ću ih pojesti ako mi ih netko servira
    ali i u mojoj i muževoj obitelji je toliko odraslih ljudi koji ne jedu hrpu toga pa kad dolaze u goste jedan ne jede salatu i luk, drugi ne jede paradajz i češnjak, treći sir i nikakvo povrće... to sam htjela izbjeći kod svoje djece, da jedan dan kao odrasle imaju takav reduciran jelovnik. skuhala bih ručak, hoćeš jesti, jedi, nećeš jesti, ne moraš, ali ne bi dobile ništa drugo umjesto ručka. ili bi probrljale kao Cubanin, ili bi na kraju stvarno bile gladne i pojele. evo, danas su pojele pune tanjure graha s kiselim kupusom i pečenom vratinom i sad traže da za vikend opet napravim sarmu i jako sam sretna zbog toga jer se sjećam kako se moja jadna mama mučila sa mnom kad sam bila mala

  43. #43
    seni avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Postovi
    7,473

    Početno

    Mojca nemoj tražiti problem tamo gdje ga nema
    da dijete hoće jesti samo pizzu, čips i neke žnj slatkiše, rekla bih: bome nije ti lako.
    ovako stvarno ne vidim problem u tome da hoće sama umakati komadiće knedle u cimet i šećer.
    što se tiče čokolade, dijete ima dobar ukus!

  44. #44
    Mojca avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2010
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    13,613

    Početno

    Hvala svima na odgovorima.
    I sama mislim da ju treba pustiti... i ne mogu drugačije.

    Zdrava je, aktivna, spretna, bavi se sportom (slobodno penjanje x 2 tjedno, plivanje 1x tjedno), potrošnja energije je poprilična. Nema grama masti na njoj, sva je u mišićima.

    No, otkad je krenula u školu, imamo problem: školska hrana joj ne odgovara, mučno joj je od nje i ne jede ručak.. eventualno pojede par šnita kruha, što dugoročno nije rješenje.

    Iako joj spakiram dosta hrane (recimo jučer: narezana sirova mrkvica, slanutak posut sezamom, domaći keksi, mandarina) iz škole se vrati gladna i nervozna. Znam joj napraviti i sendvič, peciva, poslati kutijicu onih jastučića s čokoladom, lješnjake, bademe... Hrana koju koju ja spakiram je prva pomoć, nije stvarni obrok. Plus, dosta toga joj prijatelji pojedu.
    U vrtiću je bilo drugačije, dolazila je sat kasnije, iako joj se nije sviđala hrana, ipak je stalno bilo neke druge hrane (makar nezdrave) i nije nikad dolazila gladna.

    A nije od onih koji se ujutro nalupaju pa su mirni. Ujutro pojede, nekad više, nekad manje... uglavnom manje (jutros 3 smrznute ledo knedlice, jedva). Dajem joj i čokolino kad ga traži, skuham joj griz sa čokoladom...

    Na početku školske godine imala je 21 kg. Sad opet ima 20. To je 5% njene težine. Meni je to puno.

    Što da radim?
    Ne mogu ju držati na sendvičima...

  45. #45
    vertex avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Lokacija
    Split
    Postovi
    6,748

    Početno

    Ako će sendvič u školi pojesti, onda neka bude sendvič. Osnovno je da nije gladna i nervozna. Popodne i navečer neka jede kuhano. Pa čak i ako voli samo dva tipa sendviča, i pojest će to svaki dan, neka bude. A raznolikost doma, popodne.
    Posljednje uređivanje od vertex : 30.11.2018. at 14:24

  46. #46
    n.grace avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2010
    Postovi
    4,301

    Početno

    pa ne držiš ju na sendvičima ako si napisala da jede sve

  47. #47
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    14,501

    Početno

    Mojca

    moj sin je isto mršavkast tip (iste su dobi ima 23kg a visinu sam zaboravila), a zapravo sam zaključila da je takve građe uvijek i bio, on je mišićavko viržljavi. Njemu je hrana u školi ok (puno više nego mu sestri). Ima dobar apetit, također ide po 2-3 dnevno u WC na veliku nuždu, ima turbo probavu. Nije na mene

    Iako 20kg mi se čini baš malo, dosta da je izgubila u 2-3mj jer zapravo treba dobivat na masi kako raste.

    Pametan savjet nemam, možda ipak joj onda nudit i malo drugačije posluženu hranu (hranu koju voli) možda joj to olakša u školi da pojede bolonjez iako su smiješani meso i tjestenina.

  48. #48
    magistra avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2012
    Lokacija
    Koprivnica
    Postovi
    192

    Početno

    Da, jedno je mamin jelovnik a nešto sasvim drugo prehrana u školi....

  49. #49
    NanoiBeba avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    10,129

    Početno

    Mojca, opusti se. Imam jedno mršavo dijete i jedno prosječno.

    Niti jedno od njih dvoje nije htjelo jesti u školi (u u vrtiću su jeli, a mislim da je tamo i kvalitetnija hrana). Ni ja ne jedem skuhano na poslu - valjda nam je to obiteljska crta da ne želimo jesti po kantinama. Ni MM ne jede. Kuham svaki dan

    I meni je trebalo dosta da se opustim oko te klope. Doručkuju doma, ručaju kad se vrate. A kaj jedu u školi, neda mi se ni ispitivat. Sin je neko vrijeme nosio sendvič. Sad ne želi.

  50. #50
    tangerina avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2009
    Lokacija
    Split
    Postovi
    6,754

    Početno

    mojca, pa stvarno kako je to funkcioniralo u vrtiću? tamo isto nije jela ručkove? koje to druge hrane se najela?

Stranica 1 od 14 12311 ... PosljednjePosljednje

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •