Ja se u suđericu ne miješam, mm ima sudtem koji je najbolji , a ja si mislim jedna briga manje.
Ja se u suđericu ne miješam, mm ima sudtem koji je najbolji , a ja si mislim jedna briga manje.
1.) Ja sam manje vise izbacila MMa iz oblacenja. Krene od vremena kad si sam doma s djetetom, pa onda mi dobivamo dosta robe od mojih prijateljica, to je stalno neko preslagivanje, vracanje, forvardiranje... Nema uopce pregled, a situacija se stalno mijenja.
2.) To sam ja, to nije MM.
3.) I to sam ja. Onda se izmaknem kad shvatim sto se dogadja pa MM smiri situaciju.
4.) Ja kupam 80%. Trogodisnjak je.
5.) Nisam nikad mazala dijete ni s cim. Ali sve oko medikamentoznih momenata, doktora i sl vodim ja, ako je to slicno. Ali MM recimo tocnije rukom procjenjuje temperaturu. Uskace kad ja izgubim zivce.
I da, jos nemam pojma kad treba dijete ici na cijepljenje.
Sve sto ima veze s administracijom kod mene 0 bodova.
Imam domaći pekmez i ajvar, ali imam i tri muška.... ništ od mene.
Ja sam morala naučiti kako prihvatiti stvari s kojima se ne slažem (krš na dječjim stolovima, suđe u sudoperu) DO NEKE MJERE tj. do vikenda. A oni su morali prihvatiti da je vikendom na snazi roditeljski (i supružnički ) terorizam i da se tada sve mora dovesti u ekološki prihvatljivo stanje.
To je bit suživota. Popustiš negdje gdje ti nije bitno, a ukopaš se tamo gdje ti je bitno. S vremenom se nađe neka prihvatljiva granica. Nisam mislila da ću moći podnositi hrpu cipela u predsoblju, pa i ne podnosim, ali dva-tri para koje su na sušenju, to mogu. Nisam ista osoba kakva sam bila prije nego sam se udala. Sad je sa mnom lakše živjeti. A vjerujem da će i s mojim sinovima biti moguć suživot njihovim budućim obiteljima. Ponekad zagalamim, ponekad pospremim za njima (ako je kraj polugodišta ili frka na poslu), ponekad ih ostavim da odrade i moj uobičajeni dio itd. Ljudi smo - život je linija kompromisa.
Upravo tako.
Kod nas otprilike svi rade sve, dakle nema da je muž zadužen za auto a ja za kuhanje, relativno je podjednako raspodijeljeno. Ali, ukoliko zanemarimo tu odgojnu komponentu, rekla bih da različitu važnost pridajemo različitim stvarima. Tako je je npr on iznimno pedantan u (svakodnevnom) čišćenju kuhinje (nakon njega je kuhinja za žurnale, dok se meni tako da samo jednom mjesečno), ali je istovremeno u stanju staviti paštu u mlaku vodu na što se ja ježim ili spremiti naopako okrenutu majicu ili hlače u ormar, na što se isto ježim - jer to njemu nije tako važno. Meni društvene obveze nisu tako važne, baš sam nekakav hermit i trudim se izbjeći sve što mogu, dok je njemu taj dio života iznimno važan.
Ono nad čim se ja lomim je - prihvatiti to ili inzistirati na unaprjeđenju, promjeni, ali pri tome biti svjestan da i ja trebam biti spremna na promjene koje se od mene zahtijevaju.
Mislim da je ova tema započeta u šaljivom tonu, i da se nitko od nas stvarno ne žali na svog muža. Ja se na svog svakako ne žalim, ovo što sam pisala su smiješne crtice iz života.
Meni se sviđa termin zone ugode koji sam naučila ovdje na forumu, znači - jako je lako prepustiti se zoni ugode i praviti se da ne znaš napraviti ovo ili ono.
Ja sam, recimo, u totalnoj zoni ugode što se tiče psa, tako da smo recimo došli do toga da ja "ne znam" psu dati tabletu.
Misliš kao ova tema na forum.hr: http://www.forum.hr/showthread.php?t=1120689
Cathy (napokon nešto sočno, mi smo stvarno dosadan forum, ko one slikovnice s Petrom)
Joj, ovo sam bila čitala na Forum.hr i grozno mi je.
Moj muž isto obavlja administraciju i šeće psa i vodi ga na cijepljenje.
Podiže lijekove što je iznimno važno.
Vozi auto na servis koji dogovaram ja.
I to je to.
Koliko god mi je ponekad užasno teško jer sam preopterećena, mislim da bih prošvikala da mi roštilj po kuhinji, suđerici, bilo gdje...
Neka ga.
Bolje je ovako kako je.
Sent from my iPhone using Tapatalk
...da mi rošta po kuhinji...
Sent from my iPhone using Tapatalk
Da.
Upravo to.
I on se sigurno pita kako mi je trebalo 15 godina da zapamtim koje gorivo mi auto troši.
Umjesto toga, na trećoj temi za redom dobila sam psihološku obradu.
Ne samo ja, nego i moj muž koji nikad nije napisao niti slova, kojeg nitko nikad nije vidio (čast iznimkama)... svi zaključci o njemu doneseni su vrlo jednostrano, temeljem samo mojih izjava... što je krajnje neprofesionalno.
Dijete je dobilo niz dijagnoza... zanimljivo da su promakle i pedijatrici i tetama u vrtiću i učiteljicama u školi i tručnim službama u u školi.
Ne čitam forum.hr, ali ovo mi je osvježilo dan . Ko da moja velika piše o maloj .
Ajme meni, nemam vremena sve čitati no prva strana mi je dosta. Ne mogu vjerovati. Ne znam dali bi se smijala ili zgražala.
Mada moram priznati da poludim kad si ja skuham neki keto prilog a oni pored svojih ugljikohidrata pojedu moje, no prešutim, a i drago mi da su pojeli malo više povrća...
ovo bi od svega potpisalaali po meni sasvim je ok imat neke stvari koje nas jedno kod drugog živciraju i da to tako ostane, samo da se ne ide u generalizacije tipa "on uvijek" "on nikad" ili "on to meni namjerno"
I nešto, jako mi je ružno kada partneri jedno drugo uspoređju s drugim nekim ljudima. Tipa ja ne pečem kolače, a kako Marica peče kolače, a i kuća joj je ko u crkvi, a tebi... itd.
Svi imamo neke svoje vrline i mane, treba se naučiti živjeti s tim manama, lako za vrline.
ako ništa drugo, bar se danas nije trebao znojiti oko štrampla.
usput moj veliki je prestao nositi štrample baš kad mu se počela sušiti koža s nekih 2-3 godine i posle je nosio samo ili tanku piđamu ili tanke tajce ispod hlača ili deblje hlače , bio je jedini u vrtiću koji nije imao duplu odjeću na sebi i tak se saftao cijeli dan , klinci nikad nisu ni obukli štrample.
ahahaha pa i to se znalo dogoditi, ali bar ne živim u Šangaju kao ova sa forum.hr-a
Bome mi je ovo dalo ideju, hehehe.... U frižideru treba napraviti odvojene police i napisati tko smije uzimati hranu sa koje
Ont. mm i ja smo prošli tjedan morali sebi raditi lovački ručak, jer su djeca pojela sve špek fileke (skuhala ja paket i pol tj. 750 g - iz Lidla). A mislila sam si kak bi bilo dobro da skuham oba paketa cijela. Taman bi nam bilo. Nije da smo ostali gladni, ali nismo jeli kaj smo planirali.
Lovački ručak = narezali domaći špek i miješanu salatu (moja zimnica - ukiseljena zelena paprika, zelje, luk, zeleni paradajzi). Nema ŠAMSE da netko ostane gladan. Ako ostane - sam si je kriv.
totalno razumijem ovu iz Šangaja, ja sam svojedobno sakrila Merci čokoladu da mi je muž cijelu ne pojede kad navečer odem leć
ja bih sakrila pršut na poslu bez tračka grižnje savjesti
e o ovome tko smije kaj sam jučer s klincem pričala, i reko je nek ja njemu napišem koja je njegova rajgla
baš sva sreća da nemam nikog pored sebe
Moji isto nikad nisu bili u krevetu u 20h a kamoli otkako su školarci. Isto su u krevetu između 21:30-22:00h i to im je dosta sna. 9-9:30h.
Al količina sna je individualna stvar.
Moram priznat i meni paše tako jer onda provedemo više vremena zajedno na dnevnoj razini. Sa sporta znaju tek doć oko 20h.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 05.12.2018. at 16:21
Imam istoga doma. Evo ga slaže po sobi, a ja tipkam i razmišljam da li da ga pustim da slaže složeno ili da se nerviram...zen,neka slaže. Lako ću ja presložiti, tj porazbacati
Kad on složi knjige, ma to je kao po špagu, sve uzima u obzir, i veličine i abecedu i žanrove, brrrrr. Jadan on samnom, ja samo stavim knigu na policu ( ako ne ostane pokraj)
A hulahopke obući? Preznojavanje.
Ista stvar ako je đir "yes, sir", di će hulahop navlačiti...
Mama sam dva sina i jedne kćeri, ali zalud truda isto ih odgajati, kad im ni uzori u mami i tati nisu isti. Muški mozak i ženski nisu pa nisu isti. Bar po mom iskustvu.
Iako, mislim da su dečki koji stasaju danas, spremniji navući djetetu hulahopke u razumnom vremenu, razumnijem nego generacija moga muža. I sa manje znoja.
Ja s cetiri sina rado bih imala problem navlacenja strampli.
Nego, imaju li vasa djeca skolsku odjecu? Ove sam godine ili prosle, uvela striktnu podjelu na skolske majice s kragnom i skolske trenirke koje imaju odvojeno mjesto u ormaru i cini mi se da su i samostalniji i uredniji. Opet ponekad pomislim da sam ih uniformirala kako bi meni bilo lakse s robom.
Al, lakse mi je.
Inace radimo inventuru ormara po zavrsetku ljeta i pripreme za skolu i onda padne dogovor: ovo na ovim policama vam je za skolu/vrtic, a ovo vam je "za po kuci"...toga se pridrzavamo mozda koji tjedan i onda navlace sto god im prvo dode pod ruku. Odustanu i one i ja. Sve sto nije zaflekano ili s rupama prolazi. Same sebi biraju sto ce obuci, samo sam na pocetku dala kratke upute sto s cim ide, ili sto nikako ne ide skupa i to je to.
Robu iz susilice ili sa susila donese one, ja poslozim, a one spremaju na mjesto u ormaru. Tako najbolje znaju gdje im je sto. Decko je jos mali, ali i njemu slijedi ista skola kroz 2-3 godine.
Posljednje uređivanje od anabeg : 05.12.2018. at 23:04
Slično... s tim da moji baš ne vole trenirke (čak ni po doma) pa imaju stare traperice/samterice za doma i nove za školu, nedjeljne odlaske k rodbini i slično. Isto tako i hoodice. Ne presvlače se baš uvijek kad dođu iz škole (mlađi dođe iz popodnevne smjene oko 20:30) aliii kreveti su pospremljeni (posteljina u bunkeru ispod ležaja preko dana) tako da nema šanse da dođe u doticaj s hlačama u kojima su bili u školi, javnom prijevozu i sličnim mjestima. U ormaru su hrpe odvojene koliko se može, jer nemamo baš previše mjesta, a istina je da imamo previše krpa (ne kupujem puno, ali dobivamo donacije, pa se skupi...). Šaljem dalje redovito, ali opet se namnoži.
Da imala je. Ne sjećam se baš jel se redovno presvlačila. A sad se čak i u piđamu zna obući kad dođe iz škole ako joj je ona prva pod rukom. Što im srednja škola radi
A što se tiče štrampli kao mala ih je nosila jako rijetko. Ako je trebalo nosila je duge gaće.
Moji su uvijek skidali gornji sloj,tak da nisu bili u duplom u organizaciji
Moji se bez iznimke presvlace u pidzame i tako i ja. I dad postuju koja je skolska roba, samo sam im tako dokinula mogucnosti kombiniranja. Pa se pitam ubijam li njihovu kreativnost.
Ako im je kreativnost bitna, naći će načina da ju iskažu. A sa četiri sina u kući, praktičnost je puno PUNO važnija. Ja imam dvojicu i to dobno jako blizu, pa mi je pun kufer robe i njihovog kombiniranja. Povremeno maknem neke stvari. Ako ne pitaju više za njih, nakon jedne sezone većina ide u dobre ruke (ne sve, najbolje komade ostavim).
Čekajte, nisam shvatila najbolje, vi se odmah po dolasku kući koje god doba bilo presvlačite u pidžame?
Nama su pidžame samo za spavanje i eventualno vikendom boravljenje u njima nakon buđenja do prvog odlaska iz kuće.