Ja bi taj jedini problem definirala kao “trazis da se sve posloži”. Da on dođe ranije, da ona fino i mirno pojede ručak bez komplikacija, koji joj je on pripremio i servirao, bez tvojih uputa i brige kako će to biti, da joj obuče štrample i pri tome ne uzdiše, da ti nasmješeni i sretni mahnu na izlasku i kažu “zabavi se na jogi i poslije u gradu s prijateljicama”. A prije će tisuću svizaca zamotati čokoladu nego se to desiti
. Pod “to” mislim na preduvjete koje misliš da se trebaju posložiti da ti budeš mirna i mirno izađeš.
Od koga, prema kome i zašto osjećaš grižnju savjesti?
Nitko baš nitko drugi osim majki to ne osjeća, djeca su egoistična i sebična mala stvorenja, muškarci su Marsa i samo i jedino ti sama moraš brinuti i izboriti se za sebe. Ali nikad se neće dogoditi savršeni preduvjeti. To ne postoji. Po onoj dobroj staroj “prihvati ono sto imaš, ne živciraj se oko onog što ne možeš promijeniti”.
Moj je sinoć ostao sa starijim (8) i najmlađom (1.5) dva sata sam. (Uuuu)... znaš šta su radili? Izvadili lonce iz donje ladice u kuhinji i stavio ju da sjedi u ladici i vozio ju tako
.
Ali koga briga, neka se zabavljaju. Srednja i ja smo išle na neku zabavicu.
Je l osjećaš grižnju savjesti jer se on toliko trudi i tako puno radi? Ako da, i to okači mačku o rep! To ti kaže radoholičarka sama... mene mm ne ferma kad radim prekovremeno. Da baš moram. Ništa se ne mora. I on i ja znamo da ja radim prekovremeno jer ne želim klijentu poslati smeće ili osrednji uradak. A ne bi svijet propao da to nekad napravim, da zakasnim i slično. Ima rokova za koje bi firma morala platiti ogromne penale ako ih prekršimo, ali ima i onih koji nisu takvi i kad bi i ja mogla nešto na poslu zaribati, kao što zaribaju i moji kolege, a i moji klijenti mene... što ako on izgubi nekog klijenta ili posao? Što ako zakasni s rokom? Hoćete umrijeti od gladi i morati na cestu? Nemoj osjećati grižnju savjesti. Je l ju osjeća on?
Moji trenutno svi urlaju i viču što će doručkovati, ali ne mogu sad, moram natipkati ovu poruku
.