Život s radoholičarem - kako se riješiti grižnje savjesti bez imalo grižnje savjesti

[Bubilo Bubich]

Ima li ovdje itko iz neke marketinške agencije, medija, konzultantske firme ili revizorske kuće? Da napiše još pokoju riječ osim mene .

Caso, ajmo na stranu privatne firme (inače, koristim mi, a ne oni, jer i sama znam pročitati financijsko izvješće firme na internetu i vidjeti hoćemo li dobiti regres i božićnicu i po 500 kn za dijete i svatko Ajfon.(ili koji mob već želi). Ili neke godine nećemo dobiti ništa od toga, ali ćemo dobiti plaće.)...

Tj. to na stranu... koliko sati tjedno rade ljudi zaposleni u udrugama i za koju placu?
Evo npr. sto misliš koliko sati tjedno i da ili ne prekovremeno radi neka zaposlenica udruge Roda?

[kli_kli]

Def. je drugacije ako nema koristi, nema tu sta :D

[casa]

Nemam ja nista protiv prekovremenih. Al mi je nerazumljivo da je to normalno ili neophodno. I da nema rjesenja niti ga treba zahtjevat od poslodavca. Ja mislim da vecina ljudi ne zeli radit prekovremeno stalno i da je to normalno. Nisu zbog toga ljencine.
Ja radim isto ponekad prekovremeno. Samo mi je jasno da to nije normala.

[Kaae]

casa, zaposljavanje studenata stvarno, najiskrenije, trazi vise uloga nego benefita. Kod nas su cesto studenti na praksi (neprofitna organizacija, moramo u neku ruku tako) i kad imamo studente, onda mi radimo duplo.

Ono sto (neki) studenti znaju, mogu i zele je - odraditi neki projekt koji im je potreban da prodju predmet (i za to trebaju nasu pomoc), uz puno detaljnih uputa, eventualno znaju slagati neke papire, ali tu onda moras paziti da papiri nisu nesto povjerljivo. Kad imamo neka velika spremanja i ciscenja, onda ok, mogu i pospremiti.

Student ne zna odgovarati na mailove, ne zna razgovarati sa strankama i pruziti tocne/prave informacije, ne zna pisati clanke. Ako sjednem i ucim ih sve sto ja radim, onda sam stvarno brza i efikasnija da sve napravim sama.

[Lili75]

Potpisujem od riječi do riječi Mimu.

Meni je nepojmljivo Bubilo da ti toliko zastupaš i gledaš sve iz perspektive poslodavca a ne posčoprinca što ti jesi.

Isto tako se slažem.s casom da je normalno da ljudi ne žele konstantno radit prekovremene, da prekovremeni trebaju bit iznimka.

Ja otkako sam.postala mama još više cijenim svaki sat kad na vrijeme dođem doma. Ako imam gužvu, radije dođem zorom ranije al moje privatno vrijeme je moje vrijeme. I ne dam ga, ne dam .

Jako sam efikasna na poslu i odradim puno više nego druge kolege tijekom rad.vremena.provjeravam mail na večer ako očekujem da “gori“ u EU al nije mi normalno i nikad neće biti stalno radit prekovremeno

I MM radi jako puno meni je to onak bzvz.

[Lili75]

Kod nas ima poslova na kojima bi studenti mogli itekako pomoć razne tablice, mailovi, prijevodi, dočeci delegacija, razna surfanja po netu i sl...

Ja se slažem s Mimom da je to izrabljivanje kod BB, poslodavac mora poradit na svom upravljanju ljud.resursima i promijenit strategiju i način menadžiranja.

[Bubilo Bubich]

Jedan kolega iz moje firme je dobio ponudu da ode raditi na bolje radno mjesto u multinacionalnu k., prvo je otišao u Australiju, a s tog radnog mjesta na još višu poziciju u Londonu. Kod nas je radio ponekad prekovremeno. Kad je došao tamo, nije odlazio u 19h iz ureda. Ostajao je do 1-2 ujutro. Čru stori.

Ja ne znam kako vama nije važna perspektiva pokriva li se poslodavac zaradom? Ako se ne pokriva, dobit ćeš otkaz. Prosto ko pasulj.

Ja nisam napisala da stalno radimo prekovremeno. Radimo onda kad su pikovi. Ostatak godine se možemo švercati kad trebamo. Možete li vi na vašim poslovima otići 5 puta mjesečno s djetetom doktoru u sred radnog vremena, a da ne nosite doznaku?

[Bubilo Bubich]

Ne možete zamisliti nepredvidivo tržište? Damping cijene nelojalne konkurencije? Dva mjeseca ima posla, dva mjeseca nema? Ne kužim... pa u privatnom sektoru ne ide posao kako bi netko htio. Nego ili ga ima ili ga nema. Stvarno vam je teško to zamisliti?

[seni]

Bubilo ja te skroz dobro razumijem. Vise napišem kad stignem.
ja uopće pak ne kužim ovo iščuđavanje da postoje ljudi i to jako puno ljudi, koji puno rade. I da ne ide drugačije. (Sto su svi zaposleni u državnim službama?)

U mojoj branši (nije tvoja, odnosno od onog sto si nabrojala) ljudi koji imaju urede od 2 do pedesetak zaposlenika rade puno i drugačije ne ide. I ne poznajem nikoga od kolega sa ambicijom samostalnosti ili vise pozicije, da mu radni dan traje od 9-16. (našim prijateljima koji su dobro i odlično pozicionirani državni službenici to nije baš razumljivo, pa se uvijek malo zezaju, malo ozbiljno “prigovaraju” mm-u, ono pa jel bas moraš toliko raditi?)
Pa vjerojatno u takvim službama ne moraš. No ako si odgovoran da se posao ne samo odradi, nego i nabavi, jer svaki mjesec treba isplatiti 3 ili 30 plaća, platiti struju, vodu, stanarinu, sve prireze, poreze državi, Itd... onda sigurno ne ideš u 4 sata kući. U 6 je odlično, u 7 uobičajeno.
Posto sam jednom četvrtinom u privatnom a ostalo u državnom poslu, vidim razliku, koja je vise nego očita.
To nema veze s tim koliko predano i brzo netko radi, to je naprosto sustavno gledajući, druga vrsta posla i druga odgovornost.

u veliki sustavima i je situacija drukčija, vise je podrške od strane države (Agrokor i co )
sustavno je lakše pokrivati neke stvari.
sitno i srednje poduzetništvo je druga priča.
svi naši prijatelji i poznanici tog tipa sami rade daleko vise nego 40 sati tjedno. Vrlo teško i zaposlenici, jer drugačije ne ide, jer su sustavno male i srednje firme sasvim drugi par cipela nego veliki sustavi.

[Bubilo Bubich]

I stvarno niko nikada nigdje ne može raditi prekovremeno? Uvijek i svagdje se svaki posao može napraviti za 8 sati?
I svi šefovi, menadžeri... svi mogu odraditi svoj posao za 8 sati?

Neke stvari se nikada ne bi vidjele na televiziji ili postojale u ducanu da bas svatko na svijetu radi samo 8 sati.

[Mojca]

Ne možete zamisliti nepredvidivo tržište? Damping cijene nelojalne konkurencije? Dva mjeseca ima posla, dva mjeseca nema? Ne kužim... pa u privatnom sektoru ne ide posao kako bi netko htio. Nego ili ga ima ili ga nema. Stvarno vam je teško to zamisliti?

Skroz razumijem.
I sve ostalo sto pišeš.

Smjehuljica je zakurila i sad regresira u cicak-priljepak fazi... Ne stižem pisati

[dolega]

Ja vjerujem da se moze raditi prekovremeno, ali iskljucivo zbog manjka radne snage.
Sve ostalo je izrabljivanje.
Osobno radim po 12 h dnevno, ali na primarnom poslu sam 8 h, ostatak je moj privatni biznis.
Istina, ima perioda kad imamo ful puno posla (zavrsni obracun i sl.), ali ima nas dovoljno da rasporedimo posao i rijetko kad ostanem pol sata, sat duze

[seni]

Bubilo, ja jedino mislim da je šteta, da ti uz te svoje osobine koje imas, ne drviš po karijeri. Karijera je prilično dobra stvar. Mislim to kako kažeš, da te nije briga. Pa kad već toliko ulažeš, mogla bi to i metaforički rečeno i kapitalizirati. .

Globalno gledajući, roditelji koji sa strašću rade to sto rade ( a barem 6 do 8 sati radi većina nas na topiku) manje ili vise izgaraju i u tome su dobri, bez i da žele ili tome streme, šalju prilično dobre signale svojoj djeci.

[seni]

Ispravak:
vrlo često i zaposlenici...

[seni]

No dolega, sveukupno radiš 12 sati!

[casa]

Pa, naravno da moze. Za velike pare ili za vlastiti probitak. Ali da 50 ljudi svake godine jedan mjesec ne moze kuci prije 19 meni ne govori nista doli da poslodavac ima problem s organizacijom posla. Radila sam i za male firme gdje je vladalo takvo ozracje. I otisla. Ako poslodavac ne zna vodit posao tako da rad organizira kao dio zivota a ne zivot sam...
A to da ima onih koji stizu u 6 ujutro i ostaju do 12 ne vidim kako opravdava da 50 ljudi radi 10 sati dnevno. Radili su ljudi i dulje kroz povijest. Pa se iz nekog razloga borilo za osmosatno radno vrijeme. Mislim da ta bitka nije bila bezvezna.

[seni]

A da samo od svog privatnog biznisa živiš, onda bi mozda stvari drugačije izgledale.

[casa]

I nije isto radi li sef deset sati dnevno ili mu 50 ljudi radi deset sati dnevno.

[casa]

Pa, naravno. Ja sam jedno vrijeme radila puno, puno, za sebe. I zaradivala puno i odlucivala sama o tome sto mi je previse. Al da cijela firma mora tjednina radit prekovremeno..

[sillyme]

Ma BB naravno da se na hrpi radnih mjesta povremeno radi prekovremeno dulje periode vremena. Pogotovo u projektnim organizacijama, gdje par mjeseci radiš da zaradiš za ostale mjesece. A to je izraženije u manjim tvrtkama. Ja sam prije godinama isto imala jako puno prekovremenih, a promjenom firme (sad radim u velikoj korporaciji) se to srećom smanjilo i postalo puno rjeđe. Ali zato imamo korporativne zabave zvane akvizicije, pa reorganizacije, pa otpušanja "viškova" i tako ciklički...

[seni]

Da 50 ljudi jedan mjesec ne ide doma prije 19 sati je sasvim razumljivo svakome tko se imalo razumije u poslove tog tipa.

[seni]

I ne može se organizirati drugačije. A ovi koji misle da može, imaju sjajnu priliku da sami osnuju takvu firmu, pa da nam pokažu kako to ide.

[dolega]

No dolega, sveukupno radiš 12 sati!

Da, zbog vlastitog odabira jer zelim zaraditi vise

[Ginger]

povremene prekovremene razumijem
ovo kod BB je povremeno, ako je jedan mjesec u godini
s druge strane, kad nema posla, moze s djetetom u doktoru, doci kasnije, otici ranije
a Mojcin muz, ako sam dobro shvatila, radi stalno po cijele dane, a financijske koristi bas i nema (kaze da ne moze platiti pomoc)
to mi bas i nije nesto, jel

a studenti - kod mene potpuno beskorisni, jer podatke kojima ja baratm oni ne smiju vidjeti

[ina33]

To je klasicno nerazumijevanje drzava kao poslodavac vs. trziste kao poslodavac. Pogotovo kod nas gdje drzava ima apetit porezima i parafiskalnim nametima isisat sve jako puno, a ulozit za dobrobit drustva malo. Bas bi student mogao pokrit npr bozicni peak u nekoj medijskoj kuci izradu revizorskih izvjesca travnju itd. Takvu fleksibilnost stvara samo prekarijat, da smo svi 'gig' ekonomija.

[Bubilo Bubich]

Nije Seni karijera za mene, probala sam prije braka, prije 10 godina, ali odustala nakon par mjeseci od pružene prilike... nemam ja osobine potrebne za “držati glavu iznad vode među vukovima”. Ja radije odradim svoj posao, ugasim komp i odem doma, nemam želudac za karijeru i sve sto ona nosi. Možda pred penziju .
Meni dosta sto me ljudi u branši cijene i prepoznaju, karijeru u onom nekom “turbo” smislu ostavljam drugima.

[casa]

Pa al ja sam isto mislila i kod privatnika i kod drzave. I zapravo od drzave sam dosad primila cetiri place. Tako da definitivno ne bih mogla reci da ja mislim ovako jer sam iz drzavnog aparata neopterecena rokovima jer placa uvijek sjeda na racun. Najvise sam novaca zaradila na ugovor o djelu.
Ocito grijesim i postoje struke u kojima je neophodan prekovremeni rad u odredenom dijelu godine. Sreca moja da nisam te struke.
Iako, valjda i da jesam, bih nakon dvanaestog mjeseca sefa pitala bismo li mogli stogod poduzet a da dogodine u 12. ne moramo svaki dan do 19 biti na poslu?

[casa]

I nekako se stalno gura tu na temi da student ne bimogao obavit posao koji treba ...a ja rekla da bi mogao obavljat poslove potrebne da onaj koji obavlja the posao obavi brze.

[larmama]

A gle kod mene sigurno ne bi jer niti ne moze dobiti pristup sustavima.

[casa]

Ok, shvatila sam. Tamo gdje su podaci tajni nema sto radit. A nekakav ugovor o tajnosti? Pa onda pristup...

[Jelena]

A joj casa, ja sam isto u drzavnoj. Ljudi uopce ne kuze koliko je opasno podcjenjivacki se odnosit prema nekim zanimanjima jer kad ti se ponavlja da se kod vas ne radi, u nekom trenutku se pocnes pitati jesam li lud sto radim.
Isprobala sam i korporaciju, i obrt, i inozemstvo i drzavnu. Moj zakljucak je da nemam zakljucka. Da je cesto individualno, ali i do neposrednog okruzenja. Eto kod mene na katu je 80% iza 17h, vikendom nisam nikad bila sama, al znam da ima odjela gdje to nije tako.

Al isto tako nisam jedina koja priznaje da se odmori kad dodje vikendom na posao. Em me nitko ne prekida, em me se ne pila doma.

[larmama]

Da ima i taj dio s tajnošću, to potpisuju treće strane ukoliko trebaju podatke da bi recimo odradili nešto po ugovoru. Nisam mislila na to nego na to da ne moze upravljati uređajima i sustavima, otklanjati probleme, rješavati i implemenirati nove zahtjeve. A da samo gleda ništa mi ne pomaže .

[Mima]

Ok, shvatila sam. Tamo gdje su podaci tajni nema sto radit. A nekakav ugovor o tajnosti? Pa onda pristup...

Ne radi se o pristupu podacima, nego o ovlastima na sustavu. Ovlasti kakve na primjer ja imam ima samo još jedna osoba u firmi. Dakle, ako ja i radim neke rutinske poslove, koje bi mogao naučiti i majmun, a ne student, svejedno su mi za te poslove potrebne ovlasti kakve se ne mogu davati onome tko nema točno određenu ulogu. (a još k tome, kad radim prekovremeno ne radim takve rutinske poslove, nego složene poslove).

[Jelena]

Mojca, ja sam ove skolske godine krenula na rekreaciju dvaput tjedno. Proslu je isao MM i ja bih ostala sama s malim dvaput tjedno i nisam to smatrala big dealom. Ali sad kad ja idem, a MM ne ide, sad zapravo imam griznju savjesti. I dijete mi govori da bi radije da ne idem. Pa krene s kontrom - i ostani poslije na kavi s prijateljicama! (jednom sam bila i to ga je jako pogodilo).

Objektivno je to totalno mrak. Spremim malog za vrtic i odvedem ga (MM ode rano), MM ga pokupi, onda se ja nacrtam doma, dam im veceru i otrcim u kvartu na rekreaciju, vratim se doma, procitam par prica za laku noc, poljubim dijete i to je to. Osjecam se kao pravi muskarac (s malom griznjom savjesti). Malo frknem u sebi ako nije kuhinja pospremljena, jer dok sam ja solirala, sve je bilo pospremljeno. Al nema veze, ja spavam barem 2 sata manje od MM.

Osim ovog natezanja ujutro za vrtic, druzim se s djetetom dok jedemo i dok slusa price. On uziva u obje aktivnosti. Preskocim onaj zahtjevni dio umornog trogodisnjaka.

[Jelena]

Pokusaj s muzem dogovoriti da pocne ranije raditi jedan ili dva dana u tjednu npr. u 7. Ako cezne za min. 9 sati, opet je u 16.30 doma, a ti dodjes doma da on moze u 21.30 na spavanje.

[Lili75]

i ja sam prošla naš privatni sektor, državnu službu, rad za strance, jedino nisma imala svoju firmu al je ima muž iste struke ko seni pa razumijem o čemu priča, ALI ja mu znam ponudit rješenja no on drvi po svome.

ja da organiziram i odrađujem npr posao svog muža garantiram 150 % da bih se bolje organizirala i imala bi muda nekim ljudima reći NE za neke projekte/investitore koji te samo žderu što vremenski što financijski što psihički, ono nisu vrijedni i bok.. on to kao većian muških gleda u kontekstu investitore se ne odbija. yeah right...

tako sma ponosna što sam muža uvjerila dovih dana a otkanta jedan projekt za koji je dobio nerealan rok nakon blagdana i već je bio sav na iglama da kako će to odradit jer ovisi o gomili suradnika (koji naravno žele odmorit za blagdane).

ja sam mu rekla daj odhebi to ili traži duži rok al naravno na profesionalan način (bar sve te cake znam), i čik pogodi ipak su mu dali posao s dužim rokom. Nekad ne treba stavri samo prihvatiti takve su i šta,š.

Al seni moraš priznat kod vas to nije posao, to je vaša strast, to je poziv vi tolik ovolite taj svoj "posao" da ga radite s guštom, ja imam osjećaj da MM nekad radi radi te strasti a ne zato što bi baš trebao.

ja svoj posao volim, imam super ekipu, zanimljiv mi je, al smatram da zaslužujem kao uostalom svatko od nas ravnotežu između privatnog i poslovnog života. tad sam zadovoljna i produktivna na oba polja.

Mijenjala sam poslove dok nisam došla do onoga koji mi odgovara, a planiram i dalje mijenjati svakih 7-8 godina

[Lili75]

Pokusaj s muzem dogovoriti da pocne ranije raditi jedan ili dva dana u tjednu npr. u 7. Ako cezne za min. 9 sati, opet je u 16.30 doma, a ti dodjes doma da on moze u 21.30 na spavanje.

ovo je također opcija.

[casa]

Nadam se da nisam ja bila podcjenivacka oko poslova.

[Lili75]

Casa ne znam kome pišeš.
Meni je tvoj stav jasan.

Da razjasnim ja radim vrlo odgovoran posao za najvišu razinu rukovodstva i pogreške se ne smiju dogodit, primam mailove nedjeljom i subotom u ponoć, u 1h u noći, ali ne smatram da sam dužna odmah reagirat pogotovo u te sate.

Za zaista urgentne situacije tijekom sastanaka na eu razini koji traju cijelu noć imamo what' s up grupu ako se neka odluka mora hitno donijeti. Tad smo svi u grupi i dogovaramo se za postupanje.
Inače vikend je vrijeme za moju obitelj, prijatelje, gušte...

Kad budem u jednom velikom projektu koji mi slijedi bit će svega, rada u svako nedoba al znam da će trajat određeno razdoblje pol godine do godinu i prestat će. Vodit ću taj projekt s hrv. strane tako da je posve očekivano da ćemo svi bit poluludi al to je prilika once in a career i bit će mi čast sudjelovat u nečem tako velikom za moju zemlju. A trebalo bi bit i finac.stimulacije.

Odo spat, treba sutra delat

[Jelena]

Nadam se da nisam ja bila podcjenivacka oko poslova.

Naprotiv.

[Kosjenka]

Ja potpuno razumijem Bubilo. I koliko vidim nitko nije komentirao da je više puta spomenula da iz firme odlazi s djetetom na višesatne preglede bez da nosi doznake ili uzima go. Bubilo se na jednoj strani jako da, na drugoj dobije neke povlastice.
Ja sam radila u firmi gdje smo pod normalno ostajali prekovremeno i to do kasnih sati. I ne, nisu to bili neki super važi, pametni projekti, to je bilo izrabljivanje i neorganiziranost. Recimo šef financija u 14-15h pošalje da sutra ujutro treba neku tablicu, nije baš siguran ni kakvu treba li treba takvu vrstu podataka, sutra do 9. I moja nadređena, kaže ok. Napravit ćemo to, naravno ostanemo do koje doba to raditi.
Vlasnici smisle da obračun mora biti gotov prvi pon u mjesecu, pa se ubijemo od posla, a taj obračun je samo zato jer su gazde smislili, jer nijedan od tri šefa iznad mene nije rekao ne, to ne može. I ok, ostajali smo do kasno ali nitko nije rekao sutra prije deset se ne dolazite ili u petak da ste u 12 doma.
Ovo što Bubilo piše meni nije tako.
Ja sada radim za sebe, imam komociju već u 12 zaključati i otići s djecom negdje, obavljati svoje. Naravno da onda bude dana da radim po 15 sati i do kasno u noć. ali to je moj izbor.

[Mima]

Pa nije to baš neka povlastica; prilično je očekivano da onaj tko ima toliko odrađenih prekovremenih može izaći s posla ako ima potrebu.

[Peterlin]

Nije Seni karijera za mene, probala sam prije braka, prije 10 godina, ali odustala nakon par mjeseci od pružene prilike... nemam ja osobine potrebne za “držati glavu iznad vode među vukovima”. Ja radije odradim svoj posao, ugasim komp i odem doma, nemam želudac za karijeru i sve sto ona nosi. Možda pred penziju .
Meni dosta sto me ljudi u branši cijene i prepoznaju, karijeru u onom nekom “turbo” smislu ostavljam drugima.

Potpisujem svako slovo.

Imala sam vrlo sličnu situaciju - dobila rukovodeći posao nakon povratka s porodiljnog (jedan od onih koje ne možeš odbiti, iako znaš da nije za tebe). Nakon 2 godine odustala od tog ugovora, vratila se na referentsko mjesto (i ostala na njemu do danas). Taj posao i razumijevanje u firmi omogućili su mi da vodim sinove logopedu i fizijatru usred radnog vremena, ortooptičke vježbe također (ciklusi od po 2 ili 3 tjedna, pojede pola radnog vremena svaki dan). Imalo je to i drugu stranu - kad sam bila na poslu, trudila sam se da napravim sve što se od mene očekuje ili malo više, pokušala sam opravdati povjerenje, a nadam se da mi je i uspjelo.

Danas je lakše, ali ja znam kako je mom mužu bilo dok su djeca bila mala, a on sam s njima (kao Mojci otprilike). Treba za to imati želudac. Osobno, ne bih to podnijela na dulje staze, a ni naš brak ne bi izdržao. Ovako je ipak bolje. Negdje popustiš, negdje se ukopaš. Negdje moraš podržati muža/ženu, negdje potjerati pred zid. To je život.

[Kosjenka]

A dobro. Istina je da je i u lijepoj našoj sve izopačeno. Recimo mm je dobio sud za nezakoniti otkaz, pa su odvjetnici tuženika na dvije strane napisali žalbu da je tužitelj često bio na bolovanju ili godišnjem te nije obavljao svoj posao, pa su zato sistematizacijom maknuli njegovo radno mjesto. I takve stvari uredno predali na sud.
Moram priznat da je meni iz mojih cipela ovo što ona piše prihvatljivo.

[tangerina]

Mojca, ja sam ove skolske godine krenula na rekreaciju dvaput tjedno. Proslu je isao MM i ja bih ostala sama s malim dvaput tjedno i nisam to smatrala big dealom. Ali sad kad ja idem, a MM ne ide, sad zapravo imam griznju savjesti. I dijete mi govori da bi radije da ne idem. Pa krene s kontrom - i ostani poslije na kavi s prijateljicama! (jednom sam bila i to ga je jako pogodilo).

Ovako i ja, kad ja negdje idem solo meni je to (sada manje, ali još uvijek u nekoj mjeri) u glavi big deal, ono naglašavam sama sebi kako mi je to silno potrebno da bih si uopće opravdala taj izlazak (znači nije samo izlazak na kavu, nego kao meni OČAJNIČKI treba ta kava), a moj muž samo dođe i kaže "jel ti ja trebam sad doma, idem za 10 minuta na kavu s tim i tim", ono već je dogovorio kavu ali kao sad me pita da li mi je potreban.
Nije ta krivnja samo do mene doduše, ja puno više podržavam mog muža da izađe nego on mene, on se postavi sav kao "ajme tlake ja sad moram čuvat djecu" i onda se ja moram trudit da ne zagrizem tu udicu (jer ono, silna tragedija, ovog velikog ni ne vidiš jer je stalno s društvom, a ni mala više nije tako mala, a nije ni neka zahtjevnost), nego da se držim onog "izvoli svoje dijete pusabok" stava

[Lili75]

Ovako i ja, kad ja negdje idem solo meni je to (sada manje, ali još uvijek u nekoj mjeri) u glavi big deal, ono naglašavam sama sebi kako mi je to silno potrebno da bih si uopće opravdala taj izlazak (znači nije samo izlazak na kavu, nego kao meni OČAJNIČKI treba ta kava), a moj muž samo dođe i kaže "jel ti ja trebam sad doma, idem za 10 minuta na kavu s tim i tim", ono već je dogovorio kavu ali kao sad me pita da li mi je potreban.
Nije ta krivnja samo do mene doduše, ja puno više podržavam mog muža da izađe nego on mene, on se postavi sav kao "ajme tlake ja sad moram čuvat djecu" i onda se ja moram trudit da ne zagrizem tu udicu (jer ono, silna tragedija, ovog velikog ni ne vidiš jer je stalno s društvom, a ni mala više nije tako mala, a nije ni neka zahtjevnost), nego da se držim onog "izvoli svoje dijete pusabok" stava

ovog osjećaja kad se žena riješi tako se lijepo diše i živi. Neće svijet propast, većina muških napravi upravo tako tangerina, već sve dogovori a ženu samo obavijesti, a mi premišljamo, grizemo se štatijaznam.

ja sam se tog osjećaja davno riješila, sretna ja, sretni svi. I ne, ne dozvoljavam da mi se kaže 5 min prije da on ode na 2 sata jer smatram da se kao obitelj trebamo dogovarat i planirat unaprijed, inače dapače volim i poželjno mi je da i muž izađe i opusti se, ionako previše radi. No nema šanse da on može više nego ja
A kako sam "dobra" govori činjenica da ode čak jednom godišnje i na putovanje u inozemstvo 5-6 dana solo s frendovima. A vidiš mi žene nikako se dogovorit i tako nešto organizirat jer kako će oni jadni al ja zato imam službena putovanja i odlaske na utrke, pa mi je to olakotna okolnost.

Ja kad pišem o poslodavcima, ne pišem o BB nego općenito.

[Peterlin]

Eh, Lili, termin "poslodavac" danas ima jako široki spektar značenja. Nije isto jesi li u državnoj službi s fiksnim radnim vremenom, u školi, u industriji ili u nekoj velikoj korporaciji s vanjskim gazdom. Isto, ako radiš za sebe (obrt, vlastita firma) i nemaš fiksno radno vrijeme, to isto može biti problem. Često nam je teško razumjeti kakve situacije imaju drugi ljudi.

[Bubilo Bubich]

Pa nije to baš neka povlastica; prilično je očekivano da onaj tko ima toliko odrađenih prekovremenih može izaći s posla ako ima potrebu.

Slažem se. Nije to povlastica. Ja to zovem fleksibilnost. Tu sam kad treba. A i kad meni treba organizirat ću posao i otići. Samo se trsim objasniti da nije iskorištavanje u najgorem obliku.

Ja nisam nikoga shvatila sa podcjenjuje neki posao, nego samo da ne razumije cijele industrije koje kao takve sustavno funkcioniraju da stvari moraju biti gotove sad i odmah i ne može ih riješiti rapsodjela na vise ljudi nego manje ljudi to odrađuje u više sati.

No... ja imam posla je l te, prosinac je .

[Bubilo Bubich]

Tj. naljutilo me, ne zbog mene, najmanji problem reci da je problem u meni... nego znam desetke ljudi u raznim firmama koji tako rade vise od 8 sati na dan u raznim pikovima, i nije moguće da su svi tako nesposobni i jadni iskorištavani i ne znaju drugačije. Neka tržišta i branše su jednostavno takve.

[Mima]

Ne znam u kojoj si ti branši, niti naravno poznajem svaku branšu, ali u mojoj branši znam zašto ljudi rade prekovremeno, posebno u malim firmama, zato što poslodavci uzimaju puno poslova, pristaju na kratke rokove, a nemaju dovoljno radnika da naprave taj posao. A nemaju jer nisu spremni davati plaću nekome tko ne radi cijelo vrijeme ne 100%, nego 150%. Znači, biraju opteretiti 10 ljudi 200% u nekim pikovima,a ne zaposliti još 5 ljudi, pa onda možda izvan pika ljudi neće raditi sa 150% kapaciteta, nego možda sa 98%.