Da li vam je život ispao onakav kakvog ste željeli?

[Mojca]

Valjda sam u krizi srednjih godina kad su me počela mučiti ovakva pitanja...

I pitam se na koje želje zapravo mislim, iz kojeg perioda?
Jer nisu iste one s 15 (a bile su sjajne!!!) i one s 20 i one s 25 i one s 30... nastavi niz...
Bar meni... i za koji klinac su se tako mijenjale?

I što vas je zapravo guralo svo vrijeme.

Koliko planove ste ostvarile? Koje želje su ostale neostvarene, koje djelomično ostvarene.
Kako se nosite s neostvarenima? Jeste li odustali od njih? Ja od nekih nisam, iako znam da su nerealni. Prije bih crkla. Valjda.
Žalite li za čim?

Jeste li imali plan?
Ja nisam.
Ono,klasika plan, završiti fax, zaposliti se, vjenčati se, imati predivnu svadbu, nabaviti psa, roditi djecu... imati predvidive vikende i praznike s obitelji i prijateljima... sretno otići u penziju i nakon toga preseliti na onaj svijet.
Je li nedostatak tog plana (ne nužno opisanog) uzrokovao i izostanak ostvarenja želja?
Uglavnom, život nije tako linearan, bar meni je više više je go with the flow... ali je taj flow nije mirna rijeka već neka ponornica....

I što učiniti s ostatkom života? Da si u krizi zadnjih godina opet ne postavim ova pitanja.

Aaaaah...

[Lili75]

Mojca

[ina33]

Valjda sam u krizi srednjih godina kad su me počela mučiti ovakva pitanja...

I pitam se na koje želje zapravo mislim, iz kojeg perioda?
Jer nisu iste one s 15 (a bile su sjajne!!!) i one s 20 i one s 25 i one s 30... nastavi niz...
Bar meni... i za koji klinac su se tako mijenjale?

I što vas je zapravo guralo svo vrijeme.

Koliko planove ste ostvarile? Koje želje su ostale neostvarene, koje djelomično ostvarene.
Kako se nosite s neostvarenima? Jeste li odustali od njih? Ja od nekih nisam, iako znam da su nerealni. Prije bih crkla. Valjda.
Žalite li za čim?

Jeste li imali plan?
Ja nisam.
Ono,klasika plan, završiti fax, zaposliti se, vjenčati se, imati predivnu svadbu, nabaviti psa, roditi djecu... imati predvidive vikende i praznike s obitelji i prijateljima... sretno otići u penziju i nakon toga preseliti na onaj svijet.
Je li nedostatak tog plana (ne nužno opisanog) uzrokovao i izostanak ostvarenja želja?
Uglavnom, život nije tako linearan, bar meni je više više je go with the flow... ali je taj flow nije mirna rijeka već neka ponornica....

I što učiniti s ostatkom života? Da si u krizi zadnjih godina opet ne postavim ova pitanja.

Aaaaah...

Mojca, pa normalno da ćeš postavljati, takav si tip.

Ovisno koga pitaš - Lili će ziher reći da je ostvarila, pače, premašila.

Ja ću ti reći - pa ne baš - a opet sam jedan ne "ostvarila", nego se nisam stvarno uopće nadala da će to bit moguće i gurala sam samo zato što je girala moja kućna Lili (moj muž otpimist) - i to se dogodilo slučajno.

Moje želje su danas da se probudim bez bolova - . Pa su takvi dani OK.

To su vrlo subjektivna pitanja... mlađi će ti imat bucket liste, stariji... a bit će OK da je osvanuo dan. I to ti ovisi o nekom tvom karakeru - jesi li happy person ili ne. Sigurno su male dječje godine izazovnije, s višim r osnovne dolaze veće mogućnosti samoispunjenja.

Sve je OK .

[Lili75]

Ina33 je u pravu dosta je do karaktera.
Zato nisam namjerno ni pisala o sebi jer mi nekako neukusno s obzirom na Mojcin post.

Milsim da je dobro da radiš reviziju Mojca jer te 40te zaista donose neku životnu mudrost i oni koji nisu dosad “kresali“drugima tad krenu. Za svoje dobro. I to je ok. Oslobađajući osjećaj.

[Mojca]

Pa piši o sebi, pa pitanja sam postavila svima.

[sirius]

Ja nisam imala neki plan.
Zapravo , nisam niti stigla napraviti plan muz me mladu ulovio na prepad.

Pa su se stvari samo slagale...

Ali bas sam mislila ovih dana kako niti u najludim snovima ne bih mogla zamisliti da ce mi zivot dati toliko izazova.
I kako je nekad sa 20 godina sve bilo bezbrizno i naivno.
Ponekad se nostalgicno sjetim.tog osjecaja.

[čokolada]

Kod mene planovi šumom, život drumom. U svakom mogućem smislu.

Ina33 je to ljepše...a ja znam da baš nije u redu ni sa psihijatrijsko-psihološke, ni s forumsko-kolegijalne strane to napisati, ali valjda smijem: ne traži kruha 'vrh pogače i budi sretna i ako možeš promijeniti sitnice od kojih ti je satkana svakodnevica. Jer dođu tako nekad okolnosti u kojima shvatiš koliko si bio glupo nezadovoljan.

[spajalica]

u godinama kad sam upisivala faks sam postala izbjeglica.
tad sam shvatila da su snovi jedno, planovi drugo a realnost trece.
prvu godinu faksa zivjela sam s 10 godina mladjom sestrom, koja je isla u osnovnu skolu. kuhala sam, isla na informacije, prala joj robu na ruke (ves lonac mi je bio super frend), prosla sve sto se prolazi s devetogodisnjacima.
kad je konacno otisla zivjeti s roditljeima pocela sam uzivati u studentskom zivotu i grabiti sto mi se nudilo.
sad kad pogledam unazad, uz sve peripetije ostvarila sam dosta svojih zelja.
zavrsila sam skole koje sam zeljela, ali ne i onako kako sam zeljela. puno je prepreka tu bilo.
imala sam ponudu iz snova koju sam odbila jer sam znala ako je uzmem cijeli zivot cu zivjeti s koferom u ruci.
ostala tu di jesam, bas danas predala papire za neko napredovanje, koje bi me nekad radovalo, a sad je nesto sto eto treba napraviti. jos jedna crta u CV.
iskreno mislim da mi je vrijeme promijeniti posao, ali mi se ne da.

i zelje su mi promjenjive. jos par mjesta na svijetu zeljela bih vidjeti (Zanzibar, Australija, Japan). ostalo kako sam raspolozena.

edit: danas su to moje misli, ko zna sutra sam mozda promasila sve u zivotu a prekosutra sam sve ostvarila. definitivno sam vrckava osoba. i nekako ne kuzim ta premisljanja sto jesam a sto nisam.

[Peterlin]

Mojca !

Nemam pojma jesam li imala plan.... Znam da sam se kao srednjoškolka znala gledati u špiglu i razmišljati kako ću izgledati 2000. godine, kad budem imala 38, hehehe...

Planovi - paaaa, život je niz odluka. Nisam odabrala prosvjetu za struku (iako bih se sigurno dobro snašla u tome) jer nisam htjela provesti život s kredom u ruci. Nisam pojma imala da postoje struke kao što su logoped, defektolog ili radni terapeut - da jesam, vjerojatno bih se u potpunosti našla u tome.

Dalje - dok sam u Podravki odrađivala praksu i sezonske poslove, nudili su mi stipendiju za studij agronomije ili prehrambene tehnologije, ali nisam htjela ni čuti. Zašto - nemam pojma, ne bih se loše snašla ni u tome.... Odabrala sam struku po kriteriju "bolji je vrag kojeg dobro poznaš" jer sam imala prijatelje s tog faksa, a i tata mi je iz te struke pa sam znala što me čeka. Greška - ja sam tipični 110% društvenjak i tehnika za mene osobno nije najbolji izbor. S druge strane, u svakoj struci postoji širok izbor radnih mjesta i poslova. Nakon dosta godina uspjela sam dobro povezati svoje pristojno tehničko znanje i dobre komunikacijske vještine, ali to dolazi s iskustvom...

Privatno - očekivala sam princa na bijelom konju, a dugo sam birala samo konje... Okanila sam se toga nakon 33. godine života kad sam upoznala svog sadašnjeg muža. Dugo je trajalo, ali se isplatilo.

Dalje - djeca, mhm... kako ih dugo nisam imala (i bolje) i onda još malo pričekala, došli su kasno. Nisam požalila, iako sam se već bila pomirila da ih možda neću ni imati. Život bez djece (ili bez muža/žene) nije manje vrijedan, nego je samo drugačiji. Kad sam otpustila bilo kakva očekivanja glede u svezi karijere/muža/djece/bilo koga pa i sebe same i počela živjeti u sadašnjem trenutku - sve je sjelo na svoje mjesto.

[bella77]

Nisam nikad imala plan, nego sam birala opciju koja mi je u tom trenu bila bolja. I onda opcija A vodi zivot u jednom smjeru, a opcija B u drugom... i tako odluka za odlukom... tu sam gdje jesam. Jel moglo bolje, mozda, ali ne gledam unatrag vec naprijed. Evo upravo sam dala otkaz i idem na drugi posao i to me jako veseli. A da su mi rekli prije 20 godina da cu ici u tom smjeru, samo bih se nasmijala. Life is box of chocolates... samo treba te cokoladice dobro probrati.

[Tanči]

Ništa nije ispalo onako kako sam u mladosti “planirala” i sad mislim da je dobro da nije.
I sada u pedesetoj godini života slobodno mogu reći da sam sretna i ispunjena osoba.
Svim izazovima, koji me i dalje prate, unatoč.
Padnem, ustanem, namjestim krunu i nastavim dalje.
Do sljedećeg pada...


Sent from my iPhone using Tapatalk

[Mojca]

Ništa nije ispalo onako kako sam u mladosti “planirala” i sad mislim da je dobro da nije.
I sada u pedesetoj godini života slobodno mogu reći da sam sretna i ispunjena osoba.
Svim izazovima, koji me i dalje prate, unatoč.
Padnem, ustanem, namjestim krunu i nastavim dalje.
Do sljedećeg pada...


Sent from my iPhone using Tapatalk

[ina33]

Al da spustim filozofiju na cistu biologiju. Odg na to kakav mi je zivot cesto ovisi o tome koja mi je faza ciklusa i kolika mi je razina zeljeza...ako nema svih drugih boljki i nekih obj probl.

[ina33]

Pa zeljezo i feritin dobri i jos ovulacija = premasila sam zivotne planove, ja sam kraljica. A zeljezo ispod 5 i jos PMS = patnje stare Wertherice.

[Mojca]

Hahahah. upravo to!

[bella77]

Al da spustim filozofiju na cistu biologiju. Odg na to kakav mi je zivot cesto ovisi o tome koja mi je faza ciklusa i kolika mi je razina zeljeza...ako nema svih drugih boljki i nekih obj probl.

a za muskarce? mm mi u depri.

[Peterlin]

Al da spustim filozofiju na cistu biologiju. Odg na to kakav mi je zivot cesto ovisi o tome koja mi je faza ciklusa i kolika mi je razina zeljeza...ako nema svih drugih boljki i nekih obj probl.

Eh, da - starenje nije uvijek loše....

Ja sam odahnula kad sam se riješila brige oko željeza (ulazak u klimakterij, pa Mirena, pa menopauza) ali sad vodim računa o osteoporozi, hehehe....

Zdravlje mi je sad višemanje ok, tj. pamtim i puno gadnije periode iz mladosti (željezo 2, izljevi krvi - pravo kolinje svaki mjesec i češće) tako da sam blagonaklono prihvatila i valunge i kile i sve ono što nosi menopauza. Bolje mi je

[Argente]

Wohoho, Mojco hit me! Ništa, ali ništa nije bilo onako kako sam zamišljala/planirala ni 10 ni 20 ni 30 godina unatrag. I ne mogu se othrvati osjećaju promašenosti na nekim frontama.


I uvijek se grizem kada to izreknem, jer niti sam ja niti je itko od mojih bližnjih teško bolestan, mrtav niti grca u bijedi. I onda očekujem da će me za kaznu zbog nezahvalnosti nešto zgromiti pa ću se sa suzom prisjećati ovih bezbrižnih dana i kako nisam dovoljno uživala u njima. I kada čujem da se nekom meni poznatom nešto grozno dogodilo, također se resetiram i prisjetim kako sam blagoslovljena. I onda ta zahvalnost i poniznost prođe i tako ukrug...

[Peterlin]

Da, da... Zahvalnosti bi se trebalo prisjećati češće. Ja sam godinama (u najgorim krizama) imala metodu uspavljivanja nabrajajući sve ono što mi je lijepo i dobro u životu i na čemu mogu biti zahvalna.

[Mojca]

Je... sinoć je Balašević pričao o tome da dok odeš na pijacu, ako dobro slušaš, čuješ niz životnih mudrosti, npr "dobro je da smo živi i zdravi" i sl...
Ali, priznajem da imam faza kad mi to nije dovoljno.

[Lili75]

Da, da... Zahvalnosti bi se trebalo prisjećati češće. Ja sam godinama (u najgorim krizama) imala metodu uspavljivanja nabrajajući sve ono što mi je lijepo i dobro u životu i na čemu mogu biti zahvalna.

X

[Peterlin]

Wohoho, Mojco hit me! Ništa, ali ništa nije bilo onako kako sam zamišljala/planirala ni 10 ni 20 ni 30 godina unatrag. I ne mogu se othrvati osjećaju promašenosti na nekim frontama.


I uvijek se grizem kada to izreknem, jer niti sam ja niti je itko od mojih bližnjih teško bolestan, mrtav niti grca u bijedi. I onda očekujem da će me za kaznu zbog nezahvalnosti nešto zgromiti pa ću se sa suzom prisjećati ovih bezbrižnih dana i kako nisam dovoljno uživala u njima. I kada čujem da se nekom meni poznatom nešto grozno dogodilo, također se resetiram i prisjetim kako sam blagoslovljena. I onda ta zahvalnost i poniznost prođe i tako ukrug...

Ovo je i mene mučilo u mlađim danima, a onda... nekako sam prestala s tim.

Kolegica s posla kaže da dragi bog sjedi na višem stolcu, vidi dalje i zna bolje. To nema previše veze s religijom....nego je to njezin način razmišljanja koji ju je podržao u mnogim teškim i napornim životnim situacijama. Vjeruje da za sve postoji razlog, čak i ako ga trenutno ne vidimo. Bome, s godinama se sve više i sama priklanjam takvom načinu razmišljanja.

[zutaminuta]

Imala sam superambicioznih planova koje neću nikad ostvariti jer nemam kapaciteta i imam neke planove koje sada još mogu ostvariti. To me gura.

[Peterlin]

Imala sam superambicioznih planova koje neću nikad ostvariti jer nemam kapaciteta i imam neke planove koje sada još mogu ostvariti. To me gura.

A tko zna - možda se ukaže još nešto što ti ovog trena nije ni u vidnom polju, a pogotovo ne u dohvatu.... Slažem se, ne treba a priori odustati od planova, ali treba trajno biti otvoren i za nove mogućnosti.

[ina33]

Je... sinoć je Balašević pričao o tome da dok odeš na pijacu, ako dobro slušaš, čuješ niz životnih mudrosti, npr "dobro je da smo živi i zdravi" i sl...
Ali, priznajem da imam faza kad mi to nije dovoljno.

To je, of kors, dobar znak! Reko je jedan glumac koji se oporavio od raka..ne brinite sto ne primjecujete ljepotu cvijeta i pticjeg leta. To samo znaci da..da ste dobro. Dobro je bit zahvalan, al ni ne pretjerivat. Ako imas zelja i planova, znaci da te bas funkcioniranje tijela nije obuzelo 100 posto. Btw, ima i sretnika koji.80-te docekaju a minimum bolova pa ono...isli bi operirat meniskus il kicmu jer ih nervira sto ih boli. To je super.

[Jelena]

Ja se ne sjećam da sam imala nekakav plan, ni želje. Sjećam se samo da sam si mislila - neće mi valjda muž pjevati kao Roy Orbison. Ne pjeva. To se ispunilo.

Sve ostalo mi je preteško da bih se išla upuštati u razmišljanje.

[Lili75]

Ja se ne slažem s tim ininim glumcem
Zašto ne bi primjećivao ljepotu cvijeta i ptičjeg leta kad ti je dobro?
Upravo suprotno, ako si ispunjen i sretan,u miru sa sobom primjetiš sve te divne sitnice oko sebe.

A oni koji su nezadovoljni, frustrirani , ...nastavi niz ...najčešće ne vide ništa od toga.Bave se onim što ih muči na to su koncentrirani.

Jedino što nakon teških bolesti ljudi osvijeste i nauče razlikovat bitno od nebitnoga.

[Lili75]

A što se tiče tijela i starenja, treba u njega ulagat u mladosti (a i u starosti) da se dobije output u starosti naravno tu je i genetika.

[Jadranka]

Je... sinoć je Balašević pričao o tome da dok odeš na pijacu, ako dobro slušaš, čuješ niz životnih mudrosti, npr "dobro je da smo živi i zdravi" i sl...
Ali, priznajem da imam faza kad mi to nije dovoljno.

aaaa, Balasevic blago ti se )

[Jelena]

Jedino što nakon teških bolesti ljudi osvijeste i nauče razlikovat bitno od nebitnoga.

Pa upravo u tome i je fora. Ja se sad veselim recimo tome da mogu otići na rekreaciju, ali ne iz Mojcinog razloga (kojeg ne umanjujem), nego - mogu odhodati do tamo i mogu obući tajice na sebe i majicu. Tajice i majica su moj leptir i cvijet kojeg nisam prije primijećivala, nego se podrazumijevalo.

[ina33]

A što se tiče tijela i starenja, treba u njega ulagat u mladosti (a i u starosti) da se dobije output u starosti naravno tu je i genetika.

Of kors da to kaze optimist . Ljudi nisu uvijek krivi za svoje bolesti i puno, puno toga - rakovi - ne moze se prrvenirat i 'ulagat'. Cesto je to pure luck plus genetika. Ne kazem da ne treba vjezbat, jest i spavat i ne pusit i ne pit. To ce mozda sprijecit kardiovask shit. I redovni pregl i cijepljenja .

[Jelena]

Pa upravo u tome i je fora. Ja se sad veselim recimo tome da mogu otići na rekreaciju, ali ne iz Mojcinog razloga (kojeg ne umanjujem), nego - mogu odhodati do tamo i mogu obući tajice na sebe i majicu. Tajice i majica su moj leptir i cvijet kojeg nisam prije primijećivala, nego se podrazumijevalo.

I puno sam sretnija bila dok nisam primjećivala takvo cvijeće.

[mitovski]

Jučer sam gledala jedan dokumentarac o jednom australskom glumcu i njegovih posljednjih 18 mjeseci života. Umro je s 39 godina od karcinoma koji je dobio na vrhuncu karijere, kad su mu se konačno ostvarili snovi. Imao je prekrasnu obitelj, 2 male djece, divnu ženu. Baš me potresao taj dokumentarac.
Ne žalim za ničim, nije mi se ostvarilo ni pola onoga što sam mislila, život mi je otišao u sasvim drugom smjeru, ali je tako trebalo biti. Treba živjeti za danas, ne za jučer i ne za sutra.

[sunce moje malo]

Ja bih rekla da mi se pogled na život mijenjao s godinama.
Neka razmišljanja dođu s iskustvom.
Većinu stvari koju sam željela/planirala u svojim ranim 20-tima sam ostvarila.
Drago mi je da sam išla linearnim putem u životu, tipa završiti faks (jedan i drugi), posao, magisterij, stan, djeca.
I dalje guram neke stvari.
Ono što mi strašno nedostaje je taj osjećaj neopterećenosti i da se nešto ne mora.
Stalno moram nešto, trčim nekud, gubim sebe putem, pa se sastavljam kad je već prekasno, i opet ispočetka.


Poslano sa mog Lenovo P1a42 koristeći Tapatalk

[larmama]

Nisam nikad bila neki tip od velikih planova i zacrtanih želja. A i prije i poslije osnivanja svoje obitelji imala sam pune ruke posla s mojom prvom obitelji , bilo je tu raznoraznih teških situacija i puno toga sam morala vući na leđima. Onda se u jednom trenutku i na poslu posložila hrpa negativnih stvari i mobbing. Pa neke situacije sa stanom i tek sam s četrdeset riješila stambeno pitanje.
U jednom trenutku sam došla u fazu gdje mi je za držanje glave iznad vode svakodnevna mantra bila sreća je u malim stvarima . Trenutno sam u relativno mirnoj fazi (iako ima još repova koji me vuku dolje ) i baš uživam u njoj. Kad već nisam u mladosti nek barem u starosti

[sirius]

Je... sinoć je Balašević pričao o tome da dok odeš na pijacu, ako dobro slušaš, čuješ niz životnih mudrosti, npr "dobro je da smo živi i zdravi" i sl...
Ali, priznajem da imam faza kad mi to nije dovoljno.

To je samo dobra startna pozicija.
Nekom je dovoljna da bude zadovoljan, zahvalan i da promjeni ono sto zeli.
Nekom ocito nije dovoljno pa je nezadovoljan, neispunjen i sazaljeva pasivno samog sebe cijele dane.
Nekom pak nije potrebna cak niti ta dobra startna pozicija. Ok, mora biti ziv, ali niti zdravlje mu nije potrebno da bi bio zadovoljan, ispunjen i da zivi punim plucima.

[Anemona]

Da sam odgovarala na isto pitanje prije 4 godine, rekla bih da sam ostvarila sve.
Cijeli zivot sam "po planu i programu", prema ocekivanjima, normama, susjedima,...

Pa ipak se unatrag 2 godine "srusilo sve".
Sad ponovno gradim.
Iz pocetka, od nule,..., bez plana, bez programa, drugacije od svih ocekivanja, normi,...
I dobro je. Stigle su neocekivane stvari.

A s druge strane, glupo je spominjati, ali samo da je zdravlja, sve ostalo covjek prezivi i ide dalje.

[Mojca]

To je samo dobra startna pozicija.
Nekom je dovoljna da bude zadovoljan, zahvalan i da promjeni ono sto zeli.
Nekom ocito nije dovoljno pa je nezadovoljan, neispunjen i sazaljeva pasivno samog sebe cijele dane.
Nekom pak nije potrebna cak niti ta dobra startna pozicija. Ok, mora biti ziv, ali niti zdravlje mu nije potrebno da bi bio zadovoljan, ispunjen i da zivi punim plucima.

Ma sve je ok. znam ja to već dugo... sve je na svom mjestu... samo "fali šuga". To je problem.. u svim sferama mog života trenutno (izuzmem li dijete)... već dugo fali šuga, a prije ga je bilo koliko hoćeš.

[sirius]

Ma sve je ok. znam ja to već dugo... sve je na svom mjestu... samo "fali šuga". To je problem.. u svim sferama mog života trenutno (izuzmem li dijete)... već dugo fali šuga, a prije ga je bilo koliko hoćeš.

Da, i ?
Poduzmi nesto da se to promjeni.

[marta]

Moj zivot nema veze s mojim ocekivanjima, al meni to ne smeta. Ponekad sam onak, wtf, sta je ovo i ko je to narucio, al uglavnom je zabavno. Ima sranja, ima svega, al meni je to u redu.
Taj šug, to moras sama iskemijati.

[Mojca]

e znam...

[Tanči]

...ili ko mama od moje frendice koja u osamdesetprvoj ide na botox


Sent from my iPhone using Tapatalk

[sunce moje malo]

Sivilo je sastavni dio života, ono kad te lupi da dođeš k sebi.
Ima kod mene dugi niz dana kad sam ujutro čim otvorim oči govorila "danas će biti predivan dan".
Al, treba to shvatiti kao školu, dobro iskustvo, i šibat dalje.
Ne dopustiti da te povuče dolje.

Poslano sa mog Lenovo P1a42 koristeći Tapatalk

[Tashunica]

danas je valjda nekakav filozofski dan...

dok sam prčkala oko večere baš sam pomislila kako sam baš sretna osoba.
unatoč hrpi padova, iskoprcala sam se nekako, nekad je samo nos virio iz vode, ali preživjelo se.

inače mi je ovo vrijeme uvijek bilo teško, jer se približava godišnjica sestrine smrti, za koji dan će,
i uvijek sam bila silno tužna, nesretna, puna gorčine i ljutnje.
sad sam nekako mirnija, samo silno tužna, ali sam naučila cijeniti te godine koje smo imali zajedno
i gledati ih kao poklon, jer nije da ja nemam sestru, fizički nije tu, ali je ipak uvijek tu negdje.

a bolest i stvari koje su se lijepile jedna na drugu i koje traju su me naučile baš tome da drugačije gledam na svijet i ljude oko sebe,
cijenim svaki dan, jer sam u takvom položaju da ga i trebam cijeniti.
i ovo što je ina rekla, sretna sam kad se probudim i bar jedna od stvari koje me muči miruje.

nisam ostvarila snove o faksu, niti o poslu,
ali radim, nije tako strašno.
ali zato imam divnu obitelj, muža, djecu koja ispunjavaju svaki moj dan,
roditelje koji su u najgorim trenucima za njih mislili na brata i mene, ja na njih
i tako smo opstali.

uglavnom, sretna sam.

[marla-s]

*** I što vas je zapravo guralo svo vrijeme.
--- Zelja za dokazivanjem. Prvo roditeljima, a onda i ostatku svijeta. Srecom, postala sam (u svojim ocima) dovoljno velika i vazna, te vise nemam potrebu traziti potvrde od drugih.



*** Koliko planove ste ostvarile? Koje želje su ostale neostvarene, koje djelomično ostvarene.
--- Ostvareno je mnogo toga. Neostvarene su 3 stvari, jednu od njih jos nisam potpuno apsolvirala (tice se medjuljudskog/medjuobiteljskog odnosa).

*** Kako se nosite s neostvarenima? Jeste li odustali od njih?
--- Kako se nosim sam odgovorila prethodno, a jesam li odustala - jesam.

**** Žalite li za čim?
---- Da.

**** Jeste li imali plan?
---- Da.


**** I što učiniti s ostatkom života?
---- Sto i dosad - uzivati u svemu onome sto imam

[Tashunica]

oni koji nisu dosad “kresali“drugima tad krenu. Za svoje dobro. I to je ok. Oslobađajući osjećaj.

o da, u ovome se totalno pronalazim, više me jednostavno nije briga.

[lunja]

Po svim kljucnim pitanjima: izbor partnera, posla, mjesta za zivljenje - zivot mi nije ispao kako sam ga zamisljala. Mislim, ne samo da stvari nisu ispale onako kako sam ih zamisljala, nego sam u zivotu napravila i niz stvari za koje sam mislila da ih nikad ne bih napravila.
Svejedno, koliko god se stvari izvitoperile, ne smatram se nesretnom.
Poprilicno sam i ponosna na to kakva sam fajterica postala u procesu.

U najtezim situacijama, prvo pitanje koje si postavim je: sto je najgore sto se iz ovoga moze izroditi? I (srecom) uvijek shvatim da su stvarno, stvarno grozne i nerjesive stvari dovoljno daleko od mene.

Uostalom, barem u mom slucaju, svako razglabanje tipa sbbkbb staje u startu - mojih klinki ne bi bilo.


Nego, nitko ne spominje svoje petoljetke? Planovi za buducnost?

Jedina stvar zbog koje ja jesam razocarana u zivotu je sto nisam iskoristila dvadesete za put oko svijeta. Prohujale su mi. Vise manje uludo. Ali ne odustajem. S 30+ sam shvatila da to nece biti stopom, s 40 shvacam da mozda nece biti ni pjeske (ok, onda biciklom), ili da nikad necu uspjeti obici bas sto bih htjela, prilagodjavam si mastariju, ali zelja u meni ne prestaje, ne gasi se povremenim putovanjcima ili naznakama starackih boljki. To je moje vidjenje slobode.
Ne spominjem ovo cesto van najuzeg kruga prijatelja: malo sto ne volim pricati o zecu u sumu, a malo sto mi se cini da ne pristaje gospodji u godinama.

[magriz]

Valjda sam u krizi srednjih godina kad su me počela mučiti ovakva pitanja...

I pitam se na koje želje zapravo mislim, iz kojeg perioda?
Jer nisu iste one s 15 (a bile su sjajne!!!) i one s 20 i one s 25 i one s 30... nastavi niz...
Bar meni... i za koji klinac su se tako mijenjale?

I što vas je zapravo guralo svo vrijeme.

Koliko planove ste ostvarile? Koje želje su ostale neostvarene, koje djelomično ostvarene.
Kako se nosite s neostvarenima? Jeste li odustali od njih? Ja od nekih nisam, iako znam da su nerealni. Prije bih crkla. Valjda.
Žalite li za čim?

Jeste li imali plan?
Ja nisam.
Ono,klasika plan, završiti fax, zaposliti se, vjenčati se, imati predivnu svadbu, nabaviti psa, roditi djecu... imati predvidive vikende i praznike s obitelji i prijateljima... sretno otići u penziju i nakon toga preseliti na onaj svijet.
Je li nedostatak tog plana (ne nužno opisanog) uzrokovao i izostanak ostvarenja želja?
Uglavnom, život nije tako linearan, bar meni je više više je go with the flow... ali je taj flow nije mirna rijeka već neka ponornica....

I što učiniti s ostatkom života? Da si u krizi zadnjih godina opet ne postavim ova pitanja.

Aaaaah...

nikad nisam imala klasika plan - faks, posao, predivna svadba, djeca... jesam, zavrsila sam faks, zapocela daljnji studij bez zavrsetka. nije mi zao sto nije uspjelo, mogla sam, ali zivot je vodio drugim putem. udala se jesam, bez velike svadbe na cudenje okoline. dijete imam, iako se nikad nisam vidjela majkom niti mastala o tome. i psa imam, iako nikad nisam planirala. nakon nekoliko promjena radim posao kakav nisam planirala i u kojem uzivam. doduse, ne znam kakav sam planirala jer nisam nikakav poseban, sigurno ne ovaj jer nisam ni znala da postoji.

sad kad vrtim film unatrag, shvatim da nisam uopce imala planove. nisam imala viziju sebe u buducnosti. osim eventualno putovati i voljeti. stogod to znacilo. isla sam kuda me vodilo. znaci li to da sam uspjela ili da nisam uspjela. ne znam. znam samo da sam zadovoljna i da ne bih gotovo nista promijenila. sitnice, tipa ne pojesti staklenku nutelle

sada, sa 45+ ponekad radim stvari koje me vesele, ponekad stvari koje moram, najcesce stvari koje ulijecu nepozvane i traze da se odrade. ali sada po prvi put u zivotu planiram. ali ne dugorocno, ne planiram zivot. planiram male trenutke srece, nove uspjehe, nova postignuca. imam dovoljno godina i iskustva da znam sto me u zivotu smeta i sto ne zelim. kad mogu, izbjegavam. kad ne mogu, odradim i kompenziram s necim sto volim.

[kli_kli]

Ja cu biti pateticna, ali ja sam oduvek zelela da budem mama veceg broja dece, i to sam i postala.
Ima tu jos nekoliko stvari koje sam zelela i ostvarila, neke jos uvek ostvarujem, ali generalno sam zadovoljna kako je 'ispalo' za sad.

[Trina]

Ja nikad ništa nisam planirala nego oduvijek živim s mišlju-"Baš me zanima što će ispasti". Ispalo je svakako, kaos nemili. Ali nije loše. Neke stvari su čisti višak u mom životu ali hebeš ga. A jesam li sretna? Vjerujem da je to ustvari pitanje koje postavljaš samoj sebi. Ujutro nisam ,popodne jesam ,navečer sam baš baš jako sretna. Slažu se kockice svakako u životu, odvede te život u nezamislivim pravcima, dogode se situacije za koje misliš da se ne mogu ni preživiti. Pa jedva preživljavaš jedan period, ne može ni to sto godina trajati. Pa se digneš malo. Pa razmišljaš-"Bemti majku, pa jesam li ja mogla bii sad saborska zastupnica npr ili pjevačica, ili slikarica ili nešto tako? Pa se sjetim da sam mogla biti i zlostavljana žena, pokojna, mogla me granata u ratu ubiti, mogla sam i tako završiti. Onda mi odma bude lakše. Svi se pitaju. Svi se koprcaju. I saborski zastupnici i pjevačice..pa i ja. Baš me zanima kako će se dalje slagati sve