Ajde da se i ja malo prostrem na forumoanalizu :pucajteuprsajunačka:
Otvaram novu temu da je lakše naći ako još kome zatreba, nego negdje usred yours in..

Dakle, ušli smo u dosad najtežu fazu nevjeronaučenja. Čisto kao nekakav uvod, moje dijete ne ide na vjeronauk, u školi u kojoj ako takvih učenika još ima, mi za njih ne znamo. Što se tiče rasporeda, tu je ok, dosad je učiteljica uvijek namjestila da je vjeronauk prvi ili zadnji sat, tako da rupa nema.
Međutim, to što je jedini, njemu dosta teško pada. Dosad je bio u konformističkoj fazi, rekao bi „ja vjerujem u boga, ali mi mater ne da da idem na vjeronauk“, s tim mi nije bilo problem živit
Sad je u fazi ljutnje na svaki spomen vjerskih sadržaja. Da li je još netko prolazio kroz tako nešto?
Dakle, kad god se na nastavi spominje Bog, Isus, Marija, on kaže da osjeti jaku ljutnju. Jedno vrijeme bi „začepio uši da ne sluša“, pa sam pričala s njim da se bojim ako to druga djeca skuže, da će ga i zbog toga zezati, dogovorili smo da u takvim trenucima proba napraviti nešto što će njega smiriti, a što nije baš vidljivo.
Tih sadržaja je btw more. Na hrvatskom, na glazbenom, škola sad okićena plakatima punim vjerskih sadržaja.. jučer neki domaći, a ono, tekst o tradicionalnom slavljenju Božića, meni samo kičast, njemu pun vrućih riječi.
Odakle ta ljutnja, to mi je jasno. On je već poznat kao „onaj koji ne vjeruje u boga“, kaže mi sinoć „čak i neki prvaši znaju za mene“. Nije da mu se netko zbog toga ruga niti ga izolira, barem nisam čula za ružne nadimke i slično, ali svako toliko ga krenu uvjeravat da bog postoji i da je njega stvorio. Rekao je da se neki znaju namjerno prekrstit pred njim da ga isprovociraju, nisam sigurna je li to samo njegova interpretacija njihovog postupka koji nema veze s njim, ili su i prokužili da je na to osjetljiv pa u trenutku potrebe se to izvuče. Nije da to sustavno rade, nego tipa njegov prijatelj s kojim je inače dobar, naljuti se na njega i onda ga time ide razljutit.
Naravno da dio mene se pita jesam li mu ja potakla toliku osjetljivost na to sve skupa, jer je vidio da ni ja nisam sretna kada se neke stvari događaju u školi.
Uglavnom, imate neke prijedloge, kritike, utjehe, iskustva..? ja sad pričam s njim u smjeru da smišljamo što sve može odgovorit kada ga pilaju (tipa ovo je slobodna zemlja i svatko ima pravo vjerovat u što hoće i neću više pričat o tome), i pokušavam postić da shvati da nije svaki takav postupak i spomen usmjeren protiv njega, ljudi u to vjeruju, to slave, i to nema veze s njim.