Stranica 1 od 2 12 PosljednjePosljednje
Pokazuje rezultate 1 do 50 od 71

Tema: Naš put ka sreći kroz 17 godina

  1. #1
    eryngium avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2014
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    1,538

    Početno Naš put ka sreći kroz 17 godina

    Citiraj Snekica prvotno napisa Vidi poruku
    Da vas ohrabrim. U mom potpisu imate sve što sam radila i što sam prošla u proteklih 10 godina. Išli smo na donaciju, uzela sam SVE šta se moglo uzeti. I embryoglue, i intralipidnu infuziju, i LAZT, koristim estrofem, clexane… I u 41.godini sam. I da, uspjelo je. Jutros 9dnt imam dvije lijepe debele crte! Znam, sve to košta, ali ako imate mogućnosti i ako imate tu mogućnost u klinici, uzmite sve šta možete. Sretno!
    Ajme!!!! Čestitam!!!

    Sent from my SM-G950F using Tapatalk

  2. #2

    Datum pristupanja
    Mar 2011
    Lokacija
    zg
    Postovi
    609

    Početno

    Čestitam Snekica od srca!!
    Imamo sličnu priču, nakon 10 godina i oko 30 ET dočekali smo naše zlato.
    Isto koristila sve što si navela.

  3. #3

    Datum pristupanja
    Mar 2011
    Lokacija
    zg
    Postovi
    609

    Početno

    Snekica, čestitam!!!

  4. #4
    maca papucarica avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2011
    Lokacija
    Glava u oblacima, prstići u moru...
    Postovi
    3,666

    Početno

    Citiraj Snekica prvotno napisa Vidi poruku
    Da vas ohrabrim. U mom potpisu imate sve što sam radila i što sam prošla u proteklih 10 godina. Išli smo na donaciju, uzela sam SVE šta se moglo uzeti. I embryoglue, i intralipidnu infuziju, i LAZT, koristim estrofem, clexane… I u 41.godini sam. I da, uspjelo je. Jutros 9dnt imam dvije lijepe debele crte! Znam, sve to košta, ali ako imate mogućnosti i ako imate tu mogućnost u klinici, uzmite sve šta možete. Sretno!
    Aaaaaaa! Ovo mi je uljepšalo dan!
    Čestitam od srca i želim ti najugodniju i najbezbrižniju trudnoću

  5. #5

    Datum pristupanja
    Mar 2012
    Lokacija
    zagreb
    Postovi
    2,430

    Početno

    Snekica,cestitam od srca!!!!

  6. #6
    Argente avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2011
    Postovi
    4,192

    Početno

    Daj Sneki otvori zasebnu temu da ti čestitamo kako se pristoji...dugo smo ovo čekali )

  7. #7
    Ginger avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2007
    Postovi
    11,643

    Početno

    Snekiceeeeeeeeeee!!!

    koja diiiiiiiiiiivna vijest!!
    aaaaaaaaaaaaaaa
    cestitam!!!

  8. #8
    Bluebella avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2011
    Lokacija
    ZG
    Postovi
    2,059

    Početno

    Snekice... cestitam ❤️ Predivna vijest

  9. #9
    ina33 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    24,677

    Početno

    Čestitam !!!!!!!!!

  10. #10
    lasta avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2010
    Postovi
    718

    Početno

    Aaaaaaaa čestitke.......ajme plačem....

  11. #11
    Snekica avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2009
    Lokacija
    ISTRA
    Postovi
    5,560

    Početno

    Citiraj Argente prvotno napisa Vidi poruku
    Daj Sneki otvori zasebnu temu da ti čestitamo kako se pristoji...dugo smo ovo čekali )
    Argente, tu na potpomognutoj??

  12. #12
    Argente avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2011
    Postovi
    4,192

    Početno

    Citiraj Snekica prvotno napisa Vidi poruku
    Argente, tu na potpomognutoj??
    Pa da...skupa s cijelom pričom ako ti se da... jer bome imalo bi se šta čitat

  13. #13
    Inesz avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2011
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    4,816

    Početno

    Snekica, da, da... posebnu temu molim

  14. #14
    Snekica avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2009
    Lokacija
    ISTRA
    Postovi
    5,560

    Početno

    E onda mormam najprije u wordu, ne mogu sve u par crta :D

  15. #15
    Snekica avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2009
    Lokacija
    ISTRA
    Postovi
    5,560

    Početno Naš put ka sreći kroz 17 godina

    Jednom davno srela sam jednog čovjeka kojeg sam zavoljela na prvi pogled i odmah rekla "Ovo će jednom biti moj muž!" Tri godine kasnije postao mi je dečko. Uživali smo zajedno, putovali, ma ukratko... živjeli punim plućima! Onda smo se odlučili na brak! Kuću imamo, posao ide, situacija pod kontrolom! I nakon pet godina vjenčali smo se! I opet nastavili živjeti punim plućima! Pomladak smo malo stavili po strani, bar godinu dana! Prošla je i druga godina, pa treća, pa i četvrta je stigla. Pojačanja još nema...
    Eh, onda sam 2005.godine oboljela! Dobila sam doživotnu prijateljicu ms koja me prati kud god ja krenula. Ali ja je ne vidim, ne čujem i ne doživljavam. Sad. Onda nije bilo tako. Stigao je prvi šub, pa kortikosteroidna terapija, pa godinu nakon toga opet, šub, pa terapija. Nije nam ni padalo na pamet obiteljsko pojačanje. Sve dok ne stavim novu prijateljicu pod kontrolu.
    U siječnju 2008. započinjemo s pojačanjem. Sretni i veseli krećemo u pohod hladnim bolničkim hodnicima. Nailazimo na prvi šok. Prije pojačanja trebam maknuti višak iz organizma, u kratko rečeno, dg. endometrioza. Nakon nekoliko ponovnih pregleda, ugovaram operativni zahvat. Rješavam se viška, kako to lijepo zvuči! Nakon toga krećemo dalje, jupiiii! Ali opet razočaranje! Postupak potpomognute oplodnje nije upalio, nisam dovoljno dobro zagrijala svoje stanice pa nisu sazrele (sad, nakon x godina poslije, znam da je bila krivica liječnika zbog lošeg "tajminga"). Tuga, jad... suze...danima!
    Mada, tad još nisam imala pojma koliko će nas to psihički boljeti, a i fizički... jer, bili smo na samom početku.
    Slijedio je drugi postupak, po novom Milinovićevom zakonu, pa treći i četvrti. Bez uspjeha! Promjenili smo klimu, išli smo bliže kući, novom čovjeku od povjerenja (KBC Rijeka). Od prvog trena prepuštam se u njegove ruke, ufam se u njegovo znanje. "Odradili" smo peti postupak, opet bez uspjeha. Da udovoljimo bivšem ministru, imali smo 3 sićušne stanice u ledu od kojih nije bio puno nade. I zaista nije bilo ništa od njih. Propalo sve, ostali smo bez transfera...
    Ubrzo krećem opet u napad na pojačanje po 6. put, jer kako bi rekla jedna divna žena, moja ginekologica, "statistika je na tvojoj strani ". Psihički se pripremam na gomilu injekcija hormona, gomilu bjesa koji će te dane izlaziti iz mene, a možda ipak budem nekako mirna i spokojna... Vidjeti ćemo!

    20.03.2012.
    6. napad je krenuo (21.dc), prva injekcija je utisnuta, kao i misao da ne boli. Ali... ništa strašno... samo sam se prisjetila kako to izgleda. Uskoro će narkići biti nula prema meni! Ali opet ponavljam, sve za jednog malog pišulinca ili malu princezicu! Može i oboje, neću se ljutiti! Ovaj put sam dobila druge injekcije. 3.dc. krećem opet s injekcijama... Od danas moja jedna injekcija (Decapeptyl) dobija društvance... njih 3 Menopura... Lako se meni igrati kad su se udružile kako bi dragi i ja postali roditelji! Pih... ! Da boli, ne boli! Da mi je muka kad sve to mješam, muka mi je! Ali šta da se radi?! Otvori, izmješaj, ispusti mjehuriće zraka i gaaas! Do kraja!

    31.03.2012
    Tuga
    Jutros, nakon x već obavljenih obaveza, ulazim u jedan trgovački centar i zaustavi me jedna mlada dama i da mi listić za jednu humanitarnu akciju kojom prikupljaju hranu, odjeću, hig. potrepštine itd. i kaže mi bi li mogla donirati bar nešto, rekoh ok! Uđem u trgovinu, i stanem u red sa dječjom hranom i pomislim "Kad već nemam svoje dijete da mu kupim, bar nekom drugom djetetu ću malo pomoći i nahraniti ga bar malo." I tako kupim 2 kašice (znam, nije nešto, ali obzirom da sam imala 120kn u novčaniku, a morala sam kupiti za ručak i još par stvari, i to je bilo dovoljno), platim i odem drugoj mladoj dami predati moju "donaciju". Ona mi se bar 2-3 puta toplo zahvali, i ja promrmljam "Bar nešto, za bebicu!". Na to spuštam sunčane naočale na oči i okrenem se od nje... da ne vidi da plačem. Ulazim u auto i odjednom prolom oblaka... iz mojih očiju!
    Nadam se da će taj oblak uskoro otići od mene i nikad se više ne vratiti!

    04.2012.
    Uskršnji ponedjeljak...Danas sam prošla vrlo bolnu punkciju, dobili smo 4js. Nadam se da će se dečki i cure snaći u laboratoriju i napraviti nekog izuzetno kvalitetnog embrija koji će za 8,5mj. snivati slatke snove u našem naručju ili kinderbetu.
    Od 4js dobili smo 2 prekrasna embrijića, od kojih je jedan presavršen. Dobila sam ih na čuvanje! Presretna! Odlazimo doma ispunjeni srećom, jer smo mišljenja da je to TO! I točka! Dobijam injekciju podrške žutom tijelu, na svoju ruku... Imam osjećaj da mi je potrebno... U isto vrijeme sam sretna zbog nas, tužna jer mi je prijateljica na samrt (umrla je dan nakon) i tata na operaciji...
    Nakon 9 dana stigla je mrva sreće. Mrva se ulovila!!! U svoj tuzi konačno malo osmjeha na mom licu. Ali i nevjerica. 9dnt a ja imam slaaabi plus na testu za trudnoću! Još ne vjerujem!!! Juhuuuu! Odmah odlazim na Internet i sva u grču tražim vjerojatni dan poroda! Došla sam do trudnoće!!! Mi smo trudni!!! Od straha dragom ni ne govorim o tome, čekam 11dnt da ponovim test, i onda ću ga usrećiti! I betu čekam kao po doktorovom nalogu! Po prvi put u životu, u meni raste novi život! Naše dijete! Otac je dobro, operacija je uspjela! Sve se laganim koracima vraća u normalu...
    Samo dan nakon ovoga prestrašna bol prolomila se niz moj trbuh, sve do prepona! Zakačila me za kauč, ni milimetar lijevo ni dva desno! Niente! Nakon pola sata, malo više, bol konačno popušta. Ali sumnja tek jača! Neeee!!! Zašto!!!
    18.00h Dvije smeđe kapi krvi... Tuga, šok, nevjerica! Otišlo je! Naše nas je dijete napustilo! Plačem! Zazivam prijateljicu da pomogne, da mi vrati život u maternicu! Ali ništa... ništa od odgovora... !
    Test krvi pokazao je moje sumnje. Bebé je otišlo, zauvijek! Opet plačem, grcam u suzama! Odlazim na prijateljičin novi dom, da joj se isplačem, da joj ispričam novosti... Ali nemam mira! Vraćam se kući i molim se da me nitko ne vidi. Vide me, ali bježim u kuću i zatvaram se u svoja četiri zida! Ne želim nikoga blizu, ni sebe, ali protiv tog ne mogu. Opet nećemo postati roditelji! Opet ništa od Božičnog poklona pod borom. Termin je trebao biti na Novu godinu...

    9.10.2012.
    Neki novi dani...
    Ljeto je otišlo, stigli su prvi kišni ovojesenski dani. Sezonu smo odradili, sad valja ići dalje sa privatnim životom i životnim ciljem - djetetom. Tako da sam jučer imala punkciju jedne stanice, preksutra idemo po novosti. Iz Rijeke ćemo se vratiti ili jako sretni ili tužni - trećeg nema. Zato sami sebi držimo palčeve. Odradili smo prvi dio psihotestiranja pri CZSS za posvojenje, nadam se da nismo ludi i da smo prošli. Rezultati tek nakon 2.djela koji je zakazan tek 12.11.2012. Zamjenik pravobraniteljice za OSI kaže da smo nakon tih testova spremni za posao u NASA-i ili FBI! Nije mogao vjerovati da se prvi dio testa sastoji od 570 pitanja/zadataka. Bo'me ni ja, ali...
    Sve za naše dijete! Strpljivo ga/ju čekamo radeći sve što se mora kako bi uskoro bio/la kod nas.
    Već sad obožavamo to imaginarno dijete kojem neznamo ni ime ni boju očiju!

    23.10.2012.
    Mališan se nije uspio održati...beta je negativna. Idemo dalje u potragu...

    06.12.2012. Sv. Nikola
    Dan slatkiša
    Nakon 18 injekcija Decapeptyla i 30 injekcija Menopura, 1 inj. Brevactida dobili smo 6 jajnih stanica od kojih su samo 2 malene (3st) došle natrag svojoj majci! Sad ih moram paziti, čuvati i maziti kako bi zaista shvatile da im je kod mene/nas najbolje i najljepše i kako bi odlučile ostati. Sa 1dnt sam krenula sa Fragminom 2500 i zaista se nadam nečemu! Do sad sad davala šansu ovima koji su bili lijepi i kvalitetni, a sad polažem svaku trunku nade u ove mališane. Sporo napreduju, neznam što će biti od njih, ali moji su, i bar 10 dana ih nedam nikome! U najboljem slučaju betu vadim na sam Badnjak!
    Maleni, mama i tata vas jako vole i jedva čekaju da im se pridružite!

    24.12.2012.
    Usamljeni Badnjak
    Badnjak je i ove godine tužan, Božić opet slavimo u dvoje. Teškim srcem shvaćamo da opet nismo bili te sreće...
    Iscrpljeni neuspjesima odlučujemo se na odmor... a svima želimo sretnu i uspješniju novu godinu!
    ...
    Došla je nova 2013., pa i 2014. I još poneki postupak MPO između. Svi redom neuspješni. Pa čak i posvojenje je zatvorilo svoja vrata, mi smo super, situirani smo, imamo veliku kuću, zasebnu sobu 20m2 za dijete, svoju firmu koja lijepo funkcionira, ali... ali gđa S. ima dijagozu. I kraj. Zar smo mi ipak te nesreće da nikad nećemo postati roditelji?!

    07.2014.
    Menga kasni nekoliko dana, napravljen poslijepodnevni test za trudnoću - POZITIVAN! Ja u šoku, ne izgovaram tu riječ na T ni u mislima, šaljem frendici sliku testa na "provjeru" jel sanjam ili ipak vidim drugu debelu ali blijedu crtu na testu. A ona vrati poruku u kojoj piše "Čestitam, trudna si!" Ja i dalje ne vjerujem. Zovem doktoricu koja me šalje na hitni prijem u bolnicu da izvadim krv na ßHcg.
    U međuvremenu počinjem krvariti, ali ipak je poslušam i odem na hitnu. Ne žele mi vaditi krv, želi me doktor pogledati na UZV. U životu nisam s krvarenjem bila na onom stolcu. Fuj!
    Doktor, neznajući moju povjest bolesti i MPO puta, kaže "čestitam trudni ste, iako ne izgleda dobro" Joj, koliko sam htjela čuti te riječi ali bez onog ružnog nastavka! Kako sam i sama postala specijalist iz područja jajnika i maternice vidjela sam i sama da nešto ne štima. Plod je bilo jako nisko. To je potvdio i liječnik i rekao da i ako se trudnoća održi biti ću prisiljena ležati zbog placente previe. Sve ću izdržati samo da to uspije! Ujutro idem vaditi ßHcg da vidim raste li uopće. Stižem kući, zovem dragog da dođe odmah u kuću i da ne pita previše. On izbezumljen neznajući o čemu se radi odmah napušta ono što radi i dolazi. Na katu ga čekam sa razvučenim osmjehom od uha do uha ali i sa suzama radosnicama u očima. Dajem mu taj nalaz iz kojeg on ne shvaća ništa i pita šta je to. Dragi, postati ćeš tata! Bez ijedne riječi grlimo se i plačemo od sreće, svjesni da je možda ta sreća kratkoga vijeka!
    Ništa od svega ne bi bilo čudno da nakon 16 različitih postupaka MPO, polipa, endometrioze, izrazito lošeg spermiograma nismo uspjeli PRIRODNO
    Dan nakon, s uputnicom i sad već poodmaklim krvarenjem odlazim u laboratorij, dva sata nakon toga stiže nalaz ßHcg = 0,04! Jel moguće da mi je tijelo već odbacilo ono malo čudo s jučerašnjeg ekrana?! Tuga... neizmjerna tuga...failed again!

    01.2015.
    Prošla je još jedna turbulentna godina, puna uspona i padova, a ja sve manje imam snage za nas. Teško mi je suočiti se da ću možda živjeti bez da osjetim čari majčinstva. Teško mi je da za sve moram svog dragog nagovarati kao da se samo o meni i mojoj sebičnosti radi. Teško mi je jer smo počeli živjeti svaki svoj život, a svjesna da to ne vodi ničemu. A znam da je i njemu teško. Do kad ćemo izdržati?! Pet godina, godinu, mjesec, tjedan...? Bojim se da gubimo ono čemu se mnogi moji bližnji dive... To nije više život kakvog smo živjeli od početka...Osjećam da imam jedan ogroman kamen na srcu, na duši, na plućima, teško dišem... Zašto muškarci ne pričaju o svojim mislima, o svom životu?! Lakše bi neke stvari podnijeli...

    03/2015.
    Svaki put kad poželim pisati o našem putu, na pameti imam bezbroj riječi, bezbroj slika koje bi posložila uz tekst... a kad krenem pisati shvatim da u stvari ima puno toga ali ničega vrijedno spomena.
    "Odradili" smo još jedan postupak, zadnji od besplatnih postupaka na teret našeg zdravstva u koji redovno svaki mjesec uplaćujem iz svoje plaće i za koji svi dušebrižnici misle da trošimo njihov novac, novac iz proračuna. Da, on jeste iz proračuna ali tamo ne dođe po Duhu Svetome, dođe iz moje firme, skida se s moje plaće, između ostalog. A btw, to je jedino na što potrošim vrijedne kunice...
    Znate za ono kad se upravo u najnezgodnije vrijeme najvažnije stvari događaju?! E pa ovaj postupak je prošao baš u takvom revijalnom tonu. Od 21. dana prethodnog ciklusa krenula sam s bockanjem, nastavila sve do 10. dana ciklusa, naravno uz hrpetine vitamina, minerala, svježeg voća i povrća, zraka... U jajnicima se vidi 5,6 folikula. Idealno. Podjednake veličine, vrijeme za punkciju dogovoreno, ma sve idealno. I kad mislite da ne može biti bolje... puuuf... dragi pobrao virozu i visoku temperaturu. Šta sad???
    Odlazim na punkciju, nitko nezna šta bi napravili osim ispunktirati folikule i stanice zamrznuti dok se dragi ne ozdravi i bude spreman za sekundarni. Ludim, plačem, vičem, drhtim, ruši mi se sve! Doktor me grli i pušta suzu skupa samnom jer mu je toliko bilo žao, a najviše jer je to posljednja šansa u Lijepoj našoj. Previše uloga, a nimalo dobivenog.
    Postupak je propao. Gotovo. I kad budem išla u sekundarni, moje dobivene predivne neoplođene 4 jajne stanice neće biti za upotrebu. Ali o tom, po tom. Nastavak slijedi na jesen...ili zimu, ili pak iduće proljeće...A godine odlaze u nepovrat.


    02/2016
    Sekundarni postupak odrađen, od 4 jajne stanice dvije su se uspjele odmrznuti, od kojih se samo jedna oplodila i trećeg dana bila je 3-stanična. Mala mrva, malo mogućnosti. Nakon 12 dana od transfera nalaz je opet negativan. Doktoru sam rekla da je to sve od mene, da se više u hodnicima Humane ne vidimo. On se ljuti, a ja samo što srce ne izbacim u komadićima iz sebe. Nakon 19 postupaka i jedne prirodne biokemijske trudoće nemam snage boriti se sa vjetrenjačama. Ostaje samo Prag i donacija stanica. Ali mislim da moj dragi nema takav plan za dalje. Njemu je ovo do sad dosta i previše... Boli, duša jako boli. I neznam hoće li se ikada moći zaliječiti ta rana. Duša mi plače... Kako se naviknuti na život u dvoje bez nade da će to prerasti u troje...?! Kako??? Kako pogledati dragog u oči, a ne vidjeti iskonsku sreću?! Kako biti sretan?!

    03.2016.
    Uza sve nedaće i boli, još je jedna velika bol u nama. Mama je prije 4 dana ostala bez natkoljenice. Prije je imala ooogromnu fizičku bol, a sad je ta ista zamjenjena sa onom psihičkom, a neznaš koja jače boli. Tužna sam što ne mogu biti uz nju, plače mi se stalno, a ne mogu zbog okoline. Ona, sama u Zagrebu, prolazi najteži dio svog života, a mi svi kući. Srce mi puca kao staklo, u komadiće, iz minute u minutu. Nakon dva tjedna mama je stigla kući. Bolje je. I fizički i psihički, valjda.

    Veliki Petak 2016.
    Danas se posti. Nema mesa, nema masnoga. Danas se i jaja farbaju. Mogu se farbati i sutra, svejedno je. Mi nemamo za koga.

    Uskrs 2016
    Prekrasan dan, buđenje uz zrake sunca. Predivno! Kuća miriše na pince i kolače, a na stolu stoji košara sa šarenim jajima (ipak sam ih nekoliko ofarbala). Ali nema žamora, nema vike, nema skakanja, nema dječjeg smijeha, slatkog naguravanja ispred košare tko će koje jaje uzeti. Samo tišina. Čak i mačka spava dubokim snom. Kod nas nema previše onog tradicionalnog slavljenja Uskrsa. Kad sam bila mala, nakon bitke s mamom da nam kupi baš one umjetne boje, da, baš one plave, zelene, žute i crvene od kojih sada bježim i draže su mi prirodne boje poput luka, kave i kurkume, nisam mogla dočekati da se dočepam crvenog ili zelenog jaja. Nakon ručka "pićili" smo jaja u kutu dnevnog boravka i moram priznati da su nam stariji dosta rijetko popuštali. Onda bi išli u šetnju i brati šparuge, a kad bi se vratili isčrpkali bi ih i napravili fritaju i večerali. Svi smo bili zajedno, veseli, bezbrižni. A sad... Nema više te čari. Nema nikog da zauzme moje mjesto od 30, 40 godina unatrag, nema nikog da se smije umjesto mene onim pravim dječjim smijehom.

    02/2016
    Izlazna strategija

    Već sam pisala nekad ranije o ovoj temi, ali nikad ovako lagano. Lakše se diše kad staviš mozak na off i kad se okreneš životu, iako to nije ono kako bi trebalo biti po nekom zakonu prirode.... ono, rodiš se, pa ideš u školu, pa se udaš ili ne udaš ali ali imaš čovjeka s kojim dijeliš život, zatrudniš, rodiš, dijete krene u školu, ti radiš, ideš u mirovinu, oženiš dijete, postaneš baka. Kod nas će ide/ići će ovim slijedom: rodiš se, pa ideš u školu, pa se udaš ili ne udaš ali imaš čovjeka s kojim dijeliš život, prođeš 10 godina po MPO klinikama, zapostavljaš svoj i partnerov život, živiš od postupka do postupka, ne ideš na dijetu da ne ugroziš hormone na koje brižno paziš, paziš da se ne prehladite jer će utjecati na postupak, živiš punim plućima samo dok je klinika na godišnjem jer jedino se tad ne spremaš u postupak, onda ili odustaneš sama ili uđeš u menopauzu pa odustaneš prisilno, u svom tom periodu radiš ali ti je mozak na off jer možda ipak ne procuriš, ne planiraš putovanja jer će ti lova trebati za postupak, jer neznaš točan termin kad krećeš u dugi ili kratki postupak, pa odeš u mirovinu i odeš na jedrenje oko Svijeta
    I, da, kad sve to završi shvatiš da više ne preživljavaš nego da si počela živjeti! Ali to ne može doći jer će te netko savjetovati, reći ti šta i kako moraš živjeti, nikakvi forumi, grupe... to samo mi same moramo i možemo doći do toga. Do mira u sebi. Tad je sve lakše.
    Savjet za cure koje su još na početku... ne odustajte dok god ima imalo nade. Često sam i sama pisala da odustajem pa bi se odmorila i krenula opet... i opet. Dok nisam zaista osjetila da ne mogu više. A vlastito dijete će zauvijek biti naša tiha patnja.

    11/2017
    Ona naša tiha patnja i dalje mi ne da mira... Ali ostaje i dalje samo tiha patnja...

    Jesen 2018
    Sezona je završila, posao je splasnuo, želja za bebom se rasplamsala. Opet...
    Poslala sam papirologiju u Prag (PFC) odlučili smo da probamo još jedino što nam je preostalo. Nekako imam feeling već dugo da bi tamo mogli uspjeti.
    Dobila sam upute šta moram učiniti, neke nalaze sam već imala spremne od nedavne operacije na licu, ostale rješavam kroz 15-ak dana.
    Kako sam rješavala koji nalaz tako sam im slala mailom, koordinatorica je bila jaaako strpljiva samnom Na samom početku sam imala frku s vodenom cistom pa s tekućinom u Douglasu pa s endometrijem koji je morao određenog dana biti ispod 5mm, a moj je bio 14, pa pojačavaj dozu lijekova... Na poslu je kraj godine, usklađivanja, ljudi, posla kao u priči, a ja s glavom u Pragu... Tko preživi pričati će
    Koordinatorica konačno javlja (u petak) da je prošla punkcija, da smo dobili 11js, i da moramo bi u Pragu u ponedjeljak. Brže bolje rješavamo let i hotel, doma se počinjemo pakirati za put. U subotu javljaju da se oplodilo 9 embrija, mi sretni do neba! U nedjelju krećemo na put, ovaj put sigurni u uspjeh, bez ijedne trunke straha od neuspjeha. Zvuči kao floskula ali nije. U ponedjeljak dobivamo mail da je transfer u utorak. Frendica nam javlja da je pao snijeg doma - a mi ga željno iščekivali u Pragu. Dolazimo u utorak u Kliniku, naravno, 45 minuta prije nego šta smo morali biti tamo, nikad neznaš šta se u tih 750m pješačenja može izjaloviti i dogoditi, heheee. Konačno krećemo na transfer, muž bi vratio 2, ja 1 embrij. E da, od 11js s početka dobili smo 4 morule. S doktoricom razgovaram (na samom stolu pred et) o prijenosu jednog ili dva embrija te dogovaramo ipak o prijenosu samo jedne morule, zbog moje ms, a ostale 3 idu u led, svaka zasebno. Dogovorili smo embryoglue, lasersko stanjivanje ovojnice embrija (LAZT), intralipidnu infuziju i injekciju potpore žutom tijelu, kao i Clexane od prvog dana et. Taj dan smo prošetali natrag do hotela, usput stali u pivnicu na ručak i B vitamin i odmarali u hotelskoj sobi. Drugi dan smo odlučili šetati Pragom uzduž i poprijeko, napravili smo nekih 10-ak kilometara pješke, mužu se ispunila želja ručati u jednom restoranu koji je sređen 100% po njegovom guštu, a nakon šta smo izašli na trg ispunila se i moja želja - počeo je padati snijeg! Oči su mi zasjale od suza radosnica! Kaže mm, evo i ova ti se želja ispunila! Trećeg dana smo krenuli avionom doma. Četvrti sam već bila na poslu, u ful akciji, petog dana smo imali kolinje, bez odmora, jer nitko nije znao zbog čega smo bili u pragu, osim da smo išli na Advent.
    Onaj dan kad smo krenuli doma (2dnt) osjetila sam prvi simptom kojeg sam stojećki ignorirala - metalni okus. Nakon 5dnt taj simptom je i dalje bio postojan i ja sam bila sigurna da smo ovaj put uspjeli.
    8dnt radim test, pozitivan! Kako sam od par dana ranije bila već sigurna u uspjeh nisam se previše iznenadila kad sam ugledala II. Mislila sam da ću vrištati, skakati, urlati od sreće kad popišam prvi test, ali ne, ove II su se podrazumijevale.
    9dnt test još pozitivniji, 10dnt još više, 11dnt beta 202, 13dnt 466 (na sam Badnjak!) ! I eto nas tu gdje jesmo, sad idemo dan po dan, tjedan po tjedan. Ultrazvuk je za 2tj kad se nadamo vidjeti i ono malo treptavo <3
    Ovo je naš cijeli put ka sreći (do sad), nadam se da vas nisam ubila u pojam s tolikim tekstom, ali moje Rode su tražile da napišem svoju priču pa eto im, sad nek čitaju Ovo je priča za koju su zaslužne cure sa ovog foruma i nekih FB grupa (prepoznati će se same), trebala je izaći u javnost kao blog, ali nekako je uvijek ostala sakrivena od očiju javnosti pa sam iskoristila priliku da je ovdje ispričam. I da, da nije bilo ovog foruma i drugih grupa ja ne bi možda nikad privela ovu moju štoriju do kraja, sa ovim happy endom.
    <3 vas moja mrva i ja!

  16. #16
    sara38 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2010
    Lokacija
    Hrvatska
    Postovi
    1,290

    Početno

    Sneki, placem citajuti sve.... Draga, od srca vam zelim sretan Bozic i nek sve bude dobro do kraja...

  17. #17
    Mojca avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2010
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    13,613

    Početno

    Divnog li Božića.

    Sretno i mirno do kraja!

  18. #18
    jejja avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2012
    Lokacija
    RI
    Postovi
    1,080

    Početno

    Grlim,grlim, rasplakah se malo.. zasluzili ste sad do kraja mirno [emoji813]

  19. #19
    Snekica avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2009
    Lokacija
    ISTRA
    Postovi
    5,560

    Početno

    Malo sam odužila ali kraće nisam mogla, ipak je tu 17 godina života, 10 godina MPO

  20. #20
    katka22 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    784

    Početno

    Cestitam od srca...i nadam se i zelim ti mirnu trudnocu do samog kraja...

  21. #21
    pak avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Istra
    Postovi
    1,624

    Početno

    I opet suze radosnice[emoji173]. Bila je ovo jedna od najboljih godina do sada.
    Mirno i dosadno do samo kraja. Došao je red na Vas
    Puse vam šaljemo

    Poslano sa mog D6503 koristeći Tapatalk

  22. #22

    Datum pristupanja
    Oct 2013
    Lokacija
    zagreb
    Postovi
    371

    Početno

    Sretno i mirno dalje,zasluzili ste za sve suze i propale postupke. Tko nije prolazio i ne zna o cemu pricamo. Neka vas je konacno sreca pomazila. Cestitam i grlim!

  23. #23
    lasta avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2010
    Postovi
    718

    Početno

    Draga sretan vam Božić.

  24. #24
    Munkica avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2016
    Lokacija
    Sjever
    Postovi
    1,089

    Početno

    Predivno! Sretno do kraja

  25. #25

    Datum pristupanja
    Mar 2012
    Lokacija
    zagreb
    Postovi
    2,430

    Početno

    Napokon, zasluzili ste srecu nakon toliko godina borbe!
    Zelim ti mirnu trudnocu do kraja

  26. #26
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    26,828

    Početno

    Ovo je baš lijep božićni dar. Čestitam!

  27. #27
    1latica avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2016
    Postovi
    335

    Početno

    Kroz trnje do zvijezda, čestitam vam od srca i sretno do kraja ❤️

  28. #28
    željkica avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2012
    Postovi
    3,809

    Početno

    Čestitam od srca, sretno!

  29. #29
    Argente avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2011
    Postovi
    4,192

    Početno

    Ajme Sneki, znala sam što si sve prošla, al kad sam vidjela ovako na “papiru”, slabina me uhvatila. Za ovo je stvarno trebalo imati cojones.
    A odsad, ovdje čekamo nove epizode s grandioznim sretnim krajem i novim početkom uz, naravno, najljepšu priču s poroda

  30. #30
    Snekica avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2009
    Lokacija
    ISTRA
    Postovi
    5,560

    Početno

    Citiraj Argente prvotno napisa Vidi poruku
    Ajme Sneki, znala sam što si sve prošla, al kad sam vidjela ovako na “papiru”, slabina me uhvatila. Za ovo je stvarno trebalo imati cojones
    Vjeruj mi da sam zato i pisala to da jednom stavim na blog, a najviše zbog toga da ne zaboravim te osjećaje. U samom originalu ima još materijala ali nisu usko vezani sa mpo pa sam ih izostavila. I samu me znoj oblije kad čitam naš put i svaki put se pitam - jbt dokle? Naš put još nije gotov, biti će tamo negdje krajem kolovoza '19., ako bude sve po planu

  31. #31
    Snekica avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2009
    Lokacija
    ISTRA
    Postovi
    5,560

    Početno

    Citiraj nina977 prvotno napisa Vidi poruku
    Imamo sličnu priču, nakon 10 godina i oko 30 ET dočekali smo naše zlato.
    30et?! wooow! Skidam ti kapu, ženo!

    Cure, hvala vam! Tek je sami početak, za sad ide sve po planu ali 8mj je dug period... Naravno, bojimo se svega, a opet sigurni smo u uspjeh.

  32. #32
    Jelena avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2008
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    8,492

    Početno

    Draga Sneki, stvarno si hrabra! Cestitam od srca! Drzim fige da se konacno i tebi posloze karte kako treba. Glupo mi je napisati - zasluzeno, jer do toga nije ni trebalo doci. Nitko nije zasluzio ovakvu borbu. Pozdrav tebi i TMu

  33. #33
    Inesz avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2011
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    4,816

    Početno

    Obogatila sam ovu predivnu temu čestitkama razasutim po drugim temama.

    Sneki bravo curo!

  34. #34
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    14,482

    Početno

    Citiraj Jelena prvotno napisa Vidi poruku
    Draga Sneki, stvarno si hrabra! Cestitam od srca! Drzim fige da se konacno i tebi posloze karte kako treba. Glupo mi je napisati - zasluzeno, jer do toga nije ni trebalo doci. Nitko nije zasluzio ovakvu borbu. Pozdrav tebi i TMu
    Predivno napisano

    Sretno dalje Snekice!!!

  35. #35
    Vaki avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2013
    Lokacija
    Zagorje
    Postovi
    762

    Početno

    Čestitam! Sretno do kraja... neka ti trudnoća bude školska...

  36. #36
    tikica_69 avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2008
    Lokacija
    Novi Zagreb
    Postovi
    2,803

    Početno

    Napokon je netko nadmašio moju priču za bar 10 poglavlja i presretna sam da si to baš ti
    Sretno do kraja. Dođem te sad za koji dan i zagrliti

  37. #37

    Datum pristupanja
    Sep 2009
    Lokacija
    afrika
    Postovi
    257

    Početno

    Cestitam od Jako lijepa I dirljiva prica u kojoj se sve mi nadjemo sa ovog foruma.Upornost se isplati .

  38. #38
    Snekica avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2009
    Lokacija
    ISTRA
    Postovi
    5,560

    Početno

    Hvala vam! Idemo dan po dan, tjedan po tjedan. Danas sam vadila posljednju betu, 1502. I sad krećemo trudnički... vađenje krvi, uzv...
    Tikica očekujem te!

  39. #39
    Kadauna avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2006
    Postovi
    7,391

    Početno

    sneki, znam da ćeš biti vjetar u leđima mnogima, ne nužno zbog snage i upornosti ili kako Arđa reče - cohones - nego zbog činjenice da donacija gameta uistinu jeste samo jedan način liječenja neplodnosti, jedna od metoda koja nam se u današnje vrijeme pruža, hvala Bogu i Svemiru da ista postoji.....................................
    Posljednje uređivanje od Kadauna : 27.12.2018. at 13:27

  40. #40

    Datum pristupanja
    Jul 2008
    Lokacija
    SLAVONSKI BROD
    Postovi
    674

    Početno

    Ovo je zaista prekrasno jer pratim te od samog pocetka i svaki tvoj pad i suza smo prosli skupa,radost je tu i neka ostane ljubim te mila i zelim ti svu srecu svijeta tebi ,ponosnom tati i hrabroj mrvici sretno

  41. #41

    Datum pristupanja
    Apr 2013
    Postovi
    847

    Početno

    Snekica kakva prica, pa i kamen bi zaplakao!!!
    Sretno, ma najsretnije do kraja dan po dan ❤

  42. #42
    Ginger avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2007
    Postovi
    11,643

    Početno

    Snekice moja draga, kako bih te ja sad izgrlila i izljubila

  43. #43
    MalaRiba avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2009
    Postovi
    359

    Početno

    Predivna, dugačka, inspirativna i tako emotivna priča! Čestitke!!

  44. #44

    Datum pristupanja
    Dec 2015
    Postovi
    467

    Početno

    Čestitam, čitala sam te na poslu suzdržavala suze...

  45. #45
    Optimist avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2010
    Postovi
    4,284

    Početno

    Pročitah.
    Čestitam i ovdje.
    Vama troje

  46. #46
    Mali Mimi avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2008
    Postovi
    7,121

    Početno

    Sneki šaljem puse i želim da za 9 mj guraš kolica

  47. #47

    Datum pristupanja
    Feb 2018
    Postovi
    33

    Početno

    DRAGA SNEKICA,
    cestitam ti i sretna sam za tebe kao da se i meni dogodilo!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

  48. #48
    Snekica avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2009
    Lokacija
    ISTRA
    Postovi
    5,560

    Početno

    Hvala cure!

  49. #49
    Snekica avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2009
    Lokacija
    ISTRA
    Postovi
    5,560

    Početno

    Danas nakon uzv nije viđena gv, vadila betu, pala je na 596. Mislila sam ipak da nam se sreća ipak osmjehnula ali očito čeka neki drugi put...

  50. #50
    eryngium avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2014
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    1,538

    Početno

    A u pm...
    Tako mi je žao...

    Sent from my SM-G950F using Tapatalk

Stranica 1 od 2 12 PosljednjePosljednje

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •