Anemona prvotno napisa
Da malo dopunim, a da ipak ne pisem cijelu pricu.
"Stare" forumasice znaju da sam s roditeljima imala idilican odnos pun ljubavi i razumijevanja.
Vise puta sam o tome pisala.
Idila je trajala do trenutka kad sam se rastala i odabrala drugog partnera.
To se kosi s maminim religijskim uvjerenjima, a tata koji je cijeli zivot najrealnija i najrazumnija osoba koju poznajem priklonio se mami, jer ipak treba s njom moci zivjeti ako si u sukobu.
I tako nakon 40 godina idile, otisla sam, odselila i vjerojatno ostala bez svega sto sam tamo stvorila.
U nekretninu je ulozeno toliko da sam mogla novi stan kupiti,... naravno kvaka je da nekretnina ne govori na mene.
I onda vidis da je roditeljska ljubav bezuvjetna dok pleses prema ocekivanjima. Zalosno.
Ne nazovu me, ne pitaju za mene, unuke,...
Moje razmisljanje je da su bez obzira na sve moji roditelji, tako da ja otiđem pogledati njih, nazovem da pitam kako su,...
Bilo bi bolje da ih samo prekrizim, ali be mogu. Ne bi bilo u redu.
Dok su oni recimo mene prekrizili bez frke.
Dodatak: ako nista drugo naucili su me najvazniju stvar na svijetu. Sto nikada NE uciniti svojoj djeci.